Connect with us

Glas naroda

Na Duška Jovanovića pucano iz vozila MUP-a, iz puške zadužene u DB-u koja je „nestala“ iz depoa Višeg suda

Published

on

Službenik Uprave policije Vladan Pavićević koji vodi već 20 godina vodi istragu o ubistvu Duška Jovanovića u novoj Kontroverzi predočio je javnosti šemu zločina.

On je otkrio da postoji više policajaca koji su, kada se steknu uslovi za to, spremni da posvjedoče da je opstrukcija istrage ubistva Duška Jovanovića vršena u samoj policiji.

Uprkos opstrukciji, navodi Pavićević, tragova koji otkrivaju nalogodavce, organizatore i izvršioce zločina je premnogo. Problem je, kako kaže, što „svi tragovi vode u jednu pećinu, a iz pećine nikud“.

U emisiji serijala Kontroverza navedena je informacija da je Jovanović ubijen iz dva oružja, da je iz puške Državne bezbjednosti, iz vozila u vlasništvu policije pogođen sa četiri projektila, dok je peti stigao sa druge strane.

„Imali smo načelan dogovor sa bivšom vrhovnom tužiteljkom (Majom Jovanović, op. a), da se uoče propusti u istrazi koji su namjerno vršeni. U periodu kada sam kao savjetnik ministra unutrašnjih poslova za bezbjednost obilazio regionalne centre bezbjednosti javljali su mi se stari policajci i saopštavali mi mnoge stvari vezane za ovaj slučaj. Mnogi od policajaca koji su bili uključeni u rasvjetljavanje ubistva su mi jasno, precizno, nedvosimsleno ukazivali na službene zabilješke koje su oni podnosili nakon obavljenog razgovora sa nekim od privedenih lica za koja se sumnjalo da mogu ponuditi određene podatke koji bi bili od značaja.

Takvi spisi koji su bili potpisani bi u roku od nekoliko minuta nestajali sa stola i bili brisani iz računara. To su mi potvrdili brojni policajci i oni su spremni da svjedoče ali je pitanje da li je zgodan trenutak za njih da to učine jer su svjesni da to može da nosi i određenu posledicu. To mi otvoreno govore. Da bih mogao da im garantujem da je pravi trenutak za to taj kolega mora u potpunosti da bude zaštićen u fizičkom smislu i da budu bezbjedni članovi njegove porodice. Jer, mi znamo sa kakvim osobama imamo posla i sa kojom kriminalnom organizacijom koja je personifikovala državu toliko godina se borimo“, kazao je Pavićević u Kontroverzi.

Na opasku autora i voditelja Kotnroverze Mladena Stojovića da je puška iz koje je Jovanović bio pogođen sa četiri od pet projektila koji su pronađeni u njegovom tijelu, „dužena“ u Državnoj bezbjednosti, Pavićević je odgovorio potvrdno.

„Insistirao sam na tome da se nalazi koji su obrađivani u centru za krim tehniku u Podgorici, uključujući i one sa puške, zanemare jer su rađeni upravo tako da nemaju adekvatan rezultat da bi se na osnovu tih činjenica, materijalnih dokaza moglo postupati u tom predmetu na valjan način. Porijeklo puške, koje je u zvaničnim evidencijama puške policije u to vrijeme bili su da je puška sa nekog ratišta, donsena privatnim kanalima itd. Lako je utvrditi etimologiju te puške koja je, kao i druge uključujući i one legalno izdate, potiče iz fabrike Crvena zastava. Te puške koje su preko crnih fondova stizale u depoe Službe državne bezbjednosti sigurno nisu imale papirologiju jer su se upotrebljavale za eliminaciju nekih njihovih kolega. Ono što je nedvosmisleno, pokazuju to precizni podaci, da puška kojom je ubijen Duško Jovanović potiče iz depoa Državne bezbjednosti. Ta puška koja se kao dokaz nalazila u depou Višeg suda, već devet mjeseci na zahtjev postupajućeg tužioca, ne može se pronaći“, objasnio je Pavićević.

Na opasku voditelja da je puška možda ukradena u aferi Tunel, Pavićević je odgovorio potvrdno.

„Ne želim da pominjem tog čovjeka, njegove izjave tim povodom jer da je pravde i da se pravedno postupalo on bi bio predmet ozbiljne istrage. Zna se kod koga su bili ključevi Depoa. Zna se da su iz Depoa predmeti nestali preko vrata a da je tunel prekopan reda radi, samo da se prokopa. Znamo to dobro, ali taj čovjek je baratao podacima i zbunjivao javnost… Jedan poslanik je čak saopštio sve brojeve pušaka iznesenih iz Depoa. Vjerujem da će taj predmet u krivično-pravnom smislu imati mjesto koje mu pripada i da ljudi koji su javnost doveli u zabludu odgovaraju na adekvatan način“, rekao je Pavićević.

Autor Kontroverze se na ovu izjavu sagovornika nadovezao informacijom da se reveres puške koja je iz MUP-a izdata licu Lj.B. koje je trenutno u UIKS-u, a koja je kako navedeno pripada istoj kriminalnoj grupi kojoj i osuđeni Damir Mandić i takođe je bio saradnik zloglasne Sedme uprave. Stojović je dodao da je i taj revers kji se nalazi kod jednog službenika UP, dokaz da su kriminalci naoružavani od strane tadašnje Službe.

„U svom iskazu, Damir Mandić je naveo da su oni dobili te puške na reveres. Nikada te puške nisu vraćene. Nisu samo puške bile, nego i drugo oružje, kako rkatke tako i duge cijevi. Mi znamo da je neko to morao da odobri, znamo da je u Crnoj Gori figuriralo dosta ljudi iz Zemunskog klana. Od Ljubiše Buhe Čumeta, Kuma Lukovića, Spasojevića i ne znam kako se već zovu po nadimcima, čitava lepeza tih kriminalaca koji su bili pripadnici Semde uprave. Za njih je bio zadužen jedan službenik SDB-a, neću ga ovog puta imenovati, to će neko vjerovatno uraditi na Anketnom odboru Skupštine koji će vrlo brzo biti formiran“, kazao je Pavićević.

Voditelj je na ovu izjavu reagovao podsjećanjem na informaciju da su pripadnici Zemunskog klana bili angažovana lica u obezbjeđivanju Mila Đukanovića prilikom jedne od njegovih posjeta Beogradu. On je takođe podsjetio i na Službenu zabilješku koju je Vladan Pavićević podnio nakon ubistva Jovanovića ministru unutrašnjih poslova Draganu Đuroviću, u kojoj je navedeno i da su operativci SDB-a D.G. Z.L i I.D u društvu Damira Mandića, kasnije osuđenog za ubistvo urednika Dana, posjećivali više puta u zatvoru V.V. koji se sumnjiči da je direktni izvršilac likvidacije. V.V. je nakon ovih posjeta izašao iz zatvora, prije isteka kazne, a Jovanović je ubrzo nakon toga ubijen.

„Taj dokument je ušao u proceduru sadašnjeg rada državnog tužilaštva. Kada je riječ o toj zabilješci, riječ je o tome da je ona problematizovana od strane onih na koje se ona odnosi. Zašto? Pa da bi oprali svoju biografiju i da bi licitirali da su nevini građani, napadnuti na javan način od strane Vladana Pavićevića. Kao službenik ZIKS-a zadužen za koordinaciju sa upravom kriminalističke policije ja sam svoja saznanja napisao u formi u kojoj treba da se to uradi i na zakonit način postupio, upoznao ministra i nikoga više. Nisam službenu zabilješku učinio javno dostupnom, pokazao je medijima i sa njom licencirao.

Na osnovu te službene zabilješke koja je interni akt, lica koja su u njoj navedena su podnijela preko svog zastupnika odgovarajući predlog krivične prijave protiv mene, da sam oklevetao te ličnosti. Ekspresno sam osuđen, nije prošlo ni desetak dana. Taj sudija koji je meni na taj način presudio je prije godinu i p dana kada su trebali da se izvrše pretresi vezani za povezana lica, odnio da potpiše nalog da se te radnje sprovedu. Meni je jasno da je i u tom dijelu dao apsolutnu zaštitu kao što je i onda kada nije odbio prijavu protiv mene jer je bila riječ o službenoj radnji“, prokomentarisao je Pavićević.

Voditelj je nakon prikaza digitalne šeme ubistva Duška Jovanovića izrađene na osnovu operativnih podataka do kojih je Pavićević došao tokom dvodecenijske istrage ovog zločina, naveo da se u njoj prvi put saopštava da je likivadacija izvršena iz dva oružja. Iz jednog, kojim je rukovao V.V. urednik Dana pogođen je sa četiri projektila, dok je petim metkom pogođen iz drugog oružja iz kojeg je pucao I.D. Stojović je naveo i da su oba lica u bjekstvu.

Pavićević je, komentarišući DNK nalaze na oružju i vozilu iz kojeg je pucano na Jovanovića, naveo da se vjerovatno našlo mnogo profila među kojima su i oni aktivnih službenika MUP-a.

„Sa puške iz koje je pucano su skinuti određeni profili, a u Visbaden poslati drugi. To isto je rađeno i u našem centru u Podgorici a kasnije je rađena i druga analiza kada je formiran Forenzički centar u Danilovgradu a znamo ko je bio na njegovom čelu godinama i nismo bili naivni da vjerujemo u takve nalaze. Ako su već poslali lažni nalaz u Visbaden, a zašto ga ne bi ovdje iskarikirali kako su željeli i proizvodili situaciju „ne može se riješiti, nemamo dovoljno dokaza, nemamo dovoljno tragova“. Tragova je premnogo, ponavljam – svi tragovi vode do jedne pećine a iz te pećine nigdje“, kazao je Pavićević.

On je saopštio i da vozilo iz kojeg je pucano na Jovanovića nije kupljeno na nekom stovarištu, već je stiglo iz MUP-a.

„Policijski službenik Ekan Jasović je sudiji Radomiru Ivanoviću saopštio da je policija ovo vozilo zaplijenila i da ga je jedno vrijeme koristio on. Iz navedenog je jasno da to vozilo nije kupio neko od ovih imena koje saopštavamo, u kontekstu saizvršioca, izvršioca, pomagača… nego je dobijeno od MUP-a“, kazao je, između ostalog, Pavićević.

Društvo

SDT formiralo predmet protiv Miodraga Lakovića na osnovu navoda Vanje Ćalović Marković

Published

on

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) formiralo je predmet povodom navoda koje je iznijela izvršna direktorka Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS), Vanja Ćalović Marković, protiv predsjednika skupštinskog Odbora za bezbjednost i odbranu, Miodraga Lakovića.

Iz MANS-a je u četvrtak SDT-u dostavljena zvanična krivična prijava, uz prateći link sa sjednice Odbora održane 20. maja, na kojoj je Ćalović Marković iznijela ozbiljne optužbe i sumnje u vezi sa radom Lakovića u periodu dok je obavljao funkciju šefa Sektora za borbu protiv droge Uprave policije.

Ona je, između ostalog, navela da je Laković, u vrijeme kada je obavljao tu funkciju (2004–2015), „žmurio“ na prekookeanski šverc kokaina tokom uspona kriminalnih klanova Darka Šarića i pokojnog Dragana Dudića Frica. Takođe je tvrdila da Laković, uprkos funkciji i raspoloživim informacijama, nije dijelio podatke o pošiljkama droge koje su godinama pristizale u Kotor sa međunarodnim partnerima.

Povodom formiranja predmeta, oglasio se i sam Laković, koji je na društvenoj mreži X poručio da je spreman da sarađuje sa Tužilaštvom.

– Kako vidjeh sebe na naslovnici, nalazim za shodno da pozovem SDT da detaljno i objektivno provjeri sve navode MANS-a, te se u tom smislu stavljam na raspolaganje i za poligrafsko ispitivanje, kako na ove, tako i na bilo koju drugu temu – naveo je Laković.

Nastavi Citanje

Društvo

Ćalović Marković: Dok građani godinama čekaju pravdu, dvije presude u korist Jelene Perović su saopštene, zanimljivo, istog dana

Published

on

Sudovi su bili više nego ažurni u slučajevima u kojima je jedna od stranaka u postupku bila bivša direktorica Agencije za sprečavanje korupcije (ASK) Jelena Perović, pa su juče saopštili dvije presude u njenu korist.

Tako je Upravni sud juče objavio saopštenje o presudi koju je donio 16. maja, po zaključenju rasprave po tužbi te javne funkcionerke protiv Savjeta ASK zbog nezakonite smjene.

Samo tri dana ranije – 27. maja, iz institucije kojom rukovodi Miodrag Pešić ”Vijestima” je odgovoreno da je “rasprava u tom predmetu zaključena 16. 5. 2025. godine i odluka će biti donijeta u zakonskom roku od 30 dana”.

Rokove je poštovao i Osnovni sud i sudija Dragana Lubarda, pred kojom su u ponedjeljak 26. maja podgorički tužioci i odbrana Perović iznijeli završne riječi. Ona je juče prvostepeno presudila da Perović nije utajila poreze prilikom prodaje stana od 87 metara kvadratnih na Cetinju koji je dobila po povoljnim uslovima.

“Ovaj slučaj pokazuje neobično veliku efikasnost sudstva. Dok građani godinama čekaju na pravdu, dvije presude u korist Perović saopštene su, zanimljivo, istog dana”, kazala je “Vijestima” direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS), Vanja Ćalović Marković.

Viši sud u Podgorici je nedavno potvrdio optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) protiv bivše direktorice Agencije za sprečavanje korupcije i njene bivše pomoćnine Nine Paović za krivična djela zloupotreba službenog položaja i produženo krivično djelo falsifikovanje službene isprave…

Ćalović Marković je pitala i koliko ‘‘ovakvih slučajeva treba da se desi da bi aktuelna vlast konačno počela da se bavi vetingom pravosuđa’’.

“Presude u korist Perović najbolji su dokaz da nova vlast nije na vrijeme sprovela obećane antikorupcijske reforme. Umjesto suštinskih promjena i izgradnje nezavisnih institucija, fokus jednih je bio na partijskom uhljebljavanju, a drugih na sve češćem imenovanju ljudi iz prethodnog režima na ključne pozicije. Više puta smo upozoravali da će odlaganje reformi imati upravo ovakve posljedice. Međutim, obećanja o borbi protiv korupcije su brzo izblijedjela kada su fotelje postale važnije od principa”, kazala je Ćalović Marković.

Ona je istakla da nije dovoljno da borba protiv korupcije ostane samo parola sa predizbornih skupova.

“…Jer građani zahtijevaju konkretnu akciju, odlučnost i jasan raskid s kompromitovanim kadrovima. Ako se neophodne reforme ne sprovedu i to što prije, plašimo se da će i drugi važni postupci pokrenuti protiv visokih funkcionera prethodnog režima imati sličan epilog. Zato ova presuda treba da bude jasan alarm za novu vlast da konačno prestane sa kalkulacijama i počne s pravim promjenama i reformama”, ocijenila je direktorica MANS-a.

Sudija podgoričkog Osnovnog suda Dragana Lubarda saopštila je juče da Perović nije morala da plati porez državi nakon prodaje stana na Cetinju, obrazlažući to tvrdnjom da u tom trenutku bivša direktorica ASK nije imala drugih nekretnina.

“Iz dokaza koji su provedeni, a to su prije svega vještačenja geodestske struke, vještačenja ekonomsko-finansijske struke, sud je utvrdio da je Jelena Perović u tom periodu samo imala tu nepokretnost kojom je raspolagala i kojom je imala pravo da raspolaže. Shodno Zakonu o porezu, Perović nije imala obavezu plaćanja ove vrste poreza, s obzirom da je na taj način riješila svoje stambeno pitanje i nije imala drugih nepokretnosti upisanih na svoje ime kojima bi u tom periodu raspolagala. Ovakav zaključak proiziazi i od stava Poreske uprave koja je u ranijem postupku, tj. inspekcijskom nadzoru izjasnila da nije postojala nijedna njena poreska obaveza”, objasnila je Lubarda.

Podgoričko Osnovno državno tužilaštvo (ODT) odmah je najavilo da će uložiti žalbu na tu presudu, precizirajući da su “razlozi koje je prvostepeni sud naveo u oslobađajućoj presudi pogrešno i nepotpuno utvrđeni”.

“…A posebno činjenica da okrivljena navodno nije imala drugih nepokretnosti upisanih na svoje ime kojima bi u tom periodu raspolagala, iako iz provedenih dokaza na glavnom pretresu proizilazi da je u spornom periodu bila vlasnik nepokretnosti-stana, površine 69 kvadrata u Podgorici, koji je stekla kupovinom”, piše u saopštenju podgoričkog ODT.

Prema izvještajima o imovini i prihodima, dostupnim na sajtu ASK, Perović je u aprilu 2019. prijavila promjenu veću od 5.000 eura – kupovinu stana od 69 kvadrata, ali i stambeni kredit. Dva mjeseca kasnije prijavljuje “prodaju imovinskog prava za kupovinu stana iz ugovora o kupovini stana pod povoljnim uslovima”, koja se odnosi na stan od 87 kvadrata na Cetinju.

ODT je po službenoj dužnosti pokrenuo postupak protiv Perović, nakon što je Osnovni sud u ljeto prošle godine donio prvostepenu presudu po tužbi države da je bivša direktorica ASK dužna da u budžet vrati više od 58.000 eura sa kamatama, jer je stan po povoljnim uslovima dobila za nepunih 32.000, pa prodala za 73.000.

Prema izvještajima o imovini i prihodima, dostupnim na sajtu ASK, Perović je u aprilu 2019. prijavila promjenu veću od 5.000 eura – kupovinu stana od 69 kvadrata, ali i stambeni kredit. Dva mjeseca kasnije, prijavljuje „prodaju imovinskog prava za kupovinu stana iz ugovora o kupovini stana pod povoljnim uslovima“, koja se odnosi na stan od 87 kvadrata na Cetinju

Upravni sud Crne Gore poništio je odluku Savjeta ASK o razrješenju Perović i naložio tom tijelu da donese novu, zakonitu odluku.

“Tuženi organ će u ponovnom postupku, vodeći računa o razlozima iz ove presude, saglasno Zakonu o upravnom sporu, donijeti novu, zakonitu odluku”, piše, prema informacijama “Vijesti”, u presudi.

Perović je, nakon razrješenja u ljeto prošle godine, tužila Savjet ASK, tvrdeći da su tokom njene smjene povrijeđene odredbe upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđeno stanje i pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

Savjet ASK je jednoglasno smijenio Perović 15. avgusta prošle godine. Odmah nakon što je ta odluka donijeta, na sajtu ASK objavljeno je saopštenje bivše direktorice u kome tvrdi da je njena smjena “politički motivisana” i da “političke partije u čije ime većina članova Savjeta sprovodi plan za njeno razrješenje, očigledno imaju obećanje nekažnjivosti za mnoga krivična djela”.

Perović je pobrojala i povrede koje je, kako tvrdi, napravio novi Savjet ASK.

Navodi se da je Savjet morao da je poziva na sjednice, koje su sazivane mimo pravila, da nije smio da izabere zamjenika predsjednika…

U saopštenju Upravnog suda se navodi da bivšoj direktorici “nije omogućeno da se izjasni u odnosu na razloge zbog kojih je osporenom odlukom razriješena dužnosti”.

“Nije sporno da se dnevni red sjednice Savjeta utvrđuje na sjednici (član 14 stav 1 Poslovnika o radu Savjeta Agencije za sprečavanje korupcije), kao što je to učinjeno u konkretnom slučaju, kada su članovi Savjeta, nakon uvida u dokumentaciju o izvršenom inspekcijskom nadzoru, konstatovali postojanje razloga za razrješenje direktorice Agencije iz člana 98 stav 1 tačka 4, a u vezi sa članom 9 stav 1 i 2 Zakona o sprečavanju korupcije, a koji se odnose na povredu odredbi Zakona i pravila o radu Agencije i obavezu javnog funkcionera da svoju funkciju vrši na način da javni interes ne podredi privatnom, kao i da ne izazove sukob interesa u vršenju javne funkcije. Međutim, kako je na istoj sjednici, bez prethodnog upoznavanja tužilje, pokrenut postupak njenog razrješenja i donijeta odluka, to je Sud zaključio da istoj nije bila data mogućnost da učestvuje u postupku njenog razrješenja i izjasni se o činjenicama relevantnim za odlučivanje, budući da je izjašnjenje tužilje, broj 01-2193 od 15.8. 2024. godine, na koje se tuženi pozvao, dato u odnosu na drugi razlog za razrješenje (iz člana 98 stav 1 tačka 3, a u vezi neispunjenosti uslova iz člana 87 stav 3 Zakona o sprečavanju korupcije), a ne razlog zbog kojeg je ista osporenom odlukom razriješena dužnosti. Zbog navedene procesne povrede, Sud je ocijenio da je osporenu odluku trebalo poništiti”, piše u saopštenju Upravnog suda.

U Pokretu Evropa sad (PES) zabrinuti su zbog odluke Osnovnog suda da oslobodi Perović optužbi za utaju poreza.

Smatraju da takva odluka povlači pitanje urgentnosti reformi u pravosuđu.

“Posebno uznemirava ignorisanje dokaznog materijala od strane suda, a koje se odnosi na vlasništvo nad stanom u Podgorici. Napori tužilačkih organizacija na svim nivoima usmjereni ka isporučivanju pravde i tretiranju slučajeva visoke korupcije zaslužuju priznanje. Nasuprot tome, ovakvo djelovanje sudstva nažalost podriva napredak u poglavljima 23 i 24 i šteti evropskoj integraciji Crne Gore, ali još važnije – narušava povjerenje građa u pravosuđe koje hronično ne uspijeva da eliminiše veliku društvenu nepravdu”, ocijenili su iz PES-a.

Nastavi Citanje

Društvo

ORILO SE „MILO UBICO“

Published

on

PIŠE: Mladen STOJOVIĆ

Ovo je naslovnica najtiražnijeg dnevnika u Crnoj Gori početkom ovog vijeka objavljena prije tačno 21 godinu, a nakon protesta građana zbog ubistva osnivača, direktora i glavnog i odgovornog urednika dnevnog lista “Dan” Duška Jovanovića na kojem se orilo “Milo ubico, Milo ubico”. Iz priloženog se vidi da narod nije optužio Vladu Crne Gore, već personu koja je bila na njenom čelu, ali ne u simboličkom smislu već kao njen gospodar.

Riječ je o samom finišu Đukanovićevog ovladavanja državnim i paradržavnim institucijama (nadzemnim i podzemnim), periodu u kojem je eskadron smrti poznatiji pod imenom “Sedma uprava” dovršavao proces likvidacije većine ključnih protivnika uspostavljanju novog sistema označenog kodnim imenom “Privatna država”. U narednih desetak mjeseci biće ubijen i inspektor Slavoljub Šćekić u aktu koji po svim elementima zaslužuje da se tretira kao državni terorizam. U martu 2005. zamrznut je LSCG i širom otvoren put potpune privatizacije Crne Gore na kojem je iskrena opozicija strateški predstavljana kao ekstremistička i antievropska. Projekat je uspješno izveden, između ostalog, i zato što je ubijen Duško Jovanović i to je jedan od motiva zbog čega je izveden dugo pripremani atentat na njega. Duško je bio jedan od najvažnijih svjedoka na suđenju Milu Đukanoviću i grupi crnogorskih državljana u procesu koji se vodio na sudu u Bariju za šverc cigareta sa italijanskom mafijom, kao dokazani borac protiv organizovanog kriminala i korupcije bio je poželjan i kao politički partner brojnim centrima moći na Zapadu od kojih je jedan podržavao promjenu režima u CG udruženim snagama koalicije SNP, NS, SNS sa LSCG. Ogroman uticaj Duška Jovanovića na kreiranje javnog mnenja u ovom pravcu, vjerovatno je i ključni motiv njegovog ubistva, uz pomenutu ulogu svjedoka u procesu u Bariju.

Svi zločini Sedme uprave u ovom vijeku, liše likvidacije Gorana Žugića koja je predstavljala jedan vid unutrašnjeg sukoba, bili su koraci u pravcu stvaranja “privatne države” čiji je vođa bio Milo Đukanović. Da li je on lično odgovoran za to, treba da bude predmet ozbiljne tužilačke istrage koja se ne nazire. U smislu objektivne (komandne) odgovornosti, stvari su jasne. Zna se ko kontroliše bezbjednosni sektor i njen najopasniji sektor – tajnu službu, i u demokratskim državama a kamo li u onim kojima se vlada “iz jedne glave” kako je bilo u Crnoj Gori od 1998. do 2020. Samo mnogo glup ili kvaran čovjek može da stane iza teze da je eskadron smrti tajne službe, mogao da ubija bez dozvole i signala svog Šefa.

Tu treba imati na umu i ovu zakonomjernost: Sve likvidacije protivnika autoritarnih i kriminalizovanih režima u izvedbi Tajne policije u regionu ali i šire, pratila je i dehumanizacija žrtve. Taj element zločina vidljiv je i u ubistvu Duška Jovanovića. Prije egzekucije on je šaptačkim ali i javnim kanalima etiketiran kao neprijatelj države, nakon zločina to se radilo isključivo tajnim. Ironija je da je i 21 godinu nakon zločina, na mediju koji se finansira upravo iz tabora onih koji se sumnjiče da su organizatori ubistva, prepoznala loše prikrivena želja da se dehumanizuje žrtva i omalovaže svi koji su uprli prst u pravcu nalogodavca i organizatora. Služba upravo tako radi – preko svojih saradnika (svjesnih i nesvjesnih) pokušava da diskredituje svakog ko upire prst u pravcu onog koga ista štiti.

Ozbiljnom tužilaštvu i istražnim organima, biće veoma korisna analiza reagovanja pojedinaca povodom obilježavanja 21. godišnjice od Duškovog ubistva. Jer, kome fokus nije bio na pritisku da se, kako je tvrdio i Veselin Veljović (šef policije režima Mila Đukanovića) “operativno riješen zločin” dovede i do pravosudnog rešenja, interes je bio da slučaj ostane na “koti” na kojoj je sada. Mnogi su minulih dana otkrili svoje prave pozicije, fokusirajući se na nevažne detalje spram ovih krucijalnih koji vode ka pravednom rešenju. Da li neko boji svojih tragova? Služenja pjedincima i grupama koje pripadaju taboru u kojem je dogovoren i organizovan zločin? Nervoza je velika, a tragova mnogo.

Šta je važno da se zna: većina nije znala dubinu ovog zločina dok nije data prilika da o tome pred širom javnošću kažu šta znaju svjedoci prvog reda. Zašto su dvije decenije bili gurani daleko od javnosti? Zašto nismo imali priliku da 20 godina čujemo šta o zločinu, zbivanjima prije i nakon što se desio, imaju da kažu oni koji su bili najbliži žrtvi u svakom smislu? Ko je sve radio na “sakrivanju” svjedoka od javnosti?
Nakon što je iz aviona postalo vidljivo da je riječ o državnom terorizmu, jasno je zašto su to radile institucije kontrolisane od strane istog centra iz kojeg je 27. maja 2004. poslana ekipa za likvidaciju. Ali zašto su to radili pojedinci koji su formalno zauzeli pozicije sa kojih se očekivalo da bude dat maksimalan doprinos u razotkrivanju pune istine?

Utisak je da je većina ključnih političara aktuelne parlamentarne većine prepoznala ovu dubinu. To je bilo vidljivo i na dan obilježavanja 21. godišnjice ubistva pred redakcijom Dana, ali i dan kasnije pred Duškovim grobom.

Kada bi na isti način reagovala i šira javnost, vjerovatno bi bio napravljen i ključni iskorak u ispravljanju jezive nepravde prema Dušku, njegovoj porodici, njegovim pravim saborcima… Za taj iskorak potrebno je isključiti sujetu, i zajedničkim snagama insistirati od nadležnih da urade ono za šta su plaćeni. Prije svega od VDT-a Markovića.

PS

Ko god da je dao naslov da narod optužuje Vladu, umjesto onog koji odgovara istini, ogriješio se o Duška, kao i svi oni koji su progonili njegove bližnje i pomagali da zločin putuje ka pravosudnoj zastari.

Nastavi Citanje

U Trendu