Connect with us

Društvo

Apel za očuvanje statusa Univerziteta u Prištini sa privremenim sjedištem u Kosovskoj Mitrovici

Published

on

Imajući u vidu preambulu Ustava Republike Srbije u kojoj se izričito navodi da je ”Pokrajina Kosovo i Metohija sastavni deo teritorije Srbije, da ima položaj suštinske autonomije u okviru suverene države Srbije i da iz takvog položaja Pokrajine Kosovo i Metohija slede ustavne obaveze svih državnih organa da zastupaju i štite državne interese Srbije na Kosovu i Metohiji u svim unutrašnjim i spoljnim političkim odnosima”, ulogu i odgovornost članova univerzitetske akademske zajednice a posebno našu dužnost da tumačimo istinu i stvarnost u kojoj srpski narod na prostoru AP Kosovo i Metohija opstaje, svedoci smo svakodnevnog urušavanja teritorijalnog integriteta i suvereniteta Republike Srbije i masovnog kršenja elementarnih ljudskih prava Srba u AP Kosovo i Metohija od strane albanskih vlasti u Prištini, kao i pasivnosti svih međunarodnih organizacija i misija na Kosovu i Metohiji.

Izražavamo posebno nezadovoljstvo zbog kontinuiranog kršenja Rezolucije Saveta bezbednosti Ujedinjenih Nacija br. 1244 i zabrinutost zbog svakodnevnog sistematskog terora i represivnih mera koje nad Srbima na Kosovu i Metohiji i institucijama Republike Srbije na Kosovu i Metohiji, uprkos ustupcima učinjenim na štetu ustavnopravnog poretka Republike Srbije, sprovode vlasti Prištine.

Dosadašnja iskustva i rezultati briselskog pregovaračkog procesa ukazuju da interesi Republike Srbije i srpskog naroda na Kosovu i Metohiji nisu adekvatno zaštićeni, uprkos krupnim pravno-političkim ustupcima i implikacijama, uključujući i pitanje nesaglasnosti sa Ustavom i pravnim poretkom Republike Srbije, kako pojedinačnih sporazuma, tako i ”sprovedbenih” uredbi

Kao poslenici prava izražavamo protest zbog masovnih hapšenja Srba i izricanja drakonskih zatvorskih kazni u sudskim procesima koji ne zadovoljavaju ni minimum standarda u pogledu poštovanja prava na pravično suđenje.

Nedavna odluka o ukidanju platnog prometa Republike Srbije u AP Kosovo i Metohija, za posledicu može imati zabranu i prestanak rada svih ustanova Republike Srbije u oblasti obrazovanja, zdravstva, kulture, socijalnog staranja, kao i prestanak rada svih privrednih subjekata koji su poslovali u platnom sistemu Republike Srbije, ali i prestanak ostvarivanja stečenih imovinskih prava, kao što su penzije, invalidnine, socijalna pomoć i drugih, čime se na diskriminatorskoj osnovi Srbima na Kosovu i Metohiji masovno uskraćuje čitav niz osnovnih ljudskih prava, između ostalih, pravo na život, pravo na zdravlje, pravo na obrazovanje, pravo na mirno uživanje imovine, pravo na rad i pravo na socijalnu sigurnost.

Pred ovim tragičnim činjenicama nemamo prava da ćutimo, već imamo dužnost da naučno svedočimo istinu i pravdu.

Dosadašnja iskustva i rezultati briselskog pregovaračkog procesa ukazuju da interesi Republike Srbije i srpskog naroda na Kosovu i Metohiji nisu adekvatno zaštićeni, uprkos krupnim pravno-političkim ustupcima i implikacijama, uključujući i pitanje nesaglasnosti sa Ustavom i pravnim poretkom Republike Srbije, kako pojedinačnih sporazuma, tako i ”sprovedbenih” uredbi

U skladu sa opšteprihvaćenim načelom autonomije univerziteta, prava na akademski integritet i prava na visoko obrazovanje kao univerzalnih ljudskih prava, a svesni značaja postojanja i rada Univerziteta u Prištini sa privremenim sedištem u Kosovskoj Mitrovici kao ključne institucije za opstanak srpskog naroda na Kosovu i Metohiji, mi, profesori Pravnog fakulteta Univerziteta u Prištini sa privremenim sedištem u Kosovskoj Mitrovici, javno upućujemo:

APEL

ZA OČUVANjE STATUSA UNIVERZITETA U PRIŠTINI

SA PRIVREMENIM SEDIŠTEM U KOSOVSKOJ MITROVICI

U JEDINSTVENOM PRAVNOM I AKADEMSKOM PROSTORU REPUBLIKE SRBIJE

Univerzitet u Prištini sa privremenim sedištem u Kosovskoj Mitrovici nije niti može biti ”paralelna institucija”, već institucija koja radi i funkcioniše u skladu sa Ustavom Republike Srbije, zakonima, RSBOUN br. 1244, aktima UNMIK-a, odlukama o članstvu u međunarodnim obrazovnim institucijama.

Zakon o visokom obrazovanju, (“Službeni glasnik RS”, br. 88/2017, 27/2018 – drugi zakon, 73/2018, 67/2019, 6/2020 – drugi zakon i 6/2020 – drugi zakon, 11/2021 – Autentično tumačenje, 67/2021 – dr. zakon, 67/2021, 76/2023.) u članu 138. precizno utvrđuje da: ”na teritoriji Autonomne pokrajine Kosovo i Metohija, nad visokoškolskim ustanovama čiji je osnivač Republika, Vlada ima sva prava i obaveze osnivača”.

Univerzitet u Prištini sa privremenim sedištem u Kosovskoj Mitrovici legalno i legitimno deluje u okviru jedinstvenog pravnog i akademskog prostora Republike Srbije

Univerzitet u Prištini sa privremenim sedištem u Kosovskoj Mitrovici legalno i legitimno deluje u okviru jedinstvenog pravnog i akademskog prostora Republike Srbije. Pored toga, Univerzitet u Prištini sa privremenim sedištem u Kosovskoj Mitrovici je odlukom Generalne skupštine Evropske asocijacije univerziteta održane u Barseloni 30. oktobra 2008. godine, primljen u punopravno članstvo Evropske asocijacije univerziteta; prilikom prijema, prihvaćena je aplikacija Univerziteta u kome je jasno naznačeno da je reč o javnom (državnom) univerzitetu, čiji je osnivač (i finansijer) Vlada Republike Srbije.

Imajući u vidu ove neoborive pravne činjenice, Univerzitet u Prištini sa privremenim sedištem u Kosovskoj Mitrovici ne može biti predmet nikakve ”integracije”. U suprotnom, vlasti u Prištini, i same ustanovljene nasiljem i suprotno RSBOUN br. 1244, grubo bi prekršile čitav niz javnopravnih normi i principa, što bi pak za posledicu imalo kršenje jednog od osnovnih ljudskih prava – prava na obrazovanje Srba i svih koji studiraju na Univerzitetu u Prištini sa privremenim sedištem u Kosovskoj Mitrovici.

Takođe, imajući u vidu dosadašnja iskustva sa diskriminatorskim odlukama i sistematskim nasiljem koje sprovode jednostrano proglašene vlasti u Prištini, uvereni smo da je opstanak Univerziteta u Prištini sa privremenim sedištem u Kosovskoj Mitrovici jedino moguć u okviru jedinstvenog pravnog i akademskog prostora Republike Srbije, u skladu sa Ustavom i Zakonima Republike Srbije, što je konstatovano i u jednoglasno usvojenim zaključcima Kolegijuma Rektora Univerziteta u Prištini sa privremenim sedištem u Kosovskoj Mitrovici održanog 26. aprila 2013. godine, i odlukama Saveta i Senata, kao i saveta fakulteta u sastavu Univerziteta održanih 27. marta 2016. godine.

Promena statusa Univerziteta u Prištini sa privremenim sedištem u Kosovskoj Mitrovici pravno i faktički je nemoguća, bez potpune izmene normativnog okvira Republike Srbije (uključujući i odredbe Ustava Republike Srbije i brojne zakone iz različitih oblasti). Ustupanje ili prenošenje osnivačkih prava, poništavanje principa autonomije univerziteta, akademskih sloboda, utvrđivanja ”drugog ili drugačijeg” statusa brojnim kategorijama lica, nemoguće je ostvariti bez prethodnog utvrđivanja drugačijeg statusa teritorije na kojoj Univerzitet funkcioniše.

Promena statusa Univerziteta, koja bi podrazumevala njegovu integraciju u Zajednicu srpskih opština, kao entitetu koji ustavnopravni poredak Republike Srbije ne prepoznaje, imala bi nesagledive posledice po status studenata i zaposlenih, i neminovno bi dovela do gašenja najviše visokoškolske obrazovne i naučne institucije na Kosovu i Metohiji čiji je osnivač Republika Srbija. Posledice takve promene dodatno bi ugrozile opstanak srpskog naroda na AP Kosovo i Metohija. Stoga ističemo da se takvim eventualnim promenama odlučno protivimo.

Svako preispitivanje statusa i organizacije institucija visokog obrazovanja na teritoriji AP Kosovo i Metohija, čiji je osnivač Republika Srbija, mora polaziti od važećih zakonskih normi i principa poštovanja autonomije Univerziteta. U skladu s tim, bilo kakva eventualna promena statusa Univerziteta u Prištini sa privremenim sedištem u Kosovskoj Mitrovici, podrazumevala bi i aktivno učešće i saglasnost akademske zajednice Univerziteta.

Imajući u vidu dosadašnje rezultate, dinamiku i aktuelne procese povodom ”normalizacije odnosa Beograda i Prištine”, čiji rezultati mogu pogubno da se odraze na očuvanje i funkcionisanje Univerziteta u Prištini sa privremenim sedištem u Kosovskoj Mitrovici, smatramo da bi u takvim eventualnim okolnostima, opstanak Univerziteta jedino bio moguć uz poštovanje principa: stečenih prava Univerziteta u Prištini sa privremenim sedištem u Kosovskoj Mitrovici, autonomije univerziteta i akademskog integriteta.

S obzirom da je Univerzitet u Prištini sa privremenim sedištem u Kosovskoj Mitrovici delio i deli sudbinu srpskog naroda na Kosovu i Metohiji, da je živi organizam koga čini akademska zajednica (akademsko i ostalo osoblje i studenti), svako dalje pogoršanje položaja srpskog naroda na Kosovu i Metohiji, kao rezultat nastavka politike sistemskog nasilja i diskriminacije nad Srbima na Kosovu i Metohiji od strane albanskih vlasti u Prištini, kao i daljeg jednostranog sprovođenja do sada postignutih sporazuma i ustupaka Republike Srbije u ”briselskom pregovaračkom procesu”, nužno bi dovelo do prestanka rada Univerziteta. Stoga se ova dva pitanja ne mogu posmatrati odvojeno. Pitanje pravnog statusa Univerziteta u Prištini sa privremenim sedištem u Kosovskoj Mitrovici i svih drugih institucija i ustanova koje deluju u pravnom sistemu Republike Srbije i pitanje položaja i stanja ljudskih prava srpskog naroda na Kosovu i Metohiji su organski povezana i čine nerazdvojnu celinu.

Pozivamo Vladu Republike Srbije, Ministarstvo prosvete, Ministarstvo nauke, tehnološkog razvoja i inovacija, kao i sve nadležne organe Republike Srbije, da u pogledu rada i opstanka Univerziteta u Prištini sa privremenim sedištem u Kosovskoj Mitrovici u novonastalim okolnostima, u saradnji sa celokupnom akademskom zajednicom Univerziteta, imajući u vidu značaj i naročitu osetljivost ovog pitanja, istraje u očuvanju statusa Univerziteta u Prištini sa privremenim sedištem u Kosovskoj Mitrovici u jedinstvenom pravnom i obrazovnom sistemu Republike Srbije.

Zadržavamo pravo da pozovemo na solidarnost celokupnu akademsku javnost Srbije, kao i međunarodnu akademsku javnost, da se pridruže našem apelu.

Stavljamo na raspolaganje sopstvene intelektualne i ljudske kapacitete, kako bi, dobroj veri, u dijalogu sa nadležnim organima, iznašli najprihvatljiviji način ostvarivanja obrazovne i naučne delatnosti Univerziteta u uslovima sistematskog nasilja albanskih vlasti u Prištini, i dali doprinos rešavanju svih drugih pitanja koja smo istakli u ovom dokumentu.

U Kosovskoj Mitrovici,

12. februara 2024. Godine

Doc. dr Duško Čelić, s.r.

Prof. dr Zdravko Grujić, s.r.

Prof. dr Dejan Mirović, s.r.

Prof. dr Bojan Bojanić, s.r.

Doc. dr Srđan Radulović, s.r.

Prof. dr Dragan Blagić, s.r.

Društvo

UNCG povodom 3. maja, Dana slobode medija: Novinarska solidarnost temelj naše profesije

Published

on

Povodom 3. maja – Svjetskog dana slobode medija Udruženje novinara Crne Gore uputilo je čestitku svim novinarima, redakcijama, urednicima i udruženjima novinara istakavši da novinarima u Crnoj Gori niko ne garantuje sigurnost, autonomiju i dostojanstvo koje je imala ova nekada ugledno zanimanje. U vremenima brojnih izazova važna je odgovornost, profesionalizam i posvećenost istini, što su temelji kredibilnosti medijskog prostora.

Podsjećamo da je Crna Gora na Svjetskom indeksu slobode medija, za ovu godinu, napredovala za tri pozicije, pa je sada na 37. od 180 zemalja svijeta.

U izvještaju, koji je objavila međunarodna organizacija Reporteri bez granica (RSF) povodom 3. maja – Svjetskog dana slobode medija, navodi se da Crna Gora nastoji da se pridruži Evropskoj uniji, a vladajuća koalicija, koja je preuzela vlast 2023. godine, uskladila je nacionalno zakonodavstvo sa evropskim standardima.

Takođe, u bazi Safe Journalist zabilježena su 24 incidenta, što je značajno više u odnosu na predhodnu godinu, kada ih je bilo 16.
Novinarska olidarnost trebala bi biti temelj svakog d‌jelovanja., a stalno zalaganje za prava, sigurnost i profesionalne standarde je zajednička. Samo solidarni između sebe možemo da gradimo medijsku scenu koja služi javnom interesu i čuva slobodu govora.
Ovo je prilika da se uputi i apel vlastima, ali i opozicikji da moraju garantovati siguran ambijent za rad novinara i novinarsku autonomiju.
Takođe smo svjedoci smo da se novinari i novinarke u Crnoj Gori sa lošim socio-ekonomskim položajem sa neadekvatim primanjima i pod stalnim pritiskom vlasnika medija i politike.

Zabrinjava nekolegiojalnost i nedostatak solidarnosti među novianrima, medijima i udruženjima medija.

Sve ovo utiče na pad novinarskog profesionalnizma, autocenzuru i direktno se odražava na pad povjerenja u novinare i medije.
UNCG podržava aktuelnu vlast , opoziciju i NVO koje se bave medijima da novinarima i novinarkama stvore i garantuju da rade svoj posao slobodno, profesionalno i bez policijskog obezbeđenja i straha za goli život i minimum egzistencije.

Predsjednik UNCG Tihomir Burzanović
Sekretar UNCG Ivan Milošević

Podgorica, 2.maja 2025.g.

 

Nastavi Citanje

Društvo

Novo ruho Rumijske crkve

Published

on

PIŠE: o Jovan PLAMENAC

Ove godine slavimo jubijej crkve Svete Trojice na Rumiji – 20 godina od njenog obnovljenja.
Juče smo u njoj odslužili redovnu jednomjesečnu Liturgiju, a potom je prefarbali, tako da je sinula u svoj svojoj ljepoti. Posljednji put je prefarbana nakon što su po njoj bili isctali grafite „UČK“, „Ovo je Albanija“ i slično, 2012. godine.

Rumijska crkva je, po svoj prilici, najoklevetanija crkva na svijetu. Bogoborni trodecenijski režim u Crnoj Gori, koji je sam sebe srušio nakanom da Crkvi otima imovinu, sve vrijeme, pomoću svojih aktivista, poslanika, medija, ali i dijela naroda u kojem je svojom monstruoznom propagandom razbuktao mržnju prema Srbima i Srpskoj pravoslavnoj crkvi, iz svojih bolesnih političkih razloga, plasirao je bezočnu laž da je obnovljena Rumijska crkva devastirala kult Svetog Jovana Vladimira i narušila barski međuvjerski sklad i Istina je suprotna: obnova crkve Svete Trojice je ispunjenje zavjeta predaka naroda podrumijskog kraja tri konfesije da crkva bude vraćena na vrh Rumije. Upravo vođeni tim najsilnijim zavjetom u Crnoj Gori, koji potiče iz vremena kada je u ovom kraju živio samo pravoslavni narod, oni su stotinama godina na Trojčindan, sa dubokim poštovanjem prema svojim pravoslavnim precima, u litiji koju je, kao i danas, predvodio pravoslavni sveštenik, u jedinstvu sa članovima porodice Andrović, čuvarima drevnog krsta Svetog Jovana Vladimira, iznosili po kamen, ne besmisleno, nego sa smislom, nadom i vjerom, da će onda kada se tu sabere dovoljno kamenja crkva biti vraćena.

I kada je ovaj zavjet ispunjen, kao čir, kao vulkan, prokuljalo je zlo mržnje Crnom Gorom. Ono je sve vrijeme podgrijavano i sasvim je moguće da su grafiti ispisivani po Rumijskoj crkvi djelo režimske tajne policije i njegovih aktivista. To zlo je i danas živo, kao tekovina vladavine trodecenijskog režima, ali i kao mjera njegovog prisustva u današnjem političkom, kulturnom, duhovnom i medijskom životu Crne Gore.
A Rumijska crkva, kao da su je bezočne klevete očvrsle, živi svoj divni život. Svakog mjeseca u njoj se Bogu prinosi služba. Na Liturgiji juče bilo nas je 37, iako je bio radni dan. Skoro pola hodočasnika ostalo je da pomognu pri uređenju crkve, među njima i dva mladića, Bjelopoljac i Pljevljak, koji nijesu ni znali da će biti rada na crkvi. Juče je na Litirgiji na Rumiji bila i beba koja danas puni 15 mjeseci, izvjesno najmlaći rumijski hodočanik. Otac joj je Čeh a majka Srpkinja iz Loznice.

Nastavi Citanje

Društvo

Medojević: Da li su Šuković i Novović korumpirani?

Published

on

Nebojša Medojević komentarisao je  slučaj izgradnje zgrade u centru Podgorice, koja je prema ranijem pisanju dnevnika Vijesti plaćena 8,7 miliona a kupljena za potrebe više državnih institucija.
Zgrada u centru Podgorice
Kako navodi lider PZP-a,  za ovaj predmet su vrlo zainteresovani Amerikanci i više puta su Vladimira Novovića pitali šta se dešava sa ovim predmetom, čak su i finansirali istraživačku priču koju je sporveo CIN CG
“Službenik SPO Goran Mitrović doveo je ovaj predmet skoro do kraja, kada je stigao do toga da se uhapsi Milan Miki Ivanović (Novi Volvox) i ekipa oko njega koja je ovo namjestila, Šuković mu je uzeo predmet i preko Bata Milića, tadašnjeg šefa ANB, završio da Mitrović ne dobije produženje dozvole za pristup tajnim podacima, da bi mogao da nastavi rad u SPO”, naveo je Medojević.
Kako dalje navodi,to je urađeno preko Dževada Kožara, koji po njegovom mišljnjeu stoji iza svih namještenih bezbjednosnih provjera kojima je po direktivi Predraga Šukovića uklonio službenike koji su profesionalno radili svoj posao i da učestvuju u njegovom biznisu naplaćivanja usluge da se predmet stavi u fioku i ne dira.
“Konkretno u ovom slučaju, Šuković je zaustavio istragu zato što je Milan Miki Ivanović (Novi Volvox) prema podacima ljudi u SPO i ANB, platio 500.000 eura Šukoviću da to drži u fioci. Ivanović je potpuno kontrolisao Bata Milića, a sada preko Sretena Kankaraša kontroliše i novi sastav ANB i istraga je stopirana. Sreten Kankaraš i ljudi iz PES mu vraćaju uslugu jer je finansirao PES i davao novac Kankarašu i Spajiću, a što su potvrdili Ivanovićevi partneri”, otkriva Medojević.
Ovaj predmet je primjer tvrdi Medojević kako korupcija i dan danas štiti DPS strukture, a sve u saradnji djelova PES-a, Sretana Kankaraša, DPS-a, Šukovića i struktura u ANB-u.
“Ali se postavlja ključno pitanje, šta radi Novović, zašto ćuti i je li on sa Šukovićem u tal?
Izgleda da će predmet oznake KTRS 164/20 (kao i još neki) koštati ljude u SPO i SDT isto kao pojedini predmeti Katnića i Čađenovića, kada dođe neki novi GST i novi šef SPO”, zaključuje Medojević objavu na mreži Fejsbuk.

Nastavi Citanje

U Trendu