Connect with us

Glas naroda

Pavićević: Milo Đukanović figurira kao ključno ime za osmišljavanje portala Udar!

Published

on

Presuda Višeg suda pokazala je da je 235 ljudi u Crnoj Gori 2020. godine na portalu Udar označavano špijunima, saradnicima raznih službi iz regiona, a politikolog Vladimir Pavićević u Specijalnoj emisiji na Gradskoj RTV ocjenjuje da iza te afere stoji tadašnji predsjednik države Milo Đukanović.

“U javnosti se zna ko je bio taj bez čije dozvole nije moglo da se radi ništa slično, a to znači Milo Đukanović. To je ime koje figurira kao ključno i za osmišljavanje portala Udar, a u kontekstu pokušaja da se osmisle mehanizmi da se spriječi pad Milovog DPS-a na izborima 30. avgusta 2020. godine, kazao je Pavićević za Gradsku.

Politikolog Vladimir Pavićević, takođe je jedan od onih koji je bio na meti ovog portala.

“Koliko sam ja razumio, na osnovu javnih debata i presude, bio sam targetiran od strane pojedinaca iz vrha DPS-a ili ljudi bliskih DPS-u, a koji su bili pod kontrolom Mila Đukanovića kao dio jedne špijunske mreže. Osmišljavanje te ideje da se aktivira portal Udar i da se definiše oko 230 ljudi, za koje će se objaviti da su špijuni i izdajnici, a sve uoči izbora 30. avgusta 2020. godine. To je ujedno i jedan od najsramnijih projekata koji je neko osmislio u čitavoj istoriji Crne Gore. Svi znamo, na osnovu javnih debata, da to možemo da vežemo za najviše funkcionere DPS-a i najvjerovatnije za onoga koji je bio najautoritativniji za sve vrijeme postojanja DPS-a”, kazao je Pavićević.

Viši sud je donio presudu u korist oštećenih. To je potvrdio i Vrhovni sud u reviziji presude, a što pokazuje da država nije pravovremeno reagovala, te da je mogla da spriječi sve ono što je objavljivano na portalu Udar.

“Portal Udar osmišljen da spriječi pad DPS-a, država nije reagovala”

Pavićević je istakao da je sve rađeno “u ime države”, te da ljudi koji su tada nastupali u ime države nijesu, kako kaže, ništa uradili da bi se to spriječilo, umanjilo ili provjerilo.

“Već u maju 2020. godine, mi koji smo se malo temeljnije bavili analizom procesa u crnogorskoj politici, vidjeli smo da u susret tada predstojećim parlamentarnim izborima – Milov DPS nema ni teoretske šanse da opstane na vlasti. Prvi dokaz toga bile su tadašnje litije koje su okupile mnogo ljudi, vjernika, ali i u ljudi koji nijesu vjernici. Najznačajnije je što su ti događaji privukli jedan dio nekadašnjih Milovih glasača, ali i funkcionera. Đukanović je u jednom trenutku zbog toga i reagovao na govoru u Tivtu, nazvavši te ljude ‘ludačkim pokretom’. Litije su nosile ogromnu snagu koja se ticala i političkih promjena. Imali smo i jake opozicione stranke, a tu je bila i još jedna bitna stvar – međunarodna determinanta, jer je našim međunarodnim partnerima bilo potpuno nevažno da li će Đukanović dobiti te izbore. Oni su Mila otpisali, u smislu da je već tada izgubio ključna uporišta kod naših najvažnijih međunarodnih partnera. Tada je u DPS-u nastala ideja da nastane portal Udar”, istakao je Pavićević.

Prema njegovim riječima, svima je jasno da iza svega toga stoji Đukanović, kao lider DPS-a.

“U javnosti se zna ko je bio taj bez čije dozvole nije moglo da se radi ništa slično, a to znači Milo Đukanović. To je ime koje figurira kao ključno i za osmišljavanje portala Udar, a u kontekstu pokušaja da se osmisle mehanizmi da se spriječi pad Milovog DPS-a na izborima 30. avgusta 2020. godine. Ljudi sada jednostavno razmišljaju ako je sve ovo bilo namješteno, onda je namješten i ‘Državni udar’ iz 2016. Sve to pokazuje koliko je Milova vlast pokušavala da opstane varajući i optužujući ljude”, kazao je Pavićević.

Ljudi sada, kako kaže, jasno vide da interes Đukanovića nije bio da gradi državu Crnu Goru, već da ima državu kojom će on da upravlja.

“Kada Đukanović više ne upravlja državom, što se može vidjeti na osnovu njegovog nedavnog intervjua, njega više ne interesuje država. On sada poručuje da se ne kreće na njega, jer će, kako je rekao, da se sveti. Njega realno ne interesuje država, već su osmišljavali ‘pokvarene’ projekte na osnovu kojih su željeli da produže vladavinu. To je jedna od ključnih stvari kakva je to bila jedna ‘kultura upravljanja’ u doba Milovog DPS-a”, kazao je Pavićević.

On je pozvao vrhovnog državnog tužioca da se uključi u cijeli ovaj slučaj, te da mora da izgradi autoritet i pokaže građanima zbog čega je izabran.

“Vlada da pokrene pitanje otvaranja tajnih dosijea”

Pavićević poručuje da Crna Gora otvaranjem tajnih dosijea treba da pokaže da nema šta da krije, navodeći da ta tema mora da se otvori.

“Ne vidim nijedan racionalni razlog da ova Vlada ne pokrene kao jedno od najvažnijih pitanja – otvaranje tajnih dosijea i da vidimo ko se u kraćem ili dužem periodu zaista bavio špijuniranjem, neosnovanim praćenjem ili prisluškivanjem. Spajić treba da zna da, ukoliko Vlada oslobodi Vukšića čuvanja tajne oko Portala Udar i ukoliko on nametne javnosti kao jedno od važnijih i ovo pitanje otvaranja tajnih dosijea, imaće samo političku korist”, naveo je Pavićević.

Izostala politička hapšenja

Crna Gora, kaže Pavićević, da bi postala članica EU mora da ponudi i veliki rezultat u borbi protiv organizovanog kriminala.

“Hrvatska je da bi ušla u EU ponudila Sanadera i ispunila zahtjeve. U Crnoj Gori smo imali hapšenja važnih ljudi iz policije, tužilaštva, sudova, ali su izostala hapšenja iz politike, a to su možda i najvažniji ljudi za organizovanje jedne kriminalne grupe”, kazao je Pavićević, koji je poručio da Crna Gora mora da sprovede reforme u sudstvu kako bi napravili iskorak u toj oblasti.

Angelovski: Dokaz da i pojedinac može da uspije u borbi protiv sistema

Vlado Bulatović, nekadašnji vojni službenik, dobio je spor protiv Crne Gore zbog povrede časti i ugleda, pošto je na portalu Udar označen kao doušnik Bezbjednosno-informativne agencije (BIA) Srbije.

Advokat Bulatovića, Nikola Angelovski kazao je da je zadovoljena pravda i dokaz da pojedinac može da uspije u borbi protiv sistema.

“Taj hrabi čovjek (Vlado Bulatović) se odvažio da tuži državu, upravo zbog toga što ga je ta država označila kao špijuna i saradnika strane službe, iako to on nikad nije bio, što smo i dokazali u samom postupku. Vrhovni sud je utvrdio da je presuda u suprotnosti i sa Zakonom o medijima i sa Zakonom o obligacionim odnosima. Vrhovni sud je riješio jednu vrlo jednostavnu stvar, jer su u postupku postojale dvije različite presude – da li je država odgovorna zato što nije u tom trenutku spriječila takav rad portala”, kazao je Angelovski.

On ističe da svi koji su bili žrtva ovog portala treba da tuže državu, kako bi se konačno uveo sistem odgovornosti.

Angelovski navodi da je efekat ovog portala na građane bio veliki, kao i da su fotografije ljudi sa društvenih mreža objavljivane na tom portalu, pa se i građani nijesu osjećali bezbjedno.

Afera portal Udar je crnogorski Watergate

Na pitanje zašto je afera “Portal Udar” označena stepenom tajnosti, kako u ANB-u, tako i u SDT-u, Angelovski je kazao da očekuje da se novi vrhovni državni tužilac uključi u cijelu ovu priču.

“Ovdje nije postojao zakonom opravdani osnov da se odredi oznaka tajnosti na ovim materijalima. Podsjećam da je Članom 4, Zakona o tajnosti podataka, propisano da se tajnost podataka ne može odrediti u slučaju prikrivanja izvršenog krivičnog djela, prekoračenja ili zloupotrebe ovlašćenja, nezakonitog akta i postupanja ili administrativne greške organa. Ovdje se sve to desilo. Imali smo masovnu zloupotrebu i kršenje ljudskih prava od strane Agencije, koju kao takvu i javno prepoznaju Vukšić i Abazović. Podsjetiću da su upravo oni označili ANB da je masovno zloupotrijebila svoja ovlašćenja i kršila ljudska prava. Ova afera ima sve elemente afere ‘Watergate’ i ovo bi se po svim tim parametrima moglo označiti crnogorskim Watergate-om”, istakao je Angelovski.

On je naveo da ima određene podatke da je Agencija u tom periodu prisluškivala hiljade ljudi, te da su ljudi praćeni po telefonskim brojevima.

“Te ljude sada zovu iz SDT-a kako bi im objasnili da je postupak označen oznakom ‘tajno’, da sve ono što saznaju u toku tog razgovora ne smiju ni sa kim da podijele i da im se ne da krivična prijava Vukšića, niti da im se da na uvid materijal koji je prikupljen o njima”, kazao je Angelovski, postavljajući pitanje kako može Tužilaštvo da ne da na uvid građanima materijal koji su prikupljali o njima.

“Slučaj portal Udar je interes javnosti”

“To nije njihov materijal, to je vaš materijal koji su prikupljali o vama. Kako će ti ljudi sjutra na sudu da dokažu da su bili žrtve političkog progona? Ništa ne možete da saznate jer je sve označeno oznakom ‘tajno’. Jedino rješenje je da se skinu oznake sa tih materijala i da se u ovu priču uključe vrhovni državni tužilac, Tužilački savjet i Sudski savjet, jer je i postupak pred Višim sudom označen oznakom ‘tajno’. Imali smo slučaj ‘Državni udar’, gdje je cijeli postupak prenošen javno, a ovaj nije. Ovakvi slučajevi u zemljama Zapadne Evrope i SAD, se javno prenose jer je to interes javnosti i žele da znaju šta se radilo. Žele da znaju čime su ugrožavali državu da su morali da ih prate”, poručio je Angelovski. Ističe da ANB ima široka ovlašćenja koja mogu biti “izvanredan teren za zloupotrebe”.

Angelovski podsjeća i da je Evropski parlament pozvao Crnu Goru da otvori tajne dosijee. Ukoliko to ne učini država, Angelovski navodi da građani mogu da traže referendum.

“Uslov za ulazak u EU je otvaranje tajnih dosijea. To su uradile i sve države istočne Evrope. Ukoliko se to bude radilo po modelu Njemačke, onda će i građani moći da imaju uvid u svoj dosije. Kasnimo za evropskim država 35 godina. Ako hoćemo da uđemo u zajednicu evropskih naroda, onda moramo da uradimo sve ono što su i oni – otvaranje tajnih dosijea, lustracija i veting. Mislim da će to biti i jedan od uslova za ulazak u EU”, kazao je on.

Glas naroda

Medojević: Svako ko prihvati poziv DPS-a na pregovore oko Podgorice je politički mrtav; DPS je politički Černobilj

Published

on

„DPS je politički Černobilj i sve dok se nekorumpirani i nekompromitovani lideri DPS-a ne distanciraju od Đukanovića i narko-nasleđa neće imati podršku zapadnih partnera. To su predstavnici Kvinte jasno saopštili Živkoviću“, rekao je lider PzP-a Nebojša Medojević.

On je kazao da je očigledno da Živković nema dovoljno hrabrosti da povede ovu frakciju u DPS-u u osnivanje nove stranke koja bi se distancirala od DPS -a kao političkog krila narko-mafije i duvanskog kartela.

„Svako ko sjutra dođe na pregovore sa DPS-om politički je mrtav. Dolaskom na pregovore sa DPS-om Milatović bi pokazao zapadnim partnerima da je neupotrebljiv za ozbiljnu politiku, a Dritan da je u očajnoj političkoj poziciji i spreman na sve“, poručio je Medojević.

On je istakao i da ne očekuje da će se Duško Marković odazvati pozivu DPS-a jer je kao stari lisac dovoljno iskusan da zna da je DPS neprihvatljiv u vlasti za zapadne partnere. Marković je osnovao stranku da bude na raspolaganju zapadnim partnerima, u slučaju da im njegove političke usluge budu trebale, a da bi se zaštitio od hapšenja u akciji zapada protiv švercera kokaina i cigareta.

„Sve dok ne dođe do katarze unutra DPS-a i izdvajanja mladih nekompromitovanih ljudi u novu stranku koja neće biti pod uticajem Đukanovića i narko i duvanskog kartela, DPS će blokirati progresivne političke procese, a nove vlasti će pažnju javnosti sa svog neznanja i korupcije, pokrivati strahom od povratka Đukanovića i DPS-a na vlast. Politička odgovornost je na predsjedniku države, Skupštine i Vlade da artikulišu kurs državne politike koji će onemogućiti povratak narko kartela na vlast i sprovesti radikalne reforme neophodne za nastavak evropskog puta“, zaključio je on.

Nastavi Citanje

Glas naroda

Strah od decentralizacije, mladih i nezavisnih ljudi

Published

on

Nove ideje plaše ljude koji žive u prošlosti i na prevaziđenim tekovinama. Tako je i sa idejom decentralizacije vlasti koja se polako budi u Crnoj Gori, ponajviše i najbrže u Budvi.

Iako je riječ o trendu koji donosi ogroman napredak na planu funkcionalnosti, operativnosti, brzine rada… samim tim i kvaliteta lokalnih samouprava, sa njim se ne mire politički subjekti okoštalih struktura, naviknutih da se „misli iz jedne glave“. To je razlog zbog čega su se maltene sve partije i pojedinci koji su godinama kreirali tokove na političkoj sceni Crne Gore, ujedinili u otporu procesu decentralizacije vlasti, naročito u Budvi, gradu koji većina njih doživljava kao plijen.

Matrica kojom se ove okoštale političke strukture, ponekad i samo fiktivno suprotstavljene, je poznata: i jedni i drugi navodno brane državu i to, da tragikomedija njihove politike bude veća – jedni od drugih. Naravno, sa ciljem da se nanese šteta nekom trećem a u ovom slučaju to su oni koji se zalažu za decentralizaciju. Na primjeru Budve, ključni protivnik „okoštalih“ je strana koja se zalaže za to da se ovim gradom ne upravlja iz Podgorice i za interes partijskih centrala u Glavnom gradu.

Rukovođenje Budvom iz Budve, većina struktura koje plaši proces decentralizacije, doživljava kao gubljenje pozicija na državnom nivou. Otuda i desant „partijskih lidera“ sa kancelarijama u Podgorici i u ovoj predizbornoj kampanji u Budvi.

Isto je „porijeklo“ i podmetanja da se građanska lista „Budva naš grad“ sprema za koaliciju sa DPS-om. To je zapravo ključni adut okoštalih struktura u borbi protiv novih ideja i mladih ljudi koji je nose u Budvi: da sijanjem straha kod građana smanjuju izlaznost na izborima i time povećavaju uticaj svoje, sve malobrojnije „biračke mašine“, podmazane benefitima koje donosi državna vlast. U prevodu: borba za osvajanje vlasti u Budvi, za njih je bitka za čuvanje svojih fotelja.

DPS je u toj igri već četiri godine „babaroga“ koja služi za odbranu zauzetih funkcionerskih položaja i benefita koje oni nose. Briga o Budvi zato se, u ovim krugovima, rađa samo u predizbornim periodima. Samo tada se vječiti partijski lideri i njihovi vječiti „najbliži saradnici“ sjete da grad koji samo prihodima od turizma puni budžet države sa preko pola milijarde eura, nema bolnicu i porodilište.

Ta igra odgovara i DPS-u, jer je politika „zavadi pa vladaj“ nastala u njihovoj radionici, pa su nove ideje o pomirenju, zajedničkoj borbi za opšte dobro i mladi ljudi koji je nose, prepoznati kao opasnost a ne šansa. Jer, kao što su samo „arhineprijatelji Crne Gore“ iz matriksa bivšeg režima bili poželjni da budu opozicija DPS-u, tako je svaka pojava novih snaga, ljudi koji nose suštinske promjene, rizik za „bivše“.

Budva naš grad promo
FOTO: Budva naš grad

Zbog gorenavedenih fenomena, i dešava se to da opštinsku vlast u Budvi koja je sačuvala 41 miliona eura građana samo u parnici sa austrijsko njemačkim koncernom WTE, a o čijem odnosu prema gradu svjedoči i činjenica da na računu Budve trenutno ima 17 miliona eura, „okoštale strukture“ prepoznaju kao problem.

Ovakav odnos najbolje ilustruje za šta se to ove strukture zbilja bore. Bivši režim je to savršeno predstavio korupcionaškim aferama u kojima je Budvi umalo nanijeta šteta od preko 100 miliona eura. Od tog i sličnih dostignuća bivše vlasti, još uvijek branimo građane Budve i ironija je da iz pojedinih strutkura nove državne vlasti optužuju one koji se suštinski bore protiv tekovina DPS-a u Budvi, planiraju da idu sa njima u koaliciju! Posebno kada takvo mešetarenje stiže od pojedinaca koji u svojim kabinetima dovlače osvjedočene kadrove bivše vlasti, naročito istaknute u jurišu na imovinu crkve.

Sve se zapravo svodi na to da se zaustavi proces decentralizacije, spriječi postojanje lokalne samouprave koja ne zadovoljava interese pojedinaca koji su zaposjeli fotelje u državnoj vlasti, već radi isključivo za račun građana Budve.

Tu je i problem pojedinih struktura iz podzemlja koje su u Budvi minulih godina često mijenjale političke pozicije tragajući za stranom s kojom će najbolje moći da se nagode zarad ostvarenja svojih interesa, koji naravno nemaju veze sa interesima građana. Uoči prethodnih i ovih izbora, budvansko podzemlje se, ne slučajno, ušančilo u taboru u kojem je najveća disproporcija između apetita i potencijala nominalnih predvodnika tog političkog činioca. „Ne slučajno“ jer opisana disproporcija predstavlja preporuku za saradnju sa podzemljem.

Građani Budve potvrdu ove konstatacije o disproporciji apetita i potencijala najbolje vide u tekućoj predizbornoj kampanji jer pojedinih predvodnika izbornih lista nema u javnim nastupima, predizbornim debatama. I ovaj, nadasve komičan detalj, otkriva Budvanima ko se sve, i sa kakvim namjerama, bori za vlast.

Na građanima je da odaberu opciju koja će sačuvati grad od zadovoljavanja ličnih interesa okoštalih struktura sa foteljama u Podgorici, i njihovih partnera iz podzemlja. Za to je potreban masovan izlazak na izbore 17. novembra jer mala izlasnost odgovara upravo onima koji se oslanjaju na „biračku mašinu“ kreiranu za zadovoljavanje privatnih interesa vječitih lidera i njihovih poslovnih partnera.

Izvor: VIJESTI

00:02
/
00:29

Nastavi Citanje

Glas naroda

Ima nama molitve bez njih

Published

on

PIŠE: Spasoje TOMIĆ

Autor je srpski političar iz Cg i magistrand istorije

Svojevremeno je o. Gojko Perović izrekao jednu rečenicu koja je glasila „Nema nama molitve bez njih, niti njima Crne Gore bez nas“. Sa prvim dijelom rečenice se nisam sagladio, jer su događaji u Mojkovcu, da te događaju uzmemo kao reper pokazali da oni ne žele da se mole Bogu, već im je nažalost petokraka osnov razmišljanja i postojanja.

Sa drugim dijelom rečenice sam saglasan, jer smo mi Srbi stvarali Crnu Goru kroz vjekove, stvarali je na onim vrijednosti koje su univerzalne. Naravno, ovaj provizorijum iz 2006 stvarali nismo, jer je provizorijum Montenegro zasnovan na antisrpstvu.

Dukljanska jeka

Pošto je kako već rekoh provizorijum stvoren na antisrpstvu, onda je svako pomjeranje i pokušaj vraćanja Crne Gore sebi praćen kuknjavom, vriskom i nekom Titovih pionira ideološki koji su nastali iz Jajca. Imamo više primjera, prvi je mržnja koja izbija iz priče jednog od protestanata ispred skupštine ( to morate pogledati) kada kaže glasom punim mržnje “ Srbi je li? Srbi…!“, jer se zaboga predsjednik skupštine Mandić usudio da im takne zastavu iz hola, zastavu koja je apsolutno neutemeljena i koja je pride izmišljotina Ranka Krivokapića. I nisu samo ječali i njištali oni napolju, njištali i ječali su i poslanici DPS-a, od Hitlera do „munje nebeske „Nenezića koji je bio spreman da se bije, ali mu ne dadoše inače bi bojim se čudo napravio.

Drugi primjer je kapela koju pravi porodica Mandić u Poljima, koliko smo upoznati kod svojih grobnica, na svojoj zemlji. Ali opet smeta, jer takvima kakvi jesu i ti kojima smeta, zajedno sa Vijestima koje to uredno promovišu i forsiraju, svaka Kapela koja se gradi bi valjalo da bude srušena. Naučili kada su rušili Njegoševu kapelu, pa im oslačalo da maljevima razbijaju, razvaljuju, oburdavaju. Nesrećnici!

Treći primjer je dukljanska jeka,vika i vriska oko srpskog jezika. E tu je kvaka, kada se pomene srpski jezik, sve evropske povelje, dostignuća, pregnuća, poglavlja, zaglavlja, fusnote EU padaju u vodu! Jer iako je srpski većinski, po njihovom iskrivljenom poimanju stvarnosti ne bi trebalo da bude službeni, jer im kako kažu podriva temelje države? Još nam jedna uvažena profesorica reče kao je crnogorski u stvari srpski tj srpski je crnogorski pa pošto je crnogorski službeni a srpski nije onda je i srpski službeni? Ovo ni Sveto Marović ne bi smislio u svoje vrijeme, niti bi mogao da rastumači.

Treba li da se mirimo?

Mišljenja sam da mi nismo ti koji treba da se mire, ja sam više za neku vrstu suživota, jer ako budemo mi pričali priču o pomirenju ispašće da smo mi nekoga trideset godina proganjali, diskriminisali, hapsili, zatvarali, montirali procese! A nismo, zato dok svi oni koji su nam loše činili kao Srbima svih ovih decenija, treba da se izvinu i traže način kako da oni pruže ruku pomirenja, ali iskreno, jer lažnog bratstva i jedinstva nam je bilo dosta, pa ne bih volio da na teži način mi Srbi iz Cg naučimo neke lekcije kao što su ih naučili naši sunarodnici u južnoj srpskoj pokrajini Kosovo i Metohija, Bosni i Hrvatskoj.

Dakle, na kraju, svakome svoje, suživot, za početak da srpski bude službeni, u stvari mora biti službeni i biće službeni, pa makar se sva dukljansko proustaška bulumenta na čelu sa Milom Đukanovićem, njegovim epigonima i Sokolom iz Hrvatske pobila na vrh glave!

Nastavi Citanje

U Trendu