„Crnojevića štamparija, koja je počela u posljednjoj deceniji 15. vijeka, započela je jednu epohu srpskog štamparstva, koja je bila izuzetno značajna i u kulturnom i u duhovnom pogledu. I u tom smislu Oktoih, kao prva knjiga, prvi se pominje i nekako mu pripada prednost u svakom pogledu, mada i druge knjige koje su štampane u Crnojevića štampariji ne zaostaju po svojoj suštinskoj vrijednosti za Oktoihom prvoglasnikom. Odmah nakon njega, štampan je i Oktoih petoglasnih“, kazao je NJegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije u emisiji TV Hram, koja je posvećena Oktoihu prvoglasniku – prvoj srpskoj štampanoj knjizi, autora Save Samardžića.
Prva srpska štamparija na Cetinju 4. januara 1494. godine štampala je prvu knjigu na srpskom jeziku na ćirilici – Oktoih prvoglasnik, Đurđa Crnojevića i štampara Makarija, jednu od najviše korišćenih bogoslužnih knjiga u Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije u razgovoru sa Savom Samardžićem, naglasio je značaj kulture koja nas, kako je ocijenio, ukorenjuje:
„Ne samo da nas vraća starim korijenima, nego nas prosto uvijek ukorenjuje, daje nam jednu sigurnost, jednu izvjesnost, jednu otvorenu perspektivu za našu budućnost. Onaj narod koji stvara kulturu, on će i da opstane i u smislu identiteta, ali u smislu zajednice, u smislu Crkve, države. Dakle, sve će očuvati onaj narod koji se bavi kulturom i duhovnošću. Ne živi čovjek samo o hljebu, nego o svakoj Riječi koja izlazi iz usta Božijih — toga su bili izuzetno svjesni naši preci, naročito u doba Nemanjića i poslije Nemanjića. Tu tradiciju duhovnosti očuvali su ponajviše naši manastiri, naši arhijereji, sveštenici, igumani, monaštvo, ali ponekad i istaknuti, značajni ljudi iz našeg naroda, kao što je bio Ivan Crnojević, kao što je bio Božidar Vuković, kao što su mnogi drugi bili u našem narodu.“
Dr Milena Martinović, arheograf i konzervator, istakla je da je prvenstveno značaj samog Oktoiha, odnosno Štamparije, to da je to bila prva štamparija na slovenskom jugu poslije Gutenbergove štamparije i štamparije kod Slovena Švajpolta Fiola, poljskog štampara, koji je štampao na ćirilici, čiji se i jedan primjerak nalazi u zbirci štampanih knjiga Cetinjskog manastira – Časlovac, štampan 1491. godine.
„Đurađ Crnojević, sin Ivana Crnojevića, sa svojim rukodjelnikom Makarijem, smatrao je da bi jedan takav poduhvat štamparija, da kažemo, u ta ljuta i priskrbna vremena, dobrodošao Crkvi radi veće produkcije bogoslužbenih knjiga. Odnosno, cilj je bio da se crkve napune knjigama i da taj proces mnogo brže ide od dotadašnjih, pa i kasnijih skriptorija u kojima su se prepisivale knjige bogoslužbene namjene.“
Više o istorijskim okolnostima u kojima je nastala prva državna štamparija na Cetinju na slovenskom jugu i o tome kako su Srbi na Cetinju odštampali prvu ćiriličnu knjigu na svijetu u 15. vijeku, u emisiji TV Hram:
https://youtu.be/XMi1YbTTh6U?si=67NRIBQKTZkLznp2