Connect with us

Glas naroda

Katnić ponovo piše iz pritvora, ovog puta Šekiju, a Pobjeda prenosi (VIDEO)

Published

on

Pismo Milivoja Katnića iz pritvora upućeno Šemsudinu Radončiću objavila je Pobjeda  a od nje preuzeli drugi mediji Đukanovićevog medijskog pula.

Sve ovo što navode kao moju krivicu – nije tačno i, vjeruj mi, zato nemaju dokaza. Ali, znali su da nemaju dokaza i kada su uhapsili Sašu Čađenovića, pa su ga držali, kao što vidiš, godinu i po dana. Zamislite, u zahtjevu za određivanje pritvora, tužilac Šoškić kaže da je lakše da se odreknem porodičnih veza nego da se suočim sa dugogodišnjom kaznom zatvora; a đe sam ja to osuđen na kakvu kaznu, a posebno na dugogodišnju – kaže, između ostalog, bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić u pismu koje je iz ćelije Istražnog zatvora uputio svom prijatelju, novinaru i publicisti Šekiju Radončiću.

Po nalogu glavnog specijalnog tužioca Vladimira Novovića, bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić uhapšen je 14. aprila. Kasno te večeri saslušao ga je specijalni tužilac Miloš Šoškić, a sudija Višeg suda Goran Šćepanović je odredio pritvor do 30 dana.

Od neđelje u šest sati i 20 minuta Katnić štrajkuje glađu, kao oblik protesta zbog, kako je istakao, ,,montiranih, ponižavajućih i nezakonito stavljenih optužbi“. Uprkos javnim molbama prijatelja, nije odustao od namjere i već trinaest dana odbija hranu. Uzima samo vodu i terapiju zbog plućne embolije koju je preležao prije nepunih trideset dana.

– Raśko, ovo što šaljem tebi, predaj bratu Šekiju (Radončiću – p.a.). Brate Šeki, da znaš da sve što napišem možeš da objaviš, odnosno da napišeš u knjizi. Ovo, molim te, objavi u Pobjedi i u Standardu kod Jasmine (Muminović – p.a.). I reci joj da mi je kao sestra i da ona to zna – napominje na samom početku pisma Katnić sinu Radanu.

Odgovarajući, očito, na pitanje svoje porodice o štrajku glađu, Katnić ističe da je to vid javnog protesta jer ,,sve što se dešava Saši Čađenoviću“, ali i krivični postupak protiv tužiteljke Lidije Mitrović se vodi, po ocjeni bivšeg glavnog specijalnog tužioca – zbog njega.

“NEZAPAMĆEN SLUČAJ SAŠE ČAĐENOVIĆA…”

– Sve ovo što navode kao moju krivicu – nije tačno. I, vjeruj mi, zato nemaju dokaza. Ali, znali su da nemaju dokaza i kada su uhapsili Sašu Čađenovića, pa su ga držali, kao što vidiš, godinu i po dana. Pa, kada nije progovorio i kada ga nijesu slomili – stavili su mu na teret da je postao član ove kriminalne organizacije (pažljivo prati, jer je pravno složeno) i da je prihvatio da vrši krivično djelo zloupotreba službenog položaja. U krivičnom predmetu koji se vodi protiv njega stavljeno mu je na teret da je postao i član kriminalne organizacije koju je formirao Zvicer – objašnjava Katnić.

Da bi potom raščlanio čudnu situaciju: da Specijalno državno tužilaštvo optužuje nekadašnjeg specijalnog tužioca Čađenovića da je istovremeno bio član dvije kriminalne organizacije koje su radile za jednog čovjeka – Radoja Zvicera?!

Kao da je Čađenoviću malo da za jednu kriminalnu organizaciju vrši zloupotrebu službenog položaja, već se uključuje ,,ovaj zloglasni kriminalac“ i u drugu! Do sada nije zapamćen slučaj da jedna osoba vrši ista krivična djela za dvije kriminalne organizacije – ocjenjuje Katnić.

Potom objašnjava što je motivisalo specijalnog tužioca Šoškića za ovakve zakonom nedopuštene akcije.

– Zašto se radi ovako nešto, što je nezakonito i pravno nemoguće? Iz dva razloga: prvi je da bi ,,moju kriminalnu organizaciju“ popunili trećim članom i tako tobože stvorili uslove da bude kriminalna organizacija. Drugi razlog je – da bi mi konstituisali krivično djelo zloupotreba službenog položaja, jer bez mučenog Saše Čađenovića to ne bi moglo da se realizuje – kaže Katnić.

Kao da je Čađenoviću malo da za jednu kriminalnu organizaciju vrši zloupotrebu službenog položaja, već se uključuje ,,ovaj zloglasni kriminalac“ i u drugu! Do sada nije zapamćen slučaj da jedna osoba vrši ista krivična djela za dvije kriminalne organizacije – ocjenjuje Katnić

Osim toga, ističe Katnić, bila je otvorena mogućnost da se Čađenoviću pritvor supstituiše jemstvom, pa su mu zato natovarili još jedno kriminalno udruživanje.

Napominje da je ,,zbog svega toga onome tužiocu Šoškiću podigao krivičnu prijavu“.

PRITVORSKI OSNOVI KOJI – NE POSTOJE

Prema ocjeni pritvorenog bivšeg specijalnog tužioca, ključni igrač Specijalnog tužilaštva je Miloš Šoškić – ,,stručnjak za nezakonitosti“.

– Prati dalje: tužilac Šoškić ,,udara stravu na družinu“, pa saslušava dame, tužiteljke Sanju Jovićević i Miru Samardžić, ne bi li ih pritiskao da nešto izjave protiv mene. O ovom pitanju dosta je da vidimo kako mi Šoškić smješta kriminalnu organizaciju – piše Katnić.

Potom objašnjava zakonske odredbe koje ukazuju da je – da bi postojala kriminalna organizacija – ,,potrebno da budu ispunjeni mnogi uslovi“ te da je zakonom tako definisano upravo da bi se izbjegle političke manipulacije preko tužilaštava.

Da bi se izbjeglo da se pod navodnom borbom protiv kriminala gone politički i nacionalni protivnici, pa ću ti navesti samo neke uslove, koji su važni za moj slučaj – piše Šekiju Radončiću bivši glavni specijalni tužilac.

Objašnjava da je potrebno, između ostalog, da pripadnik organizacije prihvati cilj za koji se formira kriminalna ogranizacija – a to je da vrši krivična djela za koja se može izreći kazna zatvora do četiri godine ili teža, što je predviđeno članom 401 Krivičnog zakonika Crne Gore.

– Što radi tužilac Šoškić? Ima problem! Ako bi postupao po zakonu, stavio bi mi na teret da sam postao član ove kriminalne organizacije i da sam prihvatio cilj kriminalne organizacije – a to je vršenje krivičnih djela zloupotreba službenog položaja. Ja bih se izjasnio o tome i ne bi bilo pritvorskog osnova iz člana 175, st 1 tačka 13 – a to je opasnost od bjekstva. Iako te opasnosti nema, jer nema građanina Crne Gore koji me poznaje, koji bi pomislio ili imao i primisao da sam ja spreman pobjeći sa ,,biljege“ – ističe Katnić.

Potom napominje da je ostao drugi mogući pritvorski osnov – uticaj na svjedoke, što bi sud ,,koji ne haje za pravdu“ u njegovom slučaju svakako prihvatio i taj pritvorski osnov odredio. No, Katnić navodi da bi pritvorski osnov trajao nekoliko mjeseci – a da istraga može najviše šest mjeseci, pa bi se Katnić našao na slobodi.

To nije bio cilj akcije, tvrdi dugogodišnji tužilac i nekadašnji sudija vojnog i Apelacionog suda Crne Gore.

PAKLENI PLAN

– Plan je da me drže kao Sašu Čađenovića – godinama, da budem iza rešetaka i da me tamo drže kao divlju zvijer; da mi gledaju porodicu kako pati, a da građanskoj Crnoj Gori kažu:

,,Vidite, ovaj kriminalac vam je bio uzor svih ovih godina, njemu ste vjerovali!“ E, onda je tu nešto trebalo učiniti, a pošto ne može po zakonu, tužilac Šoškić, kako je inače stručnjak za nezakonitosti, izmišlja novi cilj koji ne predviđa Krivični zakonik Crne Gore – tvrdi Katnić.

Onda pojašnjava kako se u Naredbi za sprovođenje istrage (broj 9/24 od 15. aprila) – u činjeničnom opisu koji se odnosi na krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije, između ostalog, navodi da je Katniću bio ,,cilj da sarađuje sa kriminalnom organizacijom koju je organizovao Radoje Zvicer“.

– Bez ovoga dijela, što ne postoji u zakonu, što zakon ne predviđa, ne bi mogao Šoškić da me poveže sa Zvicerovom kriminalnom organizacijom… Da tužilac Šoškić nije teškom zloupotrebom izmislio i dodao nepostojeći cilj organizacije – koji i nije predviđen zakonom – ovo ne bi moglo da opstane ni pravno, ni logički, ni činjenično. Da sam ja nešto ovako uradio dok sam bio tužilac kao što je uradio specijalni tužilac Miloš Šoškić – da sam dodao nepostojeći konstitutivni element bića ovog ili drugog krivičnog djela – objesili bi me o vitom rebru – cinično konstatuje Katnić.

“ODRICANJE OD PORODICE”

Potom, prema tumačenju Katnića, tužilac Šoškić nastavlja sa brutalnim manipulacijama i insinuacijama da bi ostvario primarni cilj – ne samo pritvaranje, već i pokušaj ponižavanja nekadašnjeg njegovog šefa Katnića.

Bizarno je, cijeni Katnić, što je Viši sud prihatio Šoškićeve ,,razloge“ za pritvor, iako je Ustavni sud Crne Gore u mnogim predmetima naveo da to nije pravno korektno.

– Pogledaj, samo, Šoškićeve navode: ,,…okrivljenom je lakše da se odrekne porodičnih veza nego da se suoči sa dugogodišnjom kaznom zatvora, odnosno jasno je da okrivljeni za slučaj da se nađe na slobodi može pobjeći i zatim dobiti pomoć u bjekstvu i skrivanju…“ Zamislite: tužilac kaže da je lakše da se odreknem porodičnih veza nego da se suočim sa dugogodišnjom kaznom zatvora?! A đe sam ja to osuđen na kakvu kaznu, a posebno na dugogodišnju? Tužilac vjeruje da jesam, i to na osnovu ovog smeća od Naredbe za istragu što je podnio – konstatuje Katnić.

– Tako su Šoškiću, očigledno, kazali ovi što su na vlasti i po čijim nalozima radi. Ali i pored naloga vlasti, ako se računa da važe zakoni u Crnoj Gori, počinjena je teška zloupotreba kada tužilac tvrdi da treba da se suočim sa teškom kaznom u trenutku kada se smatram nevinim i kada protiv mene postoji samo – osnovana sumnja. Očito je tužilac Miloš Šoškić zaključio da sam biološki na kraju života, pa onda – udri! No, ja sam Velestovac, te kao i svi Velestovci, potomak starog boga Slovena Velesa kad dođe i vidi štu mu rade potomstvu – piše Katnić i naglašava da je zastrašujuće kada ,,tužilac Šoškić, a nažalost i sudija Šćepanović, kažu da ću ja prekinuti porodične veze!“

– Da vidimo prvo kakve su te porodične veze Milivoja Katnića. Jesam li mlad, nezaposlen, neoženjen, imam li stan i tako dalje, što utiče na odluku suda. E, nijesam mlad, imam 67 godina. Napuniću ih na Đurđevdan, ali, očito, ne ubih aždahu! Oženjen sam, imam suprugu i dvoje đece, unuče koje nijesam vidio, sem u bolnici Danilo I na Cetinju. Imam tri sestre, dva brata, njihovu mnogobrojnu đecu i potomstvo, kumove, prijatelje… I sve bih to napuštio da budem na usluzi Zviceru?! – pita se Katnić.

IMOVINA

Poseban dio u pismu Katnić posvećuje svojoj i porodičnoj imovini i očito su do njega doprle vijesti o video-zapisu njegove porodične kuće u Bajramovici, koju je Specijalno tužilaštvo poslalo medijima.

– Penzioner sam, imam kuće kako su snimili u Barjamovici. Reklo bi se da je to zamak braće Jugović. A nije, nego moje, mog brata, mog sina i mog sinovca. Napravili smo sve svojim radom na starevini, da se sastajemo… Sve bi to da prikažu kao da sam ja to uradio od kriminalnih para, zato ću i to objasniti. Uzeli su mi prilikom pretresa svesku iz koje se vidi koliko je ko uložio novca da je ne bih mogao dati na uvid. Ali ćeš je, Raśo, i ti Šeki, tražiti. Pored toga, ima i voćnjak od blizu 1.000 voćaka. Samo ove godine sam posadio više do 200 voćaka. Što i to ne snime dronom? No, MANS je prvi prije više godina (i to onaj veseli Milovac) koristio dron za izviđanje iznad moje kuće – ističe se u pismu iz Istražnog zatvora u Spužu.

Potom Katnić cinično zaključuje da je cilj ove propagandne akcije bio da se crnogorska javnost ubijedi da je on želio da pobjegne ,,od ruke pravde“.

– A đe pobjeći? Kod kriminalne grupe koju gone svi ,,lovci na glave“ i kojoj se stavlja na teret desetine ubistava? Tamo da pobjegne Milivoje Katnić? Bravo za sud! – konstatuje se u pismu.

ULOGA ZORANA LAZOVIĆA

Znatan dio pisma upućenog Radončiću, ali i crnogorskoj javnosti, Milivoje Katnić posvećuje tužilačkoj kvalifikaciji da je on kao glavni specijalni tužilac postao član kriminalne organizacije Zorana Lazovića.

Pritom, tužilac Šoškić u Naredbi za sprovođenje istrage optužuje Katnića da je bio spreman da svoja posebna stručna znanja stavi na raspolaganje i Lazoviću i Zviceru?!

– Ako iđe u spisima predmeta bude dokaza da je meni Lazovic, neposredno ili posredno, izdao bilo kakvu naredbu ili uputstvo, spreman sam da me iskopaju iz groba i sude mi. Pazi ovo, karijerni policajac Z. Lazović meni, za kojeg tužilac kaže da imam ,,opasna stručna znanja“, izdaje uputstvo kako da vršim krivično djelo zloupotreba službenog položaja. A poslije ovog navodi da sam sa Z. Lazovićem obmanjivao javnost o činjenici nesmetanog ulaska u Crnu Goru Belivuka i Miljkovića… Pa sam obmanjivao javnost da Petar Lazović nije pripadnik kriminalne organizacije Radoja Zvicera, te je navodno na tajnom zadatku i da u međunarodnoj saradnji krijem podatke da je Radoje Zvicer član kriminalne organizacije – ističe Katnić.

I onda, bez zazora, prihvata da bude ,,osuđen po hitnom postupku“ ako se dokaže da ne govori istinu.

– Ako sam ikada u međunarodnoj i policijskoj saradnji bilo kome, usmeno ili pismeno, saopštio da Zvicer i ostali nijesu članovi kriminalne organizacije, prihvatam odmah osudu i potpisujem je.

KO OBMANJUJE?

Osvrće se Katnić i na dio optužbi da je svjesno, u televizijskim emisijama, obmanjivao javnost.

– Ja nikada nijesam obmanjivao nikoga u životu, kamoli javnost, makar svjesno. Malo istorije. Nikada u životu nijesam čuo za ime Belivuka i Miljkovića, niti da su oni ušli u Crnu Goru, niti da su imali zabranu ulaska, niti da su srpski organi tražili da uđu u Crnu Goru, niti da su bili pod stalnom kontrolom i nadzorom – sve dok nije realizovana akcija sprečavanja likvidacije ovih lica na Aerodromu Tivat – ističe Katnić.

 

Naglašava da je nakon toga ,,počelo javno i medijsko linčovanje policije i našeg rada“, pa je tražio od MUP-a Crne Gore da mu dostave sve raspoložive podatke.

– I oni su mi dostavili, a mislim da je to bio pomoćnik direktora policije Damjanović, a to je častan čovjek, koji je napisao da je tu odluku o skidanju zabrane ulaska u Crnu Goru Belivuku i Miljkoviću donio menadžment policije, zbog čega sam to i izjavio u televizijskoj emisiji – ističe Katnić.

Pojašnjava da mu je ,,drugim aktom dostavljeno i da su bili pod nadzorom, što sam takođe izjavio“; da je ,,postojao telegram policije Srbije u vezi s praćenjem ili slično ovih lica, a u krivičnom predmetu koji je vodila tužiteljka Sanja Jovićević“, po riječima Katnića, ,,policajci su izjavljivali da je policija Srbije tražila da se pušte u Crnu Goru“.

Svi ovi spisi koji su sakupljeni i ovi dopisi policije su u Specijalnom državnom tužilaštvu i poznati su tužiocu Šoškicu, ali on manipuliše. Ne bi me čudilo da će pokušati sve da uništi – upozorava Katnić i traži da se dokumenta, po slobodnom pristupu informacijama, traže ,,i od tužilaštva tako i od policije“.

– Pokazujem razloge zašto je tužilac Šoškić ljubomoran na mene – jer je on totalna neznalica – zaključuje Milivoje Katnić u prvom dijelu pisma upućenog, preko sudije za istragu, Šekiju Radončiću, sa naznakom da se crnogorska javnost upozna, posredstvom Pobjede i portala Standard, ,,sa onim što je čista istina“.

(SJUTRA: Priča o Miloviću i Lazovićima i sramni vatromet Ure na Cetinju)

Poruka bivšeg za aktuelnog glavnog specijalnog tužioca
Katnićev zahtjev Novoviću za dopunu izjave

U posebnom pismu glavnom specijalnom tužiocu Vladimiru Novoviću, koje je poslao da ga objavi Pobjeda, Milivoje Katnić zahtijeva da bude što hitnije pozvan u Specijalno državno tužilaštvo kako bi dopunio izjavu koju je dao 14. aprila.

Pobjeda prenosi integralno Katnićevu poruku:

Zahtjev

Da me bez odlaganja pozovete u Specijalno državno tužilaštvo na okolnosti krivičnih djela koje mi se stavljaju na teret, a radi dopune izjave koju sam dao prilikom prvog saslušanja, te izjašnjenja u vezi s finansijskom istragom koja se protiv mene vodi u tom Tužilaštvu, te konačno da Vam dam izjavu u vezi s predmetima koji su od mene oduzeti, a mogli bi poslužiti kao dokaz u krivičnom predmetu.

Obrazloženje

U vezi s krivičnim djelom stvaranje kriminalne organizacije – nijesam se potpuno izjasnio.

Od mene je oduzeta sveska u kojoj sam vodio evidenciju uloženih novčanih sredstava za izgradnju porodičnih objekata u Bajramovici.

Postojala je još jedna sveska o uloženim sredstvima, ali je ostala kod sada pokojnog Milete Drobnjaka. Kako bi moglo da se utvrdi vrijeme izgradnje objekata i novčanih sredstava koja su uložena, a zbog inflacije, potrebno je da saopštim te podatke.

Pored toga, od mene su oduzeti određeni predmeti, prije svega oružje, pa je potrebno da dam objašnjena, posebno u vezi s municijom i jednog pronađenog okvira koji ne pripada mojem oružju.

Hitnost zahtijeva to što se nalazim u štrajku glađu od 14. 4. 2024, od 6.20 časova te zbog iscrpljenosti postoji mogućnost (bojazan) da u narednom periodu neću moći dati tu izjavu.

,,Sakrile se vile u peštere, moj brate!“

Što se tiče specijalne tuziteljke Lidije Mitrović, sugerisano joj je, ,,ostavljeno joj je da razmisli“, a bogami bi je i uhapsili, da se nijesu nadali da će kazati da sam je ja podstrekavao na vršenje krivičnog djela. Da se razumijemo, nije ona svjesno počinila nikakvo krivično djelo, napravila je pravnu grešku. Ali, u tom predmetu državi je vratila više od 15 miliona eura, a lica koja joj se stavljaju na teret državi su vratila oko 300.000 eura.

Molim te, Šeki, da tražiš od specijalnog državnog tužilaštva podatke koliko su oni trajno – zapamti: trajno – oduzeli za ove dvije i po godine. Pa onda to uporedi sa ovom cifrom koju pominjem. Da ne bi bila prazna tvrdnja da je Mitrović poštena, navodim ti da je ona ovim licima mogla, po sporazumu o priznanju krivice, da predloži uslovnu osudu šest mjeseci, na godinu dana roka.

Nakon toga, a što je sud prihvatio jer je bila praksa, ova su lica državi vratila, odnosno dala sve što je trebalo da daju. I realno su zasluživali takvu kaznu.

Zašto, Šeki, ovo do sada niko ne reče? Sakrile se vile u peštere, moj brate!

Cibra: Iz CG smo blindiranim vozilima dovozili vreće para od droge u Sarajevo, Đukanović posredovao da idemo pod rotacijom Kejmendiljevim autom

Društvo

SDT formiralo predmet protiv Miodraga Lakovića na osnovu navoda Vanje Ćalović Marković

Published

on

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) formiralo je predmet povodom navoda koje je iznijela izvršna direktorka Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS), Vanja Ćalović Marković, protiv predsjednika skupštinskog Odbora za bezbjednost i odbranu, Miodraga Lakovića.

Iz MANS-a je u četvrtak SDT-u dostavljena zvanična krivična prijava, uz prateći link sa sjednice Odbora održane 20. maja, na kojoj je Ćalović Marković iznijela ozbiljne optužbe i sumnje u vezi sa radom Lakovića u periodu dok je obavljao funkciju šefa Sektora za borbu protiv droge Uprave policije.

Ona je, između ostalog, navela da je Laković, u vrijeme kada je obavljao tu funkciju (2004–2015), „žmurio“ na prekookeanski šverc kokaina tokom uspona kriminalnih klanova Darka Šarića i pokojnog Dragana Dudića Frica. Takođe je tvrdila da Laković, uprkos funkciji i raspoloživim informacijama, nije dijelio podatke o pošiljkama droge koje su godinama pristizale u Kotor sa međunarodnim partnerima.

Povodom formiranja predmeta, oglasio se i sam Laković, koji je na društvenoj mreži X poručio da je spreman da sarađuje sa Tužilaštvom.

– Kako vidjeh sebe na naslovnici, nalazim za shodno da pozovem SDT da detaljno i objektivno provjeri sve navode MANS-a, te se u tom smislu stavljam na raspolaganje i za poligrafsko ispitivanje, kako na ove, tako i na bilo koju drugu temu – naveo je Laković.

Nastavi Citanje

Društvo

Ćalović Marković: Dok građani godinama čekaju pravdu, dvije presude u korist Jelene Perović su saopštene, zanimljivo, istog dana

Published

on

Sudovi su bili više nego ažurni u slučajevima u kojima je jedna od stranaka u postupku bila bivša direktorica Agencije za sprečavanje korupcije (ASK) Jelena Perović, pa su juče saopštili dvije presude u njenu korist.

Tako je Upravni sud juče objavio saopštenje o presudi koju je donio 16. maja, po zaključenju rasprave po tužbi te javne funkcionerke protiv Savjeta ASK zbog nezakonite smjene.

Samo tri dana ranije – 27. maja, iz institucije kojom rukovodi Miodrag Pešić ”Vijestima” je odgovoreno da je “rasprava u tom predmetu zaključena 16. 5. 2025. godine i odluka će biti donijeta u zakonskom roku od 30 dana”.

Rokove je poštovao i Osnovni sud i sudija Dragana Lubarda, pred kojom su u ponedjeljak 26. maja podgorički tužioci i odbrana Perović iznijeli završne riječi. Ona je juče prvostepeno presudila da Perović nije utajila poreze prilikom prodaje stana od 87 metara kvadratnih na Cetinju koji je dobila po povoljnim uslovima.

“Ovaj slučaj pokazuje neobično veliku efikasnost sudstva. Dok građani godinama čekaju na pravdu, dvije presude u korist Perović saopštene su, zanimljivo, istog dana”, kazala je “Vijestima” direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS), Vanja Ćalović Marković.

Viši sud u Podgorici je nedavno potvrdio optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) protiv bivše direktorice Agencije za sprečavanje korupcije i njene bivše pomoćnine Nine Paović za krivična djela zloupotreba službenog položaja i produženo krivično djelo falsifikovanje službene isprave…

Ćalović Marković je pitala i koliko ‘‘ovakvih slučajeva treba da se desi da bi aktuelna vlast konačno počela da se bavi vetingom pravosuđa’’.

“Presude u korist Perović najbolji su dokaz da nova vlast nije na vrijeme sprovela obećane antikorupcijske reforme. Umjesto suštinskih promjena i izgradnje nezavisnih institucija, fokus jednih je bio na partijskom uhljebljavanju, a drugih na sve češćem imenovanju ljudi iz prethodnog režima na ključne pozicije. Više puta smo upozoravali da će odlaganje reformi imati upravo ovakve posljedice. Međutim, obećanja o borbi protiv korupcije su brzo izblijedjela kada su fotelje postale važnije od principa”, kazala je Ćalović Marković.

Ona je istakla da nije dovoljno da borba protiv korupcije ostane samo parola sa predizbornih skupova.

“…Jer građani zahtijevaju konkretnu akciju, odlučnost i jasan raskid s kompromitovanim kadrovima. Ako se neophodne reforme ne sprovedu i to što prije, plašimo se da će i drugi važni postupci pokrenuti protiv visokih funkcionera prethodnog režima imati sličan epilog. Zato ova presuda treba da bude jasan alarm za novu vlast da konačno prestane sa kalkulacijama i počne s pravim promjenama i reformama”, ocijenila je direktorica MANS-a.

Sudija podgoričkog Osnovnog suda Dragana Lubarda saopštila je juče da Perović nije morala da plati porez državi nakon prodaje stana na Cetinju, obrazlažući to tvrdnjom da u tom trenutku bivša direktorica ASK nije imala drugih nekretnina.

“Iz dokaza koji su provedeni, a to su prije svega vještačenja geodestske struke, vještačenja ekonomsko-finansijske struke, sud je utvrdio da je Jelena Perović u tom periodu samo imala tu nepokretnost kojom je raspolagala i kojom je imala pravo da raspolaže. Shodno Zakonu o porezu, Perović nije imala obavezu plaćanja ove vrste poreza, s obzirom da je na taj način riješila svoje stambeno pitanje i nije imala drugih nepokretnosti upisanih na svoje ime kojima bi u tom periodu raspolagala. Ovakav zaključak proiziazi i od stava Poreske uprave koja je u ranijem postupku, tj. inspekcijskom nadzoru izjasnila da nije postojala nijedna njena poreska obaveza”, objasnila je Lubarda.

Podgoričko Osnovno državno tužilaštvo (ODT) odmah je najavilo da će uložiti žalbu na tu presudu, precizirajući da su “razlozi koje je prvostepeni sud naveo u oslobađajućoj presudi pogrešno i nepotpuno utvrđeni”.

“…A posebno činjenica da okrivljena navodno nije imala drugih nepokretnosti upisanih na svoje ime kojima bi u tom periodu raspolagala, iako iz provedenih dokaza na glavnom pretresu proizilazi da je u spornom periodu bila vlasnik nepokretnosti-stana, površine 69 kvadrata u Podgorici, koji je stekla kupovinom”, piše u saopštenju podgoričkog ODT.

Prema izvještajima o imovini i prihodima, dostupnim na sajtu ASK, Perović je u aprilu 2019. prijavila promjenu veću od 5.000 eura – kupovinu stana od 69 kvadrata, ali i stambeni kredit. Dva mjeseca kasnije prijavljuje “prodaju imovinskog prava za kupovinu stana iz ugovora o kupovini stana pod povoljnim uslovima”, koja se odnosi na stan od 87 kvadrata na Cetinju.

ODT je po službenoj dužnosti pokrenuo postupak protiv Perović, nakon što je Osnovni sud u ljeto prošle godine donio prvostepenu presudu po tužbi države da je bivša direktorica ASK dužna da u budžet vrati više od 58.000 eura sa kamatama, jer je stan po povoljnim uslovima dobila za nepunih 32.000, pa prodala za 73.000.

Prema izvještajima o imovini i prihodima, dostupnim na sajtu ASK, Perović je u aprilu 2019. prijavila promjenu veću od 5.000 eura – kupovinu stana od 69 kvadrata, ali i stambeni kredit. Dva mjeseca kasnije, prijavljuje „prodaju imovinskog prava za kupovinu stana iz ugovora o kupovini stana pod povoljnim uslovima“, koja se odnosi na stan od 87 kvadrata na Cetinju

Upravni sud Crne Gore poništio je odluku Savjeta ASK o razrješenju Perović i naložio tom tijelu da donese novu, zakonitu odluku.

“Tuženi organ će u ponovnom postupku, vodeći računa o razlozima iz ove presude, saglasno Zakonu o upravnom sporu, donijeti novu, zakonitu odluku”, piše, prema informacijama “Vijesti”, u presudi.

Perović je, nakon razrješenja u ljeto prošle godine, tužila Savjet ASK, tvrdeći da su tokom njene smjene povrijeđene odredbe upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđeno stanje i pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

Savjet ASK je jednoglasno smijenio Perović 15. avgusta prošle godine. Odmah nakon što je ta odluka donijeta, na sajtu ASK objavljeno je saopštenje bivše direktorice u kome tvrdi da je njena smjena “politički motivisana” i da “političke partije u čije ime većina članova Savjeta sprovodi plan za njeno razrješenje, očigledno imaju obećanje nekažnjivosti za mnoga krivična djela”.

Perović je pobrojala i povrede koje je, kako tvrdi, napravio novi Savjet ASK.

Navodi se da je Savjet morao da je poziva na sjednice, koje su sazivane mimo pravila, da nije smio da izabere zamjenika predsjednika…

U saopštenju Upravnog suda se navodi da bivšoj direktorici “nije omogućeno da se izjasni u odnosu na razloge zbog kojih je osporenom odlukom razriješena dužnosti”.

“Nije sporno da se dnevni red sjednice Savjeta utvrđuje na sjednici (član 14 stav 1 Poslovnika o radu Savjeta Agencije za sprečavanje korupcije), kao što je to učinjeno u konkretnom slučaju, kada su članovi Savjeta, nakon uvida u dokumentaciju o izvršenom inspekcijskom nadzoru, konstatovali postojanje razloga za razrješenje direktorice Agencije iz člana 98 stav 1 tačka 4, a u vezi sa članom 9 stav 1 i 2 Zakona o sprečavanju korupcije, a koji se odnose na povredu odredbi Zakona i pravila o radu Agencije i obavezu javnog funkcionera da svoju funkciju vrši na način da javni interes ne podredi privatnom, kao i da ne izazove sukob interesa u vršenju javne funkcije. Međutim, kako je na istoj sjednici, bez prethodnog upoznavanja tužilje, pokrenut postupak njenog razrješenja i donijeta odluka, to je Sud zaključio da istoj nije bila data mogućnost da učestvuje u postupku njenog razrješenja i izjasni se o činjenicama relevantnim za odlučivanje, budući da je izjašnjenje tužilje, broj 01-2193 od 15.8. 2024. godine, na koje se tuženi pozvao, dato u odnosu na drugi razlog za razrješenje (iz člana 98 stav 1 tačka 3, a u vezi neispunjenosti uslova iz člana 87 stav 3 Zakona o sprečavanju korupcije), a ne razlog zbog kojeg je ista osporenom odlukom razriješena dužnosti. Zbog navedene procesne povrede, Sud je ocijenio da je osporenu odluku trebalo poništiti”, piše u saopštenju Upravnog suda.

U Pokretu Evropa sad (PES) zabrinuti su zbog odluke Osnovnog suda da oslobodi Perović optužbi za utaju poreza.

Smatraju da takva odluka povlači pitanje urgentnosti reformi u pravosuđu.

“Posebno uznemirava ignorisanje dokaznog materijala od strane suda, a koje se odnosi na vlasništvo nad stanom u Podgorici. Napori tužilačkih organizacija na svim nivoima usmjereni ka isporučivanju pravde i tretiranju slučajeva visoke korupcije zaslužuju priznanje. Nasuprot tome, ovakvo djelovanje sudstva nažalost podriva napredak u poglavljima 23 i 24 i šteti evropskoj integraciji Crne Gore, ali još važnije – narušava povjerenje građa u pravosuđe koje hronično ne uspijeva da eliminiše veliku društvenu nepravdu”, ocijenili su iz PES-a.

Nastavi Citanje

Društvo

ORILO SE „MILO UBICO“

Published

on

PIŠE: Mladen STOJOVIĆ

Ovo je naslovnica najtiražnijeg dnevnika u Crnoj Gori početkom ovog vijeka objavljena prije tačno 21 godinu, a nakon protesta građana zbog ubistva osnivača, direktora i glavnog i odgovornog urednika dnevnog lista “Dan” Duška Jovanovića na kojem se orilo “Milo ubico, Milo ubico”. Iz priloženog se vidi da narod nije optužio Vladu Crne Gore, već personu koja je bila na njenom čelu, ali ne u simboličkom smislu već kao njen gospodar.

Riječ je o samom finišu Đukanovićevog ovladavanja državnim i paradržavnim institucijama (nadzemnim i podzemnim), periodu u kojem je eskadron smrti poznatiji pod imenom “Sedma uprava” dovršavao proces likvidacije većine ključnih protivnika uspostavljanju novog sistema označenog kodnim imenom “Privatna država”. U narednih desetak mjeseci biće ubijen i inspektor Slavoljub Šćekić u aktu koji po svim elementima zaslužuje da se tretira kao državni terorizam. U martu 2005. zamrznut je LSCG i širom otvoren put potpune privatizacije Crne Gore na kojem je iskrena opozicija strateški predstavljana kao ekstremistička i antievropska. Projekat je uspješno izveden, između ostalog, i zato što je ubijen Duško Jovanović i to je jedan od motiva zbog čega je izveden dugo pripremani atentat na njega. Duško je bio jedan od najvažnijih svjedoka na suđenju Milu Đukanoviću i grupi crnogorskih državljana u procesu koji se vodio na sudu u Bariju za šverc cigareta sa italijanskom mafijom, kao dokazani borac protiv organizovanog kriminala i korupcije bio je poželjan i kao politički partner brojnim centrima moći na Zapadu od kojih je jedan podržavao promjenu režima u CG udruženim snagama koalicije SNP, NS, SNS sa LSCG. Ogroman uticaj Duška Jovanovića na kreiranje javnog mnenja u ovom pravcu, vjerovatno je i ključni motiv njegovog ubistva, uz pomenutu ulogu svjedoka u procesu u Bariju.

Svi zločini Sedme uprave u ovom vijeku, liše likvidacije Gorana Žugića koja je predstavljala jedan vid unutrašnjeg sukoba, bili su koraci u pravcu stvaranja “privatne države” čiji je vođa bio Milo Đukanović. Da li je on lično odgovoran za to, treba da bude predmet ozbiljne tužilačke istrage koja se ne nazire. U smislu objektivne (komandne) odgovornosti, stvari su jasne. Zna se ko kontroliše bezbjednosni sektor i njen najopasniji sektor – tajnu službu, i u demokratskim državama a kamo li u onim kojima se vlada “iz jedne glave” kako je bilo u Crnoj Gori od 1998. do 2020. Samo mnogo glup ili kvaran čovjek može da stane iza teze da je eskadron smrti tajne službe, mogao da ubija bez dozvole i signala svog Šefa.

Tu treba imati na umu i ovu zakonomjernost: Sve likvidacije protivnika autoritarnih i kriminalizovanih režima u izvedbi Tajne policije u regionu ali i šire, pratila je i dehumanizacija žrtve. Taj element zločina vidljiv je i u ubistvu Duška Jovanovića. Prije egzekucije on je šaptačkim ali i javnim kanalima etiketiran kao neprijatelj države, nakon zločina to se radilo isključivo tajnim. Ironija je da je i 21 godinu nakon zločina, na mediju koji se finansira upravo iz tabora onih koji se sumnjiče da su organizatori ubistva, prepoznala loše prikrivena želja da se dehumanizuje žrtva i omalovaže svi koji su uprli prst u pravcu nalogodavca i organizatora. Služba upravo tako radi – preko svojih saradnika (svjesnih i nesvjesnih) pokušava da diskredituje svakog ko upire prst u pravcu onog koga ista štiti.

Ozbiljnom tužilaštvu i istražnim organima, biće veoma korisna analiza reagovanja pojedinaca povodom obilježavanja 21. godišnjice od Duškovog ubistva. Jer, kome fokus nije bio na pritisku da se, kako je tvrdio i Veselin Veljović (šef policije režima Mila Đukanovića) “operativno riješen zločin” dovede i do pravosudnog rešenja, interes je bio da slučaj ostane na “koti” na kojoj je sada. Mnogi su minulih dana otkrili svoje prave pozicije, fokusirajući se na nevažne detalje spram ovih krucijalnih koji vode ka pravednom rešenju. Da li neko boji svojih tragova? Služenja pjedincima i grupama koje pripadaju taboru u kojem je dogovoren i organizovan zločin? Nervoza je velika, a tragova mnogo.

Šta je važno da se zna: većina nije znala dubinu ovog zločina dok nije data prilika da o tome pred širom javnošću kažu šta znaju svjedoci prvog reda. Zašto su dvije decenije bili gurani daleko od javnosti? Zašto nismo imali priliku da 20 godina čujemo šta o zločinu, zbivanjima prije i nakon što se desio, imaju da kažu oni koji su bili najbliži žrtvi u svakom smislu? Ko je sve radio na “sakrivanju” svjedoka od javnosti?
Nakon što je iz aviona postalo vidljivo da je riječ o državnom terorizmu, jasno je zašto su to radile institucije kontrolisane od strane istog centra iz kojeg je 27. maja 2004. poslana ekipa za likvidaciju. Ali zašto su to radili pojedinci koji su formalno zauzeli pozicije sa kojih se očekivalo da bude dat maksimalan doprinos u razotkrivanju pune istine?

Utisak je da je većina ključnih političara aktuelne parlamentarne većine prepoznala ovu dubinu. To je bilo vidljivo i na dan obilježavanja 21. godišnjice ubistva pred redakcijom Dana, ali i dan kasnije pred Duškovim grobom.

Kada bi na isti način reagovala i šira javnost, vjerovatno bi bio napravljen i ključni iskorak u ispravljanju jezive nepravde prema Dušku, njegovoj porodici, njegovim pravim saborcima… Za taj iskorak potrebno je isključiti sujetu, i zajedničkim snagama insistirati od nadležnih da urade ono za šta su plaćeni. Prije svega od VDT-a Markovića.

PS

Ko god da je dao naslov da narod optužuje Vladu, umjesto onog koji odgovara istini, ogriješio se o Duška, kao i svi oni koji su progonili njegove bližnje i pomagali da zločin putuje ka pravosudnoj zastari.

Nastavi Citanje

U Trendu