Rijeke vjernika koje se mjere desetinama hiljada i ove godine su se slile u manastir Ostrog, na prazik Svetog Vasilija Ostroškog Čudotvorca.

Centralnu Svetu arhijerejsku liturgiju na platou ispred Gornjeg manastira jutros su služili Visokopreosvećeni Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije i Preosvećena gospoda Episkopi Grigorije, dizeldorfski i sve Njemačke; Teodosije, raško-prizrenski i kosovsko-metohijski; Irinej, istočno-američki; Maksim, zapadno-američki; Kirilo, buenosajreski i južno-centralno-američki; Metodije, budimljansko–nikšićki i Jovan, umirovljeni.

Sasluživali su arhimandriti igumani: ostroški Sergije, treskavički Varnava, orahovački Pavle, kao i brojno sveštenstvo i sveštenomonaštvo.

Pojali su đaci Prizrenske bogoslovije.

Nakon čitanja Jevanđelja besjedio je Episkop Grigorije i između ostalog rekao da Ostrog nalikuje onim svetim mjestima iz kojih izviru sva druga.

On je pozvao sabrane vjernike da ponesu pregršt te svjetlosti u svijet, jer je svjetlost tu ne da bi se stavlja pod sud, nego da bi se stavila u svijećnjak da svijetli svima koji su u tami, jer Svjetlost zasvijetli u tami i tama je ne obuze.

„Ako se dogodi, milošću Božijom, da nas danas posjeti svjetlost koja u tami ove pećine svijetli, koja svijetli u tami ove gore, koja svijetli u tami cijeloga svijeta, onda će naše bolesti, sve naše nemoći i naše slabosti biće iscijeljene. Zato sa strahom Božijim, vjerom i ljubavlju pristupajte i otvorite srca svoja za svjetlost Hristovu, za svjetlost Hristovog učenika, sljedbenika, za hristonosnog, bogonosnog oca našeg Svetog Vasilija, i useliće se u vaša srca svjetlost, a sa njome će doći i radost života, radost iscjeljenja i radost spasenja“, poručio je Vladika Grigorije.

Nakon Svetog pričešća blagosiljan je slavski kolač.

Na kraju je Mitropolit Joanikije u arhipastirskoj besjedi rekao da se danas, na praznik Svetog Vasilija sjećamo riječi Svetog apostola Pavla da će oni koji idu putem Hristovim, i koji su spremni da sa Njim uziđu na Golgotu i da se sarazapnu sa Hristom, učestvovati u slavi vaskrsenja Hristovoga i u Njegovoj pobjedi nad smrću.

„Sveti Vasilije Ostroški išao je tim uskim i tijesnim putem za Hristom cio svoj zemaljski život noseći krst Gospodnji, ali noseći istovremeno i breme svoga naroda. Ali mu je Bog zatao dao, zbog njegove ljubavi prema Bogu i prema Crkvi i svome narodu takvu blagodat da je mogao, ne samo da propovijeda Jevanđelje i da bude svjedok Hristov ovdje na zemlji nego i da čini čudesa: da tužne tješi, bolesne liječi i da pokazuje silu svete pravoslavne vjere“, rekao je mitropolit crnogorsko-primorski.

Dodao je da se zbog toga oko Svetog Vasilija sav srpski rod u 17. vijeku okupljao kao nekada oko Svetoga Save Srpskoga.

„I isto tao kao što se nekada naš narod sabirao u manastir Mileševu, kod ćivota Svetoga oca našega Save, da tu dobije utjehu i blagodat, i milost Božju i silu da nosi svoj krst i da ide putem Božjim, kao što se tada naš narod sabirao da dobije iscjeljenje duševnih i tjelesnih nemoći od Svetoga Save, tako se u naše vrijeme, ali i još odavno sabira naš narod, ali i mnogi drugi narodi oko ćivota Svetoga Vasilija da dobiju od Boga, a molitvama Svetoga Vasilija iscjeljenja, lijeka, kreposti i sile“, rekao je Mitropolit.

Mitropolit Joanikije je zablagodario svima, prije svih braći arhijerejima koji su došli s raznih strana svijeta u Ostrošku svetinju na praznk Ostroškog Čudotvorca.

Posebno je pozdravio Njegovu Ekselenciju ambasadora Ruske Federacije u Podgorici g. Vladislava Maslenikova.

„Posebno želim da pozdravim djecu i omladinu koja dolazi pješke. Ove godine i od Banjaluke, a iz Hercegovine i Romanije nema skoro nijednoga mjesta odakle nijesu došli pješke da se poklone Svetom Vasiliju Ostroškome i da iz ljubavi prema njemu prinesu taj svoj veliki trud. Tako iz Sombora, sa Zlatibora, iz Crne Gore naravno, iz mnogih mjesta – Podgorice, Nikšića… Ne mogu sve nabrojati, nemojte mi zamjeriti. Znam jedino kolika je vaša ljubav i odanost prema Svetom Vasiliju Ostroškome, To smo vidjeli i ove godine“, kazao je vladika Joanikije.

Vladika je takođe zablagodario igumanu Sergiju i ostroškoj bratiji i, kako je rekao mnogom narodu koji hoće da pomogne manastiru.

„Nazdravlje praznik! Neka Sveti Vasilije Ostroški usliši i primi vaše molitve i neka ih iznese pred presto Božji, da odete sa blagoslovom svojim domovima. I neka Bog da da molitvama Svetog Vasilija Ostroškoga na sve vas izlije izobilna Božija milost i blagodat, na vaše domove i vaše potomstvo i sada i u buduća vremena“, poručio je mitropolit Joanikije, prenosi Mitropolija.

Demokratska narodna partija obavještava javnost da je njen predsjednik Milan Knežević dobio pisanu izjavu od gospodina Carla Bozzole, visokog predstavnika UN-a za vrijeme građanskog rata u Bosni i Hercegovini.

U njoj gospodin Carlo Bozzola pod zakletvom otkriva nove činjenice i detalje koje se odnose na dešavanja u Srebrenici 1995. godine. Primjerak ove izjave, predsjednik DNP – a je uputio premijeru Vlade Milojku Spajiću, predsjedniku države Jakovu Milatoviću, predsjedniku Republike Srbije Aleksandru Vučiću i predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku.

Oni su izjavu Carla Bozzole dostavili medijima a mi je prenosimo integralno:

Ovom svojom izjavom želim upoznati širu javnost sa pravim dešavanjima u slučaju tragedije u Srebrenici. Ja, Karlo Bocola (Carlo Bozzola), u tom periodu od 1992. godine, kao izvanredni delegat Ujedinih Nacija i Evropske unije na nivou Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske i Crne Gore, sve vrijeme sam obilazio bolnice i organizovao dobijanje donacija, kao i zbrinjavanje bolesne djece i ranjenih lica u BIH za liječenje u bolnicama EU.

Veliki broj djece zbrinjavan je uz saradnju i nadgledanje Instituta za majku i dijete iz Beograda i Novog Sada, a isti primjer odnosi se i za BIH i Hrvatsku. U timu su bili čuveni doktori iz EU, sa po tri grupe u tri pravca.

Obavljanje tog zadatka nosilo je sa sobom i ogroman rizik, jer su sve strane, većinom, ubijale zarobljenike. Pune četiri godine u procesu obavljanja toga zadatka bivao sam više puta zarobljavan, ali sam pritom uspio da izvršim veliki broj razmjena zarobljenih lica, uz visoki stepen rizika.

Spasio sam i uspio da ih vratim u njihove zemlje, uputivši ih Širaku, i dva francuska pilota, koji su pali iznad Sarajeva, a takođe i jednog američkog pilota, koji je pao u blizini Gline kod Bihaća. Pošto sam se kretao u svim zonama gdje su trajale ofanzive od Sarajeva do Knina, mene su kontaktirali svi komandanti i generali. Više puta sam se čuo oko razmjena zarobljenika sa generalom Dudakovićem i generalom Ratkom Mladićem, kao i sa mnogim drugim komandantima i generalima koji su me poznavali.

SREBRENICA

Više puta sam bivao i u Srebrenici. Mnogo srpskih civila oko Srebrenice ginulo je od Nasera Orića u periodu od 1992. do 1994. godine. Oko Srebrenice se ginulo i u zasjedama iz privatnih kuća.

Srbi su bivali ogorčeni zbog toga što upravo general Ratko Mladić nije mogao to da kontroliše. U razgovoru sa njim, u prisustvu plavih šljemova (Holanđani), general Mladić mi je kazao da moram organizovati povlačenje civila Muslimana autobusima prema Zenici. Tražio je da ja lično moram biti prisutan, jer nije bilo čovjeka sa te teritorije, a  da nije izgubio nekog člana familije ili čitavu familju.

Jasno je kakav pritisak je Mladić vršio oko povlačenja civila Muslimana, i nadam se da je to svakom očigledno. Unproforci su mu tim povodom zahvalili i odgovorili da Komandant Orić neće ni da nas primi, ni sasluša, i da se tu ništa ne može učiniti, pa se ja pitam zašto sada mnogi ćute i ne daju nikakve izjave, ili zašto ne predoče javnosti svoje tadašnje zabilješke?

Moj zaključak je da ne smiju!

U Srebrenici je po šumama stradalo oko 1100 civila Muslimana, jer su bili naoružani, i odgovarali su na napade, ali je bilo i onih koji su kao nenaoružani takođe stradali, njih još oko 250 oko Srebrenice za tri godine, a vojnika Muslimana oko 2500 do 2800 do kraja rata. Svi ostali sahranjeni – doneseni su iz drugih gradova i sela.

BORBA

“Ratni zločin nad Bošnjacima koji se dogodio u Srebrenici 1995. godine je za svaku osudu. Iako su Bošnjaci nad Srbima u toku građanskog rata u Bosni i Hercegovini 1991-1995. izvršili mnoge zločine, dio pripadnika Vojske Republike Srpske time ne može biti opravdan za zločin u Srebrenici. Oni koji su taj zločin izvršili pogazili su viteški moral srpskog vojnika i ogriješili su se o česte pozive i vapaje Svetog Patrijarha Pavla koji je u to ratno vrijeme skoro svakodnevno pozivao srpske oficire i vojnike da brane svoj narod, ali i da se čuvaju od grijeha, da budu ljudi, i da ne obrukaju svoje oružje”, rekao je u svojoj izjavi za portal IN4S Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.

Kako dodaje, nesporna je činjenica da je u Srebrenici izvršen zločin, ali priča o genocidu u Srebrenici je neodrživa i opasna. Pogrešno je i veoma opasno izjednačavati Srebrenicu i Jasenovac. Priča o srebreničkom genocidu nije naučno utemeljena, ali je itekako politički motivisana. Krajnje je sumnjivo da li se pokreće iz poštovanja prema žrtvama ili iz nekih drugih razloga. Oni, kojima je istinski stalo do poštovanja žrtava, znaju da je žrtvama bilo kojeg i bilo čijeg zločina istina potrebnija od politike. Lobiranje, sponzorisanje i propagiranje priče o genocidu u Srebrenici, ne može nadoknaditi nedostatke dokaza za održivost te priče. Zbog tih nedostataka podnosi se nacrt rezolucije o genocidu i ide na glasanje i preglasavanje. Može se dogoditi kada se bude glasalo za ili protiv rezolucije o genocidu da pod pritiskom sponzora, lobista i propagandista istina bude preglasana u Generalnoj Skupštini Ujedinjenih Nacija. Neće to biti prvi put u istoriji da istina bude preglasana, ali je jako opasno ako se to dogodi u Ujedinjenim Nacijama. Po ovom pitanju blagovremeno se čuo glas razuma od nekoliko svjetski priznatih autoriteta za ratne zločine i genocid. Efraim Zurof, direktor centra Simon Vizental, čuveni Juda Bauer i drugi jasno kvalifikuju da je u Srebrenici počinjen ratni zločin, ali ne i genocid. Zurof posebno ističe da bi označavanje Srebrenice genocidom obesmislilo taj pojam, što bi bilo opasno za dalju sudbinu čovječanstva.

Zašto je pokrenuta tolika svjetska mašinerija političke, finansijske i medijske moći da se izglasa pomenuta rezolucija u Generalnoj Skupštini Ujedinjenih Nacija? Radi istine o zločinu i radi pijeteta prema žrtvama? Ne, nego da se puna istina iskrivi i zatrpa, a da se poštovanje žrtava potisne u drugi plan, za račun politike. Cilj je, između ostalog da se genocid pripiše srpskom narodu koji je više puta u poslednjih stotinu godina bio žrtva genocida. Onda je jasno zašto se u ovoj priči pojavljuje Njemačka, navodi u svojoj izjavi mitropolit Joanikije.

“Crna Gora, da bi uvijek bila otvorena za istinu, da bi sačuvala svoje dostojanstvo, da bi sačuvala svoju unutrašnju stabilnost, da bi doprinijela izmirenju i regionalnoj stabilnosti, ne treba da glasa za rezoluciju o genocidu u Srebrenici. Dosljedno poštujući srebreničke žrtve neupitnog zločina, ali isto tako razlikujući zločin od genocida, treba da glasa protiv”, zaključuje Mitropolit Joanikije za portal IN4S.