Francuski predsjednik Emanuel Makron je nedavno izjavio: “Ruska pobjeda bi mogla značiti kraj evropske bezbjednosti”, pa je zbog toga pozvao Francusku da krene putem ratne ekonomije. Jer ako Putin ne bude zaustavljen u Ukrajini, sve više Evropljana postaje svjesno da će oni sami morati da se razračunavaju s njim.
Nametanje narativa da je evropska bezbjednost ugrožena ako Ukrajina ne pobijedi Rusiju je u osnovi plasiranje laži radi pripremanja sopstvenog javnog mnjenja za stvarne namjere koje će postajati sve vidljivije. U kojoj mjeri je evropska bezbjednost bila ugrožena za vrijeme postojanja Varšavskog pakta, kada su Rusi bili mnogo bliže Zapadnoj Evropi? U međuvremenu, Rusi se nisu još više približili evropskim granicama, već je Zapad duboko prodro pred stomak Rusije i zaprijetio njenim granicama.
Zašto bi evropska bezbjednost bila više ugrožena nego što je sada ako bi Ukrajina bila vojno neutralna zemlja? Zar upravo to Rusija ne zagovara? Nema bilo kakvih dokaza o agresivnim namjerama Rusije prema bilo kojoj zemlji, pogotovo prema članicama NATO-a, čiji je član 5. njegove Povelje veliki garant mira i bezbjednosti svih njegovih članica. Sve teze su na Zapadu u korijenu zamijenjene. Fenomen bezbjednosne dileme ili spiralnog modela, koji je u političkoj teoriji poznat još od Herodota i Peloponeskih ratova, već odavno u ovom sukobu pokazuje svoju pogubnu praksu. Pod izgovorom povećanja sopstvene bezbjednosti počinje dodatno naoružavanje i sklapanje novih saveza. Tu spiralu je teško prekinuti i zaustaviti, tako da je sukob između njih jednog trenutka gotovo neminovan.
Ukrajina je navodno prva linija odbrane Evrope i bolje je da se doprinese odbrani finansijski, u oružju i municiji, nego sopstvenim životima. Time se očigledno opravdavaju ogromna odvajanja od usta građana zapadne Evrope radi vođenja rata protiv Rusije. Istovremeno se Ukrajinci ohrabruju da njihove pogibije nisu samo radi odbrane sopstvene zemlje već i čitave Evrope i svih njenih vrijednosti.
Dubina
Tačno je da se u Rusiji naglašava da se vodi rat protiv Zapada, ali to nije izbor Rusije, već Zapada. Nije Rusija ispalila niti jedan metak na članice Evropske unije, niti pokazuje bilo kakvu namjeru da to uradi. Na Zapadu se tvrdi da je ukrajinska vojska svojom herojskom odbranom nanijela katastrofalne gubitke Rusiji, pa zbog toga ona nema sposobnosti da ugrozi njihovu bezbjednost. Inače, opasnost je konstantna zbog ruske, navodno, imperijalističke prirode i oživjelih imperijalnih ambicija.
Činjenica je da Rusi i kad žive i kad umiru vode računa o svojoj strategijskoj dubini. Uostalom, zar kontrolisanje bezbjednosti oba okeana, i sa svoje zapadne i sa istočne strane, nije strategijski interes SAD radi njihove strategijske dubine. A politika je ozbiljan posao u kome se štite sopstveni interesi. Treba imati u vidu da vaše interese neprijatelj ozbiljno uzima u obzir i sve radi da ih umanji. Ali suprotna strana ne smije dozvoliti da je aktivnosti neprijatelja parališu u namjeri da zaštiti svoje.
Ko je kome ovdje ušao u strategijsku dubinu i koliko? Po čijem scenariju se stvari odvijaju? Ko inicijalno povlači provokativne poteze na velikoj geopolitičkoj šahovskoj tabli?
Sve je vidljivije i očiglednije da Zapad nema odbrambene, već ofanzivne ciljeve. Po koracima koje preduzima pokazuju se namjere, vizije i planovi koji vode otvorenom ratu protiv Rusije. Politički Zapad ne kopa svoje odbrambene rovove duž svoje granice, već šalje svoje ofanzivno naoružanje preko nje. To naoružanje će u jednom trenutku dočekati zapadne vojnike, da ga prihvate i sa njim krenu na naredni zadatak. Ovaj proces se odvija po fenomenu “kuvane žabe”. Ako žabu ubacimo u lonac sa vrelom vodom, ona će odmah iskočiti iz lonca. Ali ako vodu u loncu za žabom polako zagrijavamo, žaba se navikava i ne iskače iz lonca, već se na kraju skuva. Najprije je ukrajinska nada podgrijavana sofisticiranim artiljerijskim naoružanjem, zatim sistemima protivvazdušne odbrane, potom njemačkim tenkovima “leopard” i najzad američkim lovcima F-16. Sada se podgrijava obećanjima dalekometnih raketa, uključujući i balističke. Sve pojedinačno je nesrećnim Ukrajincima lažno predstavljano da će presudno uticati na odnos snaga na bojištu. Sve je polako uvedeno u rat i ništa nije prelomilo odnos snaga u ukrajinsku korist. Zdrav razum sebi postavlja pitanje: ako su stvarno željeli da sačuvaju ukrajinski narod i državu, zašto im sve to nisu dali prije početka sukoba.
Neki vjeruju da Rusija posjeduje “nešto” bez čega Zapad ne može da preživi. Pošto im Rusija to ne da, očigledno je da je Zapad odlučio da to “nešto” otme. Zbog toga se izdaju direktive za intenziviranje proizvodnje vojnog naoružanja i prelaska na ratnu industriju. Zbog toga se izdvajanja za vojne budžete udvostručuju, a kapaciteti namjenske industrije značajno povećavaju. Zbog toga se rat u Ukrajini koristi kao eksperimentalni sukob, kao “pilot projekat” nečega što će uslijediti mnogo veći i mnogo pogibeljniji. Rat služi kako bi se, prvenstveno, što više oslabila ruska strana, ali i za to da se prikupe obavještajni podaci o sposobnosti ruskog naoružanja, obučenosti ruske vojske, o moralu i borbenoj sposobnosti uopšte radi narednih borbenih dejstava.
Gušenje Zapada
Rat u Ukrajini je potreban Zapadu da bi se pred sopstvenim javnim mnjenjem predstavilo kako je neophodno revitalizovati zapuštene odbrambene sposobnosti. Ukrajina je odjedanput proglašena kao evropski prostor za disanje. Bez nje bi se Zapad ugušio, jer bi ostao bez vazduha. Zbog toga je bilo potrebno da se organizovanom psihološko-propagandnom operacijom Zapad ujedini oko svojih osnovnih vrijednosti: demokratije, sloboda i ljudskih prava, i da zauzme poželjan gard prema autokratiji i drugom zlu koje dolazi iz Rusije. Rat je bio potreban kako bi se NATO proširio na neutralne zemlje Finsku i Švedsku i popravio svoje geopolitičke pozicije na prostoru Arktika. Pod izgovorom potkopavanja zapadnih vrijednosti iznutra Zapad je uklonio sve ruske informativne kuće koje su na bilo koji način prenosile rusku istinu. Pod izgovorom smanjenja i oslobađanja od ruske zavisnosti Zapad je raskinuo brojene ekonomske odnose sa Rusijom i zabranio joj uvoz svojih tehnologija. Rat u Ukrajini je iskorišćen da javno mnjenje Zapada ne samo sve to proguta već i da stoički podnese sopstvenu cijenu.
Običan svijet se nada da će se brzo pronaći mirno rješenje i da će sukob stati, a oni bolje obaviješteni naziru i slute da je ovo samo uvod u nešto mnogo šire i pogubnije. Vjerovatno će se nastaviti “grijanje žabe” do nivoa upotrebe taktičkog nuklearnog naoružanja. Rusija ne želi, a Zapad se neće usuditi da upotrijebi strategijsko nuklearno naoružanje. Ali je izvjesno da će taktičko nuklearno naoružanje Rusija bez oklijevanja upotrijebiti onoga momenta kada bude ugrožen njen vitalni interes.
Srpski narod je među prvima bio na udaru istih stratega i planera na putu porobljavanja slobodnih naroda. Na kraju svoje vladavine iz Slobodana Miloševića je, čini se, progovorio sam Gospod: “Postoji neko veće zlo iza Amerike sa kojim se borim, postoji nešto satansko u tom lažnom osmehu Amerikanaca. To njihovo zlo nije sa ovoga sveta. Video sam. Ovo više nije borba slobodoljubivog naroda protiv imperijalista. Ovo je borba protiv neprijatelja ljudskog roda. Drevne priče su istinite. On će zauzimati jednu po jednu naciju. Ja sam usamljen u ovoj borbi. Po prvi put se bojim za svoj narod i za sebe”.
Džordž Fridman, američki geopolitički futurolog, tvrdi da cilj rata u Ukrajini nije poraz Rusije, već sprečavanje gubitka Ukrajine. Oduvijek su se koristile obmane radi strategijskog maskiranja stvarnih namjera.
(Autor je magistar politikologije i penzionisani brigadir OS BiH i pukovnik VRS)
Bivši šef analize američke obavještajne službe (najveće na svijetu), CIA, zadužen za Rusiju, Džordž Bibi (George Beebe), otkrio je zastrašujuće prognoze o tome gdje će ići rat u Ukrajini, za koji vjeruje da će vrlo brzo stići na Balkan.
Džordž Bibi je naveo da Moskva neće prihvatiti nijedan plan SAD-a i Velike Britanije za tu zemlju. Rusi će ostaviti zemlju uništenom, otvorenom ranom, neće dozvoliti povratak stanovnika ni investicije, ostavljajući zemlju u stanju u kojem je danas.
Razlog je taj što Moskva ne prihvata novi svetski poredak bez Rusije, bez obzira na to šta NATO preduzme.
„Rusija i veći dio svijeta ne prihvataju ‘međunarodni poredak zasnovan na pravilima’ u kojem SAD diktiraju pravila i odlučuju selektivno kada će se primjenjivati.
Putin je racionalan i želi normalne diplomatske odnose sa NATO-om (iako postoji duboka ruska država koja prezire sve zapadno)“, naglasio je on.
Bivši šef analize CIA-e za Rusiju, Džordž Bibi, nastavio je: „Bez Rusije, ne postoji globalni poredak. Rusija želi pravedan i ravnopravan tretman. Rusija želi da pregovara sa NATO-om.
NATO je sastavni dio rata u Ukrajini. Pregovori se ne mogu voditi bez SAD-a. Zapad mora pozvati Rusiju i započeti pregovore.
Ako se rat u Ukrajini ne riješi, Evropa je u visokom riziku od novih ratova i sukoba.
Niko ne može pobijediti Rusiju, osim ako je ne prisili da na kraju upotrebi nuklearno oružje.
Rusija može biti pogođena, mučena, iscrpljena, ali do sada nije pretrpjela mnogo, dok na Zapadu padaju ili se klimaju vlade, cijene su eksplodirale, i još jedna teška zima dolazi.“
Izjave američkog stručnjaka zaista izazivaju strah širom sijveta, jer retorika Bajdenove administracije i ostalih poslušnih evropskih lidera gura svet ka uništenju.
„Dolazi strašan ratni sukob na Balkanu“
Kada kaže Balkan, američki stručnjak misli na Kosovo, Srbiju, Makedoniju, Grčku, Bugarsku, Albaniju i Tursku.
Erdogan u ovom trenutku oprema tzv. Oružane snage Kosova svojim novcem, gotovo potpuno kontroliše Ramu i Albaniju, dok ucjenjuje Bugarsku turskom manjinom.
On promoviše povratak Turaka u region, što je u direktnom sukobu sa planovima Rusije i SAD, koji su dijametralno suprotni.
“Rat u Ukrajini ne vode države, već globalna elita koja kontroliše svet”
Sa druge strane, ruski politički naučnik Vladimir Možegov je rekao:
„Rat u Ukrajini ne vode države, već globalna elita koja kontroliše svijet. Ona kontroliše i Evropu i Ameriku putem kontrole finansija, banaka, globalne ekonomije prije svega, i putem međunarodnih nadnacionalnih organizacija kao što su Evropska unija, NATO, AUKUS itd.
U državama se odvijaju procesi uništavanja tradicionalnih država, kao i u Evropi. U sledećoj fazi neće ostati ni evropske države ni Amerika kakve smo poznavali. Biće uspostavljena nadnacionalna liberalna diktatura.
Ona će početi da upravlja ratom i mirom putem NATO-a i AUKUS-a i drugih vojnih saveza.
Specijalne policijske jedinice će kontrolisati ljudsko stado u Americi i Evropi. To je bliska budućnost koju nam globalizacija obećava“, zaključuje on o “mračnoj budućnosti planete“.
Svi zapravo žele a niko ne smije da spomene pregovore između SAD-a i Rusije kako bi se okončala ukrajinska tragedija prije nego što Evropa bude potpuno uništena u sukobu.
Rat između EU-SAD-a i Rusije više nije nešto što je skriveno ili tajno, već se otvoreno spominje od strane mnogih zvaničnika na Zapadu, bez ustručavanja.
Rat povodom Ukrajine između ove dvije strane imaće katastrofalne posledice, istovremeno razarajući poredak u kojem živimo danas, i to je jedina izvesnost zajedno sa hiljadama žrtava.
Bliski istok je na ivici velikog regionalnog rata, a Rusija sarađuje sa svim stranama kako bi to spriječila, izjavio je ministar spoljnih poslova Rusije Sergej Lavrov.
– Nesposobnost svjetske zajednice da zaustavi borbe u Pojasu Gaze i masovno stradanje njenog stanovništva dovela je do naglog pogoršanja vojno-političke situacije u čitavom regionu – od granica Libana i Izraela do Crvenog mora – rekao je Lavrov na sjednici Strateškog dijaloga Rusija-Savjet za saradnju arapskih država zaliva.
On je ocijenio da je, istovremeno, sukob Izraela i Libana dostigao novi opasan nivo.
– Bliski istok se ponovo našao na ivici velikog regionalnog rata. Naša zajednička odgovornost je da to spriječimo. Radimo na normalizaciji situacije sa svim stranama – kazao je šef ruske diplomatije i dodao da Bliski istok neće moći stabilno da se razvija bez rješavanja palestinsko-izraelskog problema.
Lavrov, koji je juče doputovao u Rijad, održao je sastanke sa generalnim sekretarom Savjeta za saradnju arapskih država zaliva kao i sa ministrom spoljnih poslova Saudijske Arabije Fejsalom ben Farhanom.
Pre svega dva dana, pisali smo o očiglednoj odluci Kijeva da isprovocira dalju eskalaciji sukoba, iznoseći pritom tezu da se radi o koraku koji je u najmanju ruku koordinisan, a vrlo verovatno i naređen od strane zapadnih centara moći. Od tada, izjave nekoliko visokih zvaničnika SAD i EU dale su dodatne argumente u prilog ovoj tvrdnji.
Američka dozvola za udare na „stare“ ruske teritorije
Tako je savetnik američkog predsednika za pitanja strateške komunikacije Džon Kirbi praktično najavio intenziviranje primene američkog naoružanja po „starim“ oblastima Rusije:
Kao što znate, predsednik je dozvolio [kijevskom režimu] da primenjuje američko oružje preko granice kako bi odgovorio na rastuće pretnje. Mi i dalje vodimo pregovore s njima o tome.
Jasno je da je američka dozvola samo formalnost — OSU su već više puta koristile američku tehniku za udare na najrazličitije ciljeve, a najskorije navođene bombe za udare na mostove u Gluškovskom rejonu Kurske oblasti.
Stoga, čitavu medijsku kampanju koja se već više nedelja odvija oko ovih pitanja možemo posmatrati samo kao deo šire strategije Zapada koja se zasniva na postepenom povećavanju uloga i nanošenju sve veće štete Rusiji po tačno utvrđenom rasporedu čiji je zadatak da smanji rizik od nekontrolisane reakcije Moskve.
Evropa na putu ka ratu
S druge strane Atlantskog okeana, šef evropske diplomatije Žozep Borelj otvoreno je poručio da je EU uključena u sukob iako nije neposredni učesnik istog (možda za sada, dodali bismo):
Mi nismo neposredni učesnik rata, ali nas naša uključenost čini delom konflikta. Način na koji će se ta kriza završiti uticaće na našu bezbednost u budućnosti.
U istom saopštenju, Borelj je pozvao Zapad da ukloni ograničenja u pogledu udara na „stare“ ruske teritorije (tako učestvujući u američkoj kampanji), najavljujući skorašnji sastanak ministara odbrane i ministara spoljnih poslova država članica EU na kom će se razgovarati o povećanju pomoći kijevskom režimu u svetlu invazije u Kursku oblast, kao i slanje evropskih vojnih instruktora na teritoriju bivše Ukrajine.
Implikacije
Ni upotreba zapadnog oružja, ni pojavljivanje zapadnih instruktora nije ništa novo — implicirajući da to nije slučaj, Zapad otvoreno i planski objavljuje dezinformacije u cilju stvaranja pogrešnih predstava o stepenu njegove uključenost u sukob.
Stoga, procesi o kojima je bilo reči u ovom tekstu predstavljaju na prvom mestu mehanizam formalizacije vojnog prisustva Zapada u zoni SVO sa verovatnim ciljem pripreme javnosti država Zapada za predstojeće planove, uključujući tu i pojavljivanje mirovne misije NATO na ukrajinsko-beloruskoj granici.