Connect with us

Društvo

Hiljade na protestu protiv Rezolucije o Srebrenici, sutra u 16:00 novi skup!

Published

on

TEKST I FOTO: IN4S

Predsjednik Miholjskog zbora Zdravko Nišavić kazao je da će sjutra, ukoliko se rezolucija bude usvojena, ispred Vlade biti organizovan još veći protest.

Govor prenosimo integralno:

Predsjedniče Vlade,

Došao si niotkuda i pokusao plodove naše borbe protiv režima Mila Đukanovića. Sada si uskočio u čizme Mila Đukanovića kojima je on tri decenije prštio srpski narod u Crnoj Gori, i gaziš njegovim krvavim tragom koji, vođeni mirisom novca i moći, slijede Tvoji saradnici.

Kao onda Đukanović, sada Ti odlučuješ što je za Crnu Goru dobro. Đukanoviću je za Crnu Goru bilo dobro ono što je za njega bilo dobro. Sada je za Crnu Goru dobro ono što je za Tebe dobro.

Za Tebe je dobro da Te podržavaju na vlasti evroatlantski upravitelji Crnom Gorom, upravo oni koji su Srbiju, Crnu Goru i Republiku Srpsku takoreći juče bjesomučno bombardovali. Među njima su narodi, predvođeni njemačkim, koji su nad Srbima u Prvom i Drugom svjetskom ratu, i u ranijoj istoriji, počinili užasne zločine. Upravo oni su bili ideološki potpaljivači i oružani pokrovitelji ovdašnjim zločinima nad Srbima koje su izvršili ustaše i drugi. Jasenovac je simbol tog zločina. Tamo gdje su živjeli Srbi, tamo su jame i druge masovne grobnice natrpane leševima srpskih žena i djece. To je je istrjebljenje jednog naroda, to je genocid.

Oni su potpalili i posljednji rat na Balkanu, rasparčavanje Jugoslavije učinili krvavim i najpogubnijim upravo za srpski narod.

Oni hrvatski „Bljesak“ i „Oluju“ 1995. godine, kada su Srbi istrijebljeni sa svog mnogovjekovnog staništa u Zapadnoj Slavoniji i Srpskoj Krajini, ne vide. Ne vide ni hiljade pobijenih Srba u selima oko Srebrenice. Oni ne vide ni direktni televizijski prenos istrjebljenje palestinskog naroda u Gazi. Oni vide samo svoj projekat „Srebrenica“.

Projekat „Srebrenica“ je nastavak njihovog viševjekovnog zločina nad Srbima, sada na drugačiji, sofisticirani način.

Predsjedniče Vlade,

Postao si komesar za Crnu Goru upravo ovih zločinaca, kao Milo Đukanović juče, slično kao Serafino Macolini prekjuče. Postao si ovdašnji izvršitelj zločina nazvanog „Rezolucija o genocidu u Srebrenici“.

Za Tebe su bili dobri i srpski glasovi koji su Te doveli na vlast, koji su Te doveli u poziciju da odlučuješ što je dobro za srpski narod u Crnoj Gori.

Predsjedniče Vlade,

Sjutra će se u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija glasati o rezoluciji o genocidu u Srebrenici. Obećao si im da će Crna Gora glasati „za“. Pa što onda. Iznevjeri svoje ideološke roditelje i mentore. Neće Ti biti prvi put da iznevjeriš. Iznevjeri ih kao što si nas iznevjerio. Mi smo navikli da nam danas govoriš jedno, sjutra drugo. Navikni i njih.

Predsjedniče Vlade,

Mi treba i preksjutra da živimo zajedno u ovoj našoj maloj Crnoj Gori, državici koja je prošla kroz mnogo stradanja u svojoj istoriji. Nećemo se pozivati na obraz i čast Crne Gore. U društvu u kojem si, to su kategorije za ismijavanje. Ali reći ćemo jezikom koji Tvoje društvo razumije: Naša trpila popuštaju. Više nemamo kud nazad. Stojimo pred budućnošću naše djece.

Pod Tvojom vlašću budućnost ne samo Srba u Crnoj Gori nego i ostalih koji u Crnoj Gori žive je ugrožena do „biti ili ne biti“. Vidjeli oni to ili ne. Kako su u nasilju nad srpski narodom i oni stradali, tako će stradati i njihova djeca.

Predsjedniče Vlade,

Na Rubikonu si. Pokaži sjutra jesi li sa svojim glasačima ili sa njihovim neprijateljima. Ne smetni s uma da će biti još parlamentarnih izbora, možda i mnogo prije nego što si sada uvjeren da će biti.

Direktor škole „Bajo Pivljanin“ u Nikšiću Milutin Mirjačić rekao je da neće nazvati Crnu Goru državom jer je nikada nije priznao.

„Za mene je ona Republika u Saveznoj državi. Nadam se da ćemo u budućnosti imati ponovo referendum“, kazao je on.

Više organizacija najavilo je za danas u 19 sati protest ispred Vlade zbog najave izvršne vlasti da će u UN podržati Rezoluciju o Srebrenici. Okupljanje građana je počelo, a veliki broj policajaca sa opremom za razbijanje protesta nalazi se u dvorištu Vlade. Postavljene su i zaštitne ograde.

„Pozivamo sav slobodoljubiv narod Crne Gore koji je sa nama čuvao svetinje i duže od godinu dana bio u litijama da nam se priključi ispred Vlade Crne Gore u Podgorici 22. maja od 19 časova, kako bismo poslali poruku onima koje smo tada podržali nadajući se pravdi i za srpski narod“, navode organizatori protesta.

Tvrde da je podnošenjem predloga rezolucije o genocidu u Srebrenici, Vlada na čijem je čelu Milojko Spajić na „najgrublji način pokazala da ne uvažava upravo žrtve srpskog naroda i da poništava sve vrijednosti naše trodecenijske borbe“.

„Ne pristajemo na nastavak servilne politike koju je trasirao Milo Đukanović a danas nastavljaju neki drugi. Naša nacionalna dužnost je da se odupremo još jednom pokušaju da nam se nametne kolektivna krivica kao narodu“, rekli su organizatori skupa.

Skandiraju složno “RUSIJA, RUSIJA!“

Na pominjanje Jakova Milatovića građani uzvikuju “UA, UA, IZDAJA, IZDAJA!“. Svako ko je radio za strane službe, treba da odgovara, poručeno je na skupu.

Oni dodaju da se nadaju da će ih narednih dana biti još više.

Petar Vuković govorio je stihove svoje pjesme “Srpski narod genocidan nije!“.

Sara Raičević je izvela pesmu „Vila sa Košara“ i izrecitovala „Krvavu bajku“ Desanke Maksimović.

Okupljenima se obratila Lidija Maraš.

„Okupili smo se povodom sramne rezolucije koja želi da nas označi genocidnim.Budimo dostojni potomci da bi bili dostojni preci“, kazala je ona.

19:30 – Na protest su pristigli i sinovi Mila Božovića.

19:24 – RUSI, SRBI – BRAĆA ZAUVEK!

Razvučena velika trobojka ispred policije na kojoj piše “GRAČANICA“. Na protestu se mogu primetiti i zastave Ruske Federacije.

19:20 – Okupljeni narod ispred Skupštine Crne Gore izvikuje “IZDAJA, IZDAJA!“

19:10 – Podršku je pružila i bivša ministarka Vesna Bratić.

18:58 – Na protestu su prisutni nosilac liste grupe građana “Budva naš grad, Nikola Jovanović, predsjednik Ujedinjene Crne Gore, Goran Danilović, poslanik u Skupštini Crne Gore i član predsjedništva UCG, Vladimir Dobričanin, Milivoje Brković, predsjednik Slobodne Crne Gore, Vladislav Dajković, kao i članovi SCG Boban Radević i Marko Darmanović, predsjednik Prave Crne Gore, Marko Milačić i mnogi drugi.

Takođe, prisutni su i članovi organizacija “Đurđevi Stupovi“, “Srpska nit“, kao i brojna sveštena lica među kojima su Otac Jovan Plamenac i Branko Tapušković.

Kako javljaju čitaoci portala IN4S, ispred zgrade Vlade i Skupštine Crne Gore, kao i u samom centru Podgorice, primjećen je veći broj policajaca i lica u civilu. Hercegovačka ulica je zatvorena.

Kolone pristižu iz cijele Crne Gore, građani se okupljaju na unaprijed dogovorenim mjestima od primorja do sjevera CG.

Društvo

Troje sudija ispalo iz trke

Published

on

Predsjednik Suda za prekršaje u Bijelom Polju Alija Beganović, ekspert Savjeta Evrope Jovan Kojičić i pravnik Nenad Đorđević prijavili su se na dva oglasa za izbor sudija Ustavnog suda, koje su raspisali skupštinski Ustavni odbor i šef države Jakov Milatović.

Međutim, upitno je da li ta tri kandidata mogu ostati u trci za funkcije u Ustavnom sudu, budući da je zakonom o toj instituciji propisano da se isto lice ne može prijaviti na javne pozive oba predlagača – Ustavnog odbora i predsjednika Crne Gore.

Upravo zbog te činjenice, šef države će formirati posebnu komisiju čiji će zadatak biti da utvrdi da li su prijave kandidata podnijete u skladu s Ustavom, Zakonom o Ustavnom sudu i objavljenim javnim pozivom.

“Imajući u vidu odredbu člana 9 stav 4 Zakona o Ustavnom sudu, kojom je propisano da se isto lice ne može prijaviti na javne pozive oba predlagača, kao i činjenicu da je u toku postupak izbora dvoje sudija po javnom pozivu drugog predlagača (Ustavni odbor), posebna komisija će utvrditi da li se neko od prijavljenih kandidata po javnom pozivu predsjednika Crne Gore prijavio i po javnom pozivu Ustavnog odbora”, piše u saopštenju Milatovićeve Kancelarije za odnose s javnošću.

Predsjednik će, kako je najavila njegova Kancelarija, razgovarati sa svim kandidatima koji su se prijavili na (njegov prim. aut) javni poziv, a koji ispunjavaju uslove za izbor, “i na osnovu dokaza o ispunjavanju uslova za izbor i rezultata razgovora s kandidatima, sačiniti obrazložen predlog za izbor sudije Ustavnog suda”.

Osim Milatovića, na potezu bi trebalo da bude i Ustavni odbor, ali njegova predsjednica Jelena Božović (Nova srpska demokratija) nije odgovarala juče na pozive “Vijesti”.

Milatović je utvrdio juče listu prijavljenih kandidata za izbor jednog sudije, na kojoj su, osim Beganovića, Kojičića i Đorđevića, Danilo Ćupić, Duško Jovović, Mirjana Vučinić, Dejan Vukšić, Nataša Radonjić i Nikola Golubović.

S druge strane, na oglas Ustavnog odbora za izbor dvoje sudija, prijavili su se, osim trojice pomenutih pravnika, Marko Blagojević, Goran Velimirović, Zoran Vukićević, Nerma Dobardžić, Muhamed Đokaj, Jovan Jovanović, Sanja Maslenjak, Medina Mušović, Milva Prelević i Mirjana Radović.

Ustavni odbor je na sjednici održanoj 30. januara formirao komisiju koja će utvrditi da li su prijave kandidata podnesene u skladu s javnim pozivom.

Ustavni sud trenutno ima pet od sedam sudija. Oglasi Ustavnog odbora raspisani su za izbor nasljednika na funkciji Milorada Gogića i Dragane Đuranović, i oglas predsjednika Milatovića za izbor sudije koji će zamijeniti Budimira Šćepanovića, koji je još u Ustavnom sudu, iako je, shodno Zakonu o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO), stekao uslove za prestanak funkcije.

Prema Ustavu, sudije Ustavnog suda, kojima mandat traje 12 godina, bira i razrješava parlament – i to dvoje sudija na predlog predsjednika i pet na predlog odbora.

Opozicija tvrdi da je Ustav pogažen zbog toga što je zakonodavni dom, bez obaveznog obavještenja Ustavnog suda, odlučio sredinom decembra prošle godine da Dragani Đuranović konstatuje prestanak sudijske funkcije u tom sudu, zbog sticanja uslova za penziju shodno propisu o PIO. Oni su tražili da se stvari vrate “u pređašnje stanje”, poručujući da, u suprotnom, neće dozvoliti rad najvišeg Skupštine.

S druge strane, iz vladajuće većine su odgovarali da je posrijedi pokušaj da se na funkcijama sačuva “dio partijskih sudija” koji “otključava iz zatvorskih ćelija one koje je stigla pravda”.

(Vijesti.me

Nastavi Citanje

Društvo

Portret jednog stvaraoca!

Published

on

Uobičajena profesionalna radoznalost učinila je da, 7. februara, na dan Svetog Grigorija Bogoslova, pročitam tek objavljenu vest novinske agencije SRNA o izboru novih članova Akdemije medicinskih nauka Republike Srpske, među kojima sam ugledao ime, sada akademika, prof. dr Elizabete Ristanović, istaknutog stvaraoca, nacionalnog pregaoca, naučnika i nastavnika koji je svoj akademski i patriotski put trasirala teškom brobom, mog dugogodišnjeg prijatelja i saborca na putevima odbrane nacionalnih vrednosti.

Istinsko priznanje i kruna u profesionalnoj i životnoj karijeri ove ponosne dame koja se bavi vrlo ozbiljnim radom u jednoj izuzetno izazovnoj i veoma aktuelnoj oblasti kao što je biološka odbrana i zaštita od hibridnih pretnji, ali pre svega medicinskom mikrobiologijom i imunologijom, uz to stvaralaštvom i filozofskom mišlju, ističući ponosno svoj arhetip i crnogorski krš iz koga su krenuli njeni preci, a koji je oblikovao njen karakter, vezana za svoju Republiku Srpsku, koju baš kao i maticu Srbiju u kojoj živi i stvara, izuzetno voli i predstavlja na svakom međunarodnom i domaćem skupu, boreći se viteški za njeno ime i čuvajući sećanje na dane njenog stvaranja i ističući da je za večnost rođena. NJena Republika Srpska odužila joj se na najbolji mogući način, svrstavajući je u redove akademske i duhovne elite srpskog naroda. Ne sumnjam da će nastaviti, da će svojom snažnom energijom i duhovnim krilima nastaviti da se nepokolebljivo bori za sve vrednosti u koje veruje, ne posustajući i znajući da zbog svog stava i britke reči često plaća žestoku cenu. No, krenimo redom, akademika, prof. dr Elizabetu Ristanović upoznao sam još u vreme odbrane zemlje od NATO agresije. Od prvog susreta znao sam da će njena zvezda zasijati punim sjajem na našem naučnom i duhovnom nebu. Ona je tada, kao svršeni „Student generaciije” i postdiplomac Univerziteta u Boegradu, tek zakoračila na profesionalni put, koji će, potpuno mi je bilo jasno, biti težak i pun trnja i izazova. Elizabeta je tek ostvarila svoj mladalački san da ostane u svojoj zemlji i zaposli se na Vojnomedicinskoj akademiji, jer je vojsku uvek volela, rastući uz skute ponosnog srpskog oficira, ali i sa ratničkom genezom u svojoj krvi. NJeni preci sa očeve strane bili su među plemenskim prvacima sa sjevera Crne Gore koji nekad ubiše Smail-agu, pa se moraše otisnuti na dug put, kao i među onima koji hrabro prkoseći brutalnoj autrougarskoj čizmi, pređoše Drinu i krenuše u albansku golgotu u Prvom svetskom ratu. Svetlost dana ugledala je Elizabeta pre tačno pola veka, na Trojčin dan, u Kumanovu, gde je njen otac Spasoje tada službovao, a slavna srpska vojska 1912. godine oslobađala Balkan od turskog zuluma. Životne lekcije i iskustva sticala je u Zenici, a snažni koreni sa majčine strane vežu je i za Sarajevo, gde je, tik uz staru crkvu Svetih arhangela Mihaila i Gavrila koja potiče iz 14. veka, rođen njen pradeda, čija je porodica stradala od ustaške kame u vihorima Drugog svetskog rata.

Pamtila je Elizabeta i kao radoznalo dete slušala priče svojih đedova, a istorija je uvek bila njena velika ljubav, baš kao i matematika, koje je vešto spojila i isprepletala u molekularnoj biologiji. Uvek i svuda bila je najbolji đak, ali je rano, duhovnim instinktom, prepoznala naslage mržnje koje su postojale na tlu Bosne i Hercegovine, u kojoj se, kako je govorio Ivo Andrić, i sanjana ljepota plaća, i koje su bile spremne, uz pomoć stranaca, da se izliju iz korita i zapale vatru u kojoj je, početkom 90-ih godina prošlog veka, izgorela zemlja u kojoj smo rođeni i odrastali. Onda je došla u Beograd, u svoju Srbiju koja je prigrlila sve sunarodnike, ali je tu doživela i prva razočaranja shvativši da baš u našoj matici, Srbiji, postoje i neki ljudi koji ne razumeju patnje svog naroda na najbolji mogući način, surovo optužujući prekodrinske Srbe zato što su se drznuli da im poremete lagodnost života uljuljkanog u lagodnostima materijalnih vrednosti zapadne civilizacije. Taj ožiljak nosi na duši do danas i uvek reaguje kad neko pokuša da deli srpski narod. Bolele su je sve rane svoga roda, baš kako je pisao davno i njen zemljak Šantić, a njena zvezda vodilja od rođenje i krštenja bila je jedino ona koja se nalazila u beskrajnom plavom krugu koji je opisao Crnjanski, slavjanska i pravoslavna. Razumela je ova mlada devojka svu težinu borbe koju je Republika Srbija tada vodila, suprotstavljajući se potpuno sama, aždaji monopolarnog sveta koja je proždirala sve pred sobom, pa i mnogo snažnije i jače od nas. Mala uspravna Srbija i celokupni srpski narod platili su tada žestoku cenu, ali su i pokazali kako se brani sloboda i dostojanstvo. Izdržali smo najteže ekonomske sankcije, stravičnu medijsku satanizaciju, sačuvali Srbiju i Crnu Goru, stvorili Republiku Srpsku, zaokruživši prvi put od kralja Dragutina, srpsku državnost zapadno od Drine. I svojim otporom, na međunarodnom planu, kupili vreme da se uspravi Rusija i ojača Kina i da svi dobijemo šansu da živimo u nekom lepšem pravednijem, multicentričnom svetu. O tome mi je nebrojeno puta pričala ova sjajna intelektualka, koja se nije plašila da sa tatom i njegovim drugovima obilazi ratišta, koju je jako pekla svaka suza izgubljenih krajiških ognjišta, ali koja se nije plašila da govori ni kad su mnogi drugi, nažalost, ćutali. Izdržali smo i surovu NATO agresiju čiju cenu plaćamo i danas kroz brojke obolelih i umrlih od malignih bolesti koje su danak osiromašenog uranijuma i tona hemikalija koje su se izlile u naše reke i ušle u lance ishrane. Maligna oboljenja, posledica ove strateške investicije naših vekovnih neprijatelja, odnela su i živote ljudi koje je Eliazbeta najviše volela i najbližih članova njene porodice. Tokom same agresije Elizabeta je često dežurala na VMA i kad su u njenoj neposrednoj okolini padale bombe, ali je istovremeno radila i na svojoj magistarskoj tezi, vodila emisiju na studentskom radiju i svake noći bila na beogradskim mostovima znajuću šta znači moral i duhovna snaga naroda u ovakvim situacijama. Jahači apokalipse činili su nadzločin nad našim narodom, primenili sva moguća oružja, a onda nas optuživali i sudili za zločine koji su sami počinili nad nama. Nakon toga, došlo je ćutanje koje je bilo ravno samom zločinu i koje je jako bolelo. Ipak, Elizabeta je nastavila da se bori i penje stepenicama uspeha. Magistrirala je, a 2002. godine, sa samo 27 godina, doktorirala na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, postavši najmlađi doktor nauka u tadašnjoj Vojsci Srbije i Crne Gore. Uspeh joj, međutim, nikada nisu opraštali. Podmetanje, klevete i laži onih koji njene vredenosti ne mogu doseći i teške borbe su postale njena svakodnevica. Ali ona se ne ljuti na svoje neprijatelje, već im je naprotiv, vrlo blagodarna jer su je, kako kaže, naučili da se bori i pobeđuje u svakoj bici koju povede, a pre svega da prašta. Profesor Milovan Bojić, rekao joj je davno da će upravo neprijatelji biti najveći hroničari njenih životnih uspeha i tu rečenicu dobro je zapamtila, kao i njegove reči da se u Srbiji uspeh ne prašta i da kleveta kao kiša pljušti po uspešnima, te da od svog cveća u zemaljskoj bašti mora biti jedino ruža, sa prelepim laticama i trnjem, da bode i miriše, kako je kazao. Snažna ljubav prema narodu i otačastvu, ali i vera u Boga, koja je pomagala da prevlada sve izazove i preskoči sve prepreke, na njen su put uvek dovodili prave učitelje koji su prepoznavali njen potencijal, podržavali je i pokazivali kuda i kako dalje, govoreći da najdalje stignu oni koji znaju kuda idu. General, prof. dr Vladimir Vojvodić pokazao joj je naučni izazov biološke odbrane, koji je koincidirao sa temom njene doktorske teze i antraksnom kampanjom 2001. godine i naučio je kako se vode ljute bitke u međunarodnoj naučnoj areni, gde se pobeđuje kvalitetom, a zemlja i narod predstavljaju znanjem i ljubavlju. Među njenim učiteljima, uzorima i prijateljima su akademici prof. dr Darko Tanasković, Dragan Simeunović, pokojni Milovan Vitezović i mnogi drugi. Pamti ona i svoju prvu učiteljicu Milanku, koja ju je naučila šta znači biti istinski učitelj i prosvetitelj, sa duhom i obrazom, ali i dama od stila. U jednom delu profesionalne karijere, 2007–2011, profesorka Ristanović bila je pomoćnik načelnika VMA za moral i informisanje i nesebično se angažovala na promociji i afirmaciji ove naše ustanove u zemlji i svetu. Ona je autor i monografije Vojnomedicinska akademija – u službi čoveka zdravlja i otadžbine čiji je izdavač novosadska Pravoslavna reč. U tom periodu osnovan je Medicinski fakultet VMA, akreditovan Univerzitet odbrane i uspostavljeni su brojni mostovi saradnje i sa Srpskom pravoslavnom crkvom, napravljen je prvi paraklis u Vosjci, koji je poneo ime ruskog svetitelja Svetog Luke Simferopoljskog i Krimskog, ratnog hirurga i svetitelja koji je vidao, skalpelom i krstom, duhom i naukom. O tom periodu saradnje najbolji zapis ostavio je blaženopočivši mitropolit Amfilohije koji je napisao: Iskreno rodoljublje, duboko poznavanje duhovno-istorijskih predanja svog mnogostradalnog naroda, poštovanje njegovih svetinja i idealistički polet, koji krase profesorku Elizabetu Ristanović, čine je vrijednim nacionalnim pregaocem, čija djelotvorna vjera u neprolazne vrijednosti ni u surovim vrmenima ne posustaje i daje upečatljivu snagu i samoj njenoj riječi…LJudi sa ovakvom snagom, duhovnom širinom i pastirskom posvećenošću rodu i pokoljenjima koja dolaze, zaslužuju da sa punim pravom budu, prepoznati i poštovani, posebno u današnje vrijeme. Reči našeg duhovnog pastira i mitropolita koga je Elizabeta nesebično volela i koji je molitveno bdeo uz postelju njenog oca u poslednjim trenucima njegovog ovozemaljsog života, za Elizabetu su obaveza da nastavi istim putem. Ona svoje stvaralačko nadahnuće i duhovno okrepljenje i danas najradije pronalazi u brojnim manastirima Mitropolije crnogorsko-primorske, uživajući u ljepoti prirode, beskraju mora i plavetnilu nebeskog svoda koji nigde nije tako blizu ljudima kao na Lovćenu, vladike Rada, koji je njen duhovni uzor i putevoditelj, baš kao što su to i Dostojevski i Puškin, dok su osnova njenog filozofskog nadahnuća Berđajev i Iljin. Profesorka Ristanović autor je više od 380 naučnih i stručnih radova, objavljenih u najprestižnijim naučnim i stručnim časopisima i zbornicima radova, priredila je srpsko izdanje knjige Hibridni rat – teorija i praksa prof. dr Igora Panarina, prvi elektronski udžbenik na Univerzitetu odbrane Bioterorizam – prevencija i reagovanje koji je preveden na engleski jezik. Učestovala je u izradi i promociji monografije Vojni sanitet u srpskom narodu pod okriljem Akademije nauka i Udruženja starješina Republike Srpske.

Članica je uređivačkog odbora časopisa Medici.com iz Banja Luke, kao i redakcionog odbora ruskog naučnog časopisa Laboratorijska medicina. Usavršavala se u najprestižnijim ustanovama u svetu u oblasti biološke odbrane, kriznog menadžmenta i krizne komunikaicje. Učestvovala je u radu više naučnih i stručnih konferencija i održala brojna predavanja po pozivu u Ruskoj Federaciji, SAD, Maleziji, Singapuru, Italiji i brojnim drugim zemljama sveta, kao i u regionu. Učestvovala je i u više domaćih i međunarodnih projekata. Ima izuzetno dobru naučnu saradnju sa brojnim ustanovama i akademskim centrima u Ruskoj Federaciji i drugim zemljama sveta. Mentor je i komentor i član komisije za odbranu više magistarskih teza i doktorskih radova. Redovni je profesor Unverziteta odbrane i naučni savetnik, kao i rado viđen predavač u brojnim obrazovnim ustanovma u regionu. NJeni studenti imaju samo reči hvale ističući da pažnja, ljubav i predanost koju im poklanja, iznoseći pred njih svoju čistu dušu, iskrenost srca i učeći ih struci, nauci, ali i vrlinama i duhovnim sadržajima predstavlja za njih snažno nadahnuće i inspiriše ih da pre svega budu bolji ljudi. Profesorka Ristanović ovenčana je brojnim nagradama i priznanjima – Vukovom nagradom za doprinose prosvjeti, nauci, kulturi Republike Srbije i svesrpskog prostora; Zlatnim beočugom za doprinose razvoju kulture Beograda; Vojnom spomen-medaljom za doprinose u vojnoj službi kao i za učeće u odbrani od NATO agresije i brojnim drugim priznanjima. NJena najprestižnija nagrada je njen osamnaestogodišnji sin Sergej koga je od malena usmerila na stvaralački put. Zahvalna je za svu podršku i ljubav svom sinu, majci Gordani, kao i prerano usnulom u Gospodu ocu Spasoju, svima onima koji je podržavaju i vole, kao i onima koji joj pokazuju kako ne treba raditi i snaže je na putu vrlina, a uz skromnost, hrišćansku ljubav i toplinu kojom pleni svakoga koga sretne, stalno ističući da je njen životni moto sadržan u rečenici vladike Nikolaja: Obrazovan čovek je samo onaj koji ima obraz. Članstvo u Akademiji nauka i umetnosti Republike Srpske za nju je veliko priznanje i obaveza da ne posustane na stvaralačkom putu, ali i sveti zadatak i obaveza da svojim zanjem i delima brani i afirmiše svoju Republiku Srpsku. Zahvalna je akademiku Kuzmanoviću, predsedniku ANURS-a, kao i svima onima koji su joj poklonili poverenje i uložiće svu svoju snagu da ga opravda.

Nastavi Citanje

Društvo

FOTO, NVO Srbi u CG, Brat za brata, pomozimo Lazaru

Published

on

POZIVAMO SVE SRBE U CRNOJ GORI!

Kao što je Lazar branio našu trobojku, sada je red na nas da odbranimo njega!

 

Naš brat Lazar Lazarević nepravedno je kažnjen sa 2.766 evra, jer je objavio istinu – snimak kako bivši komandir policije otima srpsku trobojku!

Sud nije kaznio onoga ko je gazio srpsku čast, ali je kaznio onoga ko je razotkrio istinu!

 

CILJ OVE AKCIJE:

Prikupljamo novac kako bismo zajednički platili ovu nepravednu kaznu!

 

SPISAK DONOTORA BIĆE JAVNO OBJAVLJEN!

Ovo nije samo pomoć Lazaru – ovo je poruka da nećemo ćutati!

 

💳 PODACI ZA UPLATU:

📌 Primalac: NVO Srbi u Crnoj Gori

📌 Žiro račun: 520-0000000044760-43

📌 Svrha uplate: BRAT ZA BRATA

 

POZIVAMO I SRPSKE PARTIJE I POJEDINCE!

Vjerujemo da će svi koji se zalažu za srpski narod u Crnoj Gori pokazati solidarnost i podržati ovu akciju.

Sada je prilika da zajedno stanemo uz Lazara, kao što je i on stao u odbranu naših svetinja i simbola! Lazar nije tražio ništa – ali mi ne možemo dozvoliti da sam nosi ovu nepravdu!

 

Svi za jednog, jedan za sve!

NEKA SE ČUJE GLAS SRPSTVA!

Nastavi Citanje

U Trendu