Društvo
Angelovski: Ako se dosijei tajnih službi ne otvore zloupotrebljava(će) ih svaka vlast kojoj su dostupni
Published
8 months agoon
By
glasnaroda
Iako su građani Crne Gore činili svega 2,5 odsto ukupnog stanovništva nekadašnje Jugoslavije, udio crnogorskih kadrova u bezbjedonosnim službama bio je skoro desetostruko veći.
Do 1966. godine, kada je Uprava državne bezbjednosti (UDB-a) navodno “reformisana”, u Službi državne bezbjednosti Republičkog sekretarijata unutrašnjih poslova Crne Gore (SDB RSUP)-u vođeno je 40.885 dosijea za građane.
Kako je pisao Crnogorski nezavisni nedjeljnik “Monitor” još u oktobru 2009. godine, naša tajna služba tada je “radila” čak 25 odsto radno-sposobnog stanovništva.
“Od tog broja SDB RSUP-a je zadržao 11.673 personalnih i 448 drugih dosijea (za oko 10 odsto stanovništva Crne Gore), kao i 50.000 raznih izvještaja, analiza i drugih dokumenata. Samo jedan metar dokumenata tajne službe je predat arhivskim ustanovama, ostatak je spaljen – čime je možda zauvijek nestala mogućnost pouzdane rekonstrukcije crnogorskih trauma iz prošlosti (postrevolucionarni teror, Goli otok, prinudna kolektivizacija itd)”, pisao je “Monitor” tog oktobra 2009. godine.
Od tada do danas, za razliku od većine bivših komunističkih zemalja Crna Gora, u kojoj je došapnut’ i ono što jes’ i ono što nije agentima UDB-e bila “patriotska dužnost”, jedina je država koja nije otvorila dosijea tajnih službi, kako bi se suočila sa svojom veoma tamnom prošlošću.
Advokat Nikola Angelovski, pravni zastupnik najvećeg broja građana koji su tužili državu u slučaju zloglasnog portala “Udar”, podnio je 18. juna Skupštini peticiju za donošenjem Zakona o otvaranju dosijea i dokumenata civilnih i vojnih obavještajnih službi Crne Gore.
Potpisi se prikupljaju do 17. avgusta, a da bi ova peticija ušla u skupštinsku proceduru neophodno je prikupiti 6.000 potpisa.
PRESS: Crna Gora je jedina država Jugoistočne Evrope koja, nakon pada komunizma, nije otvorila dosijea tajnih službi. Šta nam to govori?
Angelovski: To nam govori da civilna kontrola nad službama bezbjednosti u Crnoj Gori nikada nije do kraja sprovedena i da neovlašćeni tajni nadzor nad građanima Crne Gore predstavlja osnov za dalje zloupotrebe u radu civilnih i vojnih obavještajnih službi (podvale targetiranim ljudima, kompromitovanja u sredinama u kojima žive i rade, pa i u javnosti, pritisci na njihove porodice, montiranje sudskih procesa, pa sve do fizičkog obračuna sa njima) i da su upravo ovakvo funkcionisanje bezbjednosnih službi u Crnoj Gori, koje je bilo bilo svojstveno autoritarnim režimima, međunarodni partneri Crne Gore prepoznali i uočili kao nepremostivu prepreku za njenu dalju integraciju u Evropsku uniju (EU). Tajne službe, pored svojih zakonskih nadležnosti, još od 1945. godine su zloupotrebljavale svoju moć koju su crpile iz servilnosti partijskim interesima i nedodirljivosti koju su im ovi interesi obezbjeđivali. Posljedica takve prakse njihovog rada su da mi i dalje imamo velike i duboke podjele u crnogorskom društvu.
PRESS: Šta će sve otvaranje dosijea donijeti našem društvu? Koje su to konkretne koristi?
Angelovski: Otvaranje dosijea i dokumentacije tajnih službi jedan je od prvih koraka u pravnom savladavanju autoritarne komunističke i tranzicione prošlosti, čiji je prvenstveni cilj da se žrtvama prethodne autoritarne vlasti i drugim građanima omogući uvid u ta akta i u imena i prezimena lica koja su takva akta o njima sačinjavala, a kako bi potpunije razumjeli sopstvene sudbine i mehanizme autoritarne vladavine.
Pored toga, ovakav način treba da omogući: lustraciju aktera i beneficijara prethodnog autoritarnog režima, rehabilitaciju žrtava, kao i naučno i drugo izučavanje autoritarne prošlosti. Time bi otvaranje tajnih službi prema građanima značilo zatvaranje dosijea protiv građana.
Smatram da država Crna Gora žrtvama takvih režima duguje otvaranje dosijea i dokumentacije, jer je namirenje toga duga temeljni princip, a nije taj princip broj dosijea i dokumentacije, a crnogorskom građaninu se otvara pristup dosijeima i dokumentacije kako bi mogao sagledati uticaj službe državne bezbjednosti na njegov život i na njegovu ličnu i porodičnu sudbinu. Ovo posebno jer svako kime se bavila politička policija ima pravo na potpuno sagledavanje posljedica tog bavljenja po njegov život, i ovdje je riječ o pravu da se spozna i razumije sopstvena i porodična prošlost u koju se političko-policijsko-staljinističkim modelom umiješala kao zla sudbina.

PRESS: Da li bi otvaranje dosijea tajnih službi i na koje sve načine moglo doprinijeti u poboljšanje povjerenja građana u institucije, a naročito one tajne kao što su Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB), Obavještajno-bezbjedonosni direktorat (OBD)..?
Angelovski: Naravno, upravo zakonski uređeno pitanje otvaranje dosijea i dokumentacije je najbolji način za sprječavanje njihove neregulisane upotrebe. Dostupnost dosijea onome na koga se taj dosije ili dokumentacija odnosi nekada je i jedini način da se on odbrani od optužbi (pa i one o tome da je sarađivao sa političkom policijom na uštrb tuđih ljudskih prava) i da zaštiti svoja prava od povrede. Otvaranjem dosijea se sprječava, dakle, da nekadašnji instrumenti povrede prava to ponovo postanu, samo na drugi način.
Otvaranje dosijea je i sredstvo za sprječavanje manipulisanja dosijeima. Zakonitost je: ako se dosijei ne otvore, zloupotrebljava ih svaka vlast kojoj su dostupni.
Otvaranje dosijea i dokumentacije je konačno suočavanje građana Crne Gore sa istinom koja se u njima krije, kakva god ona bila, a koje je potrebno zarad suočavanja sa prošlošću i sistemima vrijednosti u okviru kojih su građani živjeli u vrijeme tih nedemokratskih režima. Iskustva postkomunističkih zemalja ukazuju da je otvaranje dosijea moćan mehanizam suočavanja sa nasljeđem autoritarne prošlosti i put ka uspostavljanju pravne države i pravde u tranzicionim demokratijama.
PRESS: Kakva su iskustva drugih država koje su otvorile dosijea tajnih službi?
Angelovski: Njemačka je prva evropska država koja je uredila pitanje otvaranja tajnih dosijea zloglasne službe Štazi, koja je djelovala na teritoriji Istočne Njemačke u periodu od 1945 do 1990. godine. Njemačka je uspostavila maksimalistička rješenja u pristupu ukupnoj problematici i sprovodila ih je uspješno, kako u smislu ostvarivanja lustracije, tako i u smislu ostvarivanja narušenih individualnih prava, a što se po tom modelu želi i postići ovim zakonom. Lično ne vidim nijedan razlog da i Crna Gora ne preuzme ovaj model i da ovo pitanje riješi na način kako je to uradio jedan veliki i civilizovani evropski narod i država.
Osim Njemačke, na sličan način ovo pitanje koje je optrerećivalo njihova društva nakon pada komunizma 1989. godine su riješile i Češka i Poljska, kao i svaka komunistička država Centrale i Istočne Evrope koja je pristupala Evropskoj uniji i kojoj se kao jedan od glavnih uslova prije njenog konačnog pristupanja postavilo ovo pitanje koje je morala riješiti u skladu sa do tada najboljom evropskom pravnom i društvenom praksom.
PRESS: Da li su opravdane tvrdnje da bi otvaranje dosijea samo produbilo podjele u našem društvu, te da li su one i koliko (ne)osnovane?
Angelovski: Ja bih takvim dušebriznicima ukazao da je upravo Parlamentarna skupština Savjeta Evrope pozdravlila stavljanje dosijea tajnih službi na uvid javnosti u nekim bivšim komunističkim totalitarnim zemljama i da je ona poziva sve dotične zemlje da zainteresovanim licima, na njihov zahtjev, omoguće uvid u dosijee koji su o njima vodile nekadašnje tajne službe.
Upravo bih takve dušebrižnike pozvao da izađu na javne debate i da uz njih o ovoj temi govore eminetni stručnjaci iz svoje oblasti na jedan demokratski i civilizovani način, jer po mom mišljenju upravo otvaranjem javne diskusije o ovoj važnoj političko – društvenoj temi uz podršku medija, a u kojoj bi dominirali argumenti, a ne prazne priče, politikanstvo i floskule, omogućiće nam kao društvu da na jedan kompetentan i cjelovit način, u kojem bi se čule zainteresovane strane, dobijemo konačni i potpuni društveno-pravni odgovor na ovo značajno pitanje, a ovo posebno jer upravo Evropska unija od Crne Gore traži otvaranje dosijea bezbjednosnih službi, okončanje rehabilitacije i isplatu naknade oštećenim građanima.

PRESS: Nedavno ste pokrenuli peticiju da se u skupštinsku proceduru uvrsti Zakon o otvaranju dosije tajnih službi. Očekujete li opstrukcije i, generalno, po Vašem mišljenju, da li bi i kome to moglo da bude u interesu da opstruira i sabotira?
Angelovski: Predmet peticije i tog zakona je otvaranje po njemačkom modelu svih dosijea i dokumentacije koje su sve civilne i vojne službe bezbijednosti koje su djelovale na teritoriji Crne Gore sačinile i vodile o građanima, grupama građana i svim drugim pravnim oblicima organizovanja počev od 13. maja 1944. godine do dana stupanja na snagu ovog zakona i na način kako je to već uređeno njemačkim Zakonom o dokumentima službe državne bezbijednosti bivše Njemačke Demokratske Republike.
Zakonsko uređivanje predložene materije, trebalo bi da bude cjelovito, tako da obuhvata zakonom utvrđenu proceduru otvanja svih dosijea i dokumentacije koje su vodile sve civilne i vojne službe bezbijednosti.
Predloženi zakon zahtijevao bi i kompetentno i cjelovito sagledavanje svih zakonskih rješenja u pogledu kompatibilnosti sa važećim zakonskim i podzakonskim aktima, kojim je regulisana oblast djelovanja civilnih i vojnih obavještajnih službi i tajnosti podataka.
Ne vidim razloge za opstrukcije, a napominjem vas da je rok za potpisivanje peticije do 17. 08. 2024. godine, do kada se moraju sakupiti 6000 potpisa, a kako da bi ova peticija nakon toga ušla u skupštinsku proceduru.
PRESS: Kakav ishod očekujete od ove inicijative? Da li je, po Vašem mišljenju, zrelo vrijeme da i Crna Gora konačno uradi ono što su sve druge države oko nje, a naročito one koje teži da dostigne u EU?
Angelovski: Lično očekujem da će se ova peticija prikupiti i više od 6000 potpisa, da će građani Crne Gore ovom peticijom položiti ispit zrelosti i dokazati da mi pripadamo civilizovanim narodima Evrope koji su ovo pitanje riješili odmah nakon pada komunizma 1989. godine i da će svaki građanin Crne Gore, nakon uvida u njenu sadržinu, jasno vidjeti šta je njen cilj i sam odlučiti da li će je podržati, sa sviješću da njegov glas može da bude taj prvi i važni korak koji će nam omogućiti da na jedan transparentan i jasan način, kao građani Crne Gore, kažemo poslanicima u Skupštini da građani Crne Gore žele da se konačno riješi ovo izuzetno istorijski teško društveno političko pitanje uz kompetentno i cjelovito sagledavanje svih zakonskih rješenja u pogledu kompatibilnosti sa važećim zakonskim i podzakonskim aktima, kojim je regulisana oblast djelovanja civilnih i vojnih obavještajnih službi i tajnosti podataka.
IZVOR: PRESS Milovan Marković
Možda ti se svidi
-
Medojević objavio pismo iz ANB
-
Medojević: Janović je TELETABIS!
-
Marković bivšim kolegama iz Službe: Ne odustajte! Vrše pritiske na vas da biste odustali od svog poziva!
-
Đukanovićevo obezbjeđenje dojavilo ANB-u da se sprema atentat na Mila
-
Pokrenuta peticija za donošenje Zakona o otvaranju dosijea i dokumenata civilnih i vojnih obavještajnih službi!
-
Medojević: Đukanovića obezbjeđivali kriminalci Zemunskog klana, sa oružjem i značkama crnogorskog DB-a

Predsjednik Suda za prekršaje u Bijelom Polju Alija Beganović, ekspert Savjeta Evrope Jovan Kojičić i pravnik Nenad Đorđević prijavili su se na dva oglasa za izbor sudija Ustavnog suda, koje su raspisali skupštinski Ustavni odbor i šef države Jakov Milatović.
Međutim, upitno je da li ta tri kandidata mogu ostati u trci za funkcije u Ustavnom sudu, budući da je zakonom o toj instituciji propisano da se isto lice ne može prijaviti na javne pozive oba predlagača – Ustavnog odbora i predsjednika Crne Gore.
Upravo zbog te činjenice, šef države će formirati posebnu komisiju čiji će zadatak biti da utvrdi da li su prijave kandidata podnijete u skladu s Ustavom, Zakonom o Ustavnom sudu i objavljenim javnim pozivom.
“Imajući u vidu odredbu člana 9 stav 4 Zakona o Ustavnom sudu, kojom je propisano da se isto lice ne može prijaviti na javne pozive oba predlagača, kao i činjenicu da je u toku postupak izbora dvoje sudija po javnom pozivu drugog predlagača (Ustavni odbor), posebna komisija će utvrditi da li se neko od prijavljenih kandidata po javnom pozivu predsjednika Crne Gore prijavio i po javnom pozivu Ustavnog odbora”, piše u saopštenju Milatovićeve Kancelarije za odnose s javnošću.
Predsjednik će, kako je najavila njegova Kancelarija, razgovarati sa svim kandidatima koji su se prijavili na (njegov prim. aut) javni poziv, a koji ispunjavaju uslove za izbor, “i na osnovu dokaza o ispunjavanju uslova za izbor i rezultata razgovora s kandidatima, sačiniti obrazložen predlog za izbor sudije Ustavnog suda”.
Osim Milatovića, na potezu bi trebalo da bude i Ustavni odbor, ali njegova predsjednica Jelena Božović (Nova srpska demokratija) nije odgovarala juče na pozive “Vijesti”.
Milatović je utvrdio juče listu prijavljenih kandidata za izbor jednog sudije, na kojoj su, osim Beganovića, Kojičića i Đorđevića, Danilo Ćupić, Duško Jovović, Mirjana Vučinić, Dejan Vukšić, Nataša Radonjić i Nikola Golubović.
S druge strane, na oglas Ustavnog odbora za izbor dvoje sudija, prijavili su se, osim trojice pomenutih pravnika, Marko Blagojević, Goran Velimirović, Zoran Vukićević, Nerma Dobardžić, Muhamed Đokaj, Jovan Jovanović, Sanja Maslenjak, Medina Mušović, Milva Prelević i Mirjana Radović.
Ustavni odbor je na sjednici održanoj 30. januara formirao komisiju koja će utvrditi da li su prijave kandidata podnesene u skladu s javnim pozivom.
Ustavni sud trenutno ima pet od sedam sudija. Oglasi Ustavnog odbora raspisani su za izbor nasljednika na funkciji Milorada Gogića i Dragane Đuranović, i oglas predsjednika Milatovića za izbor sudije koji će zamijeniti Budimira Šćepanovića, koji je još u Ustavnom sudu, iako je, shodno Zakonu o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO), stekao uslove za prestanak funkcije.
Prema Ustavu, sudije Ustavnog suda, kojima mandat traje 12 godina, bira i razrješava parlament – i to dvoje sudija na predlog predsjednika i pet na predlog odbora.
Opozicija tvrdi da je Ustav pogažen zbog toga što je zakonodavni dom, bez obaveznog obavještenja Ustavnog suda, odlučio sredinom decembra prošle godine da Dragani Đuranović konstatuje prestanak sudijske funkcije u tom sudu, zbog sticanja uslova za penziju shodno propisu o PIO. Oni su tražili da se stvari vrate “u pređašnje stanje”, poručujući da, u suprotnom, neće dozvoliti rad najvišeg Skupštine.
S druge strane, iz vladajuće većine su odgovarali da je posrijedi pokušaj da se na funkcijama sačuva “dio partijskih sudija” koji “otključava iz zatvorskih ćelija one koje je stigla pravda”.
(Vijesti.me

Uobičajena profesionalna radoznalost učinila je da, 7. februara, na dan Svetog Grigorija Bogoslova, pročitam tek objavljenu vest novinske agencije SRNA o izboru novih članova Akdemije medicinskih nauka Republike Srpske, među kojima sam ugledao ime, sada akademika, prof. dr Elizabete Ristanović, istaknutog stvaraoca, nacionalnog pregaoca, naučnika i nastavnika koji je svoj akademski i patriotski put trasirala teškom brobom, mog dugogodišnjeg prijatelja i saborca na putevima odbrane nacionalnih vrednosti.
Istinsko priznanje i kruna u profesionalnoj i životnoj karijeri ove ponosne dame koja se bavi vrlo ozbiljnim radom u jednoj izuzetno izazovnoj i veoma aktuelnoj oblasti kao što je biološka odbrana i zaštita od hibridnih pretnji, ali pre svega medicinskom mikrobiologijom i imunologijom, uz to stvaralaštvom i filozofskom mišlju, ističući ponosno svoj arhetip i crnogorski krš iz koga su krenuli njeni preci, a koji je oblikovao njen karakter, vezana za svoju Republiku Srpsku, koju baš kao i maticu Srbiju u kojoj živi i stvara, izuzetno voli i predstavlja na svakom međunarodnom i domaćem skupu, boreći se viteški za njeno ime i čuvajući sećanje na dane njenog stvaranja i ističući da je za večnost rođena. NJena Republika Srpska odužila joj se na najbolji mogući način, svrstavajući je u redove akademske i duhovne elite srpskog naroda. Ne sumnjam da će nastaviti, da će svojom snažnom energijom i duhovnim krilima nastaviti da se nepokolebljivo bori za sve vrednosti u koje veruje, ne posustajući i znajući da zbog svog stava i britke reči često plaća žestoku cenu. No, krenimo redom, akademika, prof. dr Elizabetu Ristanović upoznao sam još u vreme odbrane zemlje od NATO agresije. Od prvog susreta znao sam da će njena zvezda zasijati punim sjajem na našem naučnom i duhovnom nebu. Ona je tada, kao svršeni „Student generaciije” i postdiplomac Univerziteta u Boegradu, tek zakoračila na profesionalni put, koji će, potpuno mi je bilo jasno, biti težak i pun trnja i izazova. Elizabeta je tek ostvarila svoj mladalački san da ostane u svojoj zemlji i zaposli se na Vojnomedicinskoj akademiji, jer je vojsku uvek volela, rastući uz skute ponosnog srpskog oficira, ali i sa ratničkom genezom u svojoj krvi. NJeni preci sa očeve strane bili su među plemenskim prvacima sa sjevera Crne Gore koji nekad ubiše Smail-agu, pa se moraše otisnuti na dug put, kao i među onima koji hrabro prkoseći brutalnoj autrougarskoj čizmi, pređoše Drinu i krenuše u albansku golgotu u Prvom svetskom ratu. Svetlost dana ugledala je Elizabeta pre tačno pola veka, na Trojčin dan, u Kumanovu, gde je njen otac Spasoje tada službovao, a slavna srpska vojska 1912. godine oslobađala Balkan od turskog zuluma. Životne lekcije i iskustva sticala je u Zenici, a snažni koreni sa majčine strane vežu je i za Sarajevo, gde je, tik uz staru crkvu Svetih arhangela Mihaila i Gavrila koja potiče iz 14. veka, rođen njen pradeda, čija je porodica stradala od ustaške kame u vihorima Drugog svetskog rata.
Pamtila je Elizabeta i kao radoznalo dete slušala priče svojih đedova, a istorija je uvek bila njena velika ljubav, baš kao i matematika, koje je vešto spojila i isprepletala u molekularnoj biologiji. Uvek i svuda bila je najbolji đak, ali je rano, duhovnim instinktom, prepoznala naslage mržnje koje su postojale na tlu Bosne i Hercegovine, u kojoj se, kako je govorio Ivo Andrić, i sanjana ljepota plaća, i koje su bile spremne, uz pomoć stranaca, da se izliju iz korita i zapale vatru u kojoj je, početkom 90-ih godina prošlog veka, izgorela zemlja u kojoj smo rođeni i odrastali. Onda je došla u Beograd, u svoju Srbiju koja je prigrlila sve sunarodnike, ali je tu doživela i prva razočaranja shvativši da baš u našoj matici, Srbiji, postoje i neki ljudi koji ne razumeju patnje svog naroda na najbolji mogući način, surovo optužujući prekodrinske Srbe zato što su se drznuli da im poremete lagodnost života uljuljkanog u lagodnostima materijalnih vrednosti zapadne civilizacije. Taj ožiljak nosi na duši do danas i uvek reaguje kad neko pokuša da deli srpski narod. Bolele su je sve rane svoga roda, baš kako je pisao davno i njen zemljak Šantić, a njena zvezda vodilja od rođenje i krštenja bila je jedino ona koja se nalazila u beskrajnom plavom krugu koji je opisao Crnjanski, slavjanska i pravoslavna. Razumela je ova mlada devojka svu težinu borbe koju je Republika Srbija tada vodila, suprotstavljajući se potpuno sama, aždaji monopolarnog sveta koja je proždirala sve pred sobom, pa i mnogo snažnije i jače od nas. Mala uspravna Srbija i celokupni srpski narod platili su tada žestoku cenu, ali su i pokazali kako se brani sloboda i dostojanstvo. Izdržali smo najteže ekonomske sankcije, stravičnu medijsku satanizaciju, sačuvali Srbiju i Crnu Goru, stvorili Republiku Srpsku, zaokruživši prvi put od kralja Dragutina, srpsku državnost zapadno od Drine. I svojim otporom, na međunarodnom planu, kupili vreme da se uspravi Rusija i ojača Kina i da svi dobijemo šansu da živimo u nekom lepšem pravednijem, multicentričnom svetu. O tome mi je nebrojeno puta pričala ova sjajna intelektualka, koja se nije plašila da sa tatom i njegovim drugovima obilazi ratišta, koju je jako pekla svaka suza izgubljenih krajiških ognjišta, ali koja se nije plašila da govori ni kad su mnogi drugi, nažalost, ćutali. Izdržali smo i surovu NATO agresiju čiju cenu plaćamo i danas kroz brojke obolelih i umrlih od malignih bolesti koje su danak osiromašenog uranijuma i tona hemikalija koje su se izlile u naše reke i ušle u lance ishrane. Maligna oboljenja, posledica ove strateške investicije naših vekovnih neprijatelja, odnela su i živote ljudi koje je Eliazbeta najviše volela i najbližih članova njene porodice. Tokom same agresije Elizabeta je često dežurala na VMA i kad su u njenoj neposrednoj okolini padale bombe, ali je istovremeno radila i na svojoj magistarskoj tezi, vodila emisiju na studentskom radiju i svake noći bila na beogradskim mostovima znajuću šta znači moral i duhovna snaga naroda u ovakvim situacijama. Jahači apokalipse činili su nadzločin nad našim narodom, primenili sva moguća oružja, a onda nas optuživali i sudili za zločine koji su sami počinili nad nama. Nakon toga, došlo je ćutanje koje je bilo ravno samom zločinu i koje je jako bolelo. Ipak, Elizabeta je nastavila da se bori i penje stepenicama uspeha. Magistrirala je, a 2002. godine, sa samo 27 godina, doktorirala na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, postavši najmlađi doktor nauka u tadašnjoj Vojsci Srbije i Crne Gore. Uspeh joj, međutim, nikada nisu opraštali. Podmetanje, klevete i laži onih koji njene vredenosti ne mogu doseći i teške borbe su postale njena svakodnevica. Ali ona se ne ljuti na svoje neprijatelje, već im je naprotiv, vrlo blagodarna jer su je, kako kaže, naučili da se bori i pobeđuje u svakoj bici koju povede, a pre svega da prašta. Profesor Milovan Bojić, rekao joj je davno da će upravo neprijatelji biti najveći hroničari njenih životnih uspeha i tu rečenicu dobro je zapamtila, kao i njegove reči da se u Srbiji uspeh ne prašta i da kleveta kao kiša pljušti po uspešnima, te da od svog cveća u zemaljskoj bašti mora biti jedino ruža, sa prelepim laticama i trnjem, da bode i miriše, kako je kazao. Snažna ljubav prema narodu i otačastvu, ali i vera u Boga, koja je pomagala da prevlada sve izazove i preskoči sve prepreke, na njen su put uvek dovodili prave učitelje koji su prepoznavali njen potencijal, podržavali je i pokazivali kuda i kako dalje, govoreći da najdalje stignu oni koji znaju kuda idu. General, prof. dr Vladimir Vojvodić pokazao joj je naučni izazov biološke odbrane, koji je koincidirao sa temom njene doktorske teze i antraksnom kampanjom 2001. godine i naučio je kako se vode ljute bitke u međunarodnoj naučnoj areni, gde se pobeđuje kvalitetom, a zemlja i narod predstavljaju znanjem i ljubavlju. Među njenim učiteljima, uzorima i prijateljima su akademici prof. dr Darko Tanasković, Dragan Simeunović, pokojni Milovan Vitezović i mnogi drugi. Pamti ona i svoju prvu učiteljicu Milanku, koja ju je naučila šta znači biti istinski učitelj i prosvetitelj, sa duhom i obrazom, ali i dama od stila. U jednom delu profesionalne karijere, 2007–2011, profesorka Ristanović bila je pomoćnik načelnika VMA za moral i informisanje i nesebično se angažovala na promociji i afirmaciji ove naše ustanove u zemlji i svetu. Ona je autor i monografije Vojnomedicinska akademija – u službi čoveka zdravlja i otadžbine čiji je izdavač novosadska Pravoslavna reč. U tom periodu osnovan je Medicinski fakultet VMA, akreditovan Univerzitet odbrane i uspostavljeni su brojni mostovi saradnje i sa Srpskom pravoslavnom crkvom, napravljen je prvi paraklis u Vosjci, koji je poneo ime ruskog svetitelja Svetog Luke Simferopoljskog i Krimskog, ratnog hirurga i svetitelja koji je vidao, skalpelom i krstom, duhom i naukom. O tom periodu saradnje najbolji zapis ostavio je blaženopočivši mitropolit Amfilohije koji je napisao: Iskreno rodoljublje, duboko poznavanje duhovno-istorijskih predanja svog mnogostradalnog naroda, poštovanje njegovih svetinja i idealistički polet, koji krase profesorku Elizabetu Ristanović, čine je vrijednim nacionalnim pregaocem, čija djelotvorna vjera u neprolazne vrijednosti ni u surovim vrmenima ne posustaje i daje upečatljivu snagu i samoj njenoj riječi…LJudi sa ovakvom snagom, duhovnom širinom i pastirskom posvećenošću rodu i pokoljenjima koja dolaze, zaslužuju da sa punim pravom budu, prepoznati i poštovani, posebno u današnje vrijeme. Reči našeg duhovnog pastira i mitropolita koga je Elizabeta nesebično volela i koji je molitveno bdeo uz postelju njenog oca u poslednjim trenucima njegovog ovozemaljsog života, za Elizabetu su obaveza da nastavi istim putem. Ona svoje stvaralačko nadahnuće i duhovno okrepljenje i danas najradije pronalazi u brojnim manastirima Mitropolije crnogorsko-primorske, uživajući u ljepoti prirode, beskraju mora i plavetnilu nebeskog svoda koji nigde nije tako blizu ljudima kao na Lovćenu, vladike Rada, koji je njen duhovni uzor i putevoditelj, baš kao što su to i Dostojevski i Puškin, dok su osnova njenog filozofskog nadahnuća Berđajev i Iljin. Profesorka Ristanović autor je više od 380 naučnih i stručnih radova, objavljenih u najprestižnijim naučnim i stručnim časopisima i zbornicima radova, priredila je srpsko izdanje knjige Hibridni rat – teorija i praksa prof. dr Igora Panarina, prvi elektronski udžbenik na Univerzitetu odbrane Bioterorizam – prevencija i reagovanje koji je preveden na engleski jezik. Učestovala je u izradi i promociji monografije Vojni sanitet u srpskom narodu pod okriljem Akademije nauka i Udruženja starješina Republike Srpske.
Članica je uređivačkog odbora časopisa Medici.com iz Banja Luke, kao i redakcionog odbora ruskog naučnog časopisa Laboratorijska medicina. Usavršavala se u najprestižnijim ustanovama u svetu u oblasti biološke odbrane, kriznog menadžmenta i krizne komunikaicje. Učestvovala je u radu više naučnih i stručnih konferencija i održala brojna predavanja po pozivu u Ruskoj Federaciji, SAD, Maleziji, Singapuru, Italiji i brojnim drugim zemljama sveta, kao i u regionu. Učestvovala je i u više domaćih i međunarodnih projekata. Ima izuzetno dobru naučnu saradnju sa brojnim ustanovama i akademskim centrima u Ruskoj Federaciji i drugim zemljama sveta. Mentor je i komentor i član komisije za odbranu više magistarskih teza i doktorskih radova. Redovni je profesor Unverziteta odbrane i naučni savetnik, kao i rado viđen predavač u brojnim obrazovnim ustanovma u regionu. NJeni studenti imaju samo reči hvale ističući da pažnja, ljubav i predanost koju im poklanja, iznoseći pred njih svoju čistu dušu, iskrenost srca i učeći ih struci, nauci, ali i vrlinama i duhovnim sadržajima predstavlja za njih snažno nadahnuće i inspiriše ih da pre svega budu bolji ljudi. Profesorka Ristanović ovenčana je brojnim nagradama i priznanjima – Vukovom nagradom za doprinose prosvjeti, nauci, kulturi Republike Srbije i svesrpskog prostora; Zlatnim beočugom za doprinose razvoju kulture Beograda; Vojnom spomen-medaljom za doprinose u vojnoj službi kao i za učeće u odbrani od NATO agresije i brojnim drugim priznanjima. NJena najprestižnija nagrada je njen osamnaestogodišnji sin Sergej koga je od malena usmerila na stvaralački put. Zahvalna je za svu podršku i ljubav svom sinu, majci Gordani, kao i prerano usnulom u Gospodu ocu Spasoju, svima onima koji je podržavaju i vole, kao i onima koji joj pokazuju kako ne treba raditi i snaže je na putu vrlina, a uz skromnost, hrišćansku ljubav i toplinu kojom pleni svakoga koga sretne, stalno ističući da je njen životni moto sadržan u rečenici vladike Nikolaja: Obrazovan čovek je samo onaj koji ima obraz. Članstvo u Akademiji nauka i umetnosti Republike Srpske za nju je veliko priznanje i obaveza da ne posustane na stvaralačkom putu, ali i sveti zadatak i obaveza da svojim zanjem i delima brani i afirmiše svoju Republiku Srpsku. Zahvalna je akademiku Kuzmanoviću, predsedniku ANURS-a, kao i svima onima koji su joj poklonili poverenje i uložiće svu svoju snagu da ga opravda.
Društvo
FOTO, NVO Srbi u CG, Brat za brata, pomozimo Lazaru
Published
2 weeks agoon
January 31, 2025By
Srpski svet
POZIVAMO SVE SRBE U CRNOJ GORI!
Kao što je Lazar branio našu trobojku, sada je red na nas da odbranimo njega!
Naš brat Lazar Lazarević nepravedno je kažnjen sa 2.766 evra, jer je objavio istinu – snimak kako bivši komandir policije otima srpsku trobojku!
Sud nije kaznio onoga ko je gazio srpsku čast, ali je kaznio onoga ko je razotkrio istinu!
CILJ OVE AKCIJE:
Prikupljamo novac kako bismo zajednički platili ovu nepravednu kaznu!
SPISAK DONOTORA BIĆE JAVNO OBJAVLJEN!
Ovo nije samo pomoć Lazaru – ovo je poruka da nećemo ćutati!
💳 PODACI ZA UPLATU:
📌 Primalac: NVO Srbi u Crnoj Gori
📌 Žiro račun: 520-0000000044760-43
📌 Svrha uplate: BRAT ZA BRATA
POZIVAMO I SRPSKE PARTIJE I POJEDINCE!
Vjerujemo da će svi koji se zalažu za srpski narod u Crnoj Gori pokazati solidarnost i podržati ovu akciju.
Sada je prilika da zajedno stanemo uz Lazara, kao što je i on stao u odbranu naših svetinja i simbola! Lazar nije tražio ništa – ali mi ne možemo dozvoliti da sam nosi ovu nepravdu!
Svi za jednog, jedan za sve!
NEKA SE ČUJE GLAS SRPSTVA!

Ana Đukanović sa advokatima podržala kamosjutraše

Milićević: Živela Srbija – jedinstveni gde god bili!

Raković: Da se tri srpske zemlje ujedine

The Guardian: Perverzni efekat sankcija – Rusija dobija ekonomski rat

Pripreme za veliki medijski rat u toku: Milovi vojnici osnivaju novu TV

Vašington za kampanju Jelene Trivić izdvojio 10 miliona dolara, krajnji cilj nestanak Republike Srpske!

Stupovi: Okupljeni smo zbog humanitarnih akcija, nismo ekstremi, mi nismo blokirali puteve, palili požare i prijetili

Jovanović izabran tročetvrtinskom podrškom, govor zaključio: Živjela slobodna Crna Gora!

Jovanović: Svi koji prihvate naš program i spremni su da rade pošteno, prihvatljivi su nam!
U Trendu
-
Politika3 weeks ago
VIDEO, Panaotović , Srbi i Tramp!
-
Društvo2 weeks ago
FOTO, DNEVENE NOVINE DAN REKLAMIRAJU VOLI
-
Glas naroda1 week ago
Tomić: Nakon MUP-a Milatović i Mandić da istaknu Njegoševu kapelu
-
Društvo2 weeks ago
FOTO, NVO Srbi u CG, Brat za brata, pomozimo Lazaru
-
Politika2 weeks ago
Kenana i Čirgić u epskom duelu
-
Politika2 weeks ago
Milan Knežević, DFC da utvrdi je li Milo taliban
-
Politika2 weeks ago
Panaotović, Obojene revolucije u Srbiji vam neće proći!
-
Politika3 days ago
Ko je dijelio oružje prije 30 avgusta iz bivšeg režima!