Connect with us

Glas naroda

Ljepojević: Njemačka i Britanija predvode zapadni „krstaški rat“ protiv Srpske

Published

1 year ago

on

Piše: Siniša LjEPOJEVIĆ

Pošto je zapadni poraz u Ukrajini očigledan bez obzira koliko taj rat trajao, utisak je da Amerika nastoji da cijenu i težinu poraza prebaci na Evropsku uniju a u sopstvenoj javnosti prikrije neuspjeh. A većina evropskih članica NATO pakta vjerno slijedi tu za sebe samoubilačku poziciju i malo je vjerovatno da će se to promijeniti. I, tu je veza politike prema Banjaluci i Srbima i sudbine Ukrajine

Mnogi hroničari vjeruju da će EU u tom ambisu pokušati da i svoj poraz prikrije povećanim angažovanjem i prema Republici Srpskoj. Utoliko prije što je Republika Srpska ocijenjena kao glavni ruski saveznik na takozvanom Zapadnom Balkanu. A u Briselu se oživljava narativ kako je Zapadni Balkan EU dvorište

Zapad zanemaruje odlučnost dovoljne većine žitelja Srpske da brane svoja ognjišta i činjenicu da Republika Srpska nije više usamljena u svojoj borbi za slobodu i protiv kolonijalizma

Iz ugla istorijskih promjena, zapadna politika prema Republici Srpskoj liči na djetinjastu, kao što je vjerovanje da će prelijetanje dva američka aviona uplašiti njene građane i Srbe. Ali, ma koliko to sve bilo uzaludno, Zapad neće odustati i od Zapada se još svašta može očekivati

To je put bez povratka. I Kristijan Šmit je samo simbol tog puta bez povratka i da nije bio baš on bio bi neki drugi „Šmit“. Neki „Šmit“ se jednostavno morao desiti kao granica apsurda

ODAVNO je svima jasno da je Bosna i Hercegovina kao država retko viđen apsurd.

Formalno priznata kao nezavisna država i članica Ujedinjenih nacija a u stvarnosti, uz Kosovo, jedina kolonija na tlu Evrope kojom upravlja ilegalna zapadna kolonijalna uprava. I kako vrijeme prolazi, taj BeHa apsurd postaje sve veći ali i dramatičniji.

I nameće se pitanje – gdje su granice tog apsurda?

Ako je suditi prema onome šta rade zapadni ambasadori, onda se nameće sumnja da taj apsurd gotovo da i nema kraja ali njega ipak ima. Kraj mu jednostavno nameće sam besmisao svega što zapadne zemlje rade u Bosni i Hercegovini a simbol besmisla je i politika prema Republici Srpskoj. Cijena je možda velika ali besmisao ima svoju prirodu, svoja pravila i dovodi do kraja apsurda.

Apsurda je mnogo ali čini se da je ipak vrhunac aktuelno suđenje izabranom predsedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku pred takozvanim Sudom Bosne i Hercegovine.

Dodiku sudi u osnovi ilegalni sud u kome je i troje stranaca, među kojima i jedan iz Albanije, zemlje koja i nije baš poznata po uglednim pravnicima, a na osnovu zakona koji je donio ilegalni visoki predstavnik Kristijan Šmit. A predsednik Dodik je optužen za „podrivanje ustavnog poretka“ – zbog toga što se prije svega zalaže za poštovanje Dejtonskog sporazuma i Ustava Bosne i Hercegovine.

To je novi sistem kolonijalne uprave – ilegalni visoki predstacvnik donese zakon a onda ilegalni sud presuđuje.

Nevjerovatno.

To je u ovom vremenu vrhunac apsurda ali ne bi trebalo potcjenjivati „talenat destrukcije“ zapadne birokratije. Nova ideja je članstvo Bosne i Hercegovine u Evropskoj uniji (EU) do kojeg, kako to nalaže Brisel, vodi takozvani evropski put.

U prevodu, samoproglašeni kolonijalni upravnici, kako sebe Brisel predstavlja, suočen sa nemogućnošću da promijeni svijest prije svega građana Republike Srpske, koji uporno glasaju za one koji nisu po volji Brisela, sada nudi mit o EU i korumpiranje lokalne elite. To su „evropske vrijednosti“.

Nova obmana.

U toj funkciji su nedavno bili u Sarajevu predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen i predsednici vlada Hrvatske i Holandije – Andrej Plenković i Mark Rute.

Predsjednica Evropske komisije tvrdi da je Bosna i Hercegovina postigla određeni napredak na putu ka Evropskoj uniji. Ali, poručila je, „potrebno nam je da vidimo usvajanje još nekih zakona“, a tvrdi da se razgovaralo i o „Plana rasta“.

U tom planu, prema njenim riječima, EU otvara „vrata za sedam važnih sektora, da mogu da djeluju na zajedničkom evropskom tržištu. Oni mogu donijeti jednu milijardu evra BiH“ što bi onda, ocijenila je, moglo dovesti do rasta Bruto društvenog proizvoda (BDP) od čak 10 odsto. To je, poručila je, velika prilika za BiH, ali ipak samo fantazija po kojima je poznata fon der Lajen.

U kojem to svijetu živi Ursula fon der Lajen? Očigledno u svijetu u kojem se vjeruje da su svi drugi budale i da je korupcija jedini način za postizanje ciljeva i samoubistva.

Predsjednik Vlade Holandije Mark Rute je bio malo realniji pa je rekao da „moramo biti iskreni i reći da je ostalo još puno posla kako bi se došlo do stepena ispunjavanja svih uslova“.

Nešto je, ipak, „talentovaniji“ ilegalni visoki predstavnik Kristijan Šmit. On je berlinskom listu Tagescajtung izjavio da početak pregovora BiH sa EU „mora da bude povezan sa deklaracijom predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika o lojalnosti državi BiH“. A ako te Dodikove deklaracije ne bude bilo, Šmit je poručio da „Evropska unija postavlja uslove koji moraju da budu ispunjeni“. I, kazao je, da postoje uslovi „o kojima se ne može pregovarati“.

U prevodu, nema alternative onome što kažu Brisel i Šmit.

Šmit je ilegalni visoki predstavnik u BiH a sada se predstavlja i kao ilegalni glasnogovornik EU.

Već smo rekli, ne bi trebalo potcjenjivati Šmitov „talenat“. U političkoj istoriji će ideja o deklaraciji lojalnosti ostati zabilježena kao „rijetka misao“.

Šmit traži da demokratski izabrani predsjednik Republike Srpske, koja je konstitutivni dio državne zajednice BiH potpiše deklaraciju o lojalnosti. Kome?

Kao izabrani predsjednik, njegova lojalnost je prema narodu koji ga je birao a ne prema Evropskoj uniji koja, kako tvrdi Šmit, to traži kao uslov u realnosti nepostojećeg evropskog puta.

To nije više samo apsurd nego i kolosalna obmana.

Herr Šmit je u tom intervjuu stalno isticao značaj institucija i njihove zaštite a upravo su on i njegovi američki mentori najveći rušioci tih institucija. Primjera je svakodnevno a svakako najbizarniji je nadlijetanje američkih vojnih aviona nad Republikom Srpskom i BiH u vrijeme obilježavanja Dana Republike Srpske.

O oružanim snagama i nebom iznad BiH odlučuje isključivo Predsjedništvo državne zajednice ali ono o tome uopšte nije raspravljalo. Pa onda o kojoj zaštiti institucija priča Kristijan Šmit?!

Kristijan Šmit

Bez obzira na apsurde i besmisao, intenziviranje inicijativa Evropske unije bi ipak moglo da ima i skrivene poruke za dalji razvoj pritisaka na Republiku Srpsku i BiH. Naime, u dogledno vrijeme vrlo je vjerovatno da će Amerika, koja Bosnu i Hercegovinu smatra svojim privatnim kolonijalnim vlasništvom, te poslove prepustiti Evropskoj uniji i to prije svega svojim klijentima u Velikoj Britaniji i Njemačkoj.

Opterećen globalnim ratnim ambicijama i gubitkom dosadašnje moći, zvanični Vašington priprema napuštanje mnogih područja i njihovo prepuštanje svojim klijentima. Tako će i Bosna i Hercegovina biti prepuštena EU i briselskoj birokratiji. Amerika će, naravno, i dalje da bude prisutna, kao kontrolor, ali će operativno sve biti prepušteno „Evropljanima“ u čiji „talenat“, kao što se svakodnevno pokazuje, ne bi trebalo „sumnjati“.

Ali, svijet se mijenja i, u stvari, uveliko se već promijenio. I šta bi to moglo da znači za zapadne eksperimente u BiH i za Republiku Srpsku?

Tu ključnu ulogu ima razvoj situacije oko Ukrajine. Iako rat još nije završen, već je jasan njegov ishod i poraz Ukrajine. To se sada javno priznaje i na Zapadu koji je kreator tog rata.

Prema planovima Vašingtona, Amerika planira da i rat u Ukrajini protiv Rusije gotovo u cjelosti prepusti Evropskoj uniji i evropskim članicama NATO saveza. To je očigledno i po ratnim i planovima jačanja oružanih snaga većine evropskih zemalja.

Pošto je zapadni poraz u Ukrajini očigledan bez obzira koliko taj rat trajao, utisak je da Amerika nastoji da cijenu i težinu poraza prebaci na Evropsku uniju a u sopstvenoj javnosti prikrije neuspjeh.

Kako sada stvari stoje, većina evropskih članica NATO pakta vjerno slijedi tu samoubilačku poziciju i malo je vjerovatno da će se to promijeniti. I tu je veza politike prema Banjaluci i Srbima i sudbine Ukrajine.

Ali, ono što Zapad zanemaruje su odlučnost dovoljne većine žitelja Republike Srpske da brani svoja ognjišta i da Republika Srpska nije više usamljena u svojoj borbi za slobodu i protiv kolonijalizma.

Mnogi hroničari vjeruju da će EU u tom ambisu pokušati da i svoj poraz prikrije povećanim angažovanjem i prema Republici Srpskoj. Utoliko prije što je Republika Srpska ocijenjena kao glavni ruski saveznik na takozvanom Zapadnom Balkanu. A u Briselu se oživljava narativ kako je

Zapadni Balkan EU dvorište.

U tom novom ambijentu, koji nadolazi, posebno će biti zanimljiv položaj Njemačke koja sada uz Britaniju predvodi zapadni „krstaški rat“ protiv Republike Srpske i svoju političku energiju crpi iz antiruske politike. Naime, kako ocjenjuju mnogi hroničari, Njemačka jednostavno, prirodno, ne može bez saradnje sa Rusijom i do toga će jednog dana i doći. Moglo bi da se desi i ranije, čim Amerika napusti Evropu a to napuštanje je dio američkih planova ma kako to u ovom času izgledalo malo vjerovatno.

To bi promijenilo njemačku politiku i prema Republici Srpskoj i Srbima u cjelini, ali grijesi će da ostanu i kada se nešto izgubi po pravilu se nikada sve ne nadoknadi.

Iz ugla istorijskih promjena, zapadna politika prema Republici Srpskoj liči na djetinjastu, kao što je vjerovanje da će prelijetanje dva američka aviona uplašiti njene građane i Srbe. Ali, ma koliko to sve bilo uzaludno, Zapad neće odustati i od Zapada se još svašta može očekivati.

To je put bez povratka. I Kristijan Šmit je samo simbol tog puta bez povratka i da nije bio baš on bio bi neki drugi „Šmit“.

Neki „Šmit“ se jednostavno morao desiti kao granica apsurda.

Povezane teme:
Nastavi Citanje
Klikni za komentar

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Društvo

SDT formiralo predmet protiv Miodraga Lakovića na osnovu navoda Vanje Ćalović Marković

Published

3 weeks ago

on

May 31, 2025

By

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) formiralo je predmet povodom navoda koje je iznijela izvršna direktorka Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS), Vanja Ćalović Marković, protiv predsjednika skupštinskog Odbora za bezbjednost i odbranu, Miodraga Lakovića.

Iz MANS-a je u četvrtak SDT-u dostavljena zvanična krivična prijava, uz prateći link sa sjednice Odbora održane 20. maja, na kojoj je Ćalović Marković iznijela ozbiljne optužbe i sumnje u vezi sa radom Lakovića u periodu dok je obavljao funkciju šefa Sektora za borbu protiv droge Uprave policije.

Ona je, između ostalog, navela da je Laković, u vrijeme kada je obavljao tu funkciju (2004–2015), „žmurio“ na prekookeanski šverc kokaina tokom uspona kriminalnih klanova Darka Šarića i pokojnog Dragana Dudića Frica. Takođe je tvrdila da Laković, uprkos funkciji i raspoloživim informacijama, nije dijelio podatke o pošiljkama droge koje su godinama pristizale u Kotor sa međunarodnim partnerima.

Povodom formiranja predmeta, oglasio se i sam Laković, koji je na društvenoj mreži X poručio da je spreman da sarađuje sa Tužilaštvom.

– Kako vidjeh sebe na naslovnici, nalazim za shodno da pozovem SDT da detaljno i objektivno provjeri sve navode MANS-a, te se u tom smislu stavljam na raspolaganje i za poligrafsko ispitivanje, kako na ove, tako i na bilo koju drugu temu – naveo je Laković.

Nastavi Citanje

Društvo

Ćalović Marković: Dok građani godinama čekaju pravdu, dvije presude u korist Jelene Perović su saopštene, zanimljivo, istog dana

Published

3 weeks ago

on

May 31, 2025

By

Sudovi su bili više nego ažurni u slučajevima u kojima je jedna od stranaka u postupku bila bivša direktorica Agencije za sprečavanje korupcije (ASK) Jelena Perović, pa su juče saopštili dvije presude u njenu korist.

Tako je Upravni sud juče objavio saopštenje o presudi koju je donio 16. maja, po zaključenju rasprave po tužbi te javne funkcionerke protiv Savjeta ASK zbog nezakonite smjene.

Samo tri dana ranije – 27. maja, iz institucije kojom rukovodi Miodrag Pešić ”Vijestima” je odgovoreno da je “rasprava u tom predmetu zaključena 16. 5. 2025. godine i odluka će biti donijeta u zakonskom roku od 30 dana”.

Rokove je poštovao i Osnovni sud i sudija Dragana Lubarda, pred kojom su u ponedjeljak 26. maja podgorički tužioci i odbrana Perović iznijeli završne riječi. Ona je juče prvostepeno presudila da Perović nije utajila poreze prilikom prodaje stana od 87 metara kvadratnih na Cetinju koji je dobila po povoljnim uslovima.

“Ovaj slučaj pokazuje neobično veliku efikasnost sudstva. Dok građani godinama čekaju na pravdu, dvije presude u korist Perović saopštene su, zanimljivo, istog dana”, kazala je “Vijestima” direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS), Vanja Ćalović Marković.

Viši sud u Podgorici je nedavno potvrdio optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) protiv bivše direktorice Agencije za sprečavanje korupcije i njene bivše pomoćnine Nine Paović za krivična djela zloupotreba službenog položaja i produženo krivično djelo falsifikovanje službene isprave…

Ćalović Marković je pitala i koliko ‘‘ovakvih slučajeva treba da se desi da bi aktuelna vlast konačno počela da se bavi vetingom pravosuđa’’.

“Presude u korist Perović najbolji su dokaz da nova vlast nije na vrijeme sprovela obećane antikorupcijske reforme. Umjesto suštinskih promjena i izgradnje nezavisnih institucija, fokus jednih je bio na partijskom uhljebljavanju, a drugih na sve češćem imenovanju ljudi iz prethodnog režima na ključne pozicije. Više puta smo upozoravali da će odlaganje reformi imati upravo ovakve posljedice. Međutim, obećanja o borbi protiv korupcije su brzo izblijedjela kada su fotelje postale važnije od principa”, kazala je Ćalović Marković.

Ona je istakla da nije dovoljno da borba protiv korupcije ostane samo parola sa predizbornih skupova.

“…Jer građani zahtijevaju konkretnu akciju, odlučnost i jasan raskid s kompromitovanim kadrovima. Ako se neophodne reforme ne sprovedu i to što prije, plašimo se da će i drugi važni postupci pokrenuti protiv visokih funkcionera prethodnog režima imati sličan epilog. Zato ova presuda treba da bude jasan alarm za novu vlast da konačno prestane sa kalkulacijama i počne s pravim promjenama i reformama”, ocijenila je direktorica MANS-a.

Sudija podgoričkog Osnovnog suda Dragana Lubarda saopštila je juče da Perović nije morala da plati porez državi nakon prodaje stana na Cetinju, obrazlažući to tvrdnjom da u tom trenutku bivša direktorica ASK nije imala drugih nekretnina.

“Iz dokaza koji su provedeni, a to su prije svega vještačenja geodestske struke, vještačenja ekonomsko-finansijske struke, sud je utvrdio da je Jelena Perović u tom periodu samo imala tu nepokretnost kojom je raspolagala i kojom je imala pravo da raspolaže. Shodno Zakonu o porezu, Perović nije imala obavezu plaćanja ove vrste poreza, s obzirom da je na taj način riješila svoje stambeno pitanje i nije imala drugih nepokretnosti upisanih na svoje ime kojima bi u tom periodu raspolagala. Ovakav zaključak proiziazi i od stava Poreske uprave koja je u ranijem postupku, tj. inspekcijskom nadzoru izjasnila da nije postojala nijedna njena poreska obaveza”, objasnila je Lubarda.

Podgoričko Osnovno državno tužilaštvo (ODT) odmah je najavilo da će uložiti žalbu na tu presudu, precizirajući da su “razlozi koje je prvostepeni sud naveo u oslobađajućoj presudi pogrešno i nepotpuno utvrđeni”.

“…A posebno činjenica da okrivljena navodno nije imala drugih nepokretnosti upisanih na svoje ime kojima bi u tom periodu raspolagala, iako iz provedenih dokaza na glavnom pretresu proizilazi da je u spornom periodu bila vlasnik nepokretnosti-stana, površine 69 kvadrata u Podgorici, koji je stekla kupovinom”, piše u saopštenju podgoričkog ODT.

Prema izvještajima o imovini i prihodima, dostupnim na sajtu ASK, Perović je u aprilu 2019. prijavila promjenu veću od 5.000 eura – kupovinu stana od 69 kvadrata, ali i stambeni kredit. Dva mjeseca kasnije prijavljuje “prodaju imovinskog prava za kupovinu stana iz ugovora o kupovini stana pod povoljnim uslovima”, koja se odnosi na stan od 87 kvadrata na Cetinju.

ODT je po službenoj dužnosti pokrenuo postupak protiv Perović, nakon što je Osnovni sud u ljeto prošle godine donio prvostepenu presudu po tužbi države da je bivša direktorica ASK dužna da u budžet vrati više od 58.000 eura sa kamatama, jer je stan po povoljnim uslovima dobila za nepunih 32.000, pa prodala za 73.000.

Prema izvještajima o imovini i prihodima, dostupnim na sajtu ASK, Perović je u aprilu 2019. prijavila promjenu veću od 5.000 eura – kupovinu stana od 69 kvadrata, ali i stambeni kredit. Dva mjeseca kasnije, prijavljuje „prodaju imovinskog prava za kupovinu stana iz ugovora o kupovini stana pod povoljnim uslovima“, koja se odnosi na stan od 87 kvadrata na Cetinju

Upravni sud Crne Gore poništio je odluku Savjeta ASK o razrješenju Perović i naložio tom tijelu da donese novu, zakonitu odluku.

“Tuženi organ će u ponovnom postupku, vodeći računa o razlozima iz ove presude, saglasno Zakonu o upravnom sporu, donijeti novu, zakonitu odluku”, piše, prema informacijama “Vijesti”, u presudi.

Perović je, nakon razrješenja u ljeto prošle godine, tužila Savjet ASK, tvrdeći da su tokom njene smjene povrijeđene odredbe upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđeno stanje i pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

Savjet ASK je jednoglasno smijenio Perović 15. avgusta prošle godine. Odmah nakon što je ta odluka donijeta, na sajtu ASK objavljeno je saopštenje bivše direktorice u kome tvrdi da je njena smjena “politički motivisana” i da “političke partije u čije ime većina članova Savjeta sprovodi plan za njeno razrješenje, očigledno imaju obećanje nekažnjivosti za mnoga krivična djela”.

Perović je pobrojala i povrede koje je, kako tvrdi, napravio novi Savjet ASK.

Navodi se da je Savjet morao da je poziva na sjednice, koje su sazivane mimo pravila, da nije smio da izabere zamjenika predsjednika…

U saopštenju Upravnog suda se navodi da bivšoj direktorici “nije omogućeno da se izjasni u odnosu na razloge zbog kojih je osporenom odlukom razriješena dužnosti”.

“Nije sporno da se dnevni red sjednice Savjeta utvrđuje na sjednici (član 14 stav 1 Poslovnika o radu Savjeta Agencije za sprečavanje korupcije), kao što je to učinjeno u konkretnom slučaju, kada su članovi Savjeta, nakon uvida u dokumentaciju o izvršenom inspekcijskom nadzoru, konstatovali postojanje razloga za razrješenje direktorice Agencije iz člana 98 stav 1 tačka 4, a u vezi sa članom 9 stav 1 i 2 Zakona o sprečavanju korupcije, a koji se odnose na povredu odredbi Zakona i pravila o radu Agencije i obavezu javnog funkcionera da svoju funkciju vrši na način da javni interes ne podredi privatnom, kao i da ne izazove sukob interesa u vršenju javne funkcije. Međutim, kako je na istoj sjednici, bez prethodnog upoznavanja tužilje, pokrenut postupak njenog razrješenja i donijeta odluka, to je Sud zaključio da istoj nije bila data mogućnost da učestvuje u postupku njenog razrješenja i izjasni se o činjenicama relevantnim za odlučivanje, budući da je izjašnjenje tužilje, broj 01-2193 od 15.8. 2024. godine, na koje se tuženi pozvao, dato u odnosu na drugi razlog za razrješenje (iz člana 98 stav 1 tačka 3, a u vezi neispunjenosti uslova iz člana 87 stav 3 Zakona o sprečavanju korupcije), a ne razlog zbog kojeg je ista osporenom odlukom razriješena dužnosti. Zbog navedene procesne povrede, Sud je ocijenio da je osporenu odluku trebalo poništiti”, piše u saopštenju Upravnog suda.

U Pokretu Evropa sad (PES) zabrinuti su zbog odluke Osnovnog suda da oslobodi Perović optužbi za utaju poreza.

Smatraju da takva odluka povlači pitanje urgentnosti reformi u pravosuđu.

“Posebno uznemirava ignorisanje dokaznog materijala od strane suda, a koje se odnosi na vlasništvo nad stanom u Podgorici. Napori tužilačkih organizacija na svim nivoima usmjereni ka isporučivanju pravde i tretiranju slučajeva visoke korupcije zaslužuju priznanje. Nasuprot tome, ovakvo djelovanje sudstva nažalost podriva napredak u poglavljima 23 i 24 i šteti evropskoj integraciji Crne Gore, ali još važnije – narušava povjerenje građa u pravosuđe koje hronično ne uspijeva da eliminiše veliku društvenu nepravdu”, ocijenili su iz PES-a.

Nastavi Citanje

Društvo

ORILO SE „MILO UBICO“

Published

3 weeks ago

on

May 31, 2025

By

PIŠE: Mladen STOJOVIĆ

Ovo je naslovnica najtiražnijeg dnevnika u Crnoj Gori početkom ovog vijeka objavljena prije tačno 21 godinu, a nakon protesta građana zbog ubistva osnivača, direktora i glavnog i odgovornog urednika dnevnog lista “Dan” Duška Jovanovića na kojem se orilo “Milo ubico, Milo ubico”. Iz priloženog se vidi da narod nije optužio Vladu Crne Gore, već personu koja je bila na njenom čelu, ali ne u simboličkom smislu već kao njen gospodar.

Riječ je o samom finišu Đukanovićevog ovladavanja državnim i paradržavnim institucijama (nadzemnim i podzemnim), periodu u kojem je eskadron smrti poznatiji pod imenom “Sedma uprava” dovršavao proces likvidacije većine ključnih protivnika uspostavljanju novog sistema označenog kodnim imenom “Privatna država”. U narednih desetak mjeseci biće ubijen i inspektor Slavoljub Šćekić u aktu koji po svim elementima zaslužuje da se tretira kao državni terorizam. U martu 2005. zamrznut je LSCG i širom otvoren put potpune privatizacije Crne Gore na kojem je iskrena opozicija strateški predstavljana kao ekstremistička i antievropska. Projekat je uspješno izveden, između ostalog, i zato što je ubijen Duško Jovanović i to je jedan od motiva zbog čega je izveden dugo pripremani atentat na njega. Duško je bio jedan od najvažnijih svjedoka na suđenju Milu Đukanoviću i grupi crnogorskih državljana u procesu koji se vodio na sudu u Bariju za šverc cigareta sa italijanskom mafijom, kao dokazani borac protiv organizovanog kriminala i korupcije bio je poželjan i kao politički partner brojnim centrima moći na Zapadu od kojih je jedan podržavao promjenu režima u CG udruženim snagama koalicije SNP, NS, SNS sa LSCG. Ogroman uticaj Duška Jovanovića na kreiranje javnog mnenja u ovom pravcu, vjerovatno je i ključni motiv njegovog ubistva, uz pomenutu ulogu svjedoka u procesu u Bariju.

Svi zločini Sedme uprave u ovom vijeku, liše likvidacije Gorana Žugića koja je predstavljala jedan vid unutrašnjeg sukoba, bili su koraci u pravcu stvaranja “privatne države” čiji je vođa bio Milo Đukanović. Da li je on lično odgovoran za to, treba da bude predmet ozbiljne tužilačke istrage koja se ne nazire. U smislu objektivne (komandne) odgovornosti, stvari su jasne. Zna se ko kontroliše bezbjednosni sektor i njen najopasniji sektor – tajnu službu, i u demokratskim državama a kamo li u onim kojima se vlada “iz jedne glave” kako je bilo u Crnoj Gori od 1998. do 2020. Samo mnogo glup ili kvaran čovjek može da stane iza teze da je eskadron smrti tajne službe, mogao da ubija bez dozvole i signala svog Šefa.

Tu treba imati na umu i ovu zakonomjernost: Sve likvidacije protivnika autoritarnih i kriminalizovanih režima u izvedbi Tajne policije u regionu ali i šire, pratila je i dehumanizacija žrtve. Taj element zločina vidljiv je i u ubistvu Duška Jovanovića. Prije egzekucije on je šaptačkim ali i javnim kanalima etiketiran kao neprijatelj države, nakon zločina to se radilo isključivo tajnim. Ironija je da je i 21 godinu nakon zločina, na mediju koji se finansira upravo iz tabora onih koji se sumnjiče da su organizatori ubistva, prepoznala loše prikrivena želja da se dehumanizuje žrtva i omalovaže svi koji su uprli prst u pravcu nalogodavca i organizatora. Služba upravo tako radi – preko svojih saradnika (svjesnih i nesvjesnih) pokušava da diskredituje svakog ko upire prst u pravcu onog koga ista štiti.

Ozbiljnom tužilaštvu i istražnim organima, biće veoma korisna analiza reagovanja pojedinaca povodom obilježavanja 21. godišnjice od Duškovog ubistva. Jer, kome fokus nije bio na pritisku da se, kako je tvrdio i Veselin Veljović (šef policije režima Mila Đukanovića) “operativno riješen zločin” dovede i do pravosudnog rešenja, interes je bio da slučaj ostane na “koti” na kojoj je sada. Mnogi su minulih dana otkrili svoje prave pozicije, fokusirajući se na nevažne detalje spram ovih krucijalnih koji vode ka pravednom rešenju. Da li neko boji svojih tragova? Služenja pjedincima i grupama koje pripadaju taboru u kojem je dogovoren i organizovan zločin? Nervoza je velika, a tragova mnogo.

Šta je važno da se zna: većina nije znala dubinu ovog zločina dok nije data prilika da o tome pred širom javnošću kažu šta znaju svjedoci prvog reda. Zašto su dvije decenije bili gurani daleko od javnosti? Zašto nismo imali priliku da 20 godina čujemo šta o zločinu, zbivanjima prije i nakon što se desio, imaju da kažu oni koji su bili najbliži žrtvi u svakom smislu? Ko je sve radio na “sakrivanju” svjedoka od javnosti?
Nakon što je iz aviona postalo vidljivo da je riječ o državnom terorizmu, jasno je zašto su to radile institucije kontrolisane od strane istog centra iz kojeg je 27. maja 2004. poslana ekipa za likvidaciju. Ali zašto su to radili pojedinci koji su formalno zauzeli pozicije sa kojih se očekivalo da bude dat maksimalan doprinos u razotkrivanju pune istine?

Utisak je da je većina ključnih političara aktuelne parlamentarne većine prepoznala ovu dubinu. To je bilo vidljivo i na dan obilježavanja 21. godišnjice ubistva pred redakcijom Dana, ali i dan kasnije pred Duškovim grobom.

Kada bi na isti način reagovala i šira javnost, vjerovatno bi bio napravljen i ključni iskorak u ispravljanju jezive nepravde prema Dušku, njegovoj porodici, njegovim pravim saborcima… Za taj iskorak potrebno je isključiti sujetu, i zajedničkim snagama insistirati od nadležnih da urade ono za šta su plaćeni. Prije svega od VDT-a Markovića.

PS

Ko god da je dao naslov da narod optužuje Vladu, umjesto onog koji odgovara istini, ogriješio se o Duška, kao i svi oni koji su progonili njegove bližnje i pomagali da zločin putuje ka pravosudnoj zastari.

Nastavi Citanje

U Trendu