Connect with us

Glas naroda

Ljepojević: Njemačka i Britanija predvode zapadni „krstaški rat“ protiv Srpske

Published

8 months ago

on

Piše: Siniša LjEPOJEVIĆ

Pošto je zapadni poraz u Ukrajini očigledan bez obzira koliko taj rat trajao, utisak je da Amerika nastoji da cijenu i težinu poraza prebaci na Evropsku uniju a u sopstvenoj javnosti prikrije neuspjeh. A većina evropskih članica NATO pakta vjerno slijedi tu za sebe samoubilačku poziciju i malo je vjerovatno da će se to promijeniti. I, tu je veza politike prema Banjaluci i Srbima i sudbine Ukrajine

Mnogi hroničari vjeruju da će EU u tom ambisu pokušati da i svoj poraz prikrije povećanim angažovanjem i prema Republici Srpskoj. Utoliko prije što je Republika Srpska ocijenjena kao glavni ruski saveznik na takozvanom Zapadnom Balkanu. A u Briselu se oživljava narativ kako je Zapadni Balkan EU dvorište

Zapad zanemaruje odlučnost dovoljne većine žitelja Srpske da brane svoja ognjišta i činjenicu da Republika Srpska nije više usamljena u svojoj borbi za slobodu i protiv kolonijalizma

Iz ugla istorijskih promjena, zapadna politika prema Republici Srpskoj liči na djetinjastu, kao što je vjerovanje da će prelijetanje dva američka aviona uplašiti njene građane i Srbe. Ali, ma koliko to sve bilo uzaludno, Zapad neće odustati i od Zapada se još svašta može očekivati

To je put bez povratka. I Kristijan Šmit je samo simbol tog puta bez povratka i da nije bio baš on bio bi neki drugi „Šmit“. Neki „Šmit“ se jednostavno morao desiti kao granica apsurda

ODAVNO je svima jasno da je Bosna i Hercegovina kao država retko viđen apsurd.

Formalno priznata kao nezavisna država i članica Ujedinjenih nacija a u stvarnosti, uz Kosovo, jedina kolonija na tlu Evrope kojom upravlja ilegalna zapadna kolonijalna uprava. I kako vrijeme prolazi, taj BeHa apsurd postaje sve veći ali i dramatičniji.

I nameće se pitanje – gdje su granice tog apsurda?

Ako je suditi prema onome šta rade zapadni ambasadori, onda se nameće sumnja da taj apsurd gotovo da i nema kraja ali njega ipak ima. Kraj mu jednostavno nameće sam besmisao svega što zapadne zemlje rade u Bosni i Hercegovini a simbol besmisla je i politika prema Republici Srpskoj. Cijena je možda velika ali besmisao ima svoju prirodu, svoja pravila i dovodi do kraja apsurda.

Apsurda je mnogo ali čini se da je ipak vrhunac aktuelno suđenje izabranom predsedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku pred takozvanim Sudom Bosne i Hercegovine.

Dodiku sudi u osnovi ilegalni sud u kome je i troje stranaca, među kojima i jedan iz Albanije, zemlje koja i nije baš poznata po uglednim pravnicima, a na osnovu zakona koji je donio ilegalni visoki predstavnik Kristijan Šmit. A predsednik Dodik je optužen za „podrivanje ustavnog poretka“ – zbog toga što se prije svega zalaže za poštovanje Dejtonskog sporazuma i Ustava Bosne i Hercegovine.

To je novi sistem kolonijalne uprave – ilegalni visoki predstacvnik donese zakon a onda ilegalni sud presuđuje.

Nevjerovatno.

To je u ovom vremenu vrhunac apsurda ali ne bi trebalo potcjenjivati „talenat destrukcije“ zapadne birokratije. Nova ideja je članstvo Bosne i Hercegovine u Evropskoj uniji (EU) do kojeg, kako to nalaže Brisel, vodi takozvani evropski put.

U prevodu, samoproglašeni kolonijalni upravnici, kako sebe Brisel predstavlja, suočen sa nemogućnošću da promijeni svijest prije svega građana Republike Srpske, koji uporno glasaju za one koji nisu po volji Brisela, sada nudi mit o EU i korumpiranje lokalne elite. To su „evropske vrijednosti“.

Nova obmana.

U toj funkciji su nedavno bili u Sarajevu predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen i predsednici vlada Hrvatske i Holandije – Andrej Plenković i Mark Rute.

Predsjednica Evropske komisije tvrdi da je Bosna i Hercegovina postigla određeni napredak na putu ka Evropskoj uniji. Ali, poručila je, „potrebno nam je da vidimo usvajanje još nekih zakona“, a tvrdi da se razgovaralo i o „Plana rasta“.

U tom planu, prema njenim riječima, EU otvara „vrata za sedam važnih sektora, da mogu da djeluju na zajedničkom evropskom tržištu. Oni mogu donijeti jednu milijardu evra BiH“ što bi onda, ocijenila je, moglo dovesti do rasta Bruto društvenog proizvoda (BDP) od čak 10 odsto. To je, poručila je, velika prilika za BiH, ali ipak samo fantazija po kojima je poznata fon der Lajen.

U kojem to svijetu živi Ursula fon der Lajen? Očigledno u svijetu u kojem se vjeruje da su svi drugi budale i da je korupcija jedini način za postizanje ciljeva i samoubistva.

Predsjednik Vlade Holandije Mark Rute je bio malo realniji pa je rekao da „moramo biti iskreni i reći da je ostalo još puno posla kako bi se došlo do stepena ispunjavanja svih uslova“.

Nešto je, ipak, „talentovaniji“ ilegalni visoki predstavnik Kristijan Šmit. On je berlinskom listu Tagescajtung izjavio da početak pregovora BiH sa EU „mora da bude povezan sa deklaracijom predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika o lojalnosti državi BiH“. A ako te Dodikove deklaracije ne bude bilo, Šmit je poručio da „Evropska unija postavlja uslove koji moraju da budu ispunjeni“. I, kazao je, da postoje uslovi „o kojima se ne može pregovarati“.

U prevodu, nema alternative onome što kažu Brisel i Šmit.

Šmit je ilegalni visoki predstavnik u BiH a sada se predstavlja i kao ilegalni glasnogovornik EU.

Već smo rekli, ne bi trebalo potcjenjivati Šmitov „talenat“. U političkoj istoriji će ideja o deklaraciji lojalnosti ostati zabilježena kao „rijetka misao“.

Šmit traži da demokratski izabrani predsjednik Republike Srpske, koja je konstitutivni dio državne zajednice BiH potpiše deklaraciju o lojalnosti. Kome?

Kao izabrani predsjednik, njegova lojalnost je prema narodu koji ga je birao a ne prema Evropskoj uniji koja, kako tvrdi Šmit, to traži kao uslov u realnosti nepostojećeg evropskog puta.

To nije više samo apsurd nego i kolosalna obmana.

Herr Šmit je u tom intervjuu stalno isticao značaj institucija i njihove zaštite a upravo su on i njegovi američki mentori najveći rušioci tih institucija. Primjera je svakodnevno a svakako najbizarniji je nadlijetanje američkih vojnih aviona nad Republikom Srpskom i BiH u vrijeme obilježavanja Dana Republike Srpske.

O oružanim snagama i nebom iznad BiH odlučuje isključivo Predsjedništvo državne zajednice ali ono o tome uopšte nije raspravljalo. Pa onda o kojoj zaštiti institucija priča Kristijan Šmit?!

Kristijan Šmit

Bez obzira na apsurde i besmisao, intenziviranje inicijativa Evropske unije bi ipak moglo da ima i skrivene poruke za dalji razvoj pritisaka na Republiku Srpsku i BiH. Naime, u dogledno vrijeme vrlo je vjerovatno da će Amerika, koja Bosnu i Hercegovinu smatra svojim privatnim kolonijalnim vlasništvom, te poslove prepustiti Evropskoj uniji i to prije svega svojim klijentima u Velikoj Britaniji i Njemačkoj.

Opterećen globalnim ratnim ambicijama i gubitkom dosadašnje moći, zvanični Vašington priprema napuštanje mnogih područja i njihovo prepuštanje svojim klijentima. Tako će i Bosna i Hercegovina biti prepuštena EU i briselskoj birokratiji. Amerika će, naravno, i dalje da bude prisutna, kao kontrolor, ali će operativno sve biti prepušteno „Evropljanima“ u čiji „talenat“, kao što se svakodnevno pokazuje, ne bi trebalo „sumnjati“.

Ali, svijet se mijenja i, u stvari, uveliko se već promijenio. I šta bi to moglo da znači za zapadne eksperimente u BiH i za Republiku Srpsku?

Tu ključnu ulogu ima razvoj situacije oko Ukrajine. Iako rat još nije završen, već je jasan njegov ishod i poraz Ukrajine. To se sada javno priznaje i na Zapadu koji je kreator tog rata.

Prema planovima Vašingtona, Amerika planira da i rat u Ukrajini protiv Rusije gotovo u cjelosti prepusti Evropskoj uniji i evropskim članicama NATO saveza. To je očigledno i po ratnim i planovima jačanja oružanih snaga većine evropskih zemalja.

Pošto je zapadni poraz u Ukrajini očigledan bez obzira koliko taj rat trajao, utisak je da Amerika nastoji da cijenu i težinu poraza prebaci na Evropsku uniju a u sopstvenoj javnosti prikrije neuspjeh.

Kako sada stvari stoje, većina evropskih članica NATO pakta vjerno slijedi tu samoubilačku poziciju i malo je vjerovatno da će se to promijeniti. I tu je veza politike prema Banjaluci i Srbima i sudbine Ukrajine.

Ali, ono što Zapad zanemaruje su odlučnost dovoljne većine žitelja Republike Srpske da brani svoja ognjišta i da Republika Srpska nije više usamljena u svojoj borbi za slobodu i protiv kolonijalizma.

Mnogi hroničari vjeruju da će EU u tom ambisu pokušati da i svoj poraz prikrije povećanim angažovanjem i prema Republici Srpskoj. Utoliko prije što je Republika Srpska ocijenjena kao glavni ruski saveznik na takozvanom Zapadnom Balkanu. A u Briselu se oživljava narativ kako je

Zapadni Balkan EU dvorište.

U tom novom ambijentu, koji nadolazi, posebno će biti zanimljiv položaj Njemačke koja sada uz Britaniju predvodi zapadni „krstaški rat“ protiv Republike Srpske i svoju političku energiju crpi iz antiruske politike. Naime, kako ocjenjuju mnogi hroničari, Njemačka jednostavno, prirodno, ne može bez saradnje sa Rusijom i do toga će jednog dana i doći. Moglo bi da se desi i ranije, čim Amerika napusti Evropu a to napuštanje je dio američkih planova ma kako to u ovom času izgledalo malo vjerovatno.

To bi promijenilo njemačku politiku i prema Republici Srpskoj i Srbima u cjelini, ali grijesi će da ostanu i kada se nešto izgubi po pravilu se nikada sve ne nadoknadi.

Iz ugla istorijskih promjena, zapadna politika prema Republici Srpskoj liči na djetinjastu, kao što je vjerovanje da će prelijetanje dva američka aviona uplašiti njene građane i Srbe. Ali, ma koliko to sve bilo uzaludno, Zapad neće odustati i od Zapada se još svašta može očekivati.

To je put bez povratka. I Kristijan Šmit je samo simbol tog puta bez povratka i da nije bio baš on bio bi neki drugi „Šmit“.

Neki „Šmit“ se jednostavno morao desiti kao granica apsurda.

Povezane teme:
Nastavi Citanje
Klikni za komentar

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Društvo

Jovanović: Vlada da preispita odluke DPS ministara u vezi državnih garancija njemačkoj kompaniji WTE

Published

2 hours ago

on

October 5, 2024

By

Nosilac liste „Budva naš grad“ na majskim izborima, bivši predsjednik Skupštine opštine Budva Nikola Jovanović pozvao je Vladu da preispita odluke ministara iz redova Demokratske partije socijalista koji su dali njemačkoj kompaniji WTE državnu garanciju za postrojenje za tretman otpadnih voda u Bečićima.

„Opštinska administracija već godinama, od pada DPS režima i to bez obzira ko je bio na njenom čelu, dosljedno i konstantno ukazuje državnim organima na zloupotrebe koje su se dešavale u vezi finansiranja i izgradnje postrojenja za preradu otpadnih voda u Budvi. U Osnovnom sudu u Kotoru u toku je parnični postupak u kojem država Crna Gora potražuje od Opštine Budva iznos od 29.500.000,00 eura kao regres za isplatu državne garancije od 16.03.2010. godine prema njemačkoj kompaniji WTE“, naveo je Jovanović.

Pravni zastupnici Opštine, kako je dodao, su na posljednjem ročištu koje je održano 1. oktobra ove godine upoznali sud da je državna garancija koju je potpisao tadašnji ministar finansija Igor Lukšić apsolutno ništavna.

„Više desetina stranica dokaznog materijala koji je trenutno na razmatranju u sudu dokazuje da je postupak ugovaranja i izdavanja državne garancije u potpunosti bio protivan tada važećim propisima. Država Crna Gora spornom garancijom nije garantovala za kredit – koji je inicijalno trebalo da odobri KfW banka, nego za privatni međukompanijski zajam dva povezana pravna lica (u prvoj verziji garancije)“, istakao je Jovanović i dodao:

„Tadašnji ministar finansija je čak i tako nezakonito odlučivanje vlade preinačio kroz pregovore sa WTE i izdao garanciju vezanu za DBFO ugovor – što je tek samo po sebi svojevrstan skandal.Isključivanjem njemačke državne bankarske institucije KfW iz čitavog kreditnog posla po osnovu garancije, otvoren je put korupciji koja je sudski dokazana.

U ovom momentu na potezu je Vlada Crne Gore, od koje očekujemo da sa dužnom pažnjom razmotri najprije zaključke i odluke koji su donošeni u prošlosti, te da u cjelosti implementira i primjeni relevantne odredbe u zakona o budžetu za 2021 godinu, po kojima opština Budva nema nikakvu obavezu u odnosu na sporni garantni posao DPS-ovog režima“, naglasio je Jovanović.

On je kazao da očekuje da i pored izbornih i predizbornih turbulencija pokažu jedinstvo u rješavanju svih problema, a posebno onih koji se tiču ekologije i finansijske stabilnosti opštine Budva.

Izvor: Vijesti

Nastavi Citanje

Društvo

Milatović, Mandić i Spajić treba da iniciraju antimafijaški pokret za spas Crne Gore od DPS mafije

Published

2 hours ago

on

October 5, 2024

By

FOTO: Adria.tv

PIŠE: Nebojša MEDOJEVIĆ, lider Pokreta za promjene (PZP) 

Objavljivanje prepiske između vođa i članova jedne od najvećih i najopasnijih političko-bezbjednosno-kriminalnih organizacija u Evropi, poznate pod imenom DPS, kodnog imena “Kavački klan” dokazala je moje tvrdnje da je u Crnoj Gori došlo do srastanja političke partije na vlasti (DPS), bezbjednosnih službi (Uprava Policije i ANB), tužilaštva i sudova sa narko i duvanskim kartelima.

Ova, u svojoj suštini” transnacionalna kriminalna organizacija, imala je, nažalost, godinama razumijevanje međunarodnog faktora, što je, u mnogome, doprinijelo da se u crnogorskom društvu formira, veoma opasan stav, da se korupcija i kriminal isplate. “To sve zemlje rade” – opasna mantra koja je relativizovala društvenu opasnost i nametnula pogrešni narativ da su korupcija i teški kriminal sasvim normalna stvar i da ta armija ubica, zlikovaca, narkodilera, u suštini, radi obavlja neki patriotski zadatak za državu.

Godine srastanja države sa mafijom je u cjelosti razorila naš ustavni poredak i institucije pravne države koje su stavljenje u funkciju logističke podrške i zaštite DPS narkokartela.

Narko-patriotizam je doveo do toga da vođa terenskih operacija „Kavačkog klana“, odbjeglog Radoja Zvicer u svojoj prepisci sa visokim operativcem ANB i UP , Petrom Lazovićem, kao glavni cilj organizacije, nakon političkih promjena u avgustu 2020., navodi “Moramo povratiti državu”.

Vrlo jasna poruka novim vlastima šta je najveća prijetnja nacionalnoj bezbjednosti i miru i stabilnosti zemlje: Namjera DPS narkokartela da zadrži sve kjučne karike u bezbjednosnim službama, Carini, tužilaštvu i pravosuđu i da stvaraju uslove za povratak DPS, kao njihovog političkog krila na vlast.

Ono što zabrinjava je da u Nacionalnoj strategiji bezbjednosti, kao krovnom strateškom dokumentu nema ni riječi o ovoj prijetnji.

Izgleda da je nova vlast odlučila da je najbolja strategija bezbjednosti, da nema strategije bezbjednosti.

Politički uticaj i ciljevi koje ova organizacija namjerava da realizuje svim sredsvima je udžbenička definicija TERORIZMA. Pokušaće prvo korupcijom, medijskom propagandom, pa onda štrajkovima, blokadama, opstrukcijama institucija (ova faza je u toku) i izazivanjem unutrašnjih sukoba u partijama vlasti.

Nakon toga, slijede ucjene i kompromitacija najvažnijih državnih funkcionera (Milatovića, Spajića, Mandića, Bečića, Šaranovića, Koprivice…) onih predstavnika države koji im trenutno predstavljaju problem (šef SPO Šuković i VDT Novović).

Poslednja faza je kampanja terora u kojoj se organizuju bombaški napadi na civili, likvidacije policajaca, tužilaca, sudija, političara, novinara, sa ciljem izazivanja političke nestabilnosti i atmosfere straha u kojoj bi direktni predstavnici narkokartela došli na vlast.

To je plan “Povratka države”.

Trenutno DPS efekitvo kontroliše ANB koja je i dalje u funkciji ostavrivanja interesa starog režima, prikiplja i analizira podatke protiv aktuelne vlasti i planira i realzuje subverzivne akcije. O tome ko upravlja ANB najbolje govore dva primjera.

Prvi, kada je ANB fabrikovala aferu San Trope i objavila komprokitujuće snimke bahanalija i luksuznog provoda Premijera Spajića, što je i on (poslovično neinformisan i nezainteresovan za ovaj sektor) uspio nekako (uz pomoć ujaka) da shvati i optužio službu za propust u radu.

Drugi, ogromni uspjeh kandidata DPS na Koniku i Vrelima ribničkim gdje je DPS na 15 biračkih mjesta uzeo 3305 glasova, a koalocija PES -Demokrate koje kontrolise bezbjednosni sektor uzela 669 glasova, a koalicija ZBCG 740 glasova.

DPS 3305, a vlast 1409 glasova.

Svi koji malo bolje poznaju mehanizam “Sigurni glas” DPS znaju da je ANB imao svoje saradnike kao vođe romske populacije koja je glasala po instrukcijama koje dobije od vođe. Do svoje smrti to je bio Isen Gaši koji je bio čak i odbornik DPS u Podgorici.

Kod njega su se nalazila lična dokumenta Roma koje su dobijali za glasanje uz instrukciju za koji broj tačno da glasaju. Zauzvrat ovoj kriminalnoj organizaciji su tolerisana krivična djela, krađa, trgovine ljudima (posebno ženama), prostitucija, prosjačenje.

Poznat je slučaj utapanja 35 Roma na brodu “Mis Pat” u ljeto 1999 godine. Jedan od okrivljenih je bio Agom J. Gaši , brat šefa DPS na Koniku Isena Gašija. Suđenje se razvlačilo, zbog uticaja DPS i ANB na sudstvo 18 godina i Gaši je osuđen na šest godina zatvora.

Ovakav “briljantan” rezultat DPS na Koniku, jasno dokazuje da su ove izbore tamo odradili isti operativci oz ANB i UP sa svojim ljudima koji kontrolišu romsku populaciju. Ista priča je i za drugi bezbjednosno-kriminalni punkt DPS na Karabuškom polju.
Ovo ukazuje na jasnu cinjenicu da Bečić i Bogdanović, koji su preuzeli odgovornost za bezbjednosni sektor nijesu uspjeli da iz ovih struktura odstrane vojnike DPS narko-kartela i da su oni nesmetano i bez straha od posledica odradili i ove izbore kao ranije.

Slična situacija je i u Upravi policije gdje su na ključnim rukovodećim pozicijama zadržani DPS aktivisti koji su i dalje lojalniji DPS narkokartelu nego Ustavu i zakojimq drzave.

Na press konferenciji UP oko nekih hapšenja u Budvi svi učesnici su u samoj službi prepoznati kao DPS aktivisti. Jedan od njih, Ervin Pljakić je bio zadužen za spiskove glasača DPS u UP i dojavljivao centrali kolege za koje nije bio siguran da će glasati DPS.

U operaivnom smisli UP je osakaćena i povjerenje među kolegama je poljuljano, jer niko nikome više ne vjeruje, što operativne kapacitete UP dovodi na nulu.

Poslednja profesionalna likvidacija na Cetinju, praktično u toku održavanja press konferencije rukovodilaca UP o navodnom uspjehu poilicije na sprečavanju ubustva pripadbika „Kavačkog klana“ i hapšenjima pripadnika „Škaljarskog klana“ u Budvi, izaziva osnovanu sumnju da su specijalizabe jedinice UP i visoki operativci ANB i dalje u operativnoj službi DPS „Kavačkog klana“.

Drakost izvršenja krivičnog djela (usred dana, snajperom sa velike udaljenosti, pogodak u srce jednim hicem, meta ubijena u dvorištu svoje kuće) ukazuju na logističku podršku i neposredno učešće djelova službe.

Obezglavljeni „Kavački klan“ kome su vođe i desetine vodećih oficira i vojnika po zatvorima, bez učešća djelova specijalizovanih jediniva policije, vojske i ANB ne bi mogao da izvede ovako profesionalno ubistvo.

Reakcija policije pokazuje da nijesu ni imali namjeru da to riješe (nije bilo blokade grada ni saobraćajnica posle izvršenja djela) . Čak bi se moglo zapaziti da je press konferencija održana da se skrene pažnja sa Kavcana na Škaljarce i da se olaška posao likvidacije Lješkovića na Cetinju.

I pored obilja dokaza da teroristička organizacija DPS ulazi u završnu fazu operacije “Povratak države” čelni ljudi vlasti ne pokazuju interesovanje za ove procese opasne za bezbjednost države i građana i ustavni poredak.

Nedostatak političkog vođstva od strane članova Savjeta za odbranu i bezbjednost Crne Gore dovelo je do opstrukcija u radu SPO i SDT i blokade u njihovom radu. Posebno kada je u pitanje suočavanje sa zločinima režima Mila Đukanovića, gdje se na vrhu VDT zaustavljaju krivični postupci protiv ključnih vođa DPS-a: Đukanovića, Gvozdenovića, Ivanovića, Davidovića, ali i funkcionera nove vlasti za visoku korupciju (zaduženja, kupovina aviona, zloupotrebe režima privremenog finansiranja, put Meljine Petijevići, kupovina trajekata, kupovina imovine Željezare, prodaja uglja, korupcija oko dodjela azila četvorici ruskih kriminalaca, odbijanjenie izručenja turskog šefa mafije Čamgoza, reketiranje investitora za dodjelu građevinskih dozvola, itd).

Predrag Šuković i Vladimir Novović

Kompletna borba protiv DPS narko i duvanskog kartela pala je na leđa dva čovjeka, Predraga Šukovića i Vladimira Novovića, koji su bez političke, zakonodavne, finanijske, materijalne, kadrovske, medijske, tehnološke podrške dostigli svoje limite.

Bez obzira na izdašnu pomoć programa Ministstva pravde SAD za pomoć tužilaštvima, podrške Europola, Interpola, bezbjednosnih agencija Zapada, nedostatak politčke volje vlasti u Crnoj Gori za sprovođenje temeljnih i radikalnih reformi limitira efekte ove pomoći.

Krivične istrage za šverc cigareta i droge se odugovlače, hapšenja ne idu do vrha hobotnice, osumniičeni se uz kauciju puštaju na slobodu (neki su već u bjekstvu i nedostupni pravdi), dokazi se uništavaju, svjedoci mijenjaju iskaze ili nestaju, optužnice se ne pripremaju, ročišta se odlažu, broj sudija u Specijalnom odjeljenju Višeg suda (6) je smiješno mali za preko 150 kompleskih predmeta iz organizovanog kriminala. Da sude svaki dan u tri smjene ovi predmeti neće biti završeni za 10 godina.

Vesna Medenica

Izostanak radikalnih reformi u pravosuđu i odstranjivanja vojnika i plaćenika DPS mafije zadržao je uticaj bivšeg člana uprave DPS mafije Vesne Medenice. U slučaju protiv nje već imamo 20 odlaganja. Da nije puštena na slobodu, njen interes bi bio da suđenja budu što brža.

Ipak, činjenica da su pod pritiskom međunarodnih partnera i na osnovu dokaza pribavljenih presretanjem komunikacija na SKY Ecc aplikaciji, u Crnoj Gori uhapšeni i osumnjičeni za organizovani kriminal i korupciju:

  • Predsjednica Vrhovnog suda i VDT Vesna Medenica;
  • Glavni Specijalni tužilac Milivoje Katnić i njegov zamjenik Saša Čađenović;
  • Dva bivša direktora Uprave policije dr Veselin Veljović i Slavko Stojanović;
  • Zamjenik direktora UP za borbu protiv organizovanog kriminala Zoran Lazović;
  • Direktor ANB Dejan Peruničić;

Nije izavala nikakvu reakciju Jakova Milatovića, Andrije Mandića i Milojka Spajića kao članova najvišeg državnog tijela za bezbjednost i odbranu.

Milo Đukanović

Dobar rezultat DPS mafije na izborima u Podgorici i povratak na javnu scenu njihovog Dona Mila Đukanovića bi morao biti alarm za uzbunu za Milatovića, Mandića i Spajića da odmah zakažu sjednuu Savjeta za odbranu i bezbjednost i da inciraji izadu hitnog Akcionog plana za sprečavanje plana DPS mafije kodnog imena “Povratak države”.

Ono izrade tog plana neophodno je traziti oosti jacipnalni konzensus svih antimafijaskih partija, pokreta, Navao, medija, Sindikata, preduzetnika, vjerskih organizacija, akademske zajednice . Vrijeme je da se nasi drzavnici i lideri probude , da uoce opasnost i pozovu na okupljanje i jedinstvo svih prodekojratskih, procrnogorskih , patriotskih struktura , organizacija i pojedinaca u front za odbranu nase drzave Crne Gore. Ona ne moze istovteleno pripadato gradjanima i DpS narkokartelu.

Opasnost po naš način života, ustavnu demokratiju, slobode i prava, pravnu državu, tržišnu ekonomiju je velika, jasna i aktuelna. Oni će za svoju pobjedu i “Povratak države” upotrebiti sva sredstva i oružja. Igraće na naše nejedinstvo, alavost, lične sujete, komplekse.

Mi koji smo se protiv njih borili 30 godina u prvim redovima ih dobro poznajemo. Nema zdravog jezgra DPS mafije. Ima samo novih vojnika sa rukavicama na rukama i silikonskim maskama za lice koji spremaju likvidaciju naše Crne Gore. Sa udaljenosti, jednim metkom u srce.

Zato pozivam Milatovića, Mandića i Spajića da se okanu dječijih igrica i ličnih animoziteta i sujeta i odmah sjednu za sto i suoče se sa najvećom opasnošću po državu Crnu Goru – povampirenom DPS mafijom i projektom “POVRATAK DRŽAVE” koji je već u toku.

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrikama „Drugi pišu“ i „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)

Nastavi Citanje

Glas naroda

Medojević: Milo još uvijek vuče konce iz sjenke i vlada Crnom Gorom

Published

1 day ago

on

October 4, 2024

By

Lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević kazao je da se Milo Đukanović još uvijek pita, te da i dalje vlada Crnom Gorom.

„Nove vlasti poslije 30.08.2020. nijesu ni pokušale da demontiraju bolesni DPS mafijaški režim. Vlasnici „Vijesti“, vrh Crkve i Daka Davidović su napravili dil sa njim da se ne dira i krivično ne goni. Tada dolazi na vlast cirkuška trupa “Krivi i spavači”

I dil se poštuje. Kako se objavljuju SKY prepiske narod možze da vidi da je Milo sastavio sve vlade poslije 30.08.2020. godine“ – stava je Medojević.

Dodaje i da je dio te prevare bila njegova eliminacija iz sektora bezbjednosti i borbe protiv korupcije i kriminala, te formiranje rezervne DPS partije – Pokreta Evropa sad (PES).

„O svemu sam ovome govorio u septembru 2020. na pressu. I sve je bilo tako!“ – poručio je Medojević.

Nastavi Citanje

U Trendu