Glas naroda
Kalinić: Trivićeva favorit njemačkih NVO, BND instalirala mnoge lidere na Balkanu
Published
3 years agoon
By
glasnaroda
Izjava Kristijana Šmita da se sastajao sa organima u Republici Srpskoj nevješt je pokušaj pranja biografije Jelene Trivić koja se sa Šmitom sastala javno, izjavio je biviši predsjednik Narodne skupštine Dragan Kalinić.
Ističe da je Trivićeva favorit moćnih nevladinih organizacija iz Njemačke. Jedna od njih je, kaže, i njemačka Fondacija “Konrad Adenauer”, iza koje stoji CDU, stranka bliska Kristijanu Šmitu.
Tačno sedam dana pred izbore Kristijan Šmit izlazi sa tvrdnjom da navodno komunicira sa organima u Srpskoj. Ovakvom izjavom, u završnici kampanje, Šmit pokušava da opravda i odbrani Jelenu Trivić koja se sa njim sastala javno, tvrdi Dragan Kalinić, bivši predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske.
“Sve u svemu, ovo je bio Šmitov nevješti pokušaj pranja akademske biografije Jelene Trivić iz koje je vidljivo da je ona odavno favorit moćnih nevladinih organizacija iz Njemačke, čija je uloga ovdje u Republici Srpskoj sporna još od Dejtona pa uostalom i jednog broja njemačkih političara”, kaže Kalinić.
Veza Jelene Trivić i njemačke organizacije seže u 2005. godinu kada je Trivićeva bila stipendista fondacije “Konrad Adenauer”.
U njenoj zvaničnoj biografiji na sajtu Ekonomskog fakulteta navedeno je i da je u tri ciklusa bila član Komisije za izbor stipendista, sa sjedištem u Sarajevu. Prije 11 godina, u organizaciji njemačke fondacije posjetila je Bundestag i prisustvovala godišnjem kongresu CDU, na kojem je govorila i Angela Merkel.
Učestvovala je i u seminarima Fondacije iza koje stoji stranka Kristijana Šmita. Analitičari tvrde da na ovaj način strane službe traže podobne političare koji sprovode globalističku politiku.
“Samo u ovoj godini izdvojeno je na desetine miliona maraka za propagandu navodnih demokratkih principa u BiH”, ističe analitičar Obrad Kesić.
Cilj ovakvih organizacija je razvijanje institucija BiH i umanjivanje kapaciteta Republike Srpske, tvrdi Staša Košarac, član Predsjedništva SNSD. Za to, tvrdi, traže podobne političare.
“Oni su u Jeleni Trivić našli ne samo stipendistu nego i partnera da prihvati sve one političke stavove koji su važni za Konrad Adenauer kao globalističku organizaciju i da na taj način imaju svog čovjeka koji bi promovisao politike i radio na implementaciji takvih politika. Te politike nisu politike srpskog naroda” navodi Košarac.
Osnivač njemačke Fondacije je CDU, pod čijim pokroviteljstvom djeluje i Šmitova Hrišćansko-socijalna unija. I Šmit je, kao i Trivićeva stipendista Fondacije, a upravo su navedene dvije partije u Bundestagu podržale Rezoluciju kojom se ukida konstitutivnost naroda u BiH i Republika Srpska.
Narodna skupština odbacila je njemačku Rezoluciju, ali je izostala podrška Trivićeve, PDP-a i SDS-a. Upravo ova njemačka organizacija u BiH tijesno sarađuje sa PDP-om, SDS-om i SDA.
“Onda im je bilo vrlo važno da se razbije jedinstvo među političkim strankama u Republici Srpskoj i nažalost našli su partnere za to. Najvidljiviji način kako su to uradili jeste da se prihvati i da se da legitimitet gospodinu Šmitu. Oni politički predstavnici političkih stranaka iz Republike Srpske koji su se vidjeli sa njim dali sulegitimitet čovjeku kojeg zvanično Republika Srpska ne priznaje zato što ga zvanično ne priznaje ni Savjet bezbjednosti“, dodaje Kesić.
O tijesnim vezama PDP-a i SDS-a sa Fondacijom svjedoče i sastanci direktora sarajevske kancelarije Svena Petkea i Barbare Rihštajn, takođe članova CDU. Sa Trivićevom i Šarovićem sastali su se neposredno pred početak predizborne kampanje.
Posredstvom Fondacije Šarović se sastao i sa članom Bundestaga Kristofom Plosom. Osim bliskosti sa SDA, SDS-om i PDP-om Petke je blizak i sa Šmitom a na sastanke dovodi i stipendiste njemačke organizacije.
Upravo je Fondacija Konrad Adenauer veza između Jelene Trivić i Kristijana Šmita. A da bi se skrenula pažnja sa saradnje opozicije i njemačkih organizacija, kako tvrdi Staša Košarac, plasirana je fotografija navodnog sastanka Dodika sa Šmitom, iako fotografija datira od prije šest godina kada je Šmit u BiH boravio u svojstvu saveznog ministra za poljoprivredu.
“Još jednom želim da apostrofiram potrebu zapadnih zemalja, globalističkih organizacija, da od Milorada Dodik naprave metu u političkom smislu“, naglašava Košarac.
Osnivač Fondacije Konrad Adenauer Bruno Hek, bivši je operativac američke obavještajne agencije. U Istočnoj Njemačkoj bio je zadužen za psihološki rat, propagandu i mijenjanje svijesti stanovništva.
” Treba znati da je BND jedna od najmoćnijih obavještajnih službi u svijetu i ona je pored ostalog i putem nevladinih organizacija uspjela da instalira za Zapad mnoge poželjne lidere na zapadnom Balkanu. Ali što reče jedan naš uvaženi vladika: “Neka se narod čuva onih političara koji su omiljeni zapadnim strancima, jer se godinama pokazuje da oni ne žele ništa dobro Republici Srpskoj“, zaključuje Kalinić.
Stipendisti fondacije aktivni su i u regionu. Jedan od predstavnika opozicije u Srbiji, Savo Manojlović, organizovao je proteste i blokade protiv vlasti i Aleksandra Vučića.
I on je kao i Jelena Trivić bio finasiran od iste njemačke organizacije iza koje stoji stranka Kristijana Šmita.
Možda ti se svidi
-
Zašto Rusija ne može da bude vazal Kine
-
Da li je Zapad odabrao put direktnog suoba sa Rusijom!?
-
Sve će se završiti ili u Lisabonu ili Vladivostoku
-
Dodik: U narednih 30 dana predložićemo sporazum o mirnom razgraničenju!
-
Vučić nakon sastanka sa partijarhom i Dodikom: Nikada nećemo pristati na nezavisno Kosovo
-
Lavrov: Ako Zapad želi da riješi ukrajinski sukob na bojnom polju, Moskva je spremna na to
Društvo
SDT formiralo predmet protiv Miodraga Lakovića na osnovu navoda Vanje Ćalović Marković
Published
4 months agoon
May 31, 2025By
glasnaroda
Specijalno državno tužilaštvo (SDT) formiralo je predmet povodom navoda koje je iznijela izvršna direktorka Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS), Vanja Ćalović Marković, protiv predsjednika skupštinskog Odbora za bezbjednost i odbranu, Miodraga Lakovića.
Iz MANS-a je u četvrtak SDT-u dostavljena zvanična krivična prijava, uz prateći link sa sjednice Odbora održane 20. maja, na kojoj je Ćalović Marković iznijela ozbiljne optužbe i sumnje u vezi sa radom Lakovića u periodu dok je obavljao funkciju šefa Sektora za borbu protiv droge Uprave policije.
Ona je, između ostalog, navela da je Laković, u vrijeme kada je obavljao tu funkciju (2004–2015), „žmurio“ na prekookeanski šverc kokaina tokom uspona kriminalnih klanova Darka Šarića i pokojnog Dragana Dudića Frica. Takođe je tvrdila da Laković, uprkos funkciji i raspoloživim informacijama, nije dijelio podatke o pošiljkama droge koje su godinama pristizale u Kotor sa međunarodnim partnerima.
Povodom formiranja predmeta, oglasio se i sam Laković, koji je na društvenoj mreži X poručio da je spreman da sarađuje sa Tužilaštvom.
– Kako vidjeh sebe na naslovnici, nalazim za shodno da pozovem SDT da detaljno i objektivno provjeri sve navode MANS-a, te se u tom smislu stavljam na raspolaganje i za poligrafsko ispitivanje, kako na ove, tako i na bilo koju drugu temu – naveo je Laković.
Društvo
Ćalović Marković: Dok građani godinama čekaju pravdu, dvije presude u korist Jelene Perović su saopštene, zanimljivo, istog dana
Published
4 months agoon
May 31, 2025By
glasnaroda
Sudovi su bili više nego ažurni u slučajevima u kojima je jedna od stranaka u postupku bila bivša direktorica Agencije za sprečavanje korupcije (ASK) Jelena Perović, pa su juče saopštili dvije presude u njenu korist.
Tako je Upravni sud juče objavio saopštenje o presudi koju je donio 16. maja, po zaključenju rasprave po tužbi te javne funkcionerke protiv Savjeta ASK zbog nezakonite smjene.
Samo tri dana ranije – 27. maja, iz institucije kojom rukovodi Miodrag Pešić ”Vijestima” je odgovoreno da je “rasprava u tom predmetu zaključena 16. 5. 2025. godine i odluka će biti donijeta u zakonskom roku od 30 dana”.
Rokove je poštovao i Osnovni sud i sudija Dragana Lubarda, pred kojom su u ponedjeljak 26. maja podgorički tužioci i odbrana Perović iznijeli završne riječi. Ona je juče prvostepeno presudila da Perović nije utajila poreze prilikom prodaje stana od 87 metara kvadratnih na Cetinju koji je dobila po povoljnim uslovima.
“Ovaj slučaj pokazuje neobično veliku efikasnost sudstva. Dok građani godinama čekaju na pravdu, dvije presude u korist Perović saopštene su, zanimljivo, istog dana”, kazala je “Vijestima” direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS), Vanja Ćalović Marković.
Viši sud u Podgorici je nedavno potvrdio optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) protiv bivše direktorice Agencije za sprečavanje korupcije i njene bivše pomoćnine Nine Paović za krivična djela zloupotreba službenog položaja i produženo krivično djelo falsifikovanje službene isprave…
Ćalović Marković je pitala i koliko ‘‘ovakvih slučajeva treba da se desi da bi aktuelna vlast konačno počela da se bavi vetingom pravosuđa’’.
“Presude u korist Perović najbolji su dokaz da nova vlast nije na vrijeme sprovela obećane antikorupcijske reforme. Umjesto suštinskih promjena i izgradnje nezavisnih institucija, fokus jednih je bio na partijskom uhljebljavanju, a drugih na sve češćem imenovanju ljudi iz prethodnog režima na ključne pozicije. Više puta smo upozoravali da će odlaganje reformi imati upravo ovakve posljedice. Međutim, obećanja o borbi protiv korupcije su brzo izblijedjela kada su fotelje postale važnije od principa”, kazala je Ćalović Marković.
Ona je istakla da nije dovoljno da borba protiv korupcije ostane samo parola sa predizbornih skupova.
“…Jer građani zahtijevaju konkretnu akciju, odlučnost i jasan raskid s kompromitovanim kadrovima. Ako se neophodne reforme ne sprovedu i to što prije, plašimo se da će i drugi važni postupci pokrenuti protiv visokih funkcionera prethodnog režima imati sličan epilog. Zato ova presuda treba da bude jasan alarm za novu vlast da konačno prestane sa kalkulacijama i počne s pravim promjenama i reformama”, ocijenila je direktorica MANS-a.
Sudija podgoričkog Osnovnog suda Dragana Lubarda saopštila je juče da Perović nije morala da plati porez državi nakon prodaje stana na Cetinju, obrazlažući to tvrdnjom da u tom trenutku bivša direktorica ASK nije imala drugih nekretnina.
“Iz dokaza koji su provedeni, a to su prije svega vještačenja geodestske struke, vještačenja ekonomsko-finansijske struke, sud je utvrdio da je Jelena Perović u tom periodu samo imala tu nepokretnost kojom je raspolagala i kojom je imala pravo da raspolaže. Shodno Zakonu o porezu, Perović nije imala obavezu plaćanja ove vrste poreza, s obzirom da je na taj način riješila svoje stambeno pitanje i nije imala drugih nepokretnosti upisanih na svoje ime kojima bi u tom periodu raspolagala. Ovakav zaključak proiziazi i od stava Poreske uprave koja je u ranijem postupku, tj. inspekcijskom nadzoru izjasnila da nije postojala nijedna njena poreska obaveza”, objasnila je Lubarda.
Podgoričko Osnovno državno tužilaštvo (ODT) odmah je najavilo da će uložiti žalbu na tu presudu, precizirajući da su “razlozi koje je prvostepeni sud naveo u oslobađajućoj presudi pogrešno i nepotpuno utvrđeni”.
“…A posebno činjenica da okrivljena navodno nije imala drugih nepokretnosti upisanih na svoje ime kojima bi u tom periodu raspolagala, iako iz provedenih dokaza na glavnom pretresu proizilazi da je u spornom periodu bila vlasnik nepokretnosti-stana, površine 69 kvadrata u Podgorici, koji je stekla kupovinom”, piše u saopštenju podgoričkog ODT.
Prema izvještajima o imovini i prihodima, dostupnim na sajtu ASK, Perović je u aprilu 2019. prijavila promjenu veću od 5.000 eura – kupovinu stana od 69 kvadrata, ali i stambeni kredit. Dva mjeseca kasnije prijavljuje “prodaju imovinskog prava za kupovinu stana iz ugovora o kupovini stana pod povoljnim uslovima”, koja se odnosi na stan od 87 kvadrata na Cetinju.
ODT je po službenoj dužnosti pokrenuo postupak protiv Perović, nakon što je Osnovni sud u ljeto prošle godine donio prvostepenu presudu po tužbi države da je bivša direktorica ASK dužna da u budžet vrati više od 58.000 eura sa kamatama, jer je stan po povoljnim uslovima dobila za nepunih 32.000, pa prodala za 73.000.
Prema izvještajima o imovini i prihodima, dostupnim na sajtu ASK, Perović je u aprilu 2019. prijavila promjenu veću od 5.000 eura – kupovinu stana od 69 kvadrata, ali i stambeni kredit. Dva mjeseca kasnije, prijavljuje „prodaju imovinskog prava za kupovinu stana iz ugovora o kupovini stana pod povoljnim uslovima“, koja se odnosi na stan od 87 kvadrata na Cetinju
Upravni sud Crne Gore poništio je odluku Savjeta ASK o razrješenju Perović i naložio tom tijelu da donese novu, zakonitu odluku.
“Tuženi organ će u ponovnom postupku, vodeći računa o razlozima iz ove presude, saglasno Zakonu o upravnom sporu, donijeti novu, zakonitu odluku”, piše, prema informacijama “Vijesti”, u presudi.
Perović je, nakon razrješenja u ljeto prošle godine, tužila Savjet ASK, tvrdeći da su tokom njene smjene povrijeđene odredbe upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđeno stanje i pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
Savjet ASK je jednoglasno smijenio Perović 15. avgusta prošle godine. Odmah nakon što je ta odluka donijeta, na sajtu ASK objavljeno je saopštenje bivše direktorice u kome tvrdi da je njena smjena “politički motivisana” i da “političke partije u čije ime većina članova Savjeta sprovodi plan za njeno razrješenje, očigledno imaju obećanje nekažnjivosti za mnoga krivična djela”.
Perović je pobrojala i povrede koje je, kako tvrdi, napravio novi Savjet ASK.
Navodi se da je Savjet morao da je poziva na sjednice, koje su sazivane mimo pravila, da nije smio da izabere zamjenika predsjednika…
U saopštenju Upravnog suda se navodi da bivšoj direktorici “nije omogućeno da se izjasni u odnosu na razloge zbog kojih je osporenom odlukom razriješena dužnosti”.
“Nije sporno da se dnevni red sjednice Savjeta utvrđuje na sjednici (član 14 stav 1 Poslovnika o radu Savjeta Agencije za sprečavanje korupcije), kao što je to učinjeno u konkretnom slučaju, kada su članovi Savjeta, nakon uvida u dokumentaciju o izvršenom inspekcijskom nadzoru, konstatovali postojanje razloga za razrješenje direktorice Agencije iz člana 98 stav 1 tačka 4, a u vezi sa članom 9 stav 1 i 2 Zakona o sprečavanju korupcije, a koji se odnose na povredu odredbi Zakona i pravila o radu Agencije i obavezu javnog funkcionera da svoju funkciju vrši na način da javni interes ne podredi privatnom, kao i da ne izazove sukob interesa u vršenju javne funkcije. Međutim, kako je na istoj sjednici, bez prethodnog upoznavanja tužilje, pokrenut postupak njenog razrješenja i donijeta odluka, to je Sud zaključio da istoj nije bila data mogućnost da učestvuje u postupku njenog razrješenja i izjasni se o činjenicama relevantnim za odlučivanje, budući da je izjašnjenje tužilje, broj 01-2193 od 15.8. 2024. godine, na koje se tuženi pozvao, dato u odnosu na drugi razlog za razrješenje (iz člana 98 stav 1 tačka 3, a u vezi neispunjenosti uslova iz člana 87 stav 3 Zakona o sprečavanju korupcije), a ne razlog zbog kojeg je ista osporenom odlukom razriješena dužnosti. Zbog navedene procesne povrede, Sud je ocijenio da je osporenu odluku trebalo poništiti”, piše u saopštenju Upravnog suda.
U Pokretu Evropa sad (PES) zabrinuti su zbog odluke Osnovnog suda da oslobodi Perović optužbi za utaju poreza.
Smatraju da takva odluka povlači pitanje urgentnosti reformi u pravosuđu.
“Posebno uznemirava ignorisanje dokaznog materijala od strane suda, a koje se odnosi na vlasništvo nad stanom u Podgorici. Napori tužilačkih organizacija na svim nivoima usmjereni ka isporučivanju pravde i tretiranju slučajeva visoke korupcije zaslužuju priznanje. Nasuprot tome, ovakvo djelovanje sudstva nažalost podriva napredak u poglavljima 23 i 24 i šteti evropskoj integraciji Crne Gore, ali još važnije – narušava povjerenje građa u pravosuđe koje hronično ne uspijeva da eliminiše veliku društvenu nepravdu”, ocijenili su iz PES-a.

PIŠE: Mladen STOJOVIĆ
Ovo je naslovnica najtiražnijeg dnevnika u Crnoj Gori početkom ovog vijeka objavljena prije tačno 21 godinu, a nakon protesta građana zbog ubistva osnivača, direktora i glavnog i odgovornog urednika dnevnog lista “Dan” Duška Jovanovića na kojem se orilo “Milo ubico, Milo ubico”. Iz priloženog se vidi da narod nije optužio Vladu Crne Gore, već personu koja je bila na njenom čelu, ali ne u simboličkom smislu već kao njen gospodar.
Riječ je o samom finišu Đukanovićevog ovladavanja državnim i paradržavnim institucijama (nadzemnim i podzemnim), periodu u kojem je eskadron smrti poznatiji pod imenom “Sedma uprava” dovršavao proces likvidacije većine ključnih protivnika uspostavljanju novog sistema označenog kodnim imenom “Privatna država”. U narednih desetak mjeseci biće ubijen i inspektor Slavoljub Šćekić u aktu koji po svim elementima zaslužuje da se tretira kao državni terorizam. U martu 2005. zamrznut je LSCG i širom otvoren put potpune privatizacije Crne Gore na kojem je iskrena opozicija strateški predstavljana kao ekstremistička i antievropska. Projekat je uspješno izveden, između ostalog, i zato što je ubijen Duško Jovanović i to je jedan od motiva zbog čega je izveden dugo pripremani atentat na njega. Duško je bio jedan od najvažnijih svjedoka na suđenju Milu Đukanoviću i grupi crnogorskih državljana u procesu koji se vodio na sudu u Bariju za šverc cigareta sa italijanskom mafijom, kao dokazani borac protiv organizovanog kriminala i korupcije bio je poželjan i kao politički partner brojnim centrima moći na Zapadu od kojih je jedan podržavao promjenu režima u CG udruženim snagama koalicije SNP, NS, SNS sa LSCG. Ogroman uticaj Duška Jovanovića na kreiranje javnog mnenja u ovom pravcu, vjerovatno je i ključni motiv njegovog ubistva, uz pomenutu ulogu svjedoka u procesu u Bariju.
Svi zločini Sedme uprave u ovom vijeku, liše likvidacije Gorana Žugića koja je predstavljala jedan vid unutrašnjeg sukoba, bili su koraci u pravcu stvaranja “privatne države” čiji je vođa bio Milo Đukanović. Da li je on lično odgovoran za to, treba da bude predmet ozbiljne tužilačke istrage koja se ne nazire. U smislu objektivne (komandne) odgovornosti, stvari su jasne. Zna se ko kontroliše bezbjednosni sektor i njen najopasniji sektor – tajnu službu, i u demokratskim državama a kamo li u onim kojima se vlada “iz jedne glave” kako je bilo u Crnoj Gori od 1998. do 2020. Samo mnogo glup ili kvaran čovjek može da stane iza teze da je eskadron smrti tajne službe, mogao da ubija bez dozvole i signala svog Šefa.
Tu treba imati na umu i ovu zakonomjernost: Sve likvidacije protivnika autoritarnih i kriminalizovanih režima u izvedbi Tajne policije u regionu ali i šire, pratila je i dehumanizacija žrtve. Taj element zločina vidljiv je i u ubistvu Duška Jovanovića. Prije egzekucije on je šaptačkim ali i javnim kanalima etiketiran kao neprijatelj države, nakon zločina to se radilo isključivo tajnim. Ironija je da je i 21 godinu nakon zločina, na mediju koji se finansira upravo iz tabora onih koji se sumnjiče da su organizatori ubistva, prepoznala loše prikrivena želja da se dehumanizuje žrtva i omalovaže svi koji su uprli prst u pravcu nalogodavca i organizatora. Služba upravo tako radi – preko svojih saradnika (svjesnih i nesvjesnih) pokušava da diskredituje svakog ko upire prst u pravcu onog koga ista štiti.
Ozbiljnom tužilaštvu i istražnim organima, biće veoma korisna analiza reagovanja pojedinaca povodom obilježavanja 21. godišnjice od Duškovog ubistva. Jer, kome fokus nije bio na pritisku da se, kako je tvrdio i Veselin Veljović (šef policije režima Mila Đukanovića) “operativno riješen zločin” dovede i do pravosudnog rešenja, interes je bio da slučaj ostane na “koti” na kojoj je sada. Mnogi su minulih dana otkrili svoje prave pozicije, fokusirajući se na nevažne detalje spram ovih krucijalnih koji vode ka pravednom rešenju. Da li neko boji svojih tragova? Služenja pjedincima i grupama koje pripadaju taboru u kojem je dogovoren i organizovan zločin? Nervoza je velika, a tragova mnogo.
Šta je važno da se zna: većina nije znala dubinu ovog zločina dok nije data prilika da o tome pred širom javnošću kažu šta znaju svjedoci prvog reda. Zašto su dvije decenije bili gurani daleko od javnosti? Zašto nismo imali priliku da 20 godina čujemo šta o zločinu, zbivanjima prije i nakon što se desio, imaju da kažu oni koji su bili najbliži žrtvi u svakom smislu? Ko je sve radio na “sakrivanju” svjedoka od javnosti?
Nakon što je iz aviona postalo vidljivo da je riječ o državnom terorizmu, jasno je zašto su to radile institucije kontrolisane od strane istog centra iz kojeg je 27. maja 2004. poslana ekipa za likvidaciju. Ali zašto su to radili pojedinci koji su formalno zauzeli pozicije sa kojih se očekivalo da bude dat maksimalan doprinos u razotkrivanju pune istine?
Utisak je da je većina ključnih političara aktuelne parlamentarne većine prepoznala ovu dubinu. To je bilo vidljivo i na dan obilježavanja 21. godišnjice ubistva pred redakcijom Dana, ali i dan kasnije pred Duškovim grobom.
Kada bi na isti način reagovala i šira javnost, vjerovatno bi bio napravljen i ključni iskorak u ispravljanju jezive nepravde prema Dušku, njegovoj porodici, njegovim pravim saborcima… Za taj iskorak potrebno je isključiti sujetu, i zajedničkim snagama insistirati od nadležnih da urade ono za šta su plaćeni. Prije svega od VDT-a Markovića.
PS
Ko god da je dao naslov da narod optužuje Vladu, umjesto onog koji odgovara istini, ogriješio se o Duška, kao i svi oni koji su progonili njegove bližnje i pomagali da zločin putuje ka pravosudnoj zastari.


SDT formiralo predmet protiv Miodraga Lakovića na osnovu navoda Vanje Ćalović Marković

Ćalović Marković: Dok građani godinama čekaju pravdu, dvije presude u korist Jelene Perović su saopštene, zanimljivo, istog dana

ORILO SE „MILO UBICO“

The Guardian: Perverzni efekat sankcija – Rusija dobija ekonomski rat

Pripreme za veliki medijski rat u toku: Milovi vojnici osnivaju novu TV

Vašington za kampanju Jelene Trivić izdvojio 10 miliona dolara, krajnji cilj nestanak Republike Srpske!

Stupovi: Okupljeni smo zbog humanitarnih akcija, nismo ekstremi, mi nismo blokirali puteve, palili požare i prijetili

Jovanović izabran tročetvrtinskom podrškom, govor zaključio: Živjela slobodna Crna Gora!
