Connect with us

Glas naroda

Šta sve skriva informacija o planiranju atentata na Mila Đukanovića?

Published

on

PIŠE: Mladen STOJOVIĆ (ALOONLINE/ADRIA)

Vijest da je bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, obavijestio nadležne organe da je dobio informaciju da se na njega priprema atentat, opravdano je uzburkala ne samo crnogorsku javnost. „Opravdano“, zbog svog sadržaja ali i zbog činjenice da se ovaj alarm dešava baš u trenutku kada se očekuje da SDT pozove na razgovor bivšeg predsjednika države i DPS-a u vezi sa istragama u kojima on figurira kao centralna ličnost.

Iščekivanje raspleta više afera u kojima se u raznim ulogama pominje Milo Đukanović, minulih nedjelja dostiglo je tačku usijanja, čemu je kumovala i prijeteća poruka njegovog naslednika na čelu DPS-a Danijela Živkovića da će ukoliko postoji namjera da se uhapsi bivši lider ove partije uslijediti „radikalni odgovor“.

Nakon sve intezivnijih spekulacija da bi višedecenijski šef crnogorskog režima mogao biti uhapšen, prijetećih reakcija na to iz tabora njegove partije, vijest o navodnoj pripremi atentata na Đukanovića, dala je specifičnu notu i nedavno objavljenoj informaciji da se on odnedavno vozi u najnovijoj verziji blindiranog A8 L Security modela koji košta oko 800.000 eura.
Jer, jasno je da vijest da bivši šef države proširuje vozni park vozilima astronomske vrijednosti, ne djeluje baš pozitivno u javnosti u jeku kontroverze o legalnosti njegovih poslovnih poduhvata. Informacija o njegovoj alarmantnoj ugroženosti, umanjuje težinu zamjerki zbog pomente investicije, naročito ukoliko je smanjen broj ljudi u obezbeđenju koje angažuje država.

Koliko su gorenavedene okolnosti uticale na to da informacija o navodnom planiranju atentata na Đukanovića bude plasirana u medijima kao vijest dana, i to sa indikativnom igrom prebacivanja domicilne adrese sa koje stiže informacija, ostaje da nagađamo i to iščekujujući moguće otkriće izvora iz kojeg je ona stigla do bivšeg predsjednika ali i ANB-a. Za sada je poznato da je informacija stigla sa Kosova, što ne govori malo. Mnogo više se, međutim, može naslutiti iz podatka saopštenog iz kabineta bivšeg predsjednika da je informacija dobijena od „određenih međunarodnih zvaničnika iz obavještajne zajednice“. Kao što je poznato, Crna Gora je članica NATO, za razliku od Kosova, pa je pomalo neuobičajeno da međunarodni zvaničnici iz obavještajne zajednice daju ovakve informacije van sistema NATO. Osim, ukoliko je riječ o „međunarodnim zvaničnicima iz obavještajne zajednice“ koji nisu iz zemalja pripadnica Aljanse.

Naravno, ključni razlog za brigu je potencijalno ugrožena bezbjednost Đukanovića, koji više ne obavlja nikakvu političku funkciju, iz čega se nameće zaključak da potencijalna prijetnja po njega dolazi iz kriminalnog miljea. Prema saznanjima koja je svojim čitaocima predočio dnevnik Pobjeda, pozivajući se na izvore „iz samog vrha bezbjednosnog sektora“, riječ je o „jednoj od najjačih kriminalnih organizacija iz Beograda, poznatoj po organizaciji ubistava, koja ima razgranate pipke u svim državama regiona, ali i Zapadne Evrope i Južne Amerike“.

Ovaj medij prenio je, nešto kasnije, i informaciju da su „iz Agencije za nacionalnu bezbjednost nezvanično kazali Televiziji Crne Gore da imaju operativna saznanja o pripremi atentata na bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, te da u „Upravi policije kažu da nisu upoznati sa informacijama koje su danas objavljene u crnogorskim medijima“.

Ovako kreirana vijest šalje u etar alarmantnu poruku da u Upravi policije u čijoj je nadležnosti briga o bezbjednosti svih štićenih ličnosti među kojima je i Milo Đukanović, nisu obavješteni da se na njega priprema atentat u trenutku kada u ANB-u imaju operativna saznanja o tome. U prevodu, ovako interpretirana vijest ukazuje na to da u sektoru bezbjednost vlada haos i da je neki „izvor Pobjede“ ili „TVCG“ prije o operativnim saznanjima da se na Đukanovića priprema atentat obavijestio javnost nego li nadležnog funkcionera Uprave policije koji rukovodi odjeljenjem za zaštitu objekata i ličnosti.

Na ovom tragu političke poene skupljali su juče brojni funkcioneri partija koje je upravo Milo Đukanović svojevremeno opisao kao „tradicionalne partnere“. Vijest o pripremanju atentata na bivšeg predsjednika države i DPS-a, mora se sagledavati i iz ovog ugla.

Obavještavanje javnosti, naročito preko „pouzdanih izvora“ opozicionih medija „iz vrha bezbjednosnog sektora“, kada je riječ o informaciji ovakvog profila, podrazumijeva se, nije praksa u radu bezbjednosnih službi. Naročito ne tajne policije. Naprotiv. Ovakav „rad“ se prije može protumačiti kao posledica želje da se uruši bezbjednost, nego li kao akt sa preventivnom namjerom. Ovaj problem su dužni da momentalno rešavaju svi članovi Vlade zaduženi za bezbjednost, uključujući i naravno premijera.

Podrazumijeva se, curenjem informacije o planiranju atentata na bivšeg predsjednika države u pojedine medije, prije nego je o tome obaviještena Uprava policije, treba da se pozabave i oni koji se ozbiljno bave zaštitom štićenih ličnosti u Crnoj Gori. Između ostalog, i zato što ovakav incident može da upozori na povećani rizik po bezbjednost neke druge štićene ličnosti, ukoliko bi se došlo do saznanja da informacija o planiranom atentatu na Mila Đukanovića nije tačna i da je njeno plasiranje izvedeno sa ciljem dezavuisanja javnosti a sa ciljem kreiranja atmosfere koja pogoduje napadu na nekog drugog.

Iako ova mogućnost djeluje malo vjerovatno, treba se prisjetiti atentata na Pavla Bulatovića ili Duška Jovanovića, uoči kojih su u javnost plasirane informacije o ugroženosti nekih ličnosti sa druge strane tadašnjeg političkog fronta. Sumnje u povezanost zloglasne Sedme uprave SDB Crne Gore sa ovim zločinima, nakon novih otkrića, danas su naročito snažne.

Za razumijevanje specifičnosti informacije o planiranju atentata na Mila Đukanovića, neophodno je uzeti u obzir i činjenicu da je ova vijest dan ranije potvrđena iz kabineta bivšeg predsjednika države dnevnom listu Vijesti i to na upit novinarke ovog dnevnika Jelene Jovanović. Dakle, dan kasnije su uslijedila saznanja nekih drugih medija „iz vrha bezbjednosnog sektora“ da „jedna od najjačih kriminalnih organizacija iz Beograda“ priprema ubistvo bivšeg predsjednika Crne Gore i DPS-a.

To što se likvidacija Đukanovića navodno naručuje iz Beograda, zaslužuje posebnu pažnju zbog toga što je u dijelu crnogorske javnosti decenijama stvarana slika da je bivši lider DPS-a na meti srpskih organizacija koje se ne mire sa osamostaljenjem Crne Gore. Koliko je takav narativ, i strahovanje za bezbjednost bivšeg predsjednika Crne Gore zbog ovog razloga realno, dovoljno govori podatak da neki od najbližih članova njegove familije žive upravo u Beogradu.

Eliminisanje svakog nacionalno-političkog motiva za navodno pripremani atentat na Đukanovića, važno je da bi se izbjegla potencijalna zloupotreba ove vijesti na štetu građana Crne Gore, ali i Srbije koja je odavno ponajviše zaslugom bivšeg šefa crnogorskog režima i njegovih partnera dobila etiketu dežurnog krivca za svako urušavanje bezbjednosti u Crnoj Gori. Ovo naročito ukoliko bi pomenuta informacija konstrukciono, makar i samo preko pojedinaca, bila povezivana sa slučajem Državni udar koji je prije dva dana dobio prvostepeni sudski epilog.

Podjenako važan je i odgovor na pitanje kakav bi motiv mogla da ima neka kriminalna grupa iz Beograda povezana sa albanskim i latinoameričkim klanovima, da organizuje atentat na bivšeg predsjednika Crne Gore i DPS-a u trenutku kada se on povukao sa svih političkih funkcija a njegova partija učvrstila svoj opozicioni status bez izgleda da ga u bližoj budućnosti promijeni.

Bezbjednost svakog građanina Crne Gore, naročito štićenih ličnosti, od krucijalne važnosti je za stabilnost i budućnost države i ovog društva. U tom kontekstu mora se tretirati i informacija o planiranom atentatu na Mila Đukanovića, i upravo zbog toga ona se mora sagledati iz svih uglova imajući u vidu i razloge potencijalne ugroženosti bivšeg predsjednika države, kao i istinitost i autetičnost informacije o planiranju atentata na njega.

U svježem sjećanju su nam sistemski propusti koji su omogućili da se dese i do danas ostanu neriješena brojna ubistva naših sugrađana, koji na nijedan način nisu pripadali svijetu kriminala a našli su se na meti podzemlja povezanog sa državnim establišmentom. To je razlog više da upozorimo i na moguće zloupotrebe u cilju ostvarenja interesa lica i grupa iz kriminalnog miljea a koje za posledicu mogu imati ugrožavanje opšte bezbjednosti društva i države.

Sjećanja na događaje koji su prethodili atentatima na srpskog premijera Zorana Đinđića, ministra vojnog Pavla Bulatovića i osnivača i urednika Dana Duška Jovanovića, koji su upozoravani maltene neposredno uoči ubistva da povećaju nivo bezbjednosti, opominju da se jučerašnjoj informacji o navodnom planiranju atentata na Mila Đukanovića mora pristupiti sa maksimalnom pažnjom, preduzimajući sve mjere opreza i dodatnog obezbjeđenja štićene ličnosti ali i detaljnom istragom o pozadini iste.

Zašto nisu vještačeni svi DNK tragovi o ubistvu Jovanovića?

Glas naroda

Talas funkcionerskog turizma u Budvi i „dupli pasovi“ sa DPS-om

Published

on

Nova predizborna kampanja u Budvi donijela nam je nakon petomjesečnog zatišja i novi „talas funkcionerskog izbornog turizma“, s njim i iznenada probuđenu brigu stranačkih čelnika iz Podgorice za probleme stanovnika našeg grada.

Ova struktura turista je, uz brigu za probleme Budvana od kojih je većina onih koji treba da se riješe u Vladi čije je sjedište u Glavnom gradu, gdje pomenuti „stoluju“, donijela i indikativnu brigu za to ko će s kim kreirati vlast nakon izbora. „Indikativnu“ zbog toga što se briga svodi na insinuacije o tome ko bi od konkurenata partija koje ovi „turisti“ reprezentuju, mogao nakon izbora da pregovara sa njima navodno mrskim DPS-om, a rola najsumnjivijeg je, očekivano, pripala grupi „Budva naš grad“ koja nema centralu u Podgorici a uživa ogromnu podršku birača.

Riječ je, zapravo, o istoj recepturi s kojom su pojedini konstituenti nove vlasti nedavno ratovali protiv konkurenata koji iskreno pripadaju anti-DPS taboru u predizbornoj kampanji u Podgorici. Matrica je prepoznatljiva: politički subjekat od čijeg rezultata organizatori hajke strahuju, konstantno se dovodi u sumnju da sprema savez sa DPS-om, ne bi li se na taj način umanjio njen izborni rezultat. Ovu igru „licencirani borci protiv DPS-a“, koji često imaju sjajne i unosne privatne relacije sa funkcionerima bivšeg režima i ne smeta im da u njihovim kabinetima sjede provjereni kadrovi Mila Đukanovića, primjenjuju već dugo. Nekada su na taj način čuvali status lidera pozicije, a sada čuvaju fotelje u novoj vlasti.

U tekućoj predizbornoj kampanji u Budvi, međutim, stari glumci igraju ovu predstavu nervoznije nego ikada dosada, valjda svjesni da im ponestaje mašte, i da su pročitani. Nervozu podižu i sve češći zvižduci iz auditorijuma u kojem ima sve manje mladih.

Predsjednik SAD sredinom 19. vijeka Abraham Linkoln, sjajno je objasnio problem s kojim se sada u Budvi suočavaju pomenuti „čuvari fotelja“ u vladinim i Skupštinskim kancelarijama u Podgorici, sentencom: „Možeš lagati neke ljude svo vrijeme, možeš lagati sve ljude neko vrijeme, ali ne možeš lagati sve ljude svo vrijeme!“ Za „čuvare fotelja“ problem je i što nisu valjano razumjeli ovu pouku, pa su čak i preko medija van Crne Gore, pokušali još jednom da plasiraju laž da grupa građana „Budva naš grad“ šuruje sa DPS-om.

Neko bi ovakvo insitiranje na neistini okarakterisao kao političko šibicarenje, koje je odraz nedostatka ideja, talenta i, prije svega argumenata. Kako bi se drugačije moglo opisati insistiranje na opseni, ali i potpunom izostanku zdrave političke polemike, razmjene argumenata?

Model političke borbe ove grupe, utisak je odavno prevaziđenih i političara bez harizme, protiv subjekata koje prepoznaju kao konkurenciju, sveo se isključivo na podmetanja u kojima je krunsko ovo da njihov konkurent sprema koaliciju sa DPS-om. Naravno, Demokratska partija socijalista odavno je naviknuta na duple pasove sa vječitim stranačkim liderima iz njihove nekadašnje opozicije, pa je jedva i sada dočekala novi „centaršut“ da odglumi kako su joj, oni koji nabacuju igru, zapravo ljuti neprijatelji.

Grupa građana „Budva naš grad“ koju predvodi Nikola Jovanović, je i uoči izbora održanih 26. maja ove godine, nakon kojih nije ni pregovarala a kamoli pokušala da formira vlast sa DPS-om, ponovila i na početku kampanje za predstojeće izbore da će se držati principa da vlast u Budvi neće praviti sa stožerom bivšeg režima ali ni sa Novom srpskom demokratijom, bar dok ne dokaže da se očistila od uticaja kriminogenih struktura.

Principijelnost je dokazana ljetos, i nema razloga da se iko boji kako će drugačije biti nakon 17. novembra, mada je jasno da nas nakon predstojećih izbora čeka mnogo lakši i jednostavniji put do formiranja vlasti.

„Čuvari fotelja“ su, očigledno, u očajničkoj nadi da mogu da promjene tok procesa koji donosi smjenu generacija ali i organizacija na crnogorskoj političkoj sceni, koja je otpočela u Budvi ali se razvija i u drugim gradovima, pribjegli „duplom pasu“ sa DPS-om koji su toliko puta odigrali i minulih decenija. Kao i uvijek – na štetu građana a na svoju ličnu korist!

Upravo zbog ovakve igre, grupa građana „Budva naš grad – Nikola Jovanović“ je javno ponovila da će se držati principa saopštenog uoči prethodnih izbora – da neće formirati vlast sa onima protiv kojih su se njeni članovi borili 30 godina, a koji su odgovorni za maltene sve glavne devijacije u našem društvu, ali ni sa onima koji namjeravaju da taj model vladanja primjenjuju u budućnosti.

budva naš grad
foto: Budva naš grad – Nikola Jovanović

U ovoj poslednjoj stavki je, zapravo, i suštinska „linija fronta“ predstojećih izbora u Budvi: „čuvari fotelja“ u Podgorici (i njihovi poslušnici u Budvi), pomislili su da je isplativo preuzeti model kojeg se DPS držao decenijama. Model koji podrazumijeva apsolutnu kontrolu poslovnih tokova, spregu sa organizovanim kriminalom i uništavanje politčkih konkurenata dezinformisanjem i dezavuisanjem javnosti preko kontrolisanih medija i armije botova.

To vrijeme je, na sreću prošlo, i „novi Milo Đukanović“ se bar u dogledno vrijeme neće ponoviti (čak ni sa AliExpress-a), naročito u Budvi u kojoj je načet i bivši režim. Kao i prije četiri godine, ovaj grad ponovo će biti centar promjena koje podrazumijevaju, prije svega, pozitivnu selekciju.

Građani Budve imaju u tekućoj predizbnornoj kampanji priliku da, možda i kao nikada ranije, prepoznaju ko se i sa kakvim potencijalom za rad u javnom interesu bori za njihove glasove. Nedostatak znanja, talenta i vještina ne može da se sakrije bježanjem od javnosti, skrivanjem iza šefova iz podgoričkih centrala i prljavom kampanjom.

Ali, u skladu sa onom narodnom da „ne pada snijeg da prekrije brijeg“ i ova predizborna kampanja, idealna je prilika da se pokaže javnosti koliko ko zna i na šta su sve spremni oni kojima neznanje i antitalenat ne smetaju da se šibicarskim opsenama bore za fotelje.

(lista Budva naš grad – Nikola Jovanović)

Nastavi Citanje

Glas naroda

Peković: Dok sam sponzorima botova valjao, nije se preispitavlo moje srpstvo

Published

on

PIŠE: Neđeljko Neđo PEKOVIĆ

Nisam od juče na ovom svijetu i nisu mi nepoznati prljavi obračuni kojima se ponekad služe akteri poliitčkih ratova, iako u istim nikada nisam učestvovao, naročito ne skrivajući se iza lažnog imena i identiteta. Ali ovakvo odsustvo časti kakvo su pokazali botovi političke organizacije kojoj sam mnogo puta valjao, u aktuelnom predizbornom ratu u Budvi, dosada nisam vidio, niti vjerovao da postoji.

Sponzori botova koji su poslednjih dana i mene počeli da predstavljaju kao pripadnika Kavačkog klana, dobro znaju da nisam član nijednog klana, nikakve kriminalne grupe, i da sve bitke vodim ne skrivajući se ni od koga, uvijek spreman da se pogledam u oči sa onima koji misle da sam ih na neki način oštetio. Ovog puta, problem je, međutim, što sponzori kampanje u kojoj se njihovi vojnici skriveni iza lažnih imena i sa mnom obračunavaju pervertnim lažima, znaju koliko im ništa ne dugujem i koliko oni to meni ne mogu da kažu.

Makar zbog svih onih protesta u kojima se branilo njihovo pravo da nakon smjene DPS-a budu dio vlasti! Makar zbog grupe „Narod se pita“ koju sam pokrenuo u borbi da oni budu u aktuelnoj vladi… A to je samo djelić mog angažovanja u borbi protiv bivšeg režima, protiv pokušaja otimanja naših svetinja, protiv tiranije DPS mafije… Borbe koja ne traje od 30. avgusta 2020. već mnogo, mnogo duže.
I nakon svega, dočekao sam da me botovi onih čije sam pravo da budu dio vlasti nakon pada režima Mila Đukanovića, prozivaju da sam bivši Srbin i podvaljuju svakakve gadosti na svojim lažnim profilima po društvenim mrežama!? Možda bi bilo interesantno da se identiteti ovih botova otkriju, pa da se vidi kakve su to „Srbende“ koje Neđa Pekovića prozivaju da je bivši Srbin, a ne vide „baterije“ u srpstvu i novopečeno „europejstvo“ kod onih koji ih plaćaju!

Policija je dužna da reaguje povodom podmetanja da sam član Kavačkog klana, i obavezna je da sankcioniše odgovorne za plasiranje ovakvih i sličnih laži. Strpljivo čekam reakciju nadležnih. A do tada, vojevaću samo sa sponzorima prljave bot kampanje jer su odbranu fotelja u kojima sjede i mojom i zaslugom mojih saboraca, počeli da vode pokvarenije nego što je u ona najcrnja vremena DPS mafija koja mi je mnogo duže nego njima radila o glavi. To što svoju žrtvu nisam naplaćivao kao mnogi, posebno pojednci na zauzetim položajima u novoj vlasti, ne znači da ću se miriti sa progonom naslednika DPS kartela.

Ispratili smo mafiju koja nas je tlačila tri decenije, ispratićemo i svakoga ko je pomislio da može istim metodama da se obračunava sa neistomišljenicima u ovom novom vremenu. Nije ovo nikakva prijetnja, ovo je obećanje svima koji pomisle da mogu bez kazne da blate, podvaljuju i crtaju mete ljudima koji nisu pristali na njihove igranke.

Nastavi Citanje

Glas naroda

Budva naš grad: Šibicarska podvala da šurujemo sa DPS-om odraz panike prevaziđenih

Published

on

Recepturu kojom su nedavno ratovali protiv konkurenata koji iskreno pripadaju anti-DPS taboru u predizbornoj kampanji u Podgorici, Nova srpska demokratija i partije koje su pristale da joj budu sateliti, pokušavaju sada da primijene i u Budvi. Nepotpisani PR tekst u beogradskim Novostima naslovljen „GRAĐANI ŠOKIRANI DEBATOM NA RTV BUDVA: DPS oštro napada Mikijelja, a brani Nikolu Jovanovića“, potvrđuje ovu konstataciju. Ali i govori o potpunom izostanku ideja i talenta u redovima NSD-a i satelita koji su zaboravili na krilaticu: „Možeš lagati neke ljude svo vrijeme, možeš lagati sve ljude neko vrijeme, ali ne možeš lagati sve ljude svo vrijeme!“Model političke borbe ove grupe odavno prevaziđenih i političara bez harizme i elementarnog znanja, protiv subjekata koje prepoznaju kao konkurenciju, sveo se isključivo na podmetanja u kojima je krunsko ono da njihov konkurent sprema koaliciju sa DPS-om. Naravno, Demokratska partija socijalista naviknuta na duple pasove sa vječitim stranačkim liderima iz njihove nekadašnje opozicije, jedva je dočekala novi „centaršut“ da odglumi kako su joj, oni koji nabacuju igru, zapravo ljuti neprijatelji. Stara šema veterana obmana.

U NSD-u su, međutim, zaboravili da ovom opsenom ne mogu neograničeno puta da varaju javnost nanoseći štetu konkurentima. Čak i kada se sakriju iza nepotpisanog PR teksta dnevnika čijem ugledu ne priliči ovakav šibicarski članak kojim je valjda trebala da se obmane javnost kako se grupa građana „Budva naš grad“ predvođena Nikolom Jovanovićem sprema za koaliciju sa DPS-om.
Kao i uoči izbora održanih 26. maja ove godine, nakon kojih nismo ni pregovarali sa DPS-om niti namjeravali sa njima da formiramo vlast, mi smo ponovili principe kojih ćemo se držati i nakon ovih predstojećih: vlast u Budvi nećemo praviti sa stožerom bivšeg režima ali ni sa Novom srpskom demokratijom, bar dok ne dokaže da se očistila od uticaja kriminogenih struktura. Da se držimo principa, potvrdili smo ljetos, i nema dileme da ćemo ga se držati i nakon 17. novembra, mada je jasno da nas nakon ovih izbora čeka mnogo lakši i jednostavniji put do formiranja vlasti.
Upravo, svjesni te činjenice, u NSD-u su pomislili da starim šibicarskim štosem mogu da promijene tok političkog procesa koji je započeo ne samo na lokalnim izborima Budvi, a koji donosi nove ideje i mlade i nezavisne ljude u rukovodećim strukturama lokalnih samouprava. Baš to saznanje unijelo je paniku među onim političarima koji su u potpunosti preuzeli matricu vladavine DPS-a, koja podrazumijeva spregu sa organizvanim kriminalom i zadovoljavanje interesa malog kruga partnera vlasnika partija na štetu građana. Otuda i ovaj poslednji „dupli pas“ NSD-a i DPS-a – prvi varaju građane da su jedino oni iskreni protivnici bivšeg režima, a drugi da imaju koalicioni potencijal da se opet ušunjaju u vlast.
Upravo zbog ovakvog odnosa, mi smo i javno ponovili da ćemo se držati principa saopštenog uoči prethodnih izbora – nećemo formirati vlast sa onima protiv kojih smo se borili 30 godina a koji su odgovorni za maltene sve glavne devijacije u našem društvu, kao što nećemo ni sa onima koji namjeravaju da taj model vladanja primjenjuju u budućnosti.
Vrijeme je za istinske promjene i pozitivnu selekciju. Građani Budve imaju u tekućoj predizbnornoj kampanji priliku da, možda i kao nikada ranije, prepoznaju ko se i sa kakvim potencijalom za rad u javnom interesu bori za njihove glasove. Nedostatak znanja, talenta i vještina ne može da se sakrije bježanjem od javnosti, skrivanjem iza šefova iz podgoričkih centrala i prljavom kampanjom.
Ali, u skladu sa onom narodnom da „ne pada snijeg da prekrije brijeg“ i ova predizborna kampanja, idealna je prilika da se pokaže javnosti koliko ko zna i na šta su sve spremni oni kojima neznanje i antitalenat ne smetaju da se šibicarskim opsenama bore za fotelje.

Nastavi Citanje

U Trendu