Bivši šef analize američke obavještajne službe (najveće na svijetu), CIA, zadužen za Rusiju, Džordž Bibi (George Beebe), otkrio je zastrašujuće prognoze o tome gdje će ići rat u Ukrajini, za koji vjeruje da će vrlo brzo stići na Balkan.
Džordž Bibi je naveo da Moskva neće prihvatiti nijedan plan SAD-a i Velike Britanije za tu zemlju. Rusi će ostaviti zemlju uništenom, otvorenom ranom, neće dozvoliti povratak stanovnika ni investicije, ostavljajući zemlju u stanju u kojem je danas.
Razlog je taj što Moskva ne prihvata novi svetski poredak bez Rusije, bez obzira na to šta NATO preduzme.
„Rusija i veći dio svijeta ne prihvataju ‘međunarodni poredak zasnovan na pravilima’ u kojem SAD diktiraju pravila i odlučuju selektivno kada će se primjenjivati.
Putin je racionalan i želi normalne diplomatske odnose sa NATO-om (iako postoji duboka ruska država koja prezire sve zapadno)“, naglasio je on.
Bivši šef analize CIA-e za Rusiju, Džordž Bibi, nastavio je: „Bez Rusije, ne postoji globalni poredak. Rusija želi pravedan i ravnopravan tretman. Rusija želi da pregovara sa NATO-om.
NATO je sastavni dio rata u Ukrajini. Pregovori se ne mogu voditi bez SAD-a. Zapad mora pozvati Rusiju i započeti pregovore.
Ako se rat u Ukrajini ne riješi, Evropa je u visokom riziku od novih ratova i sukoba.
Niko ne može pobijediti Rusiju, osim ako je ne prisili da na kraju upotrebi nuklearno oružje.
Rusija može biti pogođena, mučena, iscrpljena, ali do sada nije pretrpjela mnogo, dok na Zapadu padaju ili se klimaju vlade, cijene su eksplodirale, i još jedna teška zima dolazi.“
Izjave američkog stručnjaka zaista izazivaju strah širom sijveta, jer retorika Bajdenove administracije i ostalih poslušnih evropskih lidera gura svet ka uništenju.
„Dolazi strašan ratni sukob na Balkanu“
Kada kaže Balkan, američki stručnjak misli na Kosovo, Srbiju, Makedoniju, Grčku, Bugarsku, Albaniju i Tursku.
Erdogan u ovom trenutku oprema tzv. Oružane snage Kosova svojim novcem, gotovo potpuno kontroliše Ramu i Albaniju, dok ucjenjuje Bugarsku turskom manjinom.
On promoviše povratak Turaka u region, što je u direktnom sukobu sa planovima Rusije i SAD, koji su dijametralno suprotni.
“Rat u Ukrajini ne vode države, već globalna elita koja kontroliše svet”
Sa druge strane, ruski politički naučnik Vladimir Možegov je rekao:
„Rat u Ukrajini ne vode države, već globalna elita koja kontroliše svijet. Ona kontroliše i Evropu i Ameriku putem kontrole finansija, banaka, globalne ekonomije prije svega, i putem međunarodnih nadnacionalnih organizacija kao što su Evropska unija, NATO, AUKUS itd.
U državama se odvijaju procesi uništavanja tradicionalnih država, kao i u Evropi. U sledećoj fazi neće ostati ni evropske države ni Amerika kakve smo poznavali. Biće uspostavljena nadnacionalna liberalna diktatura.
Ona će početi da upravlja ratom i mirom putem NATO-a i AUKUS-a i drugih vojnih saveza.
Specijalne policijske jedinice će kontrolisati ljudsko stado u Americi i Evropi. To je bliska budućnost koju nam globalizacija obećava“, zaključuje on o “mračnoj budućnosti planete“.
Svi zapravo žele a niko ne smije da spomene pregovore između SAD-a i Rusije kako bi se okončala ukrajinska tragedija prije nego što Evropa bude potpuno uništena u sukobu.
Rat između EU-SAD-a i Rusije više nije nešto što je skriveno ili tajno, već se otvoreno spominje od strane mnogih zvaničnika na Zapadu, bez ustručavanja.
Rat povodom Ukrajine između ove dvije strane imaće katastrofalne posledice, istovremeno razarajući poredak u kojem živimo danas, i to je jedina izvesnost zajedno sa hiljadama žrtava.
Iako se pre dolaska na vlast sa rukom na srcu zaklinjao da neće promeniti ustavno ime zemlje, Zaev je učinio baš to, i tako uveo zemlju u NATO. On danas živi u Dubaiju, a njegova nekadašnja glavna saradnica je zamenik generalnog sekretara NATO-a
Tražeći na internetu intervju mog prijatelja Branislava Brajana Rašića za beogradski magazin Karakter, najdalje što sam uspeo da stignem je bila njegova naslovna strana na Instagramu. Neshvatljivo za današnje vreme, ali ovaj časopis nema svoj sajt, tako da je dostupan za čitanje samo u štampanom formatu.
S obzirom na relaciju na kojoj živim i putujem (Skoplje-London), nisam imao mogućnost da kupim i pročitam Karakter, pa mi je ostalo samo da se zadovoljim naslovima objavljenim na prvoj strani. A na njoj su bile najave tekstova: „Miljenko Jergović o Basari“, „Snežana Čongradin o Đinđiću“.
Samo moj Brana nije govorio o drugima, nego je ispričao svoju impresivnu životnu priču kao rok fotograf u Londonu. Međutim, ono što mi je najviše privuklo pažnju bila je najava ispovesti Dubravke Stojanović, pretenciozno formulisana kao „Moj politički manifest: Volela bih da Srbija ima Zaeva“.
Kao što sam već spomenuo, s obzirom na to da nisam imao priliku da prelistavam ovaj časopis, a time i da pročitam politički manifest profesorke Stojanović, moju polemiku, tj. ukazivanje zašto Srbiji nije potreban Zaev, zasnivaću samo na naslovu njenog manifesta, intuitivno pretpostavljajući šta je rekla kada se ponadala da samo Zaev Srbiju spašava.
Razlog za revoluciju
Ko je Zoran Zaev? On je bio premijer Makedonije od maja 2017. do januara 2020. godine. Ako za njega pitate u zapadnoevropskim diplomatskim krugovima u Skoplju i makedonskom nevladinom sektoru, koji je donedavno prestižno držao logo USAID-a na svojim sajtovima, dobićete odgovor da je on bio „najevropskiji“ premijer Makedonije, koji je uspeo da reši trodecenijski spor sa Grčkom oko imena države.
Ako razgovarate sa običnim ljudima, bilo da su njegovi bivši politički protivnici ili simpatizeri, odgovor bi se najčešće svodio na psovke, kletve i razočaranja. Ravnodušnost se tu retko sreće, a čak i njegov najveći pristalica rezignirano će izraziti razočaranje.
Da bi se razumela politička trajektorija Zorana Zaeva od „jedine nade za spas Makedonije od diktatorskog režima Nikole Gruevskog, do najvećeg izdajnika u istoriji Makedonije“, treba videti kako je došao na vlast i postao premijer. Međutim, da bi se to razumelo, ostavimo nakratko Zaeva po strani i razmotrimo deo društvenog konteksta u regionu u poslednjih 15-ak godina, konkretno u Makedoniji, Albaniji i Republici Srpskoj.
Za njegovo razumevanje, malo test pitanje za čitaoce: šta povezuje Martina Neškovskog, Davida Dragičevića i Klodijana Rašu?
Odgovor: Svu trojicu je (navodno) ubila policija. Martina je na smrt pretukao član obezbeđenja premijera Gruevskog, za Davida roditelji tvrde da ga je tukla, maltretirala, silovala i ubila policija u RS, dok je Klodijana smrtonosno upucao policajac u Tirani dok je išao da kupi cigarete tokom policijskog časa u vreme kovida.
Ako bi Rusija bila vazal Kine, onda bi značilo da Kina ratuje u Ukrajini protiv Zapada. Kina će ratovati protiv Zapada u Istočnom kineskom moru, kada za to dođe vreme
Rusija ne može da bude ničiji vazal jer ima nuklearno oružje. Isti je slučaj sa Izraelom i Severnom Korejom, koje takođe imaju nuklearno oružje. Naravno, Izrael nikada nije potvrdio da poseduje nuklearno oružje, već to tvrdi Federacija američkih naučnika.
Teza da je Rusija vazal Kine su skovali lokalni NATO lobisti, lokalni američki lobisti, NVO i sl, jer se to provlači kroz rečnik nekoliko ljudi koji sebe nazivaju analitičarima sa ciljem da iziritiraju ljude. To je centralna rečenica njihove propagande i sad se ona aktiva iz raznoraznih, poznatih razloga. Ništa nije slučajno, pa ni aktiviranje ove rečenice.
Rusija, pored toga što je nuklearna sila, ne može da bude kineski vazal zbog prostranstva svoje teritorije. Kina bi potencijalno mogla da dođe samo do Urala, ako bi izvršila napad na Rusiju, a Rusija bi nastavila da postoji kao najveća evropska država. Sledeći razlog je veliko rusko tržište, na kome se nalazi veliki broj japanskih i zapadnih proizvoda, pored uvedenih ekonomskih sankcija.
Suština trenutne situacije se ogleda u činjenici da je Kina u određenoj meri zavisna od ruskih energenata, gasa, nafte i sl. Rusija ni po čemu nije zavisna od Kine, ne postoji osnova za to. Ako bi Rusija bila vazal Kine, onda bi značilo da Kina ratuje u Ukrajini protiv Zapada. Kina će ratovati protiv Zapada u Istočnom kineskom moru, kada za to dođe vreme.