Connect with us

Glas naroda

Ivanišević: Novak ima veliko srce, hoće sve da primi u njega, uvijek ćemo biti prijatelji

Published

on

Posle pola decenije Novak Đoković i Goran Ivanišević su prekinuli saradnju, a legendarni hrvatski teniser otkrio je za „Sport klub“ da je do razlaza sa srpskim asom došlo zbog zasićenja.

Novak Đoković, najbolji teniser sveta, nedavno je objavio da Goran Ivanišević više nije deo njegovog tima, ali je istakao da su on i proslavljeni tensier ostali prijatelji što je potvrdio i Ivanišević.

„Čitao sam mnogo toga… Ljudi moraju da pišu, ali niko nije bio ni blizu da pogodi. Nema pravog razloga, pravi razlog je zasićenje. Ovo je bilo izuzetno teških pet godina, ljudi zaboravljaju koronu i da je on u jednom trenutku bio svetski negativac broj jedan zbog nevakcinisanja. Uvek smo bili u nekom međukoraku, neki ministar zabrani, ludilo s Australijom… Došlo je do zasićenja, do zamora materijala – i auto ide svako malo na tehnički… I on se umorio od mene, i ja sam se umorio od njega. Nisam mogao više da mu pomognem, ali napravili smo veliku stvar“, rekao je Ivanišević, prenosi Sputnjik.

Kako je istakao da bi moglo da dođe do razlaza osetio je još na US Openu.

„Nije do razlaza došlo sad u Americi, nije se to nikad ‘dogodilo’. Ako ću da budem najiskreniji, osetio sam još na US openu prošle godine. I meni je kao treneru Vimbldon baš teško pao, Alkaras je na kraju bio bolji i svaka mu čast, ali jedan-dva poena… Amerika je bila neverovatna, osvojeni Sinsinati i US open, i tu sam već osetio da je blizu kraj. Bilo je pitanje hoće li na kraju godine ili nekad ove godine… Možda je trebalo to da uradimo prošle godine, ali ja sam posle US opena operisao koleno, nije me bilo šest-sedam nedelja, vratio sam se za Torino, ali bio je već taj zamor materijala, i komunikacija“, objasnio je čuveni teniser.

Do razgovora je došlo posle poraza od Luke Nardija na Indijan Velsu.

„Dan posle (poraza od Nardija) smo seli i popričali, pisanje poruka ili razgovor telefonom, to ne ide… Seli smo, smejali se, fino popričali, meni je bilo važno da mu kažem neke stvari, da mu kažem kako sam se osećao, i on je meni rekao. Prošli smo i dobro i loše, prošli smo ludila Nije lako biti Novak Đoković. Svi te traže, nešto žele, daju savete… Kada se ugase kamere, Novak je – dobar čovek. Ima veliko srce, hoće sve da primi u njega, a to nije toliko lako. Uvek sam bio spreman da poginem za njega, spreman da se borim sa celim svetom, nije bilo lako u tim trenucima (Australija 2022) biti njegov trener, gledali su nas kao gubavce… Jesi lepi svi rezultati koje smo postigli, ali najponosniji sam što smo bili tu za njega i što smo išli u rat protiv celog sveta, uspeli smo bar malo da mu pomognemo da to ludilo prođe“, objasnio je Ivanišević.

Poručio je da će on i Novak uvek biti prijatelji.

Mi smo prijatelji i uvek ćemo to biti. Zahvalan sam mu na poverenju, što sam upoznao krasne ljude – što sam radio s Marjanom, koji je divan čovek i vrhunski trener, zatim Elena, Edoardo, Marko, Čarli, Klaudio, Miljan, Uli… To su ljudi koji će mi uvek biti u srcu, skoro su kao porodica. Razgovor je bio i emotivno… Sve lepo, na jednom sunčanom mestu. Došli smo do toga i ja i on da je to najbolja solucija. Ne idem jer je 30. na svetu, sve je loše i ide Goran. On je prvi na svetu, a moraće malo da se trgne – ne sumnjam da će to učiniti. Kada se na terenu pojavi najbolji Novak, onda se uvek kladim na njega, na bilo kojoj podlozi“, poručio je Ivanišević.

 

Glas naroda

Rezolucija o genocidu u Srebrenici je produžetak NATO bombardovanja srpskih zemalja

Published

on

Piše: Milutin MIĆOVIĆ

Inicijativu UN da se izglasa rezolucija o počinjenom „genocidu“ u Srebrenici, doživljavamo kao produžetak NATO bombardovnja srpskih zemalja, sad drugim sredstvima. Sada se direktno bombarduje kolektivna svijest srpskog naroda, njegova istorija i kultura, karakter.

Podržavanje te rezolucije od strane crnogorske vlade dodatna je sramota Crne Gore i nasilje nad istinom i savješću njenog nosećeg naroda – srpskog.

Crna Gora je, nažalost, zauzela taj kurs, upravo u vrijeme bombardovanja srpskog naroda ’99 g.od strane NATO.

Tada je je Crna Gora pogazila svoju junačku tradiciju i postala sluga svjetskih moćnika. Upravo onih moćnika koji su je bombardovali i u prva dva svjetska rata.

Taj politički kurs Crne Gore vodi je u antisrpstvo, što je drugo ime za uništenje svog istorijskog dostojanstva, okretanje leđa i svojim istorijskim prijateljima i put u svoju bezličnost i nestajanje. Sa tim se Srbi u Crnoj Gori ne mire što su i pokazali.

S druge strane, agresivno diktiranje manjim džavama pravila ponašanja, od strane SADA, govori o unutrašnjoj krizi zapadnog svijeta, koji u sudaru s Rusijom gubi status svjtske sile i svoje kulturno i demokratsko dostojanstvo.

Ovaj levijatanski naapad na dostojanstvo srpskog naroda govori o njegovoj važnosti koji stoji na putu kao prepreka ostvarenju tih totalitarnih namjera svijeta koji se već ponaša kao ranjena zvijer.

Ne mogu, ipak, da ne vjerujm u svoj narod. Vjerujem pored mnogih antinarodnih i antiistorijskih poteza zvanične crnogorske vlasti. Vjerujem da će narod izdžati sve i sačuvati obraz i dostojanstvo i svoje istorijske prijatelje.

(RT Balkan)

Nastavi Citanje

Geopolitika

Lavrov: Ako Zapad želi da riješi ukrajinski sukob na bojnom polju, Moskva je spremna na to

Published

on

Ako zapadne zemlje žele da riješe ukrajinski sukob na bojnom polju, Moskva je spremna na to, izjavio je šef ruske diplomatije Sergej Lavrov.

„To je njihovo pravo, ako hoće na bojnom polju – biće na bojnom polju“, rekao je Lavrov.

Govoreći o konferenciji o Ukrajini, koja će se održati na ljeto u Švajcarskoj i na koju Rusija nije pozvana, Lavrov je istakao da se sve svodi na formulisanje ultimatuma Rusiji. Po njegovim riječima, konferencija je fokusirana na „formulu Vladimira Zelenskog“ i istovremeno ignoriše druge inicijative, uključujući kinesku koja je, kako je rekao Lavrov, „najsveobuhvatnija“.

„Švajcarska, bez obzira šta je na dnevnom redu, više nije pogodna kao mjesto za održavanje mirovnih pregovora. Ranije je Švajcarska zaista bila neutralna zemlja. Sada je jasno stala na stranu Ukrajine“, ocenio je ministar.

Takođe je dodao da je Moskva više puta govorila da je spremna za pregovore o rješavanju sukoba, ali da se uzme u obzir stvarno stanje situacije.

Lavrov je stigao u Savjet federacije gdje će biti održane konsultacije o kandidatima za ministre u bezbjednosnom sektoru.

(Sputnik)

Nastavi Citanje

Glas naroda

Ković: Genocidnim hoće da nas proglase oni koji su vršili genocid nad Srbima!

Published

on

Istoričar Miloš Ković je izjavio da Srbi moraju da osvijetle dugu istoriju genocida nad srpskim narodom, a rezoluciju o Srebrenici, čije se usvajanje priprema u Generalnoj skupštini UN, mogu da iskoriste bar za to da pokažu da etiketu genocidnog naroda kao predlagači pokušavaju da im pripišu upravo oni koji su sprovodili genocid nad Srbima.

„Važno je da se natjeramo da, makar podstaknuti i ovom sramotom od rezolucije, koju sam ja nazvao genocidnom rezolucijom, jer je podnose oni koji su vršili zločine nad srpskim narodom, a vrše ih i danas, osvijetlimo tu dugu istoriju genocida nad Srbima, koji traje i u naše vrijeme. Jer, ono što se dešava Srbima na Kosovu i Metohiji po definicijama tog pojma može da se nazove samo genocidom“, rekao je Ković za Srnu.

Istorija genocida nad Srbima u BiH

Ković smatra da Srbi moraju da osvijetle dugu istoriju genocida nad srpskim narodom, koja traje kroz čitav 20. vijek, a može da se prepozna i u ranijim epohama, pa i u vrijeme austrougarske vladavine u BiH, koja obuhvata kraj 19. i početak 20. vijeka.

Napominjući da u dokazivanju genocida na određenom prostoru sve zavisi od definicije, Ković objašnjava da se ovdje najčešće koristi definicija genocida iz 1948. godine, koju su dale UN i definicija tvorca pojma genocid Rafaela Lemkina iz 1944. godine.

„To su vrlo široke definicije. Ali, ono što se dogodilo Srbima u Prvom svjetskom ratu potpuno odgovara definicijama genocida iz 1948. i 1944. godine,“ rekao je Ković.

On je naveo da, kada se govori o uništavanju Srba u BiH u vrijeme Austrougarske, treba imati na umu da definicija genocida iz 1944. godine podrazumijeva uništenje osnova egzistencije jednog naroda, a to su kulturne i ekonomske osnove.

„To je rađeno već u vrijeme Austrougarske, odnosno režima Benjamina Kalaja u BiH, kada je ukinuto zvanično postojanje srpskog naroda. Tada su jedini narod koji je zvanično postojao u BiH bili takozvani Bosanci. Bila je samo bosanska nacija, a Srbi nisu postojali u javnom prostoru, istakao je Ković.

On je objasnio da je tada neko mogao biti Srbin samo u privatnoj sferi – u svojoj porodici i kući, a zvanično se taj narod zvao „bosanski“, kao i jezik, jer srpski zvanično nije postojao.

Ković navodi da je u Prvom svjetskom ratu došlo do neposrednog, masovnog i genocidnog zločina nad srpskim narodom na tlu BiH, kada je Austrougarska zavela vojne sudove koji su sudili civilima.

„Ono što je počelo veleizdajničkim, takozvanim Zagrebačkim procesom protiv Srba 1909. godine, koji je bio montiran, nastavljeno je nizom procesa u BiH, poput Banjalučkog procesa, koji je bio najveći. Tu se Srbima sudilo zbog toga što su Srbi. Suđeno im je kao ‘veleizdajnicima’ zato što su bili lojalniji Srbiji i Crnoj Gori nego Austrougarskoj“, istakao je Ković.

Osim suđenja koja su bili parodija od sudskih postupaka, Srbi su, ukazuje Ković, neposredno ubijani na kućnom pragu, a ubijali su ih austrugarski doborovoljci, takozvani šuckori, koje je akademik Milorad Ekmečić nazvao pretečama ustaša.

„Srbi su vješani i ubijani na najbrutalnije načine na kućnom pragu. Cijeli prostor Podrinja, od Hercegovine skroz do Semberije, bio je posut stratištima za Srbe. To, naravno, nije bilo sve, jer su Srbi vođeni u koncentracione logore, a najpoznatiji koncentracioni logori za Srbe iz BiH bili su u Doboju i Aradu – naveo je Ković.

Austrougarski zločini nad Srbima prećutkivani i u Kraljevini Jugoslaviji

Kada je reč o logoru u Doboju, Ković smatra da je da je naročito važno da Republika Srpska na pravi način obilježi stratišta i da detaljno izuči istoriju tog logora, u kojem su bili i Srbi iz Crne Gore.

„Naravno, treba da se obilkežava i sjećanje na žrtve u Aradu, u Jindrihovicama i u Mauthauzenu, Nađmeđeru i drugim logorima na prostoru Austrougarske. Tu su Srbi umirali od torture, gladi i bolesti. Nikakvi ljekarsku njegu nisu imali, a umirale su hiljade“, istakao je Ković.

Ukazao  je da je to istorija koja nije ispričana, jer je o njoj vrlo malo pisano i imamo samo djelo „Crna knjiga“ Vladimira Ćorovića.

„Ćorović se u toj knjizi bavi zločinima nad Srbima na tlu BiH, u današnjoj Republici Srpskoj, ali i u ostatku BiH. Osim nje, vrlo malo je na sveobuhvatan način o tome pisano. Ti zločini su uglavnom prećutkivani i u Kraljevini Jugoslaviji“, napomenuo je Ković.

Srbe odvodili u koncentracione logore i u Prvom i u Drugom svjetskom ratu

Više je, kako kaže Ković, pisano o genocidnim zločinima austrugarskih vojski na tlu Srbije, naročito na području Mačve, Jadra i Rađevine, gdje su zatirana čitava sela.

„Isti zločinci iz 1914. godine, koji su tada činili zločine u ovim krajevima, vratili su se 1941. godine i ponekad su to bili isti ljudi. Na širem području Loznice, u selima Draginac i Cikote, ubijane su i bebe u kolevkama. To su bile represalije zbog srpskog ustanka iz 1941. godine, ali izgovor nije važan, jer je reč o masovnim zločinima“, naglasio je Ković.

On smatra da na umu uvijek treba imati da su Srbi logoraški narod, jer su ih odvodili u koncentracione logore u kojima su masovno umirali i u Prvom u Drugom svetskom ratu, kao i da se može se reći da su Srbi, uz Rusine, prvi Evropljani koji su zatvarani u koncentracione logore.

„I to je istorija genocida nad srpskim narodom koji traje kroz cijeli 20. vijek, i koji, kako je rečeno i u Vaskršnjoj poslanici Srpske pravoslavne crkve, može da se prati i u prethodnim vjekovima. U istoriji tog genocida posebno važno mjesto ima genocid u Prvom svjetskom ratu. Akademik Ekmečić je pisao da je taj genocid počeo 1914. godine u zločinima nad civilima u okolini Foče“, istakao je Ković.

Nastavi Citanje

U Trendu