Connect with us

Društvo

Vladan Pavićević: Ubistvo Duška Jovanovića ima sve elemente državnog terorizma!

Published

on

Bliski kontakti i podrška koju je uživao na više međunarodnih adresa u medijskoj borbi protiv mafije, prije svega od strane nekadašnjeg ambasadora Ujedinjenog kraljevstva u Beogradu Ričarda Kroforda, ali i generalnog sekretara UN Kofija Anana, ubrzali su pripremano ubistvo osnivača, direktora i urednika Dana Duška Jovanovića. To je gostujući u emisiji serijala Kontroverza TV Adria, saopštio Vladan Pavićević, policijski službenik i dugo godina jedini licencirani privatni detektiv u Crnoj Gori, ujedno i zet ubijenog Jovanovića.

„Duško Jovanović je u periodu koji je prethodio ubistvu imao neposredne kontakte sa britanskim izaslanikom za EU sa sjedištem u Beogradu, Ričardom Krofordom. Ti susreti su se dešavali i u Beogradu i u Podgorici. Znam da su se ti razgovorili odnosili isključivo na podršku borbi protiv organizovanog kriminala u Crnoj Gori, preko kojeg je iz Crne Gore nanošena ogromna šteta Evropskoj uniji. Njima je bio prioritet da se opredijele za ličnost koja može da iznese i državnički i svaki drugi teret koji bi Crnu Goru mogao da povede u pravom smjeru. Za njih je to bio Duško Jovanović. Jedan od tih ljudi je bio Ričard Kraford, a druga ličnost sa kojom je Duško ostvarivao kontakte je bio Kofi Anan, generalni sekretar UN. Susreti sa njim odvijali su se u SAD, a poslednji u Beogradu. To je bio okidač da se ubrza sa projektom ubistva Duška Jovanovića“, rekao je Pavićević, koji je duže od decenije vodio privatnu istragu o ovom zločinu.

Pavićević je na opasku autora emisije Mladena Stojovića da se iz svega navedenog može zaključiti da ovaj zločin ima elemente državnog terorizma odgovorio potvrdno.

„Da, zločin ima sve elemente državnog terorizma i političku pozadinu koja nikada nije ispitana, da li zbog toga što ljudi nisu smjeli ili nisu znali – to ostavljam sudu javnosti“, odgovorio je Pavićević i dodao: „Duškovo ime se nalazi među istaknutim i znamenitim ličnostima koje su stradale na ovakav način. Dok se to ne riješi, Crna Gora može samo da tavori tu gdje jeste“.

Pavićević je prokoemntarisao i ulogu bivše predsjednice Vrhovnog suda i u vrijeme ubistva Jovanovića Vrhovne državne tužiteljke Vesne Medenice.

„Da neko ne pomisli da imam nešto lično protiv nje – ne, ona je samo izvršavala ono što joj je bila obaveza. Ona nije odgovarala za ono što je javno saopštila. Ona se nedavno, u jednoj emisiji, oštro suprotstavila određenim ljudima koji, kako je navela, „vedre i oblače“ u pravosuđu. Ne znam na koga je mislila, ali ona je rekla da će da procijeni kada je trenutak da saopšti pojedine detalje iz mjera tajnog nadzora. To je apsolutno dovoljno elemenata da joj se stave lisice na ruke i da se liši slobode, po nalogu tužilaštva i suda. Imamo određene izjave gdje su tužilaštvo i sud pasivno reagovali“, rekao je Pavićević, uz opasku da je tužilaštvo počelo da reaguje drugačije i adekvatno u periodu kada je na njegovom čelu bila Maja Jovanović.

On je naglasio da je neophodna politička volja da bi se rasvjetljavanje ubistva Duška Jovanovića moglo nastaviti u krivično-pravnom dijelu.

„Ta volja mora da dođe sa pozicija nosilaca najviših državnih funkcija, ali ona se još ne dešava“, dodao je Pavićević.

Podsjetio je da je Milo Đukanović kao premijer Crne Gore u Skupštini 2013. godine izjavio da je Duška Jovanovića ubila „osoba koja je imala najviše interesa“, označivši kao takvog bivšeg predsjednika SRJ i premijera Srbije Vojislava Koštunicu.

„Označio je vrh države Srbije, označio je Vojsku, govoreći da je navodno vojna obavještajna služba pomogla Vojislavu Koštunici da ubije Duška Jovanovića. Na tako izrečene stavove Koštunica je energično reagovao i u tom odgovoru sasvim je jasno ukazao ko je zapravo ubio Duška Jovanovića. Na tako iznesene tvrdnje, valjda je bilo logično da vrhovni državni tužilac, kako god se on zvao, pozove Mila Đukanovića i sasluša ga. Naravno, to nije niko uradio. U nekim obraćanjima on je objašnjavao da su to politički stavovi. Tako krupne riječi koje je Đukanović izgovorio su prošle kako su prošle. Ublažene i relativizovane“, rekao je Pavićević i poručio: “Ali nije to tek tako prošlo. Mi znamo ko stoji iza ubistva Duška Jovanovića i to ćemo dokazivati i dokazati”.

On je podsjetio da je u vrijeme ubistva Duška Jovanovića na čelu Službe državne bezbjednosti, koja je kasnije reformisana u ANB, stajao Duško Marković.

„Na pitanje koje je Danijela Pavićević u svojstvu poslanice SNP-a u Skupštini postavila Dušku Markoviću, on je saopštio da je bio upoznat da je Dušku Jovanoviću bio ugrožen život, da mu je prijetila smrtna opasnost. Ni na tako iznijete stavove nekadašnjeg šefa DB-a nije ga niko pozvao da saopšti u svojstvu svjedoka sve okolnosti kako, što i od koga. Tu je ključ rasvjetljavanja ubistva. Da li je to rekao nesvjesno ili je u njemu proradila savjest pa se tako izrazio, prije bih na ovo drugo pomislio. Nakon tih riječi, on je rekao da nije više dužan porodici Jovanovića, odnosno Danijeli Pavićević da saopštava nikakve podatke jer njegova odgovornost u tom dijelu ne postoji“, rekao je Pavićević.

Kazao je i da je Duško Marković obavezan da saopšti na koji je način pripreman materijal, opserviran Duško Jovanović, čiji su bili interesi za taj nadzor, kako se vodio tajni dosije o njemu i čiji je bio interes da se Jovanović ubije.

„Ako je Dušku Jovanoviću prijećeno smrtno, kao što je rekao Marković, onda je bio obavezan da zaštiti njegov život. On to nije uradio. Iznijeta konstatacija da je Duško Jovanović imao policijsko obezbjeđenje je notorna laž“, poručio je Pavićević, dodavši da Jovanović nikada nije imao policijsku zaštitu.

On je podsjetio da se Marković osvrnuo na dolazak kriminalnih struktura na poziv Sedme uprave i pomenuo nekadašnjeg vođu Zemunskog klana Ljubišu Buhu Čumeta.

„Čume je i meni prijetio, jer sam zaštitio Duška Jovanovića 2003. godine“, rekao je Pavićević, podsjetivši na iskaz nekadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Andrije Jovićevića o dolasku Čumeta i Zemunaca u Podgoricu.

„Oni nisu došli na poziv nekakve privatne organizacije u Crnoj Gori, već na poziv Sedme uprave Državne bezbjednosti MUP-a Crne Gore i vozili su se automobilom bišveg zamjenika ministra unutrašnjih poslova Boškovića. Kada sam došao do tih podataka, ja sam trpio ozbiljne prijetnje. Te prijetnje su dokumentovane, te prijetnje su saopštene tamo gdje treba na zakonit način. Čume i Zemunci su se nakon toga preselili iz Podgorice u vilu Stanka Subotića Caneta na Sveti Stefan. Toliko o okolnostima o kojima je govorio Duško Marković, a saopštavao je da je upozoravao Andriju Jovićevića o ugroženosti Duška Jovanovića. To Jovićević nikada nije potvrdio i to treba da saopšti Marković jasno i glasno, da mu savjest proradi i da skine teret sa sebe i da saopšti kako je ubijen Duško Jovanović“, poručio je Vladan Pavićević.

Opisao je i pod kojim okolnostima se Duško Jovanović odlučio da napusti državnu službu i funkciju direktora Uprave javnih prihoda koju je obavljao do 1997. godine.

„Duško mi je ispričao epizodu kada ga je u kabinetu Mila Đukanovića sačekao i Veselin Barović. Bila su tu i još neka lica, ali je Barović bio karakterističan između ostalog i zato što mu se obratio, zavaljen u fotelji sa tompusom, riječima: “Komšo, zašto ćeš da radiš ovakve stvari, praviš nam probleme, ovo je državni posao“, ispričao je Pavićević nakon što je podsjetio da se Jovanović usprotivio švercu cigareta.

“Duško Jovanović to nije mogao da prihvati kao realnost, to se nije uklapalo u njegov profil ličnosti koji je bio potpuno suprostavljen takvim anomalijama. Sve što je mogao da kaže je da on više neće obavljati funkcije u timu koji predvodi Milo Đukanović”, dodao je-

Pavićević je podsjetio da je Duško Jovanović upravo u tom periodu dobio veliki stan od Vlade koju je predvodio Milo Đukanović.

“Nakon svega, on je taj stan i to rešenje vratio”, rekao je Pavićević.

ADRIA.TV

Društvo

Mitropolit Joanikije: Kao što se naš narod sabirao kod ćivota Svetoga oca našega Save, tako se u naše vrijeme sabiramo oko ćivota Svetoga Vasilija

Published

on

Rijeke vjernika koje se mjere desetinama hiljada i ove godine su se slile u manastir Ostrog, na prazik Svetog Vasilija Ostroškog Čudotvorca.

Centralnu Svetu arhijerejsku liturgiju na platou ispred Gornjeg manastira jutros su služili Visokopreosvećeni Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije i Preosvećena gospoda Episkopi Grigorije, dizeldorfski i sve Njemačke; Teodosije, raško-prizrenski i kosovsko-metohijski; Irinej, istočno-američki; Maksim, zapadno-američki; Kirilo, buenosajreski i južno-centralno-američki; Metodije, budimljansko–nikšićki i Jovan, umirovljeni.

Sasluživali su arhimandriti igumani: ostroški Sergije, treskavički Varnava, orahovački Pavle, kao i brojno sveštenstvo i sveštenomonaštvo.

Pojali su đaci Prizrenske bogoslovije.

Nakon čitanja Jevanđelja besjedio je Episkop Grigorije i između ostalog rekao da Ostrog nalikuje onim svetim mjestima iz kojih izviru sva druga.

„Ova pećina, draga braćo i sestre, liči na onu vitlejemsku pećinu; ovaj sveti grob, u kojem počivaju mošti Svetog Vasilija, liči na onaj grob koji je Josif Arimatejac poklonio da se u njega sahrani raspeti Gospod Isus Hristos. Ova pećina, ovo mjesto podjsećaju me na ono što najčešće zaboravljamo: podsjećaju na skromnost, na smirenje, ali i na činjenicu da je iz groba zasijala svjetlost, da je Bog smrću uništio smrt i da ćemo taj događaj slaviti da skončanja vijeka, kada će ta svjetlost zasijati i u našim srcima, koja, nažalost, prečesto bivaju kao hladna i pusta pećina“, rekao je Vladika.

On je pozvao sabrane vjernike da ponesu pregršt te svjetlosti u svijet, jer je svjetlost tu ne da bi se stavlja pod sud, nego da bi se stavila u svijećnjak da svijetli svima koji su u tami, jer Svjetlost zasvijetli u tami i tama je ne obuze.

„Ako se dogodi, milošću Božijom, da nas danas posjeti svjetlost koja u tami ove pećine svijetli, koja svijetli u tami ove gore, koja svijetli u tami cijeloga svijeta, onda će naše bolesti, sve naše nemoći i naše slabosti biće iscijeljene. Zato sa strahom Božijim, vjerom i ljubavlju pristupajte i otvorite srca svoja za svjetlost Hristovu, za svjetlost Hristovog učenika, sljedbenika, za hristonosnog, bogonosnog oca našeg Svetog Vasilija, i useliće se u vaša srca svjetlost, a sa njome će doći i radost života, radost iscjeljenja i radost spasenja“, poručio je Vladika Grigorije.

Nakon Svetog pričešća blagosiljan je slavski kolač.

Na kraju je Mitropolit Joanikije u arhipastirskoj besjedi rekao da se danas, na praznik Svetog Vasilija sjećamo riječi Svetog apostola Pavla da će oni koji idu putem Hristovim, i koji su spremni da sa Njim uziđu na Golgotu i da se sarazapnu sa Hristom, učestvovati u slavi vaskrsenja Hristovoga i u Njegovoj pobjedi nad smrću.

„Sveti Vasilije Ostroški išao je tim uskim i tijesnim putem za Hristom cio svoj zemaljski život noseći krst Gospodnji, ali noseći istovremeno i breme svoga naroda. Ali mu je Bog zatao dao, zbog njegove ljubavi prema Bogu i prema Crkvi i svome narodu takvu blagodat da je mogao, ne samo da propovijeda Jevanđelje i da bude svjedok Hristov ovdje na zemlji nego i da čini čudesa: da tužne tješi, bolesne liječi i da pokazuje silu svete pravoslavne vjere“, rekao je mitropolit crnogorsko-primorski.

Dodao je da se zbog toga oko Svetog Vasilija sav srpski rod u 17. vijeku okupljao kao nekada oko Svetoga Save Srpskoga.

„I isto tao kao što se nekada naš narod sabirao u manastir Mileševu, kod ćivota Svetoga oca našega Save, da tu dobije utjehu i blagodat, i milost Božju i silu da nosi svoj krst i da ide putem Božjim, kao što se tada naš narod sabirao da dobije iscjeljenje duševnih i tjelesnih nemoći od Svetoga Save, tako se u naše vrijeme, ali i još odavno sabira naš narod, ali i mnogi drugi narodi oko ćivota Svetoga Vasilija da dobiju od Boga, a molitvama Svetoga Vasilija iscjeljenja, lijeka, kreposti i sile“, rekao je Mitropolit.

Mitropolit Joanikije je zablagodario svima, prije svih braći arhijerejima koji su došli s raznih strana svijeta u Ostrošku svetinju na praznk Ostroškog Čudotvorca.

Posebno je pozdravio Njegovu Ekselenciju ambasadora Ruske Federacije u Podgorici g. Vladislava Maslenikova.

„Posebno želim da pozdravim djecu i omladinu koja dolazi pješke. Ove godine i od Banjaluke, a iz Hercegovine i Romanije nema skoro nijednoga mjesta odakle nijesu došli pješke da se poklone Svetom Vasiliju Ostroškome i da iz ljubavi prema njemu prinesu taj svoj veliki trud. Tako iz Sombora, sa Zlatibora, iz Crne Gore naravno, iz mnogih mjesta – Podgorice, Nikšića… Ne mogu sve nabrojati, nemojte mi zamjeriti. Znam jedino kolika je vaša ljubav i odanost prema Svetom Vasiliju Ostroškome, To smo vidjeli i ove godine“, kazao je vladika Joanikije.

Vladika je takođe zablagodario igumanu Sergiju i ostroškoj bratiji i, kako je rekao mnogom narodu koji hoće da pomogne manastiru.

„Nazdravlje praznik! Neka Sveti Vasilije Ostroški usliši i primi vaše molitve i neka ih iznese pred presto Božji, da odete sa blagoslovom svojim domovima. I neka Bog da da molitvama Svetog Vasilija Ostroškoga na sve vas izlije izobilna Božija milost i blagodat, na vaše domove i vaše potomstvo i sada i u buduća vremena“, poručio je mitropolit Joanikije, prenosi Mitropolija.

Nastavi Citanje

Društvo

Visoki predstavnik UN za vrijeme rata u BiH: Veliki broj sahranjenih u Srebrenici donesen iz drugih gradova i sela!

Published

on

Demokratska narodna partija obavještava javnost da je njen predsjednik Milan Knežević dobio pisanu izjavu od gospodina Carla Bozzole, visokog predstavnika UN-a za vrijeme građanskog rata u Bosni i Hercegovini.

U njoj gospodin Carlo Bozzola pod zakletvom otkriva nove činjenice i detalje koje se odnose na dešavanja u Srebrenici 1995. godine. Primjerak ove izjave, predsjednik DNP – a je uputio premijeru Vlade Milojku Spajiću, predsjedniku države Jakovu Milatoviću, predsjedniku Republike Srbije Aleksandru Vučiću i predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku.

Oni su izjavu Carla Bozzole dostavili medijima a mi je prenosimo integralno:

Ovom svojom izjavom želim upoznati širu javnost sa pravim dešavanjima u slučaju tragedije u Srebrenici. Ja, Karlo Bocola (Carlo Bozzola), u tom periodu od 1992. godine, kao izvanredni delegat Ujedinih Nacija i Evropske unije na nivou Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske i Crne Gore, sve vrijeme sam obilazio bolnice i organizovao dobijanje donacija, kao i zbrinjavanje bolesne djece i ranjenih lica u BIH za liječenje u bolnicama EU.

Veliki broj djece zbrinjavan je uz saradnju i nadgledanje Instituta za majku i dijete iz Beograda i Novog Sada, a isti primjer odnosi se i za BIH i Hrvatsku. U timu su bili čuveni doktori iz EU, sa po tri grupe u tri pravca.

Pošto dobro govorim jugoslovenski i poznajem dobro eks Jugoslaviju, ja sam imao zadatak da otvorim proces razmjene zarobljenih lica.

Obavljanje tog zadatka nosilo je sa sobom i ogroman rizik, jer su sve strane, većinom, ubijale zarobljenike. Pune četiri godine u procesu obavljanja toga zadatka bivao sam više puta zarobljavan, ali sam pritom uspio da izvršim veliki broj razmjena zarobljenih lica, uz visoki stepen rizika.

Spasio sam i uspio da ih vratim u njihove zemlje, uputivši ih Širaku, i dva francuska pilota, koji su pali iznad Sarajeva, a takođe i jednog američkog pilota, koji je pao u blizini Gline kod Bihaća. Pošto sam se kretao u svim zonama gdje su trajale ofanzive od Sarajeva do Knina, mene su kontaktirali svi komandanti i generali. Više puta sam se čuo oko razmjena zarobljenika sa generalom Dudakovićem i generalom Ratkom Mladićem, kao i sa mnogim drugim komandantima i generalima koji su me poznavali.

SREBRENICA

Više puta sam bivao i u Srebrenici. Mnogo srpskih civila oko Srebrenice ginulo je od Nasera Orića u periodu od 1992. do 1994. godine. Oko Srebrenice se ginulo i u zasjedama iz privatnih kuća.

Srbi su bivali ogorčeni zbog toga što upravo general Ratko Mladić nije mogao to da kontroliše. U razgovoru sa njim, u prisustvu plavih šljemova (Holanđani), general Mladić mi je kazao da moram organizovati povlačenje civila Muslimana autobusima prema Zenici. Tražio je da ja lično moram biti prisutan, jer nije bilo čovjeka sa te teritorije, a  da nije izgubio nekog člana familije ili čitavu familju.

Jasno je kakav pritisak je Mladić vršio oko povlačenja civila Muslimana, i nadam se da je to svakom očigledno. Unproforci su mu tim povodom zahvalili i odgovorili da Komandant Orić neće ni da nas primi, ni sasluša, i da se tu ništa ne može učiniti, pa se ja pitam zašto sada mnogi ćute i ne daju nikakve izjave, ili zašto ne predoče javnosti svoje tadašnje zabilješke?

Moj zaključak je da ne smiju!

U Srebrenici je po šumama stradalo oko 1100 civila Muslimana, jer su bili naoružani, i odgovarali su na napade, ali je bilo i onih koji su kao nenaoružani takođe stradali, njih još oko 250 oko Srebrenice za tri godine, a vojnika Muslimana oko 2500 do 2800 do kraja rata. Svi ostali sahranjeni – doneseni su iz drugih gradova i sela.

 

 

BORBA

Nastavi Citanje

Društvo

Mitropolit Joanikije: Crna Gora ne treba da glasa za rezoluciju o genocidu u Srebrenici!

Published

on

“Ratni zločin nad Bošnjacima koji se dogodio u Srebrenici 1995. godine je za svaku osudu. Iako su Bošnjaci nad Srbima u toku građanskog rata u Bosni i Hercegovini 1991-1995. izvršili mnoge zločine, dio pripadnika Vojske Republike Srpske time ne može biti opravdan za zločin u Srebrenici. Oni koji su taj zločin izvršili pogazili su viteški moral srpskog vojnika i ogriješili su se o česte pozive i vapaje Svetog Patrijarha Pavla koji je u to ratno vrijeme skoro svakodnevno pozivao srpske oficire i vojnike da brane svoj narod, ali i da se čuvaju od grijeha, da budu ljudi, i da ne obrukaju svoje oružje”, rekao je u svojoj izjavi za portal IN4S Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.

Kako dodaje, nesporna je činjenica da je u Srebrenici izvršen zločin, ali priča o genocidu u Srebrenici je neodrživa i opasna. Pogrešno je i veoma opasno izjednačavati Srebrenicu i Jasenovac. Priča o srebreničkom genocidu nije naučno utemeljena, ali je itekako politički motivisana. Krajnje je sumnjivo da li se pokreće iz poštovanja prema žrtvama ili iz nekih drugih razloga. Oni, kojima je istinski stalo do poštovanja žrtava, znaju da je žrtvama bilo kojeg i bilo čijeg zločina istina potrebnija od politike. Lobiranje, sponzorisanje i propagiranje priče o genocidu u Srebrenici, ne može nadoknaditi nedostatke dokaza za održivost te priče. Zbog tih nedostataka podnosi se nacrt rezolucije o genocidu i ide na glasanje i preglasavanje. Može se dogoditi kada se bude glasalo za ili protiv rezolucije o genocidu da pod pritiskom sponzora, lobista i propagandista istina bude preglasana u Generalnoj Skupštini Ujedinjenih Nacija. Neće to biti prvi put u istoriji da istina bude preglasana, ali je jako opasno ako se to dogodi u Ujedinjenim Nacijama. Po ovom pitanju blagovremeno se čuo glas razuma od nekoliko svjetski priznatih autoriteta za ratne zločine i genocid. Efraim Zurof, direktor centra Simon Vizental, čuveni Juda Bauer i drugi jasno kvalifikuju da je u Srebrenici počinjen ratni zločin, ali ne i genocid. Zurof posebno ističe da bi označavanje Srebrenice genocidom obesmislilo taj pojam, što bi bilo opasno za dalju sudbinu čovječanstva.

Zašto je pokrenuta tolika svjetska mašinerija političke, finansijske i medijske moći da se izglasa pomenuta rezolucija u Generalnoj Skupštini Ujedinjenih Nacija? Radi istine o zločinu i radi pijeteta prema žrtvama? Ne, nego da se puna istina iskrivi i zatrpa, a da se poštovanje žrtava potisne u drugi plan, za račun politike. Cilj je, između ostalog da se genocid pripiše srpskom narodu koji je više puta u poslednjih stotinu godina bio žrtva genocida. Onda je jasno zašto se u ovoj priči pojavljuje Njemačka, navodi u svojoj izjavi mitropolit Joanikije.

“Crna Gora, da bi uvijek bila otvorena za istinu, da bi sačuvala svoje dostojanstvo, da bi sačuvala svoju unutrašnju stabilnost, da bi doprinijela izmirenju i regionalnoj stabilnosti, ne treba da glasa za rezoluciju o genocidu u Srebrenici. Dosljedno poštujući srebreničke žrtve neupitnog zločina, ali isto tako razlikujući zločin od genocida, treba da glasa protiv”, zaključuje Mitropolit Joanikije za portal IN4S.

Nastavi Citanje

U Trendu