Connect with us

Društvo

Stupovi: Okupljeni smo zbog humanitarnih akcija, nismo ekstremi, mi nismo blokirali puteve, palili požare i prijetili

Published

on

Povodom svrstavanja udruženja Pravoslavno bratstvo Stupovi u grupu krajnje desničarski ekstremističkih grupa, na mapi koju je nedavno objavila Balkanska istraživačka mreža, iz ove organizacije reagovali su saopštenjem za javnost koje prenosimo integralno:

“Iako djelom i riječima nismo kao udruženje uradili ili podržali ništa što bi se moglo okvalifikovati kao ekstremno, još jednom smo od strane samozvanih istraživača kojima su nama nepoznati autoriteti dodijelili licencu za utvrđivanje društveno podobne orjentacije, okarakterisani kao ekstremistička organizacija. Ovog puta, etiketu ekstrema zalijepila nam je “Balkanska istraživačka mreža” (BIRN), a to objeručke prihvatili iz medija koji su nas ranije svrstavali u tabor radikalno desničarskih grupa.

BIRN nas je svrstao u grupu “Krajnje desničarski ekstremističkih” organizacija na Balkanu.

Prije nego se osvrnemo na ovo etiketiranje, da podsjetimo: Pravoslavno bratstvo Stupovi je po svom statutu i akcijama samo i isključivo humanitarno udruženje, i sve što smo činili kao Bratstvo, imalo je isključivo takav karakter. Trudimo se da pomognemo onima kojima je pomoć bila potrebna, ne obazirući se u koje je vjere i nacije onaj kome pomažemo. Ko je istraživao naše aktivnosti, mogao je u to da se uvjeri i lakom pretragom naše Instagram stranice.

Ako su nas zbog toga što smo se humanitarnim radom bavili kao pravoslavno bratstvo, doživjeli kao ekstremiste, problem nije u nama već onome ko u sadržini pojmova “pravoslavno” i “bratstvo” prepoznaje ekstremizam. Ukoliko je “u tom grmu zec”, čini nam se da ekstremizam izvire u onom ko je našu organizaciju prepoznao kao ekstremisitičku. Iz tog ugla, možemo da razumijemo etiketiranje Bratstva kao ekstremitičke organizacije, jer i finansijeri medija i “istraživača” kojima je povjerena licenca za mjerenje društveno-političke podobnosti u Crnoj Gori, gotovo neskriveno pravoslavlje prepoznaju kao problem za ostvarenje onih ciljeva koji se skrivaju iza šifri “zapadne vrijednosti” i “evropski standardi”, a koji sa značenjem ovih sintagmi nemaju nikakve veze.

Pravoslavno bratstvo Stupovi jeste organizacija koja svoje djelovanje zasniva na hrišćanskom moralu i tradiciji. Ukoliko je to okvir koji nas definiše kao desničarsku organizaciju, prihvatićemo da nam ta odrednica nije prikačena iz zlonamjernih pobuda, mada se doživljavamo samo kao konzervatnivno udruženje koje se, ponavljamo, bavi isključivo humanitarnim radom.

Razumijemo da je, u cilju balansiranja, trebao neko ko će da “podijeli krivicu” sa onim zbilja radikalnim organizacijama u Crnoj Gori koje su svojim aktivnostima i “podvizima” zaslužile prefiks ekstremističkih. Razumijemo i da je agenda “istraživača” takva da nas pravoslavna odrednica i karakter bratstva čine idealnim da “podijelimo krivicu” sa radikalima koje je BIRN prepoznao među kvazigrađanskim aktivistima bivšeg režima, ali žao nam je: mi nismo blokirali magistralne saobraćajnice, nismo pravili velike požare, izazivali ekološke ekcese, javno prijetili neistomišljenicima i činili brojna slična djela sa elementima terorizma. Aktivnosti Pravoslavnog bratstva Stupovi bile su i biće samo dobročiniteljskog karaktera.


Poželjno bi bilo da profesionalni i istraživacki novinari povedu mnogo više računa kod ovako teških kvalifikacija jer ćemo mi kao humanitarna organizacija biti prinudjeni da potražimo zadovoljenje pravde sudskim putem!”

Pravoslavno bratstvo Stupovi

Društvo

Kiparski Arhiepiskop Georgije Milatoviću: Kada Crnogorska crkva ostvari autokefalnost naši odnosi će se dalje razvijati

Published

on

Kada Crnogorska crkva ostvari autokefalnost, naši odnosi će se dalje razvijati, kazao je poglavar Kiparske pravoslavne crkve arhiepiskop Georgije predsjedniku Crne Gore Jakovu Milatoviću.

Crnogorska crkva još nije autokefalna. Vjerujem da veza koja postoji među svim pravoslavnim crkvama važi i za nas. Kada uz Božiju pomoć ostvare autokefalnost, naši odnosi će se dalje razvijati. U svakom slučaju, dijelimo zajedničku vjeru“, rekao je Georgije, a objavio je orthodoxtimes.com.

Milatović je juče završio zvaničnu posjetu Kipru posjetom Svetoj Arhiepiskopiji kiparskoj.

On je, kako navodi orthodoxtimes.com, u pratnji supruge obišao istorijski Saborni hram Svetog Jovana, gdje je poklonio ikone i upoznao se sa bogatom istorijom Crkve. Milatovića je potom srdačno dočekao arhiepiskop kiparski Georgije.

U svom obraćanju nakon njihovog susreta i razmjene poklona, arhiepiskop Georgije je istakao značaj posjete.

Kao poglavar pravoslavne države, u kojoj je Crkva igrala i igra ključnu ulogu u očuvanju našeg nacionalnog i vjerskog identiteta, dolikuje da nas posjeti predsjednik Crne Gore“, rekao je on.

Njihov razgovor je nadbiskup opisao kao veoma zanimljiv.

Imali smo veoma interesantnu diskusiju o pitanjima koja se tiču pravoslavlja uopšte, kao i o našim nacionalnim stvarima i nastojanjima Crne Gore da se pridruži EU. Bila je to veoma plodna diskusija“, dodao je on.

(RTCG)

Nastavi Citanje

Društvo

Danijela Pavićević: I nove informacije se uklapaju u naš mozaik o ubistvu Duška Jovanovića

Published

on

Ona je, govoreći o tome kako se osjećala sa članovima svoje porodice u pokušaju da sklope mozaik ubistva osnivača i nekadašnjeg direktor i urednika Dana, izjavila da je to bio osjećaj kao kada se hoda džunglom sa otvorenom ranom.

Na tom putu susrećete neke ljude od kojih tražite da osvijetle put, a ti ljudi izgledaju samo fizički kao ljudska bića, a zapravo su zvijeri koje su nas htjele dokrajčiti. Čak se dešavalo i to da neka od tih zvijeri nekada pusti i suzu. Možete onda misliti kako smo bili očajni, u kakvom smo stanju bili nakon što smo izgubili Duška”, ispričala je sestra Duška Jovanovića.

Ona je istakla da Duškova porodica nije stajala u istrazi zločina svih ovih 20 godina.

Mi kao porodica smo radili, nismo stajali, nismo tapkali u mjestu i čekali da nam se nešto dostavi, nego smo prikupljali informacije. To je bilo mukotrpno prikupljanje informacija, nekada od ljudi kojima smo vjerovali, nekada od ljudi kojima smo polovično vjerovali. Tako smo sklapali mozaik zločina. Nekada smo skupljali informacije, čak i od onih koji su željeli da nas usmjere na jedan pogrešan put, ispitujući razloge zašto su to radili, za čiji interes su to radili. I oni su čak omogućili da u taj mozaik postavimo još koju kockicu. Došli smo do informacija ko je učinio taj zločin, ko je pomogao da se on izvrši, kako, na koji način i zbog čega. Svim dobronamjernim građanima danas je jasno kako je izgledala ta zločinačka struktura“, kazala je Pavićević.

Ako me pitate kako smo se osjećali, kada kao porodica tragate za tim informacijama, to vam je kao da hodate jednom džunglom sa otvorenom ranom. Na tom putu susrećete neke ljude od kojih tražite da osvijetle put, a ti ljudi izgledaju samo fizički kao ljudska bića, a zapravo su zvijeri koje su nas htjele dokrajčiti. Čak se dešavalo i to da neka od tih zvijeri nekada pusti i suzu. Možete onda misliti kako smo bili očajni, u kakvom smo stanju bili nakon što smo izgubili Duška“, dodala je.

Pavićević se osvrnula na sve češće pominjani termin „protok vremena“.

Sad se pominje jedan novi termin, a to je protok vremena, kao jedna otežavajuća okolnost, a sve je urađeno da do tog velikog protoka vremena dođe. Smatram da se protok vremena sada pominje više kao alibi, zato što su svi ti ljudi koji su uključeni, ili bar velika većina njih koji su bili uključeni u taj zločinački proces, i danas su po institucijama. Nisu na istim pozicijama na kojima su bili prije 20 godina, uglavnom su napredovali, neki su penzionisani. Ali da je protok vremena sada jedna otežavajuća okolnost sada, to ne prihvatam“, rekla je Pavićević.

Ona je podsjetila da je Duško Jovanović dobio prijeteće pismo, u kom mu je najavljeno da vrh MUP-a sprema njegovu likvidaciju.

Duško je 2002. godine dobio jedno prijeteće pismo u kojem je obaviješten da se u visokim krugovima MUP-a priprema njegova likvidacija i da je to trebalo da bude urađeno u maju, misli se na maj 2002, ali se zaključilo da postoje neke smetnje. Kada se priprema u visokim krugovima MUP-a sigurno se ne ide u razotkrivanje toga. Ako pođemo čak i od noći ubistva, ta opstrukcija je počela od (tužioca Novaka) Ražnatovića koji nije htio doći na lice mjesta. To je bila, uslovno rečeno, akcija da se dobije na vremenu kako bi se ispravile neke „greške“ koje su mogle da se dese u tom procesu. Svi koji su bili uključeni u obezbjeđivanje lica mjesta nisu adekvatno uradili svoj posao. Izostala je blokada grada, zahvaljujući starješini CB Podgorica, što opet govori o propustu koji nije rezultat neznanja, to je zapravo namjera. Kad se sve uzme u obzir, to pismo upozorenja koje se pokazalo opravdano i dobronamjerno, onda se stiče jasna slika kako se to radilo, da nije slučajno odabrana ni noć ubistva, jer se birao termin sa određenim dežurnim licima koja treba da reaguju kako je potrebno da ne dođe do otkrivanja istine“, kazala je Pavićević.

Ona je dodala da je u ovom pismu bilo navedeno da “nisu se stekli svi uslovi jer su postojale neke smetnje“, te da je preporučeno njenom bratu da u narednom periodu od godinu ili dvije povede računa o svojoj ličnoj bezbjednosti.

Nije bilo dovoljno ubiti samo Duška, zbog pisanja. Duško je trebalo da na sudu u Italiji iznese svoja saznanja vezano za šverc cigareta i svega ostalog što se dešavalo preko granica Crne Gore, trebalo je ukloniti ga kao nezgodnog svjedoka. Cilj je bio i da se Dan kao novine uzmu iz ruku porodice Jovanović, tj. Miodraga i mene, koji smo naravno dijelili iste stavove kao i Duško“, dodala je Pavićević.

Ona je podsjetila i na događaj iz vremena kada je njen brat bio diretkor Porseke uprave i kada mu je Đukanović tražio u svom kabinetu da potpiše dozvolu da nekoliko kamiona sa švercovanim cigaretama prođu.

Duško nije imao želudac da kao direktor Poreske uprave gleda sve to što se dešavalo sa švercom i lično je zaustavio šverc nekoliko šlepera cigareta. Tada ga je lično Milo Đukanović zvao kod sebe u kabinet. Duško je pretpostavio zašto ga Milo zove, ali nije bio siguran kako će da reaguje i šta će tražiti od njega. Tada sam mu ja, pošto je bio veoma nervozan zbog prestojećeg sastanka, predložila da uzme nešto da se malo smiri. On je to odbio, uz odgovor „ne pada mi na pamet, ovako ću biti ljući“. Naravno, bio je u pravu, u kabinetu Đukanovića od njega je zatraženo da izda dozvolu sa svojim potpisom za prolaz tih kamiona što Duško nije htio da uradi. U kabinetu je bio i Veselin Barović. Duško je znao da i kad bi na nagovor premijera potpisao to što je protivzakonito, tim istim potpisom bi ga taj isti Milo kasnije ucjenjivao. To znaju mnogi koji su to doživjeli u vrijeme kada se DPS cijepao“, kazala je Pavićević.

Govoreći o optužbi koju je svojevremeno Đukanović saopštio u pravcu bivšeg premijera Srbije Vojislava Koštunice i vojnih obavještajnih službi da imaju veze sa ubistvom njenog brata, Pavićević je upitala:

Zar ne bi Đukanović izvršio najveći pritisak na službe do kraja njegove vladavine da i dokažu te njegove tvrdnje da su te vojne službe i Koštunica uključeni u ubistvo Duška Jovanovića i da na taj način skine optužbu javnosti sa sebe, „opere se“ i postidi one građane koji su mu skandirali „Milo ubico“ nakon atentata na Duška? Pred vrhovnim tužilatvom on je rekao da je ta tvrdnja imala samo politički kontekst što najbolje pokazuje kakav je on imao odnos prema porodici. Prvo zbog toga što je u političke svrhe koristio jednu tragediju naše porodice u trenutku kako je to njemu trebalo bez imalo pijeteta. Znam da nije sjećao, ali je makar mogao da odglumi. Ja to vidim samo kao dezavusianje javnosti i skretanje pažnje sa pravih krivaca na tamo neku vojsku i Koštunicu“.

Na opasku autora i voditelja Kontroverze Mladena Stojovića da ispada da samo tužilaštvo nije prepoznalo dokaze o motivu ubistva Duška Jovanovića čak i nakon iskaza jednog novog svjedoka u kojem se pominju tri lica povezana sa državnim vrhom, odnosno zloglasnom Sedmom upravom SDB-a, ona je kazala da ne želi da bude negativna u tom pravcu jer se možda nešto sprema.

Možda se nešto sprema, istraga je toku, ne želim sada da budem negativna u tom pravcu. Ali ta lica koja su tada pomenuta… to je bio prvi put da država pokušava da dođe do novih svjedoka i tu se pokazuje razlika prema porodici ranije i nakon 30. avgusta. Lica koja su tamo pomenuta, mislim da su dvojica na slobodi. To što smo čuli, o tim licima, to se u potpunosti poklopilo sa našim mozaikom o kojem sam govorila na početku – o tome ko je, gdje, zašto i kako, šta je čija uloga u zločinu. To što je otkriveno u tom iskazu potpuno se dakle poklopilo sa onim što smo saznali u našoj istrazi. Ta lica ne samo da su na slobodi, sa jednim od njih se sretnem na ulici. To je mnogo neprijatno kada sretnete nekog za koga znate da je učestvovao u organizaciji pronalaženja ubica, ljudi koji će da pucaju u moga brata. Vidim tu osobu i ti ljudi znaju da mi znamo“, prokomentarisala je Pavićević.

Ona je dodala da su ti susreti vrlo neprijatni.

Njihovi pogledi prema meni su vrlo neprijatni i ako pogled može nešto da kaže to je prijetnja. Prilikom tih susreta osjećam se vrlo neprijatno, osjećam najiskrenije da je u tim tenutima ugrožena moja bezbjednost. Zato što je to čovjek koji zna koliko ja znam“, kazala je Danijela Pavićević.

Komentrišući nedavno upozorenje Mila Đukanovića da je „Crna Gora društvo osvetnika“, ona je upitala koga to bivši predsjednik proziva?!

„Rekla bih da je bio u panici kada je dao takav intervju i kada je govorio o Crnoj Gori kao osvetničkom društvu. Ta panika je doprinijela da nije razmišljao o tome ko se sve može osjetiti prozvanim da krene u osvetu. Koga je on to pozvao da krene da se sveti? Koliko je ljudi ubijeno? Možda ga ljudi vide kao metu? Možda je mene prozvao, koga ću ja da vidim kao metu? Da li je razmišljao o tome? Mislim da je onu prijetnju uputio lično Milivoju Katniću“, izjavila je Pavićević.

Najmanje što Crna Gora duguje Dušku Jovanoviću je da se ovaj zločin rasvijetli“, bila je završna poruka Danijele Pavićević.

ADRIA.TV

Nastavi Citanje

Društvo

Pejaković: Za genocid u NDH krive ustaše a ne Hrvati

Published

on

Za mene je ustaški genocid nad Srbima činjenica“, rekao je sada već bivši upravnik Javne ustanove Jasenovac Ivo Pejaković u prvom intervjuu koji je dao poslije ostavke za N1 televiziju.

Neposredni povod za ostavku bio je tekst na mrežnoj stranici Javne ustanove u kom se spominje „konačno rješenje“ srpskog pitanja, dogovoreno između ustaške vlasti i predstavnika njemačkog Rajha.

– Uistinu, Adolf Hitler i Ante Pavelić nisu pominjali taj termin na sastanku. Iz zapisnika sa vidi da je Hitler pominjao da treba voditi jednu netolerantnu politiku, ako treba i više decenija. To je bila najvećagreška s naše strane. Taj tekst postoji još od 2007, mislim da sada nije ni bitno ko je autor. Ja sam kao upravnik odgovorna osoba i smatrao sam da je moralno da podnesem ostavku i da novi upravnik napravi te ispravke – rekao je Pejaković.

On je dodao da je u posljednje vrijeme vidio da se razilazi u stavovima oko Jasenovca sa zvaničnom politikom u Hrvatskoj.

– IHRA ima svoj termin Holokaust, i to nije sporno. I nema spora da se u NDH dogodio Holokaust. No, imamo specifičan slučaj, a to je odnos ustaškog režima prema srpskom stanovništvu koje je brojalo gotovo dva miliona ljudi na području NDH. Moj je stav da se dogodio genocid nad Srbima ako pratimo ideologiju ustaškog pokreta i prije 1941. godine u njihovim službenim dokumentima. Bilo je jasno da su oni nastali kao antisrpski pokret i njihova ideologija se prelila u te masakre i zločine, ne samo u Jasenovcu i Jadovnu, nego i po selima – rekao je Pejaković.

Ipak, u Hrvatskoj nije prihvaćeno da je nad Srbima izvršen genocid, što je za Pejakovića istorijska istina.

– Ako vidimo ideologiju ustaškog pokreta, rasni zakoni su bili protiv Jevreja i Roma, ali ne i protiv Srba, već su bile diskriminacijske odredbe. U logor su deportovani muškarci, žene, djeca i čitave porodice, i po meni bi to trebalo definisati kao genocid – kazao je Pejaković.

On je komentarisao i deklaraciju u Skupštini u Crnoj Gori za koju smatra da je nespretno definisana.

– U njoj se ne spominje termin ustaški, nego samo termin Jasenovac, a to je naselje koje ima svoju istoriju i prije i poslije logora. Kao datum zločina se pominje 22. april 1945, što nije tačno, jer je to bio posljednji dan logora kad se dogodio proboj zatočenika i kada se održava komemoracija. No, logor je postojao četiri godine kada su se vršili zločini – podsjetio je Pejaković, koji je dodao da je logor Jasenovac funkcionisao kao i svi nacistički logori, samo što nije imao komoru za gas za ubijanje logoraša.

„To ne znači da u njemu nije bilo masovnih likvidacija. Ali, nisu dovršena istraživanja oko logora, pa je teško govoriti i o broju žrtava“, zaključio je Pejaković.

Nastavi Citanje

U Trendu