Lider Građanskog pokreta URA Dritan Abazović tvrdi da je poslanik Pokreta Evropa sad (PES) Darko Dragović jedan od ljudi koji je platio kauciju za Do Kvona u iznosu od 800.000 eura.
On je tokom premijerskog sata pokazao i navodnu uplatnicu kojom je plaćena kaucija.
Abazović je pojasnio da su bile dvije uplate po 400.000 eura, ali nije htio da kaže ime druge osobe, jer ona nije član parlamenta.
“Jedini čovjek koji je poznavao Kvona prije njegovog hapšenja premijer Milojko Spajić”, rekao je Abazović.
Predsjednik Kluba poslanika PES-a Miodrag Laković je na ovo odgovorio da Abazović koristi pitanje premijeru da odgovara na njegova pitanja (Lakovićeva).
On je kazao da nema potrebe za nervozom jer je “rasturena afera Do Kvon koja je imala za cilj diskreditaciju PES-a”.
“Žao mi je što se partija koja je imala građanske principe ovako bavi politikom. Sada smo došli da se prave afere na osnovu rodbinskih odnosa. Kolega je komentarisao da se politika vodi po kafićima i kuloarima, a podsjetiću da je na Odboru za bezbijednost kome su prisustvovali trenutno nervozni Abazović i Adžić, Šuković rekao da su se oni našli u kafiću da raspravlajju politiku”, rekao je Laković.
Abazović je kazao da se na tom Odboru nije progovorila jedna rečenica o Do Kvonu i dodao da se kadrovska politika vodi i u njegovim lokalima.
“Sa Vama možemo pričati o pravljenju peciva i pica” kazao je Abazović i dodao da se pričalo da će se pričati o krunskim dokazima, a da je na kraju epilog – isključenje Milovića iz partije, a ne iz Vlade.
Abazović je dodao da su pokušali da optužei Šukovića zbog plave sveske, a da su sazvali sjednicu zbog Do Kovona.
Abazović je rekao da on nije pravio afere, već PES, te da su Spajić i premijerov ujak (Sreten Kankaraš) u susret prošlogodišnjim izborima više puta zvali na sastanak direktora i generalnog inspektora Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB).
“Do Kvon je osoba koja je izazvala najveću međunarodnu pažnju bez obzira na sve naše kriminalce, koji su ikad kročili na teritoriju Crne Gore… Ja sam se sreo sa (šefom Specijalnog policijskog odjeljenja Predragom) Šukovićem jer me je on pozvao oko jednog problema koji je interni. U tom trenutku mi smo bili javni funkcioneri. Nismo zvali tetke, stričeve, ujka, babu da razgovaramo o nečem što je važno. Mogli smo da se sretnemo u kabinetu, ali smo se sreli na javnom mjestu. Iza stakla nas je slikao ministar pravde (Andrej Milović)”, naveo je.
Nova predizborna kampanja u Budvi donijela nam je nakon petomjesečnog zatišja i novi „talas funkcionerskog izbornog turizma“, s njim i iznenada probuđenu brigu stranačkih čelnika iz Podgorice za probleme stanovnika našeg grada.
Ova struktura turista je, uz brigu za probleme Budvana od kojih je većina onih koji treba da se riješe u Vladi čije je sjedište u Glavnom gradu, gdje pomenuti „stoluju“, donijela i indikativnu brigu za to ko će s kim kreirati vlast nakon izbora. „Indikativnu“ zbog toga što se briga svodi na insinuacije o tome ko bi od konkurenata partija koje ovi „turisti“ reprezentuju, mogao nakon izbora da pregovara sa njima navodno mrskim DPS-om, a rola najsumnjivijeg je, očekivano, pripala grupi „Budva naš grad“ koja nema centralu u Podgorici a uživa ogromnu podršku birača.
Riječ je, zapravo, o istoj recepturi s kojom su pojedini konstituenti nove vlasti nedavno ratovali protiv konkurenata koji iskreno pripadaju anti-DPS taboru u predizbornoj kampanji u Podgorici. Matrica je prepoznatljiva: politički subjekat od čijeg rezultata organizatori hajke strahuju, konstantno se dovodi u sumnju da sprema savez sa DPS-om, ne bi li se na taj način umanjio njen izborni rezultat. Ovu igru „licencirani borci protiv DPS-a“, koji često imaju sjajne i unosne privatne relacije sa funkcionerima bivšeg režima i ne smeta im da u njihovim kabinetima sjede provjereni kadrovi Mila Đukanovića, primjenjuju već dugo. Nekada su na taj način čuvali status lidera pozicije, a sada čuvaju fotelje u novoj vlasti.
U tekućoj predizbornoj kampanji u Budvi, međutim, stari glumci igraju ovu predstavu nervoznije nego ikada dosada, valjda svjesni da im ponestaje mašte, i da su pročitani. Nervozu podižu i sve češći zvižduci iz auditorijuma u kojem ima sve manje mladih.
Predsjednik SAD sredinom 19. vijeka Abraham Linkoln, sjajno je objasnio problem s kojim se sada u Budvi suočavaju pomenuti „čuvari fotelja“ u vladinim i Skupštinskim kancelarijama u Podgorici, sentencom: „Možeš lagati neke ljude svo vrijeme, možeš lagati sve ljude neko vrijeme, ali ne možeš lagati sve ljude svo vrijeme!“ Za „čuvare fotelja“ problem je i što nisu valjano razumjeli ovu pouku, pa su čak i preko medija van Crne Gore, pokušali još jednom da plasiraju laž da grupa građana „Budva naš grad“ šuruje sa DPS-om.
Neko bi ovakvo insitiranje na neistini okarakterisao kao političko šibicarenje, koje je odraz nedostatka ideja, talenta i, prije svega argumenata. Kako bi se drugačije moglo opisati insistiranje na opseni, ali i potpunom izostanku zdrave političke polemike, razmjene argumenata?
Model političke borbe ove grupe, utisak je odavno prevaziđenih i političara bez harizme, protiv subjekata koje prepoznaju kao konkurenciju, sveo se isključivo na podmetanja u kojima je krunsko ovo da njihov konkurent sprema koaliciju sa DPS-om. Naravno, Demokratska partija socijalista odavno je naviknuta na duple pasove sa vječitim stranačkim liderima iz njihove nekadašnje opozicije, pa je jedva i sada dočekala novi „centaršut“ da odglumi kako su joj, oni koji nabacuju igru, zapravo ljuti neprijatelji.
Grupa građana „Budva naš grad“ koju predvodi Nikola Jovanović, je i uoči izbora održanih 26. maja ove godine, nakon kojih nije ni pregovarala a kamoli pokušala da formira vlast sa DPS-om, ponovila i na početku kampanje za predstojeće izbore da će se držati principa da vlast u Budvi neće praviti sa stožerom bivšeg režima ali ni sa Novom srpskom demokratijom, bar dok ne dokaže da se očistila od uticaja kriminogenih struktura.
Principijelnost je dokazana ljetos, i nema razloga da se iko boji kako će drugačije biti nakon 17. novembra, mada je jasno da nas nakon predstojećih izbora čeka mnogo lakši i jednostavniji put do formiranja vlasti.
„Čuvari fotelja“ su, očigledno, u očajničkoj nadi da mogu da promjene tok procesa koji donosi smjenu generacija ali i organizacija na crnogorskoj političkoj sceni, koja je otpočela u Budvi ali se razvija i u drugim gradovima, pribjegli „duplom pasu“ sa DPS-om koji su toliko puta odigrali i minulih decenija. Kao i uvijek – na štetu građana a na svoju ličnu korist!
Upravo zbog ovakve igre, grupa građana „Budva naš grad – Nikola Jovanović“ je javno ponovila da će se držati principa saopštenog uoči prethodnih izbora – da neće formirati vlast sa onima protiv kojih su se njeni članovi borili 30 godina, a koji su odgovorni za maltene sve glavne devijacije u našem društvu, ali ni sa onima koji namjeravaju da taj model vladanja primjenjuju u budućnosti.
U ovoj poslednjoj stavki je, zapravo, i suštinska „linija fronta“ predstojećih izbora u Budvi: „čuvari fotelja“ u Podgorici (i njihovi poslušnici u Budvi), pomislili su da je isplativo preuzeti model kojeg se DPS držao decenijama. Model koji podrazumijeva apsolutnu kontrolu poslovnih tokova, spregu sa organizovanim kriminalom i uništavanje politčkih konkurenata dezinformisanjem i dezavuisanjem javnosti preko kontrolisanih medija i armije botova.
To vrijeme je, na sreću prošlo, i „novi Milo Đukanović“ se bar u dogledno vrijeme neće ponoviti (čak ni sa AliExpress-a), naročito u Budvi u kojoj je načet i bivši režim. Kao i prije četiri godine, ovaj grad ponovo će biti centar promjena koje podrazumijevaju, prije svega, pozitivnu selekciju.
Građani Budve imaju u tekućoj predizbnornoj kampanji priliku da, možda i kao nikada ranije, prepoznaju ko se i sa kakvim potencijalom za rad u javnom interesu bori za njihove glasove. Nedostatak znanja, talenta i vještina ne može da se sakrije bježanjem od javnosti, skrivanjem iza šefova iz podgoričkih centrala i prljavom kampanjom.
Ali, u skladu sa onom narodnom da „ne pada snijeg da prekrije brijeg“ i ova predizborna kampanja, idealna je prilika da se pokaže javnosti koliko ko zna i na šta su sve spremni oni kojima neznanje i antitalenat ne smetaju da se šibicarskim opsenama bore za fotelje.
Nisam od juče na ovom svijetu i nisu mi nepoznati prljavi obračuni kojima se ponekad služe akteri poliitčkih ratova, iako u istim nikada nisam učestvovao, naročito ne skrivajući se iza lažnog imena i identiteta. Ali ovakvo odsustvo časti kakvo su pokazali botovi političke organizacije kojoj sam mnogo puta valjao, u aktuelnom predizbornom ratu u Budvi, dosada nisam vidio, niti vjerovao da postoji.
Sponzori botova koji su poslednjih dana i mene počeli da predstavljaju kao pripadnika Kavačkog klana, dobro znaju da nisam član nijednog klana, nikakve kriminalne grupe, i da sve bitke vodim ne skrivajući se ni od koga, uvijek spreman da se pogledam u oči sa onima koji misle da sam ih na neki način oštetio. Ovog puta, problem je, međutim, što sponzori kampanje u kojoj se njihovi vojnici skriveni iza lažnih imena i sa mnom obračunavaju pervertnim lažima, znaju koliko im ništa ne dugujem i koliko oni to meni ne mogu da kažu.
Makar zbog svih onih protesta u kojima se branilo njihovo pravo da nakon smjene DPS-a budu dio vlasti! Makar zbog grupe „Narod se pita“ koju sam pokrenuo u borbi da oni budu u aktuelnoj vladi… A to je samo djelić mog angažovanja u borbi protiv bivšeg režima, protiv pokušaja otimanja naših svetinja, protiv tiranije DPS mafije… Borbe koja ne traje od 30. avgusta 2020. već mnogo, mnogo duže.
I nakon svega, dočekao sam da me botovi onih čije sam pravo da budu dio vlasti nakon pada režima Mila Đukanovića, prozivaju da sam bivši Srbin i podvaljuju svakakve gadosti na svojim lažnim profilima po društvenim mrežama!? Možda bi bilo interesantno da se identiteti ovih botova otkriju, pa da se vidi kakve su to „Srbende“ koje Neđa Pekovića prozivaju da je bivši Srbin, a ne vide „baterije“ u srpstvu i novopečeno „europejstvo“ kod onih koji ih plaćaju!
Policija je dužna da reaguje povodom podmetanja da sam član Kavačkog klana, i obavezna je da sankcioniše odgovorne za plasiranje ovakvih i sličnih laži. Strpljivo čekam reakciju nadležnih. A do tada, vojevaću samo sa sponzorima prljave bot kampanje jer su odbranu fotelja u kojima sjede i mojom i zaslugom mojih saboraca, počeli da vode pokvarenije nego što je u ona najcrnja vremena DPS mafija koja mi je mnogo duže nego njima radila o glavi. To što svoju žrtvu nisam naplaćivao kao mnogi, posebno pojednci na zauzetim položajima u novoj vlasti, ne znači da ću se miriti sa progonom naslednika DPS kartela.
Ispratili smo mafiju koja nas je tlačila tri decenije, ispratićemo i svakoga ko je pomislio da može istim metodama da se obračunava sa neistomišljenicima u ovom novom vremenu. Nije ovo nikakva prijetnja, ovo je obećanje svima koji pomisle da mogu bez kazne da blate, podvaljuju i crtaju mete ljudima koji nisu pristali na njihove igranke.
Recepturu kojom su nedavno ratovali protiv konkurenata koji iskreno pripadaju anti-DPS taboru u predizbornoj kampanji u Podgorici, Nova srpska demokratija i partije koje su pristale da joj budu sateliti, pokušavaju sada da primijene i u Budvi. Nepotpisani PR tekst u beogradskim Novostima naslovljen „GRAĐANI ŠOKIRANI DEBATOM NA RTV BUDVA: DPS oštro napada Mikijelja, a brani Nikolu Jovanovića“, potvrđuje ovu konstataciju. Ali i govori o potpunom izostanku ideja i talenta u redovima NSD-a i satelita koji su zaboravili na krilaticu: „Možeš lagati neke ljude svo vrijeme, možeš lagati sve ljude neko vrijeme, ali ne možeš lagati sve ljude svo vrijeme!“Model političke borbe ove grupe odavno prevaziđenih i političara bez harizme i elementarnog znanja, protiv subjekata koje prepoznaju kao konkurenciju, sveo se isključivo na podmetanja u kojima je krunsko ono da njihov konkurent sprema koaliciju sa DPS-om. Naravno, Demokratska partija socijalista naviknuta na duple pasove sa vječitim stranačkim liderima iz njihove nekadašnje opozicije, jedva je dočekala novi „centaršut“ da odglumi kako su joj, oni koji nabacuju igru, zapravo ljuti neprijatelji. Stara šema veterana obmana.
U NSD-u su, međutim, zaboravili da ovom opsenom ne mogu neograničeno puta da varaju javnost nanoseći štetu konkurentima. Čak i kada se sakriju iza nepotpisanog PR teksta dnevnika čijem ugledu ne priliči ovakav šibicarski članak kojim je valjda trebala da se obmane javnost kako se grupa građana „Budva naš grad“ predvođena Nikolom Jovanovićem sprema za koaliciju sa DPS-om.
Kao i uoči izbora održanih 26. maja ove godine, nakon kojih nismo ni pregovarali sa DPS-om niti namjeravali sa njima da formiramo vlast, mi smo ponovili principe kojih ćemo se držati i nakon ovih predstojećih: vlast u Budvi nećemo praviti sa stožerom bivšeg režima ali ni sa Novom srpskom demokratijom, bar dok ne dokaže da se očistila od uticaja kriminogenih struktura. Da se držimo principa, potvrdili smo ljetos, i nema dileme da ćemo ga se držati i nakon 17. novembra, mada je jasno da nas nakon ovih izbora čeka mnogo lakši i jednostavniji put do formiranja vlasti.
Upravo, svjesni te činjenice, u NSD-u su pomislili da starim šibicarskim štosem mogu da promijene tok političkog procesa koji je započeo ne samo na lokalnim izborima Budvi, a koji donosi nove ideje i mlade i nezavisne ljude u rukovodećim strukturama lokalnih samouprava. Baš to saznanje unijelo je paniku među onim političarima koji su u potpunosti preuzeli matricu vladavine DPS-a, koja podrazumijeva spregu sa organizvanim kriminalom i zadovoljavanje interesa malog kruga partnera vlasnika partija na štetu građana. Otuda i ovaj poslednji „dupli pas“ NSD-a i DPS-a – prvi varaju građane da su jedino oni iskreni protivnici bivšeg režima, a drugi da imaju koalicioni potencijal da se opet ušunjaju u vlast.
Upravo zbog ovakvog odnosa, mi smo i javno ponovili da ćemo se držati principa saopštenog uoči prethodnih izbora – nećemo formirati vlast sa onima protiv kojih smo se borili 30 godina a koji su odgovorni za maltene sve glavne devijacije u našem društvu, kao što nećemo ni sa onima koji namjeravaju da taj model vladanja primjenjuju u budućnosti.
Vrijeme je za istinske promjene i pozitivnu selekciju. Građani Budve imaju u tekućoj predizbnornoj kampanji priliku da, možda i kao nikada ranije, prepoznaju ko se i sa kakvim potencijalom za rad u javnom interesu bori za njihove glasove. Nedostatak znanja, talenta i vještina ne može da se sakrije bježanjem od javnosti, skrivanjem iza šefova iz podgoričkih centrala i prljavom kampanjom.
Ali, u skladu sa onom narodnom da „ne pada snijeg da prekrije brijeg“ i ova predizborna kampanja, idealna je prilika da se pokaže javnosti koliko ko zna i na šta su sve spremni oni kojima neznanje i antitalenat ne smetaju da se šibicarskim opsenama bore za fotelje.