Connect with us

Glas naroda

Interni izvještaji: U BiH skoro 40.000 radikalnih islamista!

Published

on

IZVOR: CAPITAL: Andrijana Pisarević

Broj islamskih vjerskih ekstremista i lica koja se mogu označiti kao potencijalno opasna u BiH i okruženju popeo se na gotovo 40.000 osoba koji žive u preko stotinu paradžemata, pokazali su posljednji interni izvještaji policijskih i obavještajnih agencija o stanju bezbjednosti, a u koje je uvid imao portal Capital.

Razlog zbog kojeg je ovim osobama „komotno“ da žive u BiH, tvrde stručnjaci za bezbjednost, leži u tome što na ovom prostoru mogu neometano širiti radikalnu propagandu, bez ozbiljnog straha od istrage, ukidanja finansiranja i sudskih presuda, uz nedvosmislenu podršku koja im dolazi iz političkih, ali i bezbjednosnih i pravosudnih struktura.

Kako su za portal Capital potvrdili eksperti iz oblasti bezbjednosti i zaštite od terorizma, a potkrepljuju ih i dokumenta bezbjednosnih agencija i policije, veliki broj ovih osoba je afroazijskog porijekla, uglavnom bez zanimanja i poznate adrese. Oni u BiH uglavnom borave u zatvorenim naseljima i grupama, takozvanim paradžematima, čiji je broj takođe drastično porastao i postao trocifren.

Dokumenti bezbjednosnih agencija i policije koje smo dobili na uvid pokazuju da je u BiH ranije osnovano više desetina paradžemata izvan zvanične Islamske zajednice, koji su odbijali da joj se pridruže, a da se sa rastom broja pripadnika vehabijskog ili selefijskog pokreta i njihov broj povećao.

Prije šest godina na zvaničnom sajtu IZ stajalo je da u BiH postoje 64 paradžemata, od kojih su 22 odbila da potpišu da pristupaju zvaničnoj islamskoj organizaciji. Tri godine kasnije, SIPA je Ministarstvu unutrašnjih poslova RS dostavila informaciju da je izdiferencirala 29 paradžemata.

Stotinu paradžemata, dio njih samo formalno uz IZ BiH

Danas ih ima preko stotinu, a dio njih se samo formalno priključio IZ nastavljajući sa radikalnim pristupom i stavovima, nerijetko sakriveni iza raznih organizacija i udruženja.

Određen broj paradžemata je pristao da se pripoji IZ BiH, ali operativna saznanja ukazuju da su to uradili samo formalno, dok su se u praksi nastavili okupljati na starim mjestima i praktikovati vlastito tumačenje krajnje konzervativnog i, može se reći, radikalnog viđenja islama. Jedan broj najradikalnijih paradžemata odbio je da potpiše protokol kojim iskazuju lojalnost IZ u BiH, tražeći da se njihovi članovi imenuju na čelu ujedinjenih džemata“, navodi se u procjeni stanja bezbjednosti u BiH.

Najveći broj paradžemata zabilježen je, pokazuje izvještaj u kojem ih je nabrojano tačno 100, u Sarajevu gdje ih je najmanje 14, u Zenici ih ima devet, zatim u Travniku i Novom Travniku osam, u Goraždu i Mostaru šest, u Cazinu i Kaknju po pet. U Brčkom su četiri, u Tuzli, Maglaju, Zavidovićima i Srebreniku po tri i tako dalje.

U ovom izvještaju se posebno upozorava da se problem paradžemata i radikalne selefijske ideologije nastoji minimizirati i relativizovati u pojedinim krugovima, te da zbog različitih gledišta oko postojanja paradžemata u BiH ne postoji ni saglasnost o njihovom tačnom broju.

Podaci o njihovom broju se značajno razlikuju i kod različitih policijskih organizacija u BiH, prvenstveno zbog različitih kriterijuma kojima se policijske organizacije rukovode prilikom zaključivanja da li se u konkretnim slučajevima radi o paradžematu ili ne. U tom smislu, primjetno je da Federalna uprava policije ima znatno manje evidentiranih paradžemata od SIPA-e“, navodi se u izvještaju.

Stručnjak za bezbjednost Dževad Galijašević kaže da je propustljivost granica i popustljivost države dovela do toga da se njihov broj tako poveća, da se oni u BiH osjećaju komotno i zaštićeno, jer to i jesu.

Ne priznaju zakone, vladaju poligamija i iskrivljeni vjerski propisi

On objašnjava da obavještajne službe zemalja u okruženju, prije svega Hrvatske, da je u regionu prisutno 40.000 opasnih lica, a da ih 93 odsto locirano u BiH. Oni žive u komunama u kojima ne funkcionišu zakoni ove zemlje, ne prihvata se naš obrazovni sistem, vladaju poligamija i iskrivljeni vjerski propisi i pogledi na šerijat. Ponekad im sudimo za neka djela, tvrdi on, često neadekvatno kvalifikovana, ali nikada ne idemo u pravcu razbijanja terorističkih grupa, koje nedvosmisleno postoje.

Naše ranije evidencije su pokazivale da imamo oko 4.000 do 4.500 opasnih lica koji su izvori terorističke prijetnje, a pogledajte koliko ih je danas“, kaže Galijašević.

On objašnjava da su paradžemati, za ljude izvana, radikalne vjerske zajednice, ali da su to u stvari vojnopolitičke organizacije koje vrše vojne obuke i odakle regruti odlaze na strana ratišta i vraćaju se nazad.

U Siriji je bilo oko 500 ratnika iz BiH, a procesuirano ih je manje od stotinu, dok je manje od 40 osuđenih. To je naš problem. Ne istjeramo ništa do kraja. Konstatujemo da je neko formirao terorističku grupu zbog izvođenja terorističkog akta i tu osobu osudimo, a onda ne istražimo koju i gdje i kako djeluje, niti je zaustavimo u daljem djelovanju. Nikada BiH nije onemogućila ovim ljudima da se promovišu niti im je ikada presjekla finansije. Tokovi novca nisu zaustavljeni niti lica koja su u to upletena, iako su mnogi od njih odavno identifikovani“, kaže on i kao primjer navodi slučaj Huseina Bilala Bosnića, koji je osuđen zbog organizovanja terorističke grupe i koji je prošle godine izašao na slobodu.

On kaže da nikada nismo došli ni do jednog stvarnog izvora terorizma, a kamoli do razbijanja političke konstrukcije i razloga zbog kojih se to djelo izvodi, zbog čega smatra da terorizam kod nas niko ne shvata dovoljno ozbiljno.

Galijašević kaže da je već sada poznato da se ekstremisti iz BiH bore i u Ukrajini. Među stranim borcima u Ukrajini trenutno ih ima 250 iz BiH, o čemu je Ministarstvo odbrane Rusije obavijestilo u zvaničnom izvještaju Ministarstvo odbrane BiH.

Ratnika 500, optuženih 50

U Tužilaštvu BiH kažu da su od 2004. godine do danas, podignute optužnice protiv više od 50 osoba, za krivična djela terorizma, kao i djela povezana sa terorizmom (učestvovanje na stranim ratištima i protivzakonito formiranje i pridruživanje stranim paravojnim i parapolicijskim formacijama).

Od ovog broja optuženih, optužnice protiv oko 30 osoba odnose se na učestvovanje na stranim ratištima uglavnom Sirije i Iraka. Procenat osuđujućih presuda u predmetima za terorizam izuzetno je visok i do sada izrečene presude su u omjeru više od 90 odsto osuđujuće. Presude za učestvovanje na stranim ratištima su čak do 95 odsto osuđujuće. Ukupno je za krivična djela terorizma izrečeno oko 160 godina praovosnažnih kazni zatvora“, objašnjava portparol Tužilaštva BiH, Boris Grubešić.

Najveća kazna izrečena je Harisu Čauševiću zvanom “Oks“, koji je zbog terorističkog napada na policijsku stanicu u Bugojnu, 2010. godine, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 35 godina. Takođe, napadač na Ambasadu SAD u Sarajevu 2011. godine, Mevlid Jašarević, osuđen je na pravosnažnu kaznu zatvora u trajanju od 15 godina.

Kazne za učestvovanje na ratištima, kretale su se u rasponu od jedne do sedam godina zatvora, s tim što su kazne od jedne ili dvije godine zatvora, uglavnom izricane optuženicima koji su sporazumno priznali krivicu, a neki od njih nisu ni stigli do područja Sirije i Iraka, jer su otkriveni i spriječeni prilikom odlaska na ova područja. Najveću kaznu dobio je osuđeni Husein Bosnić, zvani “Bilal“, koji je procesuiran kao organizator i pružalac podrške državljanima BiH za odlaske na strana ratišta“, kaže Grubešić i dodaje da postoje i predmeti koji su u toku i koji se odnose na više osoba.

U jednom bezbjednosnom izvještaju, u koji je CAPITAL imao uvid, navodi se da veliku opasnost u BiH predstavljaju upravo povratnici sa stranih ratišta, radikalni islamisti, koji su se u ratom zahvaćenoj Siriji i Iraku borili na strani terorističkih organizacija kao što su ISIL, koji je doživio potpuni krah, “neutvrđen broj lica iz BiH, terorističkih boraca i članova njihovih porodica, se nalazi u zatvorima i kampovima pod kontrolom snaga antiterorističke koalicije u Siriji“.

Jedan broj tih lica je već deportovan u BiH, njih 25 prije tri godine, ali dio se još uvijek nalazi tamo u zatvorima i kampovima antiterorističkih snaga i može se očekivati da će se sa deportacijama u BiH nastaviti i u narednom periodu.

FOTO: Capital.ba

Analizom svih dosadašnjih terorističkih napada u BiH utvrđeno je da su izvršioci bili radikalni islamisti, članovi ili simpatizeri vehabijskih zajednica ili bivši mudžahedini, pripadnici odreda „El Mudžahid“.

Glas naroda

Abazović u Beogradu doživio dobrodošlicu kakvu Đukanović nije ni kada je bio Miloševićev pulen

Published

on

Premijer Crne Gore Dritan Abazović nije minulih godina bio rijedak gost u Beogradu ali je danas prvi put dočekan sa gardom i svim prinadležnim počastima koje sleduju državnike koje Srbija dočekuje kao prijateljske. Milo Đukanović se šetao Beogradom još češće od Abazovića, pogotovo u Miloševićevoj epohi, ali ga je doček sa gardom preskočio.

Upravo zbog navedenog, Abazović i njegovi domaćini više puta su danas ponovili da je riječ o posjeti koja nosi veli značaj i pokušaj dvije strane da resetuju odnose na nekadašnje koji su tretirani kao bratski. Na toj odrednici insistirao je upravo premijer prve manjinske Vlade Crne Gore u istoriji uz poziv predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću da posjeti Crnu Goru:

Više ste nego dobrodošli u bratskoj Crnoj Gori“.

Mi smo ovdje da okrenemo novi list i da podignemo odnose između naših zemalja na viši nivo. Neprirodno je da budemo u bilo kakvom šumu u komunikaciji. Danas je započeo jedan novi ciklus, i spremni smo da svim pitanjima pristupamo na odgovoran način. Mi smo danas dominantno razgovarali oko ekonomskih tema. Idemo u rješavanje platnog prometa između dvije zemlje. Treba da idemo sistemom da sve što možemo da olakšamo privredi učinimo. Dobili smo uvjeravanja da će se uvoz hrane u Crnu Goru odvijati bez ikavih problema“, kazao je Abazović na zajedničkoj konferenciji za medije nakon susreta sa premijerkom Anom Brnabić.

Ova posjeta je nama iznimno važna i nadam se da ćemo i ovom posjetom uspjeti da postignemo što znam da i vi i ja želimo, a to je da resetujemo odnose izmeu dvije zemlje i uđemo u eru dobrih odnosa, jer nemamo bliže zemlje od Crne Gore, ni politički, ni ekonomski. Sve vrste odnosa nas povezuju a nekako se u poslednjih nekoliko godina nakupilo diosta teških pitanja, Mi ćemo biti otvioreni da rješavamo ta pitanja i unapređujemo naše odnose“, uzvratila je Brnabić.

Abazović je imao susret na istom fonu i sa Vučićem.

Ne postoji pitanje koje ne možemo riješiti. Zahvalan sam na gostoprimstvu Srbiji, i pozivam predsjednika Srbije u posjetu CG. Otvoreni su novi horizonti saradnje, naročito kad je u pitanju infrastuktura, ali i nadolazeća kriza. Predsjednik Vučić je uspio da riješi još jedno pitanje, naročito za poslanike. Dao je dozvole ministru unutrašnjih poslova i zamolio je da se praksa koja je postojala da se ukine“, kazao je Abazović.

Hoću da se zahvalim Dritanu Abazoviću na današnjoj posjeti Srbiji. Imali smo veoma dobre i korisne razgovore. Govorili smo o našim političkim bilateralnim odnosima, ali i o ekonomskoj saradnji, poljoprivredi, o snabdjevanju hranom i energetskim bilansama i kako jedni drugima da pomognemo na jesen i predstojeću zimu. Vjerujem da je ovo samo početak veoma uspješne saradnje i vjerujem da može da bude još bolje. Hvala Abazoviću na posjeti. Uvijek je dobrodošao ovdje u Beograd. Vjerujem da ćemo moći da ostvarimo veliki napredak u odnosima Srbije i Crne Gore“, rekao je nakon susreta Vučić.

Abazović sa delegacijom crnogorske Vlade ostaje još dan u Beogradu. Ima zakazan susret sa predsjednikom Skupštine Srbije Ivicom Dačićem i jedan koji nije najavljen u protokolu: sa patrijarhom Porfirijem.

 

 

Nastavi Citanje

Glas naroda

Carević sa Gazimestana: Ovdje moramo da smo uvijek kad treba, ovdje se bije odsudna bitka za naš opstanak!

Published

on

Veliku pažnju srpskih medija na Gazimestanu privukao je juče gradonačelnik Budve Marko Bato Carević, koji već godinama prisustvuje obilježavanju Vidovdana na Kosovu.

Carević je u intervjuu za Kosovo onlajn poručio da je Kosovo majka i temelj svih Srba, a Vidovdan jedan od najvećih praznika srpskog naroda.

Kosovo je majka i temelj svih Srba, a srpstvo je odavde poteklo. Svaki dolazak ovdje je obaveza svakog Srbina i to ne samo na Vidovdan, već treba da dođemo kad god možemo da Srbima damo podršku, kao svojoj braći i narodu koji prolazi kroz jedan težak period. Ovo je za mene veliki praznik i duhovno nadahnuće“, kazao je Carević.

Carević je dodao da ni Srbima u regionu nije sjajna situacija, ali da je danas došao na Gazimestan kako bi pružio podršku Srbima na Kosmetu i nadahnuo se snagom i energijom.

Znam da vi ovde bijete odsudnu bitku za opstanak srpskog naroda, ne samo na Kosovu već na čitavom Balkanu, jako mi je važno da budem ovdje da dam vama podršku, i da nadahnemo se snagom u energiju“, zaključio je Carević.

Nastavi Citanje

Glas naroda

Galijašević: Dodik prijateljstvom sa Rusijom spasava srpski obraz i jača Srpsku

Published

on

Drugi dio intervjua Dževada Galijaševića, eksperta za bezbjednost za Srpski Radio Čikago

 

* Pitanjem terorizma sam se počeo baviti iz nužde. U maju 2000. godine došao sam na neku vlast i u jednom srpskom selu na granici Maglaja i Zavidovića zatekao 1550 mudžahedina. Mudžahedine je doveo današnji član Predsedništva Šefik Džaferović uz podršku svog naslednika na čelu centra službi bezbednosti u Zenici Šemsudina Mehmedovića. Rekao sam da se Srbi trebaju vratiti u svoje kuće. Ispunio sam obećanje, preduzeo sam korake i istjerao mudžahedine do januara 2001. Rekao bih u zadnji čas, jer su kroz osam mjeseci ti isti mudžahedini napali SAD 11. septembra

* Poslije napada na «kule bliznakinje», u blizini Zenice je bio američki vojni kontakt centar Orao. Tražili su da analiziram identitete tih mudžahedina. Uradio sam, na 900 strana. Pozvali su me u SAD, umjesto 11 ostao sam 47 dana i svaki dan mi je bio plaćen. U Merilendu mi je uručena specijalizacija za primejnu posebnih mjera i tehnika u borbi protiv terrorizma… Kada kažu da sam „takozvani“, moraju znati da sam objavio osam knjiga, hiljade analiza…

* Cijelu 1992. sam proveo u Alijinim zatvorima. Pa zamislite da postoje takvi likovi koji mene mogu povezati sa Vozućom. Nazvati mene `Alijinim mudžahedinom` može samo osoba koja laže ko pas. `A jel` Borenović ikada progovorio protiv zločina nad Srbima? Samo, Bog neće dozvoliti poluljudima da budu pobjednici u ovim odmjeravanjima

* Pojedini odmetnuti djelovi srpske vlasti uključili su se u izbornu kampanju rušeći Republiku Srpsku, Dodika i Cvijanović

* U Beogradu gube šansu da budu sa pobjednikom. Rusija će biti veliki geopolitički pobjednik u svim ovim strašnim odmjeravanjima, bilo na krvavoj ukrajinskoj sceni, bilo iza scene gdje je hibridni i nehibridni rat između Rusije i NATO. I tu vam dođe Suzana Grubješić da kaže da je Dodik sjedio sa `talibanima`, a Srbija ćuti!

* U Srbiji vidimo agencije oko kojih se okupljaju britanski PDP bojovnici i vidimo način na koji pojedini mediji u Srbiji podržavaju PDP udare na Republiku Srpsku. To pokazuje postojanje zavjere britanskih i američkih službi i ambasada i u BiH i u Srbiji koje vode ove operacije protiv Republike Srpske

INTERVJU (2.DIO)

RADIO ČIKAGO: Rekli smo Ninoslavu Jankoviću sa BN da ili objave ceo intervju ili da sklone objavljeni deo. Oni su ostavili taj deo sa vrlo tendencioznim naslovom i objavili naš intervju sa našim naslovom. Šteta je naneta, nastavljamo dalje. Zašto vas bošnjački mediji i neki u Srbiji nazivaju takozvanim ekspertom (za borbu protiv terorizma)? Poznajem vašu biografiju – daleko ste od takozvanog.

– Tim pitanjem sam se počeo baviti iz nužde. U maju 2000. godine došao sam na neku vlast i u jednom srpskom selu zatekao 1550 mudžahedina. Selo je na granici Maglaja i Zavidovića. Mudžahedine je doveo današnji član Predsedništva Šefik Džaferović uz podršku svog naslednika na čelu centra službi bezbednosti u Zenici Šemsudina Mehmedovića. Rekao sam da se Srbi trebaju vratiti u svoje kuće. Ispunio sam obećanje, preduzeo sam korake i istjerao mudžahedine do januara 2001. Rekao bih u zadnji čas, jer su kroz osam mjeseci ti isti mudžahedini napali SAD 11. septembra. Zato sam se počeo baviti tim pitanjem.

Tražio sam da saznam identitete mudžahedina da bi ih izbacili iz tuđih kuća, da bi Srbi mogli da se vrate u svoje kuće. Moja glava je bila ucjenjena. Za nagradu – gorivo! Poslije napada na «kule bliznakinje», u blizini Zenice je bio američki kontakt centar Orao, vojska je došla da istražuje. Tražili su da za potrebe tih struktura analiziram identitete tih mudžahedina. Uradio sam, na 900 strana. Pozvali su me u SAD, umesto 11 ostao sam 47 dana i svaki dan mi je bio plaćen, u Merilendu mi je uručena specijalizacija za primejnu posebnih mjera i tehnika u borbi protiv terorizma.

Postao sam specijalista za primjenu posebnih mjera i tehnika. Poslije godinu dana sam pitao mogu li objaviti materijal kao knjigu. Tražili su ili da filtriraju ili da prva objava bude na engleskom jeziku za američko tržište. Objavljen je interni tiraž od 50 000 isključivo za ljude u obavještajno-informativnim strikturama.

Meni su dozvolili 300-400 stranica na srpskom. Izdavačka kuća «Filip Višnjić» je objavila pod naslovom «Era terorizma u BiH». U toj knjizi sam opisao sve pojedince i grupe, 1100 pojedinačnih državljanstava, način na koji su dobijali državljanstvo, terorističke akcije koje su izvodili.

Događaji su me natjerali da se specijalizujem i preorijentišem na političko nasilje i državu i da se tim pitanjem počnem ozbiljno baviti. Kada kažu „takozvani“, moraju znati da sam objavio osam knjiga, hiljade analiza, stotine objavio u renomiranim kućama kao što je Fond strateške kulture u Rusiji kod koje sam objavio i knjigu «Epitaf za Bosnu» koja se može kupiti i u Americi.

Pišem analize za ugledni beogradski portal Pravda, ugledni beogradski portal Fakti.org, pišem redovne kolumne za jedan od najboljih regionalnih nedeljnika Pečat. Držao sam stotine predavanja. Ima me i u emisiji BBC-ja o dinastiji Al Sahib. Prisutan sam u britanskim medijima. Možete me naći u stotinama doktorata na engleskom i njemačkom jeziku kao referencu koju su prilikom doktoriranja koristiti. To nije tajna. Dakle, itekako sam referentan za naučne institucije.

Član sam redakcije „Politeje“, magazina Fakulteta političkih nauka, urednik rubrike Bezbednost i odbrana u izdavačkoj kući «Filip Višnjić». Primljen sam u RAS Akademiju, potpis je stavio uvaženi Alek Račić. Eto, jednog akademika nazivaju samozvanim ili takozvanim i Dodikovim analitičarom.

A nikoga ja nisam imao iza sebe kad sam istjerao 1550 mudžahedina. Kako je Selimović rekao, išao sam sam pored provalije, veseo i razdragan. Tako sam se i ja ponašao jer nisam znao sa kojim problemom sam se uhvatio, ali sam nastavio da pratim njihove prljave tragove i da ukazujem na njih.

: Ja znam vašu biografiju i koliko vas cene ljudi na prostorima bivše Jugoslavije i šire. Meni je privilegija da ste mi prijatelj, da govorite za Srpski radio Čikago, znam da vas ljudi i cene i poštuju širom SAD. Dajte da rasvetlimo zašto vas neki ne ljudi, nego oblici, zovu mudžahedinom Alije Izetbegovića – a znam da ste bili zatvaranii da vam je glava bila u torbi.

– I ta svinjarija je krenula sa BN televizije. Od tadašnjeg ministra bezbednosti Dragana Mektića, koji je osoba sa internom školom šestog stepena MUP-a Hrvatske. Došao je u emisiju da zaštiti stvarne zločince sa Vozuće. Samo je taj motiv imao – zapamtite. On je rekao da na postrojavanju na Gostoviću vidi mene i da salutiram Izetbegoviću i pokazao sliku sa tri nagrađena komandanta – Abu Mali, komandant odreda El Mudžahid, do njega komandant Drugog diverzantskog odreda Sead Rekić, a do njih komandant Trećeg manevarskog bataljona Elvedin Šehagić Dinko. Na Vozući su se takmičili u klanjima, ritualnim ubijanjima Srba, Kakanjci i mudžahedinci.

: Ljudi iz Kaknja?

– Da, Treći manevarski bataljon iz Kaknje. Poslije tog istupa Mektića, složio sam mu prijavu, pokrenuta je istraga u Tužilaštvu, SIPA je otvorila. Rekao sam ko su ti ljudi, jer naravno znam i priložio sam izvkeštaj na 70 strana sa Vozuće. Ta trojica su salutirala i pozdravila se sa Izetbegovićem.

Hasanagić je raportirao da su mudžahedini odveli 50 Srba, da ih njegovi obavještajci prate i tražio da se ide da se oni oslobode. Zato je izbačen iz stroja. O ovome je prije mjesec dana svjedočio u procesu protiv komandanta sa Vozuće Sakiba Mahmuljina i doprinio njegovoj osudi. Učestvovao sam u procesu prikupalja i tumačenja dokaza. Ali je drugačije u tumačenju Mektića, jednog buzdovana povezanog sa narko kartelima, čiji je savjetnik Cvijetić uhapšen prije dvadeset dana za dilovanje drogom. Mektić od njega kupio stan za jeftine pare, a danas Tužilaštvo objaljuje da bivši ministar Mektić pokušava zaštititi saradnika dilera –skloniti stan kod sebe da ga ne oduzme policija tokom istražnog postupka.

Takve ljude je BN TV dovela da laju gluposti koje su prenijeli portali Alo i Srbija Danas. Sram! Najtiražniji mediji su pristupili ozbiljnije i tražili su neke odgovore. Eto, odatle to „Alijin Mudžahedin“.

Bio je 4. januar 1992, pucale su puške i bile su blokade. Došao sam u Beograd da govorim na konvenciji u Skupštini Jugoslavije, sadašnje Srbije. Odmah poslije govora sam uhapšen i odveden na izdržavanje kazne dva mjeseca! Čim sam izašao, odmah sam sa majorom Stankovićem, komandantom odbrane Dodboja, koji će kasnije biti ministar unurašnjih poslova RS i koji živi u Srbiji, sa njim sa organizovao posljednji miting za Jugoslaviju gdje smo imali desetine hiljada ljudi. I opet sam uhapšen, dva mjeseca zatvora zbog podrške agresoru. Čim sam se vratio kući, poslije dva dana opet sam uhapšen jer sam «davao svjetlosne signale srpskoj vojsci».

Šezdeset dana sam proveo u karantinu zatvora u Zenici, a ostalo vrijeme u Petom paviljonu koji je bio logor – za Srbe. Tamo su Srbi izvođeni i strijeljani. Bilo nas je nekoliko stotina u paviljonu u kome je bilo 45 kreveta. Ja sam jedini musliman koji je bio sa Srbima i prolazio tu patnju koncentracionih logora.

Proveo sam 18 dana u privatnom vojnom logoru Šemsudina Mehmedovića i 4 dana u podrumu teritorijalne odbrane. Dakle, cijelu 1992. sam proveo u Alijinom zatvoru. Pa zamislite da postoje takvi oblici koji mene mogu povezati sa Vozućom. Nazvati mene `Alijinim mudžahedinom` može samo osoba koja laže ko pas.

`A jel` Borenović ikada progovorio protiv zločina nad Srbima?

Ali, Bog neće dozvoliti poluljudima da budu pobjednici u ovim odmjeravanjima.

: Imamo još dva pitanja. Suzana Grubješić je kod Milomira Marića zahtevala da se vama zabrani gostovanje na medijima u Srbiji zbog intervjua koji set dali za Radio Čikago. Molim za komentar.

– Pa, to je Gebelsovska škola. Takvih ljudi se, na žalost, nakotilo i zadržalo uz vlast. Ona povremeno iznosi nesuvisle stavove, pokazuje stalno netrpeljivost prema Rusiji i govori o jednoj Evropi, iako takva ne postoji.

: Izvinite, da dodam, ona je rekla da Dodik nije smeo da se pojavi na samitu u Peterburgu i da je tamo sedeo sa talibanima.

– To pokazuje da su meta ovoga napada Rusija i Dodik, RS. To rade ne-Srbi. Kakva je Grubješić Srpkinja, kako je nije sramota? Ona zastupa britansku pamet kad govori o odnosima koje Srbija treba da ima sa Rusijom. Održavati kontakte sa zemljama NATO pakta i žuriti u savez sa 19 zemalja koje su razarale Srbiju, bombardovale je i otimaju joj 15 odsto teritorije – za to treba biti lud ili ne-Srbin, kao ona.

G17 plus je najodvratnija pljačkaša partija iz doba onih koji su državnim udarom došli na vlast, legitimnog predsednika države poslali u Hag i na kraju pljačkom uništili ekonomske potencijale. Što nije uništio NATO, uništio je DOS, a i Grubješić. Okupljati te ljude oko vlasti u Srbiji i dopustiti da se stvara slika kako je ona glasnogovornik Vlade u Srbiji, kako je ona osoba koja usmjerava politiku evropskih integracija i pomaže Srbima da razumiju nove tendencije, pederske balove koji će se praviti za par mjeseci, kao i činjenica da uzimate za predsjednicu Vlade osobu koja odudara od hrišćanskih načela i na kraju pretvaranje određenih tajnih službi koje će se sa Britancima udružiti, okupljati te PDP britanske bojovnike i sa njima voditi kampanju – ružna je stvar.

Pojedini odmetnuti djelovi srpske vlasti uključili su se u izbornu kampanju rušeći Republiku Srpsku, Dodika i Cvijanović. Oni to rade u vrijeme kada SAD i Britanija uvode sankcije Dodiku i Cvijanović. Grubješić drži predavanje članu Predsjedništva druge države. Šta ona zna o diplomatiji i o šansi da stanete pred najvećeg svjetskog državnika? Zašto ta vijest nije obišla Srbiju, a jedna je od najznačajnijih vijesti? Niti da je bio sa Sergejom Lavrovim i popravio ružan utisak da negdje postoji zavjera i u Srbiji da Lavrov ne dođe i da po narudžbi iz Beograda pojedinih struktura, zatvore Makedonci i Crnogorci nebo nad Srbijom, a da Šolc to zatraži od Bugara? Zašto se ne govori o tome? O tom ružnom maniru prodaje države i prijatelja?

Ne mogu se prijatelji prodavati. Pledirao sam na bratstvo i prijateljstvo, ali ne vrijedi. Moram vam jasno reći da u Beogradu gube šansu da budu sa pobjednikom. Rusija će biti veliki geopolitički pobjednik u svim ovim strašnim odmjeravanjima, bilo na krvavoj ukrajinskoj sceni, bilo iza scene gdje je hibridni i nehibridni rat između Rusije i NATO.

Pogledajte težinu obavještajnog rata koji vodi NATO protiv Rusije. Pogledajte pritiske na zapadne države. I tu vam dođe Suzana Grubješić da najvišoj funkciji druge države kaže da je sjedio sa `talibanima`, a Srbija ćuti! Mogu i ja biti nekorektan, pa reći da je to ona u ime Vučića objavila rat Srbima sa ove strane Drine. Ali, to ne bi bilo korektno ni tačno.

Vučić je rekao da želi dobro Republici Srpskoj i da će učiniti sve da bude tako. Pa, neka učini! Nemojte priznavati Kristijana Šmita, tog nacističkog kopilana kao visokog predstavnika! Nema pravo Srbija da ga prizna kao visokog predstavnika i da mu otvori vrata za pravno i političko nasilje kojim ruši Republiku Srpsku, kojima donosi zakone na koje nema pravo, kojima tumača pretvara u ustavotvorca. Dakle, učinite nešto za Republiku Srpsku i recite Britancima, vašim prijateljima i vašim partnerima Amerikancima – da skinu te sramne sankcije protiv Republike Srpske i da prestanu slati svoje specijalne snage po Banjaluci da hapse Dodika i ugrožavaju mu bezbjednost i da prestanu slati tu bjesnu elitu iz te takozvane PDP partije koja je obučavana u britanskim ustanovama da bi bils antisrpski orijentisana kao ta Grubješić.

Šta su Srbi ako ne prihvate rusko prijateljstvo? Šta su Srbi u istoriji ako kažu: znate nama je teško sada biti sa svojim prijateljima, pa ćemo mi biti sa svojim neprijateljima? Kakva je to politika? Kakva je to kapitulantska, sramna politika? Srbija je mora odbaciti i reći da to ne dolazi u obzir!

Dodik je ustavri pokazao da se to može, ako se ima časti i obraza. Dodik je ustvari spasao srpski obraz i pokazao da Rusija nije daleko kad je volite, kad vam je stalo da vratite pažnju i prijateljstvo koje Rusija pruža. A Rusija ništa neće od nas, mi smo tako mali i nebitni da joj ne možemo pomoći ni na koji način, ali možemo pomoći sebi ako pokažemo da smo ljudi na koje se može računati, da imamo časti, da smo narod koji ima petlju. A ne narod Suzane Grubješić, koja kaže – nemojte ići. Pa, nemoj ti, Suzana, ići onima koji su bombardovali srpsku djecu, bombardovali je osiromašenim uranijumom i danas okupiraju Kosovo.

Zašto se o tome ne govori? NATO pakt sa 5 000 vojnika na Kosovu naoružava Albance za budući sukob sa Srbijom, a ne Rusijom. Kad kažu da zaustavljaju uticaj Rusije, oni misle na Srbiju – da Srbiju još treba skratiti.

Zar se u rezoluciji Spoljnopolitičkog odbora EU od prije pet dana ne spominje ponovo autonomija Vojvodine? Ponovo se govori o Čankovim idiotarijama, a takvi ljudi šetaju po televizijama sa nacionalnom frekvencijom i govore antisrpske bljuvotine. Razočaran sam da takvi ljudi mogu dobiti mikrofon, ali dobro je da ljudi čuju ko je kakav.

Ja bih jeftinije prolazio u životu kada bih manje govorio svoje stavove. A to što se na Dodika tovari nešto što sam ja rekao je djelo medijskih poturica, britanskih kadrova, sorošoida.

: Dolaze izbori u BiH. Da li je ovo delo odrođenih delova vlasti u Srbiji u RS koji pripremaju teren za obaranje Dodika, da izgubi izbore?

Da, upravo se to dešava. Srbija se na najružniji način uključila u izborne aktivnosti u BiH. Republika Srpska nikada preko svojih kadrova i ljudi koji razumiju događaje nije nanosila štetu bilo kojoj stranci u Srbiji ili Vučiću tokom izbornih aktivnosti. A sada vidimo, oni su požurili da prihvate britanske kvalifikacije kako to neko Republiku Srpsku svađa sa Srbijom i kako Dodik stoji iza toga.

Dodik je ugrožen i fizički, a ne samo politički. On je otišao u Peterburg jer su tamo investicije. Nisu pare samo u Njemačkoj, kako to neki misle, pa se prodaju njemačkoj vladi i Bundestagu. Novca sada ima daleko više na istoku. U okviru BRIKS-a, Šangajske i Evroazijskih organizacija za saradnju.

On je otišao da vidi ko može pomoći Republici Srpskoj u momentu kada Zapad provodi neviđenu harangu prema njemu. A jeste li ga ikada čuli da je rekao – trpim teške pritiske? Ili da mu je ugrođen život. Nije, tu je informaciju dobio iz MUP-a. Jeste li ikada čuli da je rekao – teško mi je? A nije lako otići kod Čavušoglua, pa odande u Peterburg, pa u Brisel i sa Šarlom Mišelom i 15 bošnjačkih stranaka voditi ozbiljan sukob o tome kako izgleda mapa puta za status kandidata za EU. Al, Dodik ne kuka, Dodik se bori. A Zapad ne smije dozvoliti da on izađe na izbore.

U Srbiji vidimo agencije oko kojih se okupljaju britanski PDP bojovnici i vidimo način na koji pojedini mediji u Srbiji podržavaju PDP udare na Republiku Srpsku. To pokazuje postojanje zavjere britanskih i američkih službi i ambasada i u BiH i u Srbiji koje vode ove operacije protiv Republike Srpske.

Oni se protivzakonito mješaju u izbore druge zemlje, podržavaju njemačkog nacistu koji je ovdje došao da mijenja izborne zakone i izborne procese i za takvu osobu kažu da je visoki predstavnik iako su dvije od pet sila u SB UN rekle da on nije visoki predstavnik jer nije izabran po proceduri.

Meni je drago da to ne utiče na personalne odnose Dodika i Vučića i podržavam njihovu dobru saradnju koju je Dodik stavljao u prvi plan. A u Srbiji mora stati kampanja rušenja Dodika, Dejtonskog sporazuma i Republike Srpske.

(FAKTI)

Nastavi Citanje

U Trendu