Srpski košarkaš čamcem prelazio Dunav, da bi na otvorenom trenirao dok su avioni gađali Novi Sad.

Na današnji dan, prije tačno 25. godina, počela je NATO agresija na SR Jugoslaviju. Bombardovanje koje je trajalo 78 dana i tokom kojeg su gađani čak i ciljevi koji nemaju vojnu svrhu, paralisalo je zemlju. Samo u Novom Sadu su u periodu od nekoliko dana porušena tri mosta, a to je značajno moglo da utiče i na košarkašku karijeru Darka Miličića koji je tek počeo ozbiljnije da trenira. Srpski košarkaš je kao dječak morao čamcima da prelazi u Novi Sad, da bi na Limanu pod vedrim nebom trenirao.

Tokom tinejdžerskih dana porodica slavnog srpskog košarkaša živjela je veoma skromno. Nakon podstanarskog život u novosadskim naseljima preselili su se nešto dalje, u selo Ledinci. Na sremskoj obali, sa sjeverne strane Fruške Gore, između mjesta Sremska Kamenica i Beočin, počeli su da grade novi život na placu njihovog rođaka sa majčine strane, prenosi Mondo.

„Veternik podstanari, Futog podstanari i onda smo se donekle skućili gore u Ledincima. To je plac majčinog pokojnog ujaka. Donekle smo dobili taj plac, ali ja kad kažem da smo dobili majka kaže ‘Sine, nismo mi to dobili, mi smo to odradili’. Sjećam se, i ja sam išao u nadnicu“, počeo je priču Darko Miličić, u podkastu nekadašnjeg saigrača Mileta Ilića.

Prvi Miličićevi koraci u košarci napravljeni su u obližnjem Beočinu, gdje je tada postojao izuzetno jak košarkaški klub. Ubrzo je Miličić zapao za oko novosadskim klubovima i bilo je vrijeme za selidbu preko Dunava. Ali, 24. marta 1999. godine počelo je bombardovanje, a već prvih dana aprila odsječene su veze Novog Sada i dela grada koji se nalazio na sremskoj strani reke. Moralo je da se prelazi čamcima.

„Otac je radio u Beočinu, a u Beočinu bio aktuelan onaj BFC u tom periodu i tata kaže ‘Imam sina, visok, ovo-ono, šta misliš?’. Taj trener tadašnji kaže ‘Pa dovedi ga da vidimo’. Ja došao, pogubljen, ne znam gdje se nalazim u tom momentu. Tu smo počeli da treniramo, ne znam koji je to period bio iskreno da ti kažem, ali sam na te treninge išao sve dok se nije sala zapalila. U međuvremenu je počelo i bombardovanje. To je bila ta ’99. Ne, izvini! Ja sam iz BFC već otišao u Sports Njorld, već je Ivan Hajnal čuo za mene, već je prešao ovaj kum moj Macura i ja sam nakon njega otišao tamo. E, u međuvremenu je počelo bombardovanje, pa su srušeni oni mostovi. Ja sam prelazio onim malim čamcima koje su ljudi organizovali, pa im platiš kartu. Prelazili smo tamo, trenirali smo na terenima napolju. Sad ih više nema, to je na Limanu. Radili smo sve dok je bilo vanredno stanje. Dok je bilo bombardovanje, tu smo trenirali.“

Podsjećamo, u aprilu 1999. godine Novi Sad je ostao bez tri veoma važna mosta. Već prvog dana u mjesecu porušen je Varadinski most koji spaja Petrovaradin sa samim centrom grada. Trećeg aprila je srušen Most slobode koji povezuje Sremsku Kamenicu i Novi Sad, a istog mjeseca žrtva je bio i Žeželjev most koji Petrovaradin spaja sa sjevernim dijelom grada.

Izvor: Glas Srpske