Na današnji dan prije 24 godine ubijen je ministar odbrane tadašnje SR Jugoslavije Pavle Bulatović. Bulatović je ubijen u Beogradu, a u vrijeme atentata ministar unutrašnjih poslova Crne Gore bio je Vukašin Maraš, a šef SDB-a Duško Marković.
Do danas je ostalo nepoznato ime ubice i nalogodavca (ili više njih) ovog zločina, koji je tada potresao sve građane SRJ, jer je ubijen u narodu omiljen čovek, koga su krasili poštenje, stručnost, hrabrost i nesebičnost.
Sin pokojnog Bulatovića, Balša, povodom godišnjice ubistva njegovog oca kazao je da nemoć, nečinjenje ili nesposobnost države da kaže ko je ubio ministra odbrane u centru prestonice tadašnje Savezne Republike Jugoslavije stvara utisak njenog dubokog saučesništva u zločinu.
„Imam osjećaj da se taj predmet nalazi iza nekih teških, škripucavih čeličnih vrata, čiji ključ drže samo izabrani, vrlo rijetko ga koriste, a spise ne mogu da pronađu od velikog sloja memle i prašine koji se natoložio za ovolike godine“, kazao je Balša Bulatović za Borbu.
„Možda nije trebalo da se obratite meni ili bilo kome iz naše porodice, pošto postoje razni sveznajući otkrovitelji svih mogućih tajni – od nerazjašnjenih atentata, sumnjivih samoubistava do tumača skrivenih razgovora i tajnih dogovora, koji rado gostuju na svim TV stanicama i znaju sve šta se dešavalo i šta će se dešavati i te svoje moći su otkrili, posebno sada, kada su u penziji. To olako i površno izgovaranje krupnih riječi i duboko kopanje po nezacijeljenim ranama izaziva nemir, pojačava bol, a počesto i vrijeđa preostale i još uvijek žive članove Pavlove porodice. Siguran sam da i oni dobro znaju da su mediji, i štampani i elektronski, poslednja adresa na kojoj bi tako nešto trebalo izgovoriti. I da li taj snijeg pada – da pokrije breg ili da svaka zverka sakrije svoj trag…“, jasan je Bulatović za naš portal.
On je mišljenja da je to samo nažalost, logičan slijed okolnosti zbog nerazjašnjavanja ubistva i neprivođenja učinilaca i naredbodavaca ovog gnusnog zločina.
„Jer svi koji sada olako i sasvim jednostavno, u danima debele mirovine objašnjavaju zločine koje su bili zaduženi da rešavaju, dok su bili radno aktivni imali su čuvene odgovore tipa „to nije u našoj nadležnosti“ i „istraga je još uvijek u toku“. Nemoć, nečinjenje ili nesposobnost države da kaže ko je ubio ministra odbrane u centru prestonice tadašnje Savezne Republike Jugoslavije, stvara utisak njenog dubokog saučesništva u zločinu. I ne znam kako se običan građanin može smatrati sigurnim u državi u kojoj strada ministar odbrane. Ko su te osobe ili grupe, pojedinac zasigurno nije mogao, koje su tada odlučivale ko će od nas ujutru da se probudi, a ko neće“, pita se Bulatović.
Konstatuje da je jedina utjeha porodici i zahvalnost, sjećanje na onu rijeku ljudi, što ga je ispratila na vječni počinak i hiljade onih, starih i mladih, koji su mu iskazali neizrecivo poštovanje praveći špalir i zasipajući cvijećem posmrtnu povorku, na putu od podgoričkog aerodroma do gradskog groblja Čepurci i posle dva dana, od Podgorice do Gornjih Rovaca.
„Znam i dobro se sjećam tog nesrećnog vremena, koje se uzgred nije mnogo promijenilo, kada se nije znalo ko je kriminalac a ko policajac, kada je lubenica na svakoj pijaci više vrijedjela od bilo koje birane glave; ali ne mogu da prihvatim da poslije toliko godina, promjena raznih vlada i predsjednika, reformi policije, sudstva i tužilaštva, raznih sablji i anketnih odbora, raznih zatvorenika po bjelosvjetskim tamnicama koji nude „saradničke informacije i usluge“ – niko nije pokušao da uradi bilo šta što bi pokrenulo istragu sa nulte tačke“, kazao je Bulatović za BORBU.
Iako, kako navodi, preovladava osjećaj potpune iznevjerenosti i ogorčenja u sudsku pravdu, ipak se nada da će neko istinski pokrenuti istragu, i to od samog početka, gdje bi se zajednički uključili istražni organi i Srbije i Crne Gore, jer se sada vidi da su u tom periodu izuzetno dobro sarađivale razne kriminalne grupe, uz nesebičnu pomoć raznih službi, ili djelova službi, i jedne i druge države.
„Najgore bi bilo, da ostane sve kao do sada, da se svi „prave mrtvi“ i da čekaju nekog pokajnika, koji bi trgujući svojom slobodom otkrio naredbodavce, a te države samim tim pokazale svoju nemoć, nesposobnost i nespremnost da odgovore svojoj osnovnoj ulozi – pravo na život svakog građanina“, zaključio je Bulatović.
Da Crna Gora polako korača ispravnim putem pokazuje i amblem specijalnih jedinica na kojem se nalazi NJegoševa zavjetna kapela.- rekao je Tomić
Ovaj čin nije samo grafičko rešenje, već i pokazatelj da državne institucije u ovom slučaju MUP prihvataju tradiciju svoje zemlje, pa tako nakon ćiriličnih natpisa imamo i ovaj potez, koji iako se čini malim jeste u stvari veliki korak ka dekljunizaciji Crne Gore.- dodao je Tomić
Onako, kako je Crkva svuda gradila replike NJegoševe kapele, tako sada i država mora i treba da u svojim simbolima ističe već pomenutu kapelu, a tu mislim da bi naročito značajno bilo da isti korak naprave i predsjednik Crne Gore Milatović, predsjednik parlamenta Mandić kao i srpski ministri u vladi, ali da i ministarstvo prosvete poštujući NJegoša kao velikana književnosti istakne ovaj simbol u budućnosti. Naravno, specijalne vojne jedinice bi takođe trebalo da slijede primer kolega iz MUP-a!- istakao je Tomić
Pa kada kao što volim reći sve legne na rudu, da možemo slobodno reći e sada i definitivno na Lovćenu!
Crnogorskim vojnicima Rajku Krivokapiću i Dragutinu Lalatoviću plata će biti smanjena za trećinu za period koji su proveli u pritvoru na Kosovu, jer će dobiti status “udaljeni od dužnosti”, dok će se za odlazak u inostranstvo bez znanja starješine i zloupotrebu bolovanja pokrenuti ispitni u sklopu disciplinskog postupka, proizilazi iz odgovora Ministarstva odbrane (MO) Vijestima.
“Vojska Crne Gore (VCG) će uzeti u obzir sve činjenice i okolnosti konkretnog slučaja i u skladu sa Zakonom o VCG donijeti odgovarajuću odluku. U tom kontekstu, Generalštab VCG ukazuje da je navedenim zakonom propisano da se lica u službi u Vojsci udaljavaju od dužnosti za vrijeme dok se nalaze u pritvoru”, saopštili su iz Ministarstva.
Odgovarajući na pitanje da li će protiv vojnika biti pokrenut disciplinski postupak zbog neprijavljivanja putovanja, iz resora Dragana Krapovića su kazali da su iz Generalštaba VCG informisani da je u toku ocjena da li su Krivokapić i Lalatović povrijedili vojnu disciplinu.
“Nakon sprovedenog postupka donijeće se odluka u skladu sa zakonom”, istakli su.
Krivokapić i Lalatović su, zajedno sa Marinkom Jovanovićem, uhapšeni nakon proslave ktitorske slave u Visokim Dečanima 24. novembra zbog natpisa “Kosovo je Srbija” na registarskim tablicama, a dva dana kasnije određen im je tridesetodnevni pritvor koji je kasnije produžen za isto toliko dana.
Na teret im se stavljalo da su “podsticali mržnju i netrpeljivost”. Iako im je krajem decembra pritvor produžen do 23. januara, pušteni su sedam dana prije isteka tog roka, a dan kasnije je Specijalno tužilaštvo Kosova obustavilo istragu protiv trojice crnogorskih državljana.
U pritvoru su proveli 55 dana, pa će im, najvjerovatnije, biti “oporezovane” kompletna decembarska, ali i dio novembarske, odnosno januarske plate.
Kako je naš portal više puta pisao, šovinizam, srbofobija i uopšte rečeno mržnja određenih slojeva društva u Crnoj Gori prevazilazi sve granice.
Ne znamo zašto, ali je postala praksa da se ovakvi govori mržnje od strane policije ne procesuiraju niti im isti pridaju važnost, iako je kada pogledate fotografije ispod jasno da se radi o klasičnom govoru mržnje.
Ostaje nam da vidimo da li će ovoga puta nadležni organi reagovati.