Connect with us

Društvo

Pogubljen monarh Efrem

Published

on

U srijedu popodne po ovdašnjem vremenu američki mediji su izvjestili da je Državni tužilac Arizone Mark Brnovič objavio saopštenje o pogubljenju Frenka Etvuda, rekavši da je Etvud “osuđen na smrt prije skoro 35 godina i da je iscrpio sve žalbene mogućnosti nakon dugotrajnih i brojnih postupaka posle osude”.

Na blogu Džona Sanidopulosa, pravoslavnog pisca i misionara, 2. juna je objavljen jedan neobičan apel mitropolita Jeroteja Vlahosa iz Grčke da se molimo za čovjeka koji čeka izvršenje smrtne kazne koja bi trebalo da bude obavljena 8. juna.

“Prije par godina sam započeo prepisku sa čovjekom koji čeka smrtnu kaznu u Arizoni, Antonijem. On je optužen za vrlo ozbiljan zločin koji poriče da je učinio i izgleda da je u pravu. Osuđen je na smrt. On se sam nekoliko puta žalio pravnom sistemu SAD i ostao je u zatvoru sa maksimalnim obezbjeđenjem mnogo godina, sve do konačna presuda nije donesena.

Povod za našu prepisku je bilo izučavanje moje knjige „Pravoslavna psihoterapija“ i drugih knjiga koje su objavljene na engleskom jeziku, a koje su ostavile utisak na njega. Poslao mi je prvo pismo i ja sam mu odgovorio na to, ali i na druga pisma koja sam do sada sakupio i koja ukupno broje oko 100 stranica otkucanih krupnijim fontom.

Pošto je čekao konačnu presudu za definisanje dana za svoje pogubljenje, bio je preokupiran različitim duhovnim dilemama. Kršten je po pravoslavnom obredu u zatvoru, živi u pokajanju, molitvi, služio je mirjanskim činom, molio se na brojanice, ali je najviše bio zainteresovan kako da stekne umno-srdačnu molitvu da bi, kada bude ubijen, mogao da prođe mitarstva, kako mi je pisao, i da susretne Hrista u Raju.

Sa odgovorima koje sam mu poslao, pokušao sam da ga rukovodim u duhovnom životu u ovom teškom periodu, da ga osnažim da smjelo susretne smrt. Bio sam iznenađen i na neki način dirnut da sam u prepisci sa čovjekom koji čeka smrtnu kaznu i da ga pripremam za smrt! Ovakav događaj se nikada nije dogodio u mom životu, iako duhovno rukovodim već 50 godina, da pripremam nekoga za smrtnu kaznu, za toliko dugo vremena moje službe. Kao što je poznato, u Grčkoj je smrtna kazna ukinuta i zato nemamo slična iskustva. Jednog dana će ova prepiska biti objavljena i čitalac će moći da vidi kako je ovaj blagosloveni čovjek razmišljao i kako je prihvatio moje rukovođenje.

Prije par dana mi je poslao pismo i obavijestio me da je njegova smrtna kazna definitivno određena za početak juna, to jest, za par dana. On mi je napisao da su sada mjere obezbjeđenja još strožije.

U svom pismu on ima tri molbe.

U prvoj me moli da se moli da nešto bude učinjeno da ne mora da pije iz „čaše pogubljenja“.

Druga molba glasi: „Ako Bog u Svojoj neograničenoj ljubavi i mudrosti, zna da je najbolje za mene da budem ubijen da bih prošao kroz mitarstva i ušao u raj, preklinjem vas da se molite da imam snage do kraja, da budem hrabar i da imam povjerenje u Boga!“

Treća molba je tražila „konačnu pouku“. Napisao je: „Jako bih volio da čujem od vas konačnu pouku koju mi možete dati. Molim vas! Vremena je malo, tako da vas molim da mi pošaljete mejl što prije. Nastaviću da se molim za vas i Nafpaktos u svakodnednim molitvama!“

Prekrstio sam se i odgovorio mu.

Razlog za objavljivanje ove činjenice je da snažno molim sve one koji čitaju ovaj tekst, da se mole za mog prijatelja Antonija ili da mu ukinu smrtnu kaznu ako je to moguće, ili da nastavi sa smjelošću i povjerenjem u Boga i da, naravno, susretne Hrista Koga je volio u zatvoru sa najstrožim obezbjeđenjem.“

Pomolimo se: „Gospode Isuse Hriste, Sine Božiji, pomiluj slugu Tvog Antonija“.

Monašenje i pogubljenje

Sa istog sajta saznajemo i poslednje informacije o Etvudu od 8. juna:

Frenk Etvud, koji je postrižen u monaha sa imenom Jefrem, pogubljen je, potvrđeno je da je Frenka Etvuda jutros pogubila država Arizona smrtonosnom injekcijom. Etvudu su dati sedativi u 10:10, a proglašen je mrtvim u 10:16, rekli su svjedoci iz medija.

Imao je 66 godina, a osuđen je 1987. za otmicu i ubistvo osmogodišnje djevojčice u okrugu Pima, Viki Lin Hoskinson. Frenk je ostao pri tvrdnji da je nevin do kraja.

„Danas je konačna pravda za našu ćerku Viki Lin. Naša porodica je čekala 37 godina, osam mjeseci i 22 dana da dođe ovaj dan“, rekla je Debi Karlson, majka Viki Lin, gušeći se u suzama tokom brifinga za medije nakon pogubljenja.

„Viki je bila živahna djevojčica sa zaraznim smijehom i osmjehom koji bi vam rastopio srce”.

Prema Frenku Stradi, direktoru kazneno-popravnog odjeljenja u Arizoni, ovo je poslednja izjava Frenka Etvuda, koja se prvo obraća starcu Pajsiju iz obližnjeg manastira Svetog Antonija koji ga je pratio na pogubljenje:

„Hvala ti, dragocjeni oče, što si danas došao i pastirski me uveo u vjeru. Želim da se zahvalim svojoj lijepoj ženi koja me je voljela svime što ima. Želim da se zahvalim svojim prijateljima i pravnom timu, a najviše Isusu Hristu preko ovog nepravednog sudskog procesa koji je doveo do mog spasenja. Molim se da se Gospod smiluje na sve nas i da se Gospod smiluje na mene.”

Otprilike 40 ljudi bilo je prisutno tokom Etvudovog pogubljenja — među njima i Karlson i Rejčel Etvud, supruga Frenka Etvuda. Prema riječima svjedok iza medija Bada Fostera, Etvudov sveštenik je bio u prostoriji za pogubljenje sa njim — prvi put u državi. On je dodao da je ova egzekucija bila “vjerovatno najmirnija” kojoj je prisustvovao.

Etvudov duhovni savjetnik, otac Pajsije, rekao je u maju Odboru za izvršno pomilovanje Arizone da je siguran da je Etvud doživio „potpunu transformaciju života“ i da se takvo obraćenje ne može pretvarati. Otac Pajsije je rekao da je autentičnost Etvudove vjere bila u mjeri koju on nije vidio među stotinama drugih koji su mu dolazili. Rekao je da je Etvud „nepogrešivo slijedio moja uputstva“ i da se držao dnevne rutine molitve.

Protokoli izvršenja kazneno-popravnog odeljenja dozvoljavali su duhovnom savjetniku ili predstavniku da razgovara sa zatvorenikom u odaji smrti iz druge sobe preko mikrofona, ali im nije dozvoljavano da budu u istoj prostoriji sa zatvorenikom. U pravnoj žalbi, Etvudovi advokati su rekli da su protokoli prekršili njegova prava prema klauzulama o osnivanju i slobodnom vršenju Prvog amandmana i Zakona o vjerskom korišćenju zemljišta i institucionalizovanim licima. Kao odgovor, Odjeljenje za popravne kazne postiglo je sporazum sa Etvudom i okružni sud je izdao preliminarnu zabranu u kojoj su precizirani posebni uslovi za njegove vjerske zahtjeve.

Etvudov advokat Džozef Perković rekao je da je odeljenje ispoštovalo zabranu i dozvolilo vjerskim savjetnicima da posjete Etvuda u utorak ujutru kako bi obavili ceremoniju, poznatu kao postrig, koja uključuje šišanje pramena kose i zamonašivanje Atvuda. Po postrigu uzeo je ime Jefrem, po blaženopočivšem jeromonahu koji je osnovao manastir Svetog Antonija u Arizoni.

Zabrana predviđa posebne uslove i za vrijeme izvršenja. Etvudovom duhovnom savjetniku je bilo dozvoljeno da ga otprati do odaje za pogubljenje i položi ruke na njega. U zabrani se kaže: „ADCRR može zahtijevati od duhovnog savjetnika optuženoga da se pridržava svih zakonskih uputstava osoblja ADCRR da:

(a) dodiruje optuženoga samo po glavi;

(b) stoji na lokaciji koja pruža medicinskom timu nesmetan pogled na IV linije;

(c) prekine dodirivanje optuženoga tokom kritičnih tačaka u procesu izvršenja, kao što je tokom umetanja IV linije; i

(d) odmah napustiti komoru za smrtonosnu injekciju nakon što osoblje ADCRR utvrdi da nije ispunio bilo koji od ovih zahtjeva .”

Etvudov duhovni savjetnik bi takođe mogao da se moli zvučno, ali će možda morati da ćuti tokom “kritičnih tačaka” procesa pogubljenja, prema zabrani.

Etvud je prvobitno odbio poslednji obrok rekavši da posti, a kada je dobio obrok po protokolu, prihvatio ga je. Nije nam rečeno da li je jeo ili ne. Na poslužavniku je bio izbor salame, senfa, putera od kikirikija, želea, pšeničnog hljeba, kesa tortilja čipsa i jedno piće paketić vode/soka.

Sa pomenutog sajta saznajemo i da je Etvud bio u zatvoru od 1987. godine i daje, čekajući presudu, izučavao prava i duhovnost. Iste godine je upoznao i Rejčel sa kojom je ostao u kontaktu i vjenčao se 1991. godine.

Nakon nekog vremena stupa u kontakt sa igumanom manastra Svetog Antonija, o. Pajsijem koji ga i krštava 2000. godine.

Rejčel je krštena 2007. godine, a objavili su zajedničku knjigu “I dvoje će postati jedno” koja govori o njihovom putu ka Hristu. Pojedinačnom, a zatim i zajedničkom.

“Priče naših života su priče dvoje veoma različitih ljudi, koji su se, nekoliko godina nakon izricanja smrtne kazne, vjenčali 17. decembra 1991. To su priče o tome kako je Rejčel postala ‘jedna od nas’ i kako su Frenkovi ‘izbori’ doveli ga tako daleko. To su priče o tome kako smo se upoznali i vjenčali; ali ide i dalje, jer su to priče koje objašnjavaju kako je svako od nas otkrio pravoslavlje i postao pravoslavni hrišćanin, a posebno kako se putanja našeg života tako potpuno promijenila. Samo biti pravoslavni hrišćanin nikada ne može biti dovoljno; naučili smo da provodimo život u molitvi, pokajanju i prije svega nadi. Sa našom nadom čvrsto utemeljenom u našeg vaskrslog Gospoda i Spasitelja, Isusa Hrista, radujemo se životu u Njemu, jer samo u Njemu je sve moguće. Moramo naglasiti da nismo „postali jedno“ u braku, već godinama kasnije.

Kroz naša individualna životna iskustva i kroz naša zajednička iskustva, konačno smo naučili šta znači ‘I dvoje će postati jedno’. Na zahtjev bliskog i dragog sveštenstva, nudimo, prvo, naša pojedinačna, a zatim i zajednička iskustva, na uvid i molitve svima koji ih čitaju. I molimo se, uvijek za spasenje svih.”

(Etos)

 

Nastavi Citanje
Klikni za komentar

Leave a Reply

Your email address will not be published.

Društvo

Dodik: Zapad je arogantan, naročito Amerika, držaćemo se svoje istorije, svojih velikana i Rusije

Published

on

Srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik izjavio je danas da Republika Srpska ne može odustati od svojih prava, te da nasilno djelovanje Ustavnog suda BiH neće dati konačan rezultat.

Komentarišući zahtjev predsjedavajućeg Predsedništva BiH Šefika Džaferovića Ustavnom sudu BiH za ocjenu ustavnosti Zakona o lijekovima i medicinskim sredstvima Srpske i dopuna Zakona o republičkoj upravi, Dodik je rekao da Narodna skupština Srpske ima ustavno pravo na takvo djelovanje.

Mi ćemo raditi svoj posao. To je Narodna skupština Republike Srpske donijela i ima ustavno pravo na takvo djelovanje i svako nasilno djelovanje Ustavnog suda BiH neće dati konačan rezultat“, rekao je Dodik novinarima u Višegradu gde je prisustvovao manifestaciji “Vidovdanski dani”.

On je poručio da Republika Srpska ne može odustati od svojih prava.

To je to, naprosto je tako. Oni neka rade šta hoće“, rekao je Dodik.

Vidovdan je naš zavjetni dan, Srbi nikad nisu prezali pred velikim silama

Srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik izjavio je danas da je Vidovdan zavjetni dan kod Srba, te da srpski narod nikada nije prezao pred velikim silama.

Vidovdan je u kanonima Srpske pravoslavne crkve posvećen stradanju kneza Lazara i velikomučenika na Kosovu. To je nešto što je obilježilo ne samo ovaj dan, nego i istoriju srpskog naroda“, rekao je Dodik i dodao da je baštiniti i pamtiti – temelj budućnosti.

On je naglasio da samo ljudi koji znaju odakle su došli i koji znaju na koji način se bore sa sadašnjošću, mogu da znaju šta ih čeka u budućnosti.

Dodik je rekao da je danas vidljiva borba protiv identiteta, te da je globalizam učinio sve da male identitete potčini i učini podaničkim.

On je naglasio da srpski narod nikada nije prezao pred velikim silama, podsećajući da nije ustuknuo ni pred Otomanskom imperijom, ali ni prošlog vijeka kada je stao pred austrougarsku silu, te 1941. godine kada je stao pred Hitlera.

Da bi se na kraju prošlog vijeka i NATO savez sručio na Srbe, dva puta ih bombardujući ovdje u Republici Srpskoj i Srbiji. NATO koji je ovdje posijao osiromašeni uranijum, koji preti generacijama koje nisu ni rođene“, rekao je Dodik.

Prema njegovim riječima, sve to govori o tome da se to smišljeno radilo kako bi se Srbima izmaklo da nastave sa borbom za svoj identitet.

Sada su smislili neku priču o nekom malignom ruskom uticaju u uslovima kada Velika Britanija, SAD, Njemačka i Brisel enormno utiču i na donošenje makro odluka u lokalnim zajednicama“, rekao je Dodik novinarima u Višegradu.

Dodik je naveo da su oni arogantni, pogotovo Amerikanci.

Oni misle da je njima dato da ruše istoriju, identitete, da prekrajaju i da modeliraju“, zaključio je Dodik i poručio da, iako je cilj jasan, prijateljske i sve druge veze srpskog naroda sa ruskim narodom ne može dovesti u pitanje.

Dodik: Selimović dobio trajno mesto sa ostalim velikanima

Srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik učestvovao je danas otkrivanju spomenika Meši Selimoviću u Andrićgradu i tom prilikom poručio da je pisac danas dobio trajno mjesto zajedno sa ostalim velikanima.

“Dobio je mjesto gdje ćemo se okupljati svake godine sa novim sadržajima i svim onim što je potrebno da ne bismo zaboravili na sebe”, rekao je Dodik koji je u Andrićgrad došao na obilježavanje “Vidovdanskih dana”.

Dodik je poručio da je važno držati se svojih velikana i svoje istorije.

Važno je da se ovde okupimo i budemo zajedno sa Republikom Srpskom i njenom snagom“, poručio je Dodik i zahvalio svima koji su doprineli današnjem činu, a posebno skulptoru Zoranu Kuzmanoviću.

Dodik je podsjetio na na sve ono što je prethodilo podizanju Andrićgrada.

Ja sam svjedok napora jednog velikog čovjeka da realizuje veliku ideju. To je Emir Kusturica koji se usudio da otpočne i izgradi Andrićgrad“, rekao je Dodik.

On je istakao da je Andrićgrad trajni beleg i trajna osnova za kulturno-umetničku destinaciju.

Nemam riječi zahvalnosti za takvo nešto. Znam za sve izazove, za sve probleme i kada smo jedan drugoga i neke oko nas smirivali, koliko je to bilo teško“, rekao je Dodik.

On je istakao da je ponosan na Kusturicu jer je uspeo da pobedi i sebe i omogući da se dođe do momenta kada Andrićgrad postaje stanište za neke od najvažnijih ljudi u srpskoj istoriji.

Spomenik su zajednom sa Dodikom otkrili pjesnik Matija Bećković i profesor Milo Lompar.

(Srna)

Nastavi Citanje

Društvo

Gdje bi Carević na Vidovdan nego na Kosovo: Da budemo složni i sabrani oko naše SPC!

Published

on

Gradonačelnik Budve Marko Bato Carević povodom Vidovdanskih svečanosti boravi na Kosovu i Metohiji gdje je juče obišao manastire Visoki Dečani,  Gračanicu i Svetih Arhanđela u Prizrenu u blizini kojeg je grob Cara Dušana.

Ne treba brinuti za budućnost srpstva kada pogledamo veliki broj mladih ljudi danas ovdje. Važno je da smo složni i sabrani oko naše Srpske pravoslavne crkve. Tako ćemo očuvati naše tradicionalne vrijednosti i sebe same. Samo sloga Srbina spasava – toga treba uvijek svjesni da budemo“, prokomentarisao je Carević.

Carević će danas posjetiti i Gazimestan gdje se obilježeva 633 godine od Kosovskog boja.

(Izvor: nadlanu.me)

Nastavi Citanje

Društvo

Pulen Saveza komunista Miraš Dedeić se ne predaje: Hoće i on temeljni ugovor!

Published

on

NVU “Crnogorska pravoslavna crkva” spremna je da sa Vladom Crne Gore zaključi Ugovor o uređenju međusobnih odnosa, poručio je vođa ove organizacije Mihailo Miraš Dedeić.

On je u pismu premijeru Dritanu Abazoviću naveo da je CPC spremna da zaključi Ugovor u cilju daljeg uređenja uzajamne saradnje te vjerske organizacije i Vlade na ostvarenju ustavom zagarantovanih prava na slobodu vjeroispovjesti i ispoljavanja vjere i religijskih uvjerenja.

Navodi se da je CPC spremna da zaključi Ugovor i u cilju osiguranja uslova za neometano i puno djelovanje te Crkve i njenog svještenstva i očuvanja tradicije, kulturne baštine i istorijskog nasleđa CPC i vjerujućih pravoslavnih Crnogoraca.

“Izražavam spremnost i pozivam Vas da Vlada Crne Gore i CPC zaključe Ugovor o uređenju međusobnih odnosa”, poručio je Dedeić u pismu Abazoviću.

On je naveo da je uvjeren da će zaključenjem tog ugovora država Crna Gora i CPC, svaka u okviru svojih nadležnosti i djelovanja, a poštujući međunarodno priznata načela o odvojenosti vjerskih zajednica od države i slobodi vjere i nacionalnog opredjeljenja, međusobno dodatno uspješno surađivati.

U iščekivanju odgovora Vlade, treba se prisjetiti egzotičnih detalja koji oslikavaju karater kanonski nepriznate CPC.

Pokušaj protivzakonitog i antikanonskog preuzimanja trona Svetog Petra Cetinjskog traje već skoro četiri decenije. DPS-ov juriš nije prvi, jer su istu namjeru ispoljili i crnogorski komunisti sredinom 80-ih godina, što ne čudi s obzirom da je danas neoliberalna DPS iznikla upravo iz ove Saveza komunista.

Bilješka razgovora koji su vođeni sa tadašnjim mitropolitom crnogorsko-primorskim Danilom 19. septembra 1984. godine na Cetinju. Navodi se da su dr Božidar Tadić, u to vrijeme potpredsednik Izvršnog veća i predsednik Republičke komisije za odnose sa verskim zajednicama, i Božidar Karadžić, sekretar ove komisije, sa mitropolitom Danilom vodili razgovor “o pitanjima iz domena Pravoslavne crkve u Crnoj Gori”.

Drugo pitanje je pokrenuo dr Božidar Tadić, i odnosilo se na mišljenje mitropolita o mogućnosti da se zamonaši Miraš Dedeić, teolog iz Zenice, porijeklom iz Crne Gore (iz okoline Mojkovca ili Bijelog Polja), koji je studirao u Rimu i Moskvi, za koga se smatralo da bi mogao biti jedan od od kandidata za vikarnog episkopa, odnosno za mitropolita crnogorsko-primorskog“, navedeno je u bilješci koju prenose Novosti.

Zabilježeno je i da se Dedeić ženio u Parizu, ali je to krio! Mitropolit Danilo je bio izričit u ocijeni da se Mirašu ne može vjerovati, jasno poručujući – čak da mu dozvoljavaju crkveni kanoni, on ga ne bi zamonašio!

“U svakom slučaju, za to je zaslužan mitropolit dabrobosanski, pa ako on želi, neka ga zamonaši”, diplomatski je odgovorio mitropolit Danilo, što je nakon dva sata razgovora označilo kraj ove priče, koja se, nažalost, posle tri i po decenije od režima u Podgorici ponovo aktuelizovala pokušajem otimačine hramova od strane Đukanovićevog klana.

Upravo je DPS, naime, otvorio ponovo pitanje otimanja trona Svetog Petra SPC, i to preko nikog drugog nego ministra koji bi trebalo pred sudom da odgovara na brojne optužbe kojim ga terete vezane za zloupotrebu službenog položaja Petra Ivanovića.

Otvorili smo još jedno važno pitanje koje duboko zadire u naš identitet – pitanje crnogorske autokefalne crkve. Nismo to učinili na osnovu emocija ili skrivenih želja, već na osnovu činjenica, istorijske građe i dokaza, svjesni da ne možemo poštovati druge, ako ne poštujemo sebe“,- rekao je Petar Ivanović, član Predsedništva DPS na izbornoj konferenciji te partije u Baru 2019. godine.

Ostalo je istorija.

Nastavi Citanje

U Trendu