Connect with us

Društvo

Angelovski: Ako se dosijei tajnih službi ne otvore zloupotrebljava(će) ih svaka vlast kojoj su dostupni

Published

on

Iako su građani Crne Gore činili svega 2,5 odsto ukupnog stanovništva nekadašnje Jugoslavije, udio crnogorskih kadrova u bezbjedonosnim službama bio je skoro desetostruko veći.

Do 1966. godine, kada je Uprava državne bezbjednosti (UDB-a) navodno “reformisana”, u Službi državne bezbjednosti Republičkog sekretarijata unutrašnjih poslova Crne Gore (SDB RSUP)-u vođeno je 40.885 dosijea za građane.

Kako je pisao Crnogorski nezavisni nedjeljnik “Monitor” još u oktobru 2009. godine, naša tajna služba tada je “radila” čak 25 odsto radno-sposobnog stanovništva.

“Od tog broja SDB RSUP-a je zadržao 11.673 personalnih i 448 drugih dosijea (za oko 10 odsto stanovništva Crne Gore), kao i 50.000 raznih izvještaja, analiza i drugih dokumenata. Samo jedan metar dokumenata tajne službe je predat arhivskim ustanovama, ostatak je spaljen – čime je možda zauvijek nestala mogućnost pouzdane rekonstrukcije crnogorskih trauma iz prošlosti (postrevolucionarni teror, Goli otok, prinudna kolektivizacija itd)”, pisao je “Monitor” tog oktobra 2009. godine.

Od tada do danas, za razliku od većine bivših komunističkih zemalja Crna Gora, u kojoj je došapnut’ i ono što jes’ i ono što nije agentima UDB-e bila “patriotska dužnost”, jedina je država koja nije otvorila dosijea tajnih službi, kako bi se suočila sa svojom veoma tamnom prošlošću.

Advokat Nikola Angelovski, pravni zastupnik najvećeg broja građana koji su tužili državu u slučaju zloglasnog portala “Udar”, podnio je 18. juna Skupštini peticiju za donošenjem Zakona o otvaranju dosijea i dokumenata civilnih i vojnih obavještajnih službi Crne Gore.

Potpisi se prikupljaju do 17. avgusta, a da bi ova peticija ušla u skupštinsku proceduru neophodno je prikupiti 6.000 potpisa.

PRESS: Crna Gora je jedina država Jugoistočne Evrope koja, nakon pada komunizma, nije otvorila dosijea tajnih službi. Šta nam to govori?

Angelovski: To nam govori da civilna kontrola nad službama bezbjednosti u Crnoj Gori nikada nije do kraja sprovedena i da neovlašćeni tajni nadzor nad građanima Crne Gore predstavlja osnov za dalje zloupotrebe u radu civilnih i vojnih obavještajnih službi (podvale targetiranim ljudima, kompromitovanja u sredinama u kojima žive i rade, pa i u javnosti, pritisci na njihove porodice, montiranje sudskih procesa, pa sve do fizičkog obračuna sa njima) i da su upravo ovakvo funkcionisanje bezbjednosnih službi u Crnoj Gori, koje je bilo bilo svojstveno autoritarnim režimima, međunarodni partneri Crne Gore prepoznali i uočili kao nepremostivu prepreku za njenu dalju integraciju u Evropsku uniju (EU). Tajne službe, pored svojih zakonskih nadležnosti, još od 1945. godine su zloupotrebljavale svoju moć koju su crpile iz servilnosti partijskim interesima i nedodirljivosti koju su im ovi interesi obezbjeđivali. Posljedica takve prakse njihovog rada su da mi i dalje imamo velike i duboke podjele u crnogorskom društvu.

PRESS: Šta će sve otvaranje dosijea donijeti našem društvu? Koje su to konkretne koristi?

Angelovski: Otvaranje dosijea i dokumentacije tajnih službi jedan je od prvih koraka u pravnom savladavanju autoritarne komunističke i tranzicione prošlosti, čiji je prvenstveni cilj da se žrtvama prethodne autoritarne vlasti i drugim građanima omogući uvid u ta akta i u imena i prezimena lica koja su takva akta o njima sačinjavala, a kako bi potpunije razumjeli sopstvene sudbine i mehanizme autoritarne vladavine.

Pored toga, ovakav način treba da omogući: lustraciju aktera i beneficijara prethodnog autoritarnog režima, rehabilitaciju žrtava, kao i naučno i drugo izučavanje autoritarne prošlosti. Time bi otvaranje tajnih službi prema građanima značilo zatvaranje dosijea protiv građana.

Smatram da država Crna Gora žrtvama takvih režima duguje otvaranje dosijea i dokumentacije, jer je namirenje toga duga temeljni princip, a nije taj princip broj dosijea i dokumentacije, a crnogorskom građaninu se otvara pristup dosijeima i dokumentacije kako bi mogao sagledati uticaj službe državne bezbjednosti na njegov život i na njegovu ličnu i porodičnu sudbinu. Ovo posebno jer svako kime se bavila politička policija ima pravo na potpuno sagledavanje posljedica tog bavljenja po njegov život, i ovdje je riječ o pravu da se spozna i razumije sopstvena i porodična prošlost u koju se političko-policijsko-staljinističkim modelom umiješala kao zla sudbina.

Pečat OZN-e, Foto:

PRESS: Da li bi otvaranje dosijea tajnih službi i na koje sve načine moglo doprinijeti u poboljšanje povjerenja građana u institucije, a naročito one tajne kao što su Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB)Obavještajno-bezbjedonosni direktorat (OBD)..?

Angelovski: Naravno, upravo zakonski uređeno pitanje otvaranje dosijea i dokumentacije je najbolji način za sprječavanje njihove neregulisane upotrebe. Dostupnost dosijea onome na koga se taj dosije ili dokumentacija odnosi nekada je i jedini način da se on odbrani od optužbi (pa i one o tome da je sarađivao sa političkom policijom na uštrb tuđih ljudskih prava) i da zaštiti svoja prava od povrede. Otvaranjem dosijea se sprječava, dakle, da nekadašnji instrumenti povrede prava to ponovo postanu, samo na drugi način.

Otvaranje dosijea je i sredstvo za sprječavanje manipulisanja dosijeima. Zakonitost je: ako se dosijei ne otvore, zloupotrebljava ih svaka vlast kojoj su dostupni.

Otvaranje dosijea i dokumentacije je konačno suočavanje građana Crne Gore sa istinom koja se u njima krije, kakva god ona bila, a koje je potrebno zarad suočavanja sa prošlošću i sistemima vrijednosti u okviru kojih su građani živjeli u vrijeme tih nedemokratskih režima. Iskustva postkomunističkih zemalja ukazuju da je otvaranje dosijea moćan mehanizam suočavanja sa nasljeđem autoritarne prošlosti i put ka uspostavljanju pravne države i pravde u tranzicionim demokratijama.

PRESS: Kakva su iskustva drugih država koje su otvorile dosijea tajnih službi?

Angelovski: Njemačka je prva evropska država koja je uredila pitanje otvaranja tajnih dosijea zloglasne službe Štazi, koja je djelovala na teritoriji Istočne Njemačke u periodu od 1945 do 1990. godine. Njemačka je uspostavila maksimalistička rješenja u pristupu ukupnoj problematici i sprovodila ih je uspješno, kako u smislu ostvarivanja lustracije, tako i u smislu ostvarivanja narušenih individualnih prava, a što se po tom modelu želi i postići ovim zakonom. Lično ne vidim nijedan razlog da i Crna Gora ne preuzme ovaj model i da ovo pitanje riješi na način kako je to uradio jedan veliki i civilizovani evropski narod i država.

Osim Njemačke, na sličan način ovo pitanje koje je optrerećivalo njihova društva nakon pada komunizma 1989. godine su riješile i Češka i Poljska, kao i svaka komunistička država Centrale i Istočne Evrope koja je pristupala Evropskoj uniji i kojoj se kao jedan od glavnih uslova prije njenog konačnog pristupanja postavilo ovo pitanje koje je morala riješiti u skladu sa do tada najboljom evropskom pravnom i društvenom praksom.

PRESS: Da li su opravdane tvrdnje da bi otvaranje dosijea samo produbilo podjele u našem društvu, te da li su one i koliko (ne)osnovane?

Angelovski: Ja bih takvim dušebriznicima ukazao da je upravo Parlamentarna skupština Savjeta Evrope pozdravlila stavljanje dosijea tajnih službi na uvid javnosti u nekim bivšim komunističkim totalitarnim zemljama i da je ona poziva sve dotične zemlje da zainteresovanim licima, na njihov zahtjev, omoguće uvid u dosijee koji su o njima vodile nekadašnje tajne službe.

Upravo bih takve dušebrižnike pozvao da izađu na javne debate i da uz njih o ovoj temi govore eminetni stručnjaci iz svoje oblasti na jedan demokratski i civilizovani način, jer po mom mišljenju upravo otvaranjem javne diskusije o ovoj  važnoj političko – društvenoj temi uz podršku medija, a u kojoj bi dominirali argumenti, a ne prazne priče, politikanstvo i floskule, omogućiće nam kao društvu da na jedan kompetentan i cjelovit način, u kojem bi se čule zainteresovane strane, dobijemo konačni i potpuni društveno-pravni odgovor na ovo značajno pitanje, a ovo posebno jer upravo Evropska unija od Crne Gore traži otvaranje dosijea bezbjednosnih službi, okončanje rehabilitacije i isplatu naknade oštećenim građanima.

Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB), crnogorska nasljednica nekadašnje UDB-e

PRESS: Nedavno ste pokrenuli peticiju da se u skupštinsku proceduru uvrsti Zakon o otvaranju dosije tajnih službi. Očekujete li opstrukcije  i, generalno, po Vašem mišljenju, da li bi i kome to moglo da bude u interesu da opstruira i sabotira? 

Angelovski: Predmet peticije i tog zakona je otvaranje po njemačkom modelu svih dosijea i dokumentacije koje su sve civilne i vojne službe bezbijednosti koje su djelovale na teritoriji Crne Gore sačinile i vodile o građanima, grupama građana i svim drugim pravnim oblicima organizovanja počev od 13. maja 1944. godine do dana stupanja na snagu ovog zakona i na način kako je to već uređeno njemačkim Zakonom o dokumentima službe državne bezbijednosti bivše Njemačke Demokratske Republike.

Zakonsko uređivanje predložene materije, trebalo bi da bude cjelovito, tako da obuhvata zakonom utvrđenu proceduru otvanja svih dosijea i dokumentacije koje su vodile sve civilne i vojne službe bezbijednosti.

Predloženi zakon zahtijevao bi i kompetentno i cjelovito sagledavanje svih zakonskih rješenja u pogledu kompatibilnosti sa važećim zakonskim i podzakonskim aktima, kojim je regulisana oblast djelovanja civilnih i vojnih obavještajnih službi i tajnosti podataka.

Ne vidim razloge za opstrukcije, a napominjem vas da je rok za potpisivanje peticije do 17. 08. 2024. godine, do kada se moraju sakupiti 6000 potpisa, a kako da bi ova peticija nakon toga ušla u skupštinsku proceduru.

PRESS: Kakav ishod očekujete od ove inicijative? Da li je, po Vašem mišljenju, zrelo vrijeme da i Crna Gora konačno uradi ono što su sve druge države oko nje, a naročito one koje teži da dostigne u EU?

Angelovski: Lično očekujem da će se ova peticija prikupiti i više od 6000 potpisa, da će građani Crne Gore ovom peticijom položiti ispit zrelosti i dokazati da mi pripadamo civilizovanim narodima Evrope koji su ovo pitanje riješili odmah nakon pada komunizma 1989. godine i da će svaki građanin Crne Gore, nakon uvida u njenu sadržinu, jasno vidjeti šta je njen cilj i sam odlučiti da li će je podržati, sa sviješću da njegov glas može da bude taj prvi i važni korak koji će nam omogućiti da na jedan transparentan i jasan način, kao građani Crne Gore, kažemo poslanicima u Skupštini da građani Crne Gore žele da se konačno riješi ovo izuzetno istorijski teško društveno političko pitanje uz kompetentno i cjelovito sagledavanje svih zakonskih rješenja u pogledu kompatibilnosti sa važećim zakonskim i podzakonskim aktima, kojim je regulisana oblast djelovanja civilnih i vojnih obavještajnih službi i tajnosti podataka.

IZVOR: PRESS Milovan Marković

Društvo

POTVRĐENO DA JE SVE BILA FARSA: Oslobođeni svi optuženi u slučaju “Državni udar”

Published

on

Andrija Mandić, Milan Knežević i ostali oslobođeni su optužbi u predmetu poznatom kao “državni udar”, odnosno pokušaj terorizma na dan parlamentarnih izbora 2016. godine.

Presudu je izreklo Vijeće Višeg suda u Podgorici na čijem je čelu Zoran Radović.

Radović je kazao u obrazloženju presude da su od sveg naoružanja u Crnu Goru, uneseni samo dva mobilna telefona marke “lenovo”.

Sudija je kazao da nisu dokazani navodi optužnice da je svjedok saradnik Saša Sinđelić ušao u Moskvu i da se sastao sa organizatorom kriminalne rganizacije Eduardom Šišmakovim.

Iz dopisa Ruske Federacije je utvrđeno da Sinđelić nije prošao pasošku kontrolu i da nije prešao granicu.

“Tako da nije dokazano da je Sinđelic bio u Moskvi”, rekao je Radović.

On je kazao da odlazak Mandića u Kneževica u Moskvu je bio na poziv partije Jedinstvena Rusija “i da nije bilo ništa konspirativno”.

Oružje koje je pronađeno u kući na teritoriji Podgorice, bilo je uzeto na revers iz policije, a ne za pripremu napada na Skupštinu Crne Gore.

“Vijeće je vidjelo ko su optuženi, Dušić, Maksić, Branka Milić, da su to ljudi u poodmaklim godinama” rekao je sudija.

Na izricanju današnje prvostepene presude nije bilo nikog iz specijalnog tužilaštva.

Riječ je o ponovljenom postupku, nakon što su prvom presudom svi osumnjičeni, među kojima su i lideri današnje koalicije “Za budućnost Crne Gore”, Andrija Mandić i Milan Knežević osuđeni na ukupno 70 godina zatvora.

Ta je presuda poništena prije tri godine u Apelacionom sudu i naložen je ponovljeni postupak.

Specijalni tužioci Zoran Vučinić i Siniša Milić predložili su sudu da se organizatori kriminalne grupe ruski državljani Eduard Šišmakov osudi na 15 godina zatvora, a Vladimir Popov na 12 godina.

Zatražili su da se bivši komandant srpske Žandarmerije Bratislav Dikić osudi na jedinstvenu kaznu od osam godina zatvora. Za Predraga Bogićevića i Nemanju Ristića predloženo je u završnoj riječi kazna od po sedam godina zatvora.

Za lidere bivšeg Demokratskog fronta (DF) Andriju Mandića i Milana Kneževića, tužioci su zatražili po pet godina zatvora.

Za okrivljenu Branku Milić je bila predložena kazna od strane tužilaštva tri godine zatvora, dok je za Milana Dušića i Srboljuba Đorđevića zatraženo po godinu i šest mjeseci, a za Dragana Maksića godina i devet mjeseci zatvora.

Za vozača bivših lidera DF-a Mihaila Čađenovića, tužilac je tražio godinu i šest mjeseci zatvora.

Za Kristinu Hristić je bilo predloženo izricanje uslovne kazne.

(Vijesti)

Nastavi Citanje

Društvo

Katnić izgubio parnicu sa Crnom Gorom, mora da vrati 11,525 eura

Published

on

Bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić mora državi da vrati 11.525,67 eura, uz zakonske kamate, jer je 2017. kao tadašnji glavni specijalni tužilac bio odgovoran za štetu nastalu zbog povrede prava ličnosti advokata Gorana Rodića, Siniše Gazivode i Marije Radulović. To je saopšteno danas iz Osnovnog suda u Podgorici.

Država je tužila Katnića u oktobru 2022. godine, nakon što je troje advokata dobilo pravosnažnu presudu da im je Specijalno tužilaštvo povrijedilo prava na privatnost, jer je u julu 2017. objavilo saopštenje i prateći dokument na svojoj internet stranici, pod nazivom “Specijalno državno tužilaštvo predstavlja oblike specijalnog rata”.

“Prvostepenom presudom Osnovnog suda u Podgorici obavezan je tuženi M. K. da na ime regresne naknade isplati Državi iznos od 11.525,67 eura, sa zakonskom zateznom kamatom od dana 25.02.2022. godine, pa do konačne isplate, u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti presude”, navode u saopštenju,

U obrazloženju presude sud navodi da je Katnić, kao rukovodilac Specijalnog državnog tužilaštva, prilikom objave saopštenja i pratećeg dokumenta na internet stranici Specijalnog državnog tužilaštva 17.7.2017. godine, pod nazivom “Specijalno državno tužilaštvo predstavlja oblike specijalnog rata”, postupao sa namjerom da advokatima prouzrokuje štetu

“Budući da je bio svjesan da preduzetom radnjom – objavljivanjem sopštenja i sadržine telefonske prepiske advokata i klijenata, koja je pribavljena pretresanjem mobilnih telefona, koji su prethodno privremeno oduzeti pretresom advokatske kancelarije “R.”, u fazi postupka kada isti još nisu saslušani u svojstvu osumnjičenih, bez njihovog pristanka i bez odluke suda da se ista javno objavi, može narušiti njihova zakonom zaštićena prava ličnosti, pa je pristao na posledicu koja je uslijed toga nastupila, a to je povreda prava na zaštitu privatnog života, na psihički (duševni integritet), prava na čast, prava na ugled, prava na prepisku i lične zapise, kao prava ličnosti”, navode iz suda.

Sud je imao u vidu da je Katnić u uvodnom tekstu saopštenja naveo da prezentuje materijal koji je izuzet po naredbi sudije zbog sumnje da je advokat Rodić podstrekivao na davanje mita predstavnike kompanije “A.”, međutim, zaključci koji prate sadržinu telefonske prepiske, nijesu bili predstavljeni kao osnovi sumnje, već kao izvjesne činjenice koje proizilaze iz prikupljenih dokaza.

“Po ocjeni suda javno objavljivanje telefonske korespodencije između advokata i klijenata, ne opravdava cilj koji je naveden u saopštenju – radi objektivnog informisanja javnosti i sagledavanja oblika i formi specijalnog rada, kao ni cilj na koji se tuženi pozivao tokom postupka – ispravljanje netačnih informacija u javnosti, budući da je tuženi kao Glavni specijalni tužilac imao pravo i obavezu da u odgovarajućem sudskom postupku zaštiti svoj integritet, kao i integritet tužilaštva, a ne da mimo krivičnog postupka objavljije telefonsku korespodenciju do koje se došlo pretresom”, dodaje se u saopštenju.

U obrazloženju odluke se dalje navodi da tužilaštvo treba da informiše javnost o svom radu, ali ne na način kojim se krše osnovna ljudska prava, pri čemu se mora voditi računa o interesima morala, privatnog života, nacionalnim i vjerskim osjećanjima, u svakoj fazi tužilačke aktivnosti, potrebi za ravnotežom između interesa javnosti da dobije informacije i zaštite privatnosti, časti i integriteta ličnosti, te da državni tužilac uvijek treba da vodi računa da lica koje su uključena u predmet budu adekvatno zaštićena.

Dakle, Katnić je zaštitu za sebe i institucije, te zaštiitu od ometanja u srovođenju pravde i otkrivanja učinilaca krivičnih djela, koje u saopštenju navodi kao razlog objave istog, da traži drugim putem u odgovarajućem sudskom postupku.

Umjesto toga on je odlučio da, protivpravno, javno na sajtu Specijalnog državnog tužilaštva objavi telefonsku komunikaciju između advokata  i klijenata, bez njihovog pristanka, koja je praćena komentarima i zaključcima SDT-a, što ukazuje da je tuženi prilikom objavljivanja spornog obavještenja postupao sa namjerom da navedenim licima prouzrokuje štetu u vidu povrede prava ličnosti.

“Takođe, sud je imao u vidu da su u predmetnom saopštenju i pratećem dokumentu korišćeni inicijali advokata i trećih lica, ali je isto bez uticaja na drugačiju odluku suda, budući da takva anonimizacija nije ispunila svoju svrhu, odnosno bila je nedovoljna za zaštitu privatnosti, jer se određivanjem zanimanja, kao i komentarima datim u saopštenju, lica na koja se odnosi predmetno saopštenje u krugovima u kojima se kreću jasno prepoznavala, te da je veliki broj medija objavio njegov sadržaj sa imenima lica na koje se sadržaj odnosi”, zaključeno je u saopštenju.

Izvor: ADRIA

 

Nastavi Citanje

Društvo

Srbi slave rođendan svog i najvećeg svjetskog genija!

Published

on

U čast rođenja jednog od najvećih svjetskih umova, Nikole Tesle, Srbija obilježava Nacionalni dan nauke. Bez njegovih pronalazaka i izuma danas bismo živjeli u mraku, a mnoga savremena tehnička dostignuća bila bi nezamisliva.

Nikola Tesla (1856-1943) jedan je od najblistavijih umova u istoriji čovječanstva, koji je čovječanstvu poklonio epohalne izume. Uveo je svijet u električno doba, osmislio indukcioni motor, naizmjeničnu struju, lasersku i radarsku tehnologiju, daljinsko upravljanje, bežičnu komunikaciju, električne automobile i mnoštvo drugih čudesnih otkrića.

Rođen u Smiljanu 10. jula 1856. godine kao četvrto od petoro djece u porodici pravoslavnog sveštenika Milutina i Georgine, Nikola Tesla je sa devetnaest godina zauvijek otišao iz rodne Like na studije elektrotehnike u Grac.

Spava veoma malo i sve vrijeme provodi u učenju. Zabrinuti za njegovo zdravlje, profesori šalju pisma njegovom ocu u kojima ga savjetuju da ispiše sina ukoliko ne želi da se ubije prekomjernim radom. Nažalost, studije napušta jer nema novca za školovanje.

Put ga vodi preko Maribora, Praga do Budimpešte, a potom Pariza i Strazbura, da bi se na kraju u 28. godini obreo u Njujorku.

Svoje prve patente prijaviće 1877. godine. Mnoga su njegova otkrića pripisivana drugima, ali neke zabune su vremenom ispravljene i svijet je saznao da je on čarobni vizionar, piše RTS.

U šest godina rada sa Tomasom Edisonom, pokazao je svu svoju spretnost, nadarenost, znanje i marljivost. Posle mučnog i teškog sukoba sa Edisonom, koji je na sve načine pokušavao da progura sistem jednosmjerne struje, Džordž Vestinghaus i Tesla izašli su kao pobjednici.

Vestinghaus je zbog dugotrajnog sukoba umalo bankrotirao, pa je Tesla pocijepao ugovor i oslobodio američkog preduzetnika obaveze plaćanja korišćenja patenata. Prvu hidroelektranu na svijetu izgradio je 1895. godine na Nijagarinim vodopadima zajedno sa Džordžom Vestinghausom, kome je prodao vlasništvo nad motorom za naizmjeničnu struju.

Teslin briljantni um se nije fokusirao samo na jednu oblast, već je eksperimentisao na mnogim poljima. Tako se još 1887. godine zainteresovao za ono što će se kasnije nazvati iks-zracima, a narednih nekoliko godina osmislio je uređaje koje će kasnije koristiti Vilhelm Rendgen pri otkriću iks-zraka 1895. godine.

Pokušavajući da svoju ideju o malom uređaju koji bi primao telegrame i šifrovane poruke sprovede u djelo podigao je prvi prenosni toranj na Long Ajlandu u Njujorku gdje mu je bila i laboratorija. Osnovna namjena tornja bila je bežična veza preko Atlantskog okeana, a kako nikada nije postao funkcionalan srušen je 1917. godine.

Godine 1891. izumio je „Teslin kalem“ koji su se decenijama kasnije koristili u radio predajnicima i drugoj elektronskoj opremi.

Uvijek zainteresovan za daljinsko upravljanje i slanje signala, Tesla je nakon nekoliko prethodnih patenata objavio izum prvog teleautomatizovanog broda kojim je daljinski upravljao, što je demonstrirao pred publikom u Medison skver gardenu.

U laboratoriji u Kolorado Springsu 1899. godine bavio se bežičnim prenosom električne energije, pokušavajući da iskoristi Zemlju kao provodnik. Takođe je radio i brojne eksperimente bežične telegrafije.

Vratio se u Njujork 1900. godine, kada počinje gradnja kule „Vardenklif“ koja je trebalo da služi kao Svjetska radio-stanica. Međutim, 1902. godine zatiče ga vijest da je Guljelmo Markoni uspio da ostvari transatlantski prenos radio-signala.

Američki Zavod za patente 1904. godine dodjeljuje Markoniju patent za radio. Italijanski inženjer 1909. godine dobija Nobelovu nagradu, što je mnogo pogodilo Teslu, a takođe i lažna vijest 1915. godine da će sa Edisonom podeliti Nobela za fiziku.

Tesla je sve podatke koje je pročitao koristio kao da u sebi ima biblioteku, zbog te sposobnosti nije pravio crteže izuma, već je radio prema slikama koje je imao u glavi.

Bio je čovjek kojeg su neupućeni često nazivali zaludnim sanjarem koji je dobio je više od milion dolara od svojih izuma i istom brzinom ih potrošio na nove izume. Međutim, Tesla je bio idealista najvišeg reda, a takvim ljudima, novac malo znači.

Nikola Tesla preminuo je na Božić 1943. godine. Imao je 87 godina i umro je u snu, od posljedica koronarne tromboze. Te noći bio je u svom apartmanu na 33. spratu hotela „Njujorker“ u kojem je proveo posljednjih deset godina života. Sam i siromašan.

Čovjek je rođen da radi

Iako nije diplomirao, za života je stekao doktorate na mnogim svjetskim univerzitetima i proglašen za člana nekoliko najslavnijih akademija nauka.

Predimenzioniran u svemu, Tesla je bio u stanju da radi po 21 sat svakog dana, a dešavalo se da bez trenutka predaha probdi u radu ravno 82 sata. Bio je stvaralac novih principa, jedan od vizionara naše civilizacije, čudesan čovjek koji nije želio da ima vremena ni za šta drugo osim za nauku.

U Beogradu je boravio jednom, 1892.godine. Upućeni kažu da nije imao ni vremena ni novca. Nauka i novi eksperimenti imali su prioritet. Ni slikaru Paji Jovanoviću, tokom njegovog boravka u Njujorku, nije imao vremena da pozira.

-Čovjek je rođen da radi, trpi i da se bori, ko tako ne čini mora propasti – govorio je Tesla.

Nastavi Citanje

U Trendu