Connect with us

Glas naroda

Pod tepihom više nema mjesta

Published

on

PIŠE: Branko PAVLOVIĆ (RT)

Znate kad za nekoga kažemo „ma, on ne rešava probleme, samo ih gura pod tepih“? E, pod tim zapadnim (američkim) tepihom više nema mesta. Tepih izgleda groteskno, a i može da se padne hodajući po njemu i kad niste g. Bajden. O tome govorim u ovom tekstu.

KiM, Srpska

Stiglo se do kraja. Od silnih priča o vrednostima, visokim standardima, ljudskim pravima… došlo se do proste direktive Zapada: otimamo vam i Kosovo i Metohiju i Republiku Srpsku. Prosto vam otimamo, a vi Srbi treba da se složite s tim, a poželjno je da i iskazujete radost zbog toga. Slaganje sa otimačinom je obavezno, a iskazivanje radosti je opciono (za sada).

Kršenje međunarodnog prava – pod tepih. Izazivanje nestabilnosti i provociranje mogućih sukoba – pod tepih. Izostanak bilo kakve validne argumentacije – pod tepih. Uništavanje razvojnih ljudskih potencijala, jer će sve najbolje napustiti ove prostore ako se otimačina sprovede – pod tepih.

Jedini ustupak je da bi tepih mogao biti pirotski.

Ukrajina

Od prognoziranog brzog poraza Rusije stiglo se u svim izjavama Zapada do teško održive odbrane Ukrajine. Uz napomenu da su teritorijalni gubici Ukrajine neminovni.

Vojni slom Rusije – pod tepih. Pomoć Ukrajini, koliko god bude potrebno i koliko god dugo bude bilo potrebno – pod tepih. Ekonomski slom Rusije – pod tepih. Politički slom Rusije – pod tepih. Mobilisanje NATO snaga kao prevencija pobede ruske vojske u Ukrajini – pod tepih.

Evropska unija

Od prosperiteta na osnovu sleđenja američkih interesa, uz koje će i EU postići zavidan razvoj, stiglo se do iscrpljujuće „klackalice“ inflacije i stagnacije, produžene i sve obuhvatnije recesije i značajnih političkih tenzija u okviru gotovo svih država EU.

Bajke o prosperitetnim mogućnostima zelene agende – pod tepih. Poštovanje ustava i zakona – pod tepih. Tvrdnje o stabilnom i rastućem životnom standardu – pod tepih. Demokratija – pod tepih.

Bliski istok

Od moralne nadmoći Zapada i Izraela, stiglo se do potpunog gnušanja celog ostatka sveta prema Izraelu i SAD. Od egzaltacije o tome kako će izraelske odbrambene snage za nekoliko dana da počiste borce Hamasa, došli smo do toga da nakon tri meseca sami visoki oficiri Izraela kažu da će morati da ratuju još šest meseci. Protiv 40 ili nešto više hiljada boraca Hamasa. I to ne obazirući se, a ja mislim i namerno uništavajući civilno stanovništvo u Gazi.

Prava dece na život – pod tepih. Prava ostalih civila na život – pod tepih. Pravo na ishranu i lečenje – pod tepih. Navodna neprikosnovena vojna nadmoć – pod tepih. To da eskalacija sukoba u regionu vodi Izrael u potpunu propast – pod tepih. Izraelci koji su taoci i njihova sudbina – pod tepih. Ugled Amerike u tom regionu – pod tepih sve za račun Netanjahua.

SAD

Amerika beleži privredni rast ali je on u celini zasnovan na: budžetskom deficitu SAD (to će reći na novim zaduženjima, a ne na vitalnosti privrednog sistema), prelivanju bogatstva iz Evrope ka SAD (naročito iz Nemačke) i uobičajenim pozicijama dolara i berze. Stvarnih fundamenata za održivi razvoj nema.

Problemi sa odnosom referentne kamatne stope, inflacijom i privrednim rastom se zgušnjavaju. I nema dobrog rešenja.

Naime, polovina javnog duga SAD, a to je 17 hiljada milijardi dolara, dolazi na naplatu ove i sledeće godine (nešto manji deo od toga i 2026). Ako se kamata ne spusti, ti dugovi će se plaćati novim zaduživanjem, ali sada po mnogo većim kamatama nego u vreme nastanka tih dugova. Ako se kamata smanji, biće nešto lakše, ali će se vratiti inflacija.

Pored toga, velike banke su ranije kupile obveznice sa manjim prinosom (kamatom) i ako se nastavi sa ovim višim kamatnim stopama na nove obveznice, te banke će stalno knjižiti manji prinos od konkurencije. A to preti da deponenti tih velikih banaka prosto povuku svoje depozite i pređu kod konkurencije koja sada ima finansijskog prostora da im ponudi nešto povoljnije uslove. Dakle, zahtev izvesno ide ka FED-u da smanji referentnu kamatnu stopu. Ali onda opet sledi inflacija i neodgovorno investiranje.

Nezavisno od prethodno navedenog, ove godine će više od 500 (možda i svih 700) od hiljadu manjih banaka u SAD bankrotirati. Iz sasvim drugih razloga, pre svega velikih potresa u oblasti građevinarstva, zbog čega njihovi klijenti neće moći da vrate kredite. To će dodatno snažno uzdrmati finansijski sektor i posledično dovesti do velikog usporavanja u realnom sektoru privrednih aktivnosti.

A tome onda treba dodati sve probleme izbornog ciklusa, pa i šokove za američku javnost kada se izvan SAD u svetu bude događalo sve suprotno od onoga što su im njihovi mediji najavljivali.

Realna vojna nemoć SAD da efikasno reši zadatke koje joj postavlja politički vrh (misli se, naravno, izvan nominalnih državnih funkcija) – sve se to gura pod tepih. Strukturni problemi privrednog sistema SAD – pod tepih. Nemogućnost da se narasle tenzije razreše na osnovama postojećeg političkog sistema – pod tepih. Gubitak (relativni) finansijske i tehnološke nadmoći u svetskim okvirima – pod tepih. Potpuni gubitak „meke moći“ izvan zapadne sfere uticaja – pod tepih.

Možda je najbolja ilustracija za tvrdnju da pod tepihom nema više mesta pokušaj da se sudski zabrani političkom konkurentu da učestvuje na izborima. Slične ideje su i prema AfD u Nemačkoj. To sad, međutim, ostaje na najvidljivijem mestu politike, koja je suštinski krahirala. I to se ne može gurnuti pod tepih.

A ko stvarno napreduje? Pa, ona društva koja ne guraju probleme pod tepih, nego o njima raspravljaju, nalaze rešenja, pa ih u hodu menjaju ako se pokaže da prvi pokušaj nije dobar. Društva koja, u osnovi, veruju svom narodu.

To je veoma poučno i za Srbiju. Nikakvo sleđenje propalih ideja Zapada, nikakvo odstupanje od temeljnih uverenja naroda, i vođenje politike koja će otvarati razvoje perspektive, a ne zarad stranih interesa rizikovati pad u bankrotstvo.

Konkretno to znači: ne zaduživati se za projekte kao što je Ekspo, vratiti infrastrukturu „Telekomu“, ne temeljiti razvoj na direktnim stranim investicijama, potpuno promeniti monetarnu politiku, ostvariti realnu kontrolu nad novčanim tokovima, osloniti se na domaću pamet, povećati efikasnost svih sistema. Ukratko, zahvaliti se MMF-u na saradnji.

Guranje pod tepih ima svoja ograničenja i ako si Amerika. Ali je guranje pod tepih za Srbiju još mnogo opasnije i skuplje.

(RT Balkan)

Društvo

SDT formiralo predmet protiv Miodraga Lakovića na osnovu navoda Vanje Ćalović Marković

Published

on

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) formiralo je predmet povodom navoda koje je iznijela izvršna direktorka Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS), Vanja Ćalović Marković, protiv predsjednika skupštinskog Odbora za bezbjednost i odbranu, Miodraga Lakovića.

Iz MANS-a je u četvrtak SDT-u dostavljena zvanična krivična prijava, uz prateći link sa sjednice Odbora održane 20. maja, na kojoj je Ćalović Marković iznijela ozbiljne optužbe i sumnje u vezi sa radom Lakovića u periodu dok je obavljao funkciju šefa Sektora za borbu protiv droge Uprave policije.

Ona je, između ostalog, navela da je Laković, u vrijeme kada je obavljao tu funkciju (2004–2015), „žmurio“ na prekookeanski šverc kokaina tokom uspona kriminalnih klanova Darka Šarića i pokojnog Dragana Dudića Frica. Takođe je tvrdila da Laković, uprkos funkciji i raspoloživim informacijama, nije dijelio podatke o pošiljkama droge koje su godinama pristizale u Kotor sa međunarodnim partnerima.

Povodom formiranja predmeta, oglasio se i sam Laković, koji je na društvenoj mreži X poručio da je spreman da sarađuje sa Tužilaštvom.

– Kako vidjeh sebe na naslovnici, nalazim za shodno da pozovem SDT da detaljno i objektivno provjeri sve navode MANS-a, te se u tom smislu stavljam na raspolaganje i za poligrafsko ispitivanje, kako na ove, tako i na bilo koju drugu temu – naveo je Laković.

Nastavi Citanje

Društvo

Ćalović Marković: Dok građani godinama čekaju pravdu, dvije presude u korist Jelene Perović su saopštene, zanimljivo, istog dana

Published

on

Sudovi su bili više nego ažurni u slučajevima u kojima je jedna od stranaka u postupku bila bivša direktorica Agencije za sprečavanje korupcije (ASK) Jelena Perović, pa su juče saopštili dvije presude u njenu korist.

Tako je Upravni sud juče objavio saopštenje o presudi koju je donio 16. maja, po zaključenju rasprave po tužbi te javne funkcionerke protiv Savjeta ASK zbog nezakonite smjene.

Samo tri dana ranije – 27. maja, iz institucije kojom rukovodi Miodrag Pešić ”Vijestima” je odgovoreno da je “rasprava u tom predmetu zaključena 16. 5. 2025. godine i odluka će biti donijeta u zakonskom roku od 30 dana”.

Rokove je poštovao i Osnovni sud i sudija Dragana Lubarda, pred kojom su u ponedjeljak 26. maja podgorički tužioci i odbrana Perović iznijeli završne riječi. Ona je juče prvostepeno presudila da Perović nije utajila poreze prilikom prodaje stana od 87 metara kvadratnih na Cetinju koji je dobila po povoljnim uslovima.

“Ovaj slučaj pokazuje neobično veliku efikasnost sudstva. Dok građani godinama čekaju na pravdu, dvije presude u korist Perović saopštene su, zanimljivo, istog dana”, kazala je “Vijestima” direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS), Vanja Ćalović Marković.

Viši sud u Podgorici je nedavno potvrdio optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) protiv bivše direktorice Agencije za sprečavanje korupcije i njene bivše pomoćnine Nine Paović za krivična djela zloupotreba službenog položaja i produženo krivično djelo falsifikovanje službene isprave…

Ćalović Marković je pitala i koliko ‘‘ovakvih slučajeva treba da se desi da bi aktuelna vlast konačno počela da se bavi vetingom pravosuđa’’.

“Presude u korist Perović najbolji su dokaz da nova vlast nije na vrijeme sprovela obećane antikorupcijske reforme. Umjesto suštinskih promjena i izgradnje nezavisnih institucija, fokus jednih je bio na partijskom uhljebljavanju, a drugih na sve češćem imenovanju ljudi iz prethodnog režima na ključne pozicije. Više puta smo upozoravali da će odlaganje reformi imati upravo ovakve posljedice. Međutim, obećanja o borbi protiv korupcije su brzo izblijedjela kada su fotelje postale važnije od principa”, kazala je Ćalović Marković.

Ona je istakla da nije dovoljno da borba protiv korupcije ostane samo parola sa predizbornih skupova.

“…Jer građani zahtijevaju konkretnu akciju, odlučnost i jasan raskid s kompromitovanim kadrovima. Ako se neophodne reforme ne sprovedu i to što prije, plašimo se da će i drugi važni postupci pokrenuti protiv visokih funkcionera prethodnog režima imati sličan epilog. Zato ova presuda treba da bude jasan alarm za novu vlast da konačno prestane sa kalkulacijama i počne s pravim promjenama i reformama”, ocijenila je direktorica MANS-a.

Sudija podgoričkog Osnovnog suda Dragana Lubarda saopštila je juče da Perović nije morala da plati porez državi nakon prodaje stana na Cetinju, obrazlažući to tvrdnjom da u tom trenutku bivša direktorica ASK nije imala drugih nekretnina.

“Iz dokaza koji su provedeni, a to su prije svega vještačenja geodestske struke, vještačenja ekonomsko-finansijske struke, sud je utvrdio da je Jelena Perović u tom periodu samo imala tu nepokretnost kojom je raspolagala i kojom je imala pravo da raspolaže. Shodno Zakonu o porezu, Perović nije imala obavezu plaćanja ove vrste poreza, s obzirom da je na taj način riješila svoje stambeno pitanje i nije imala drugih nepokretnosti upisanih na svoje ime kojima bi u tom periodu raspolagala. Ovakav zaključak proiziazi i od stava Poreske uprave koja je u ranijem postupku, tj. inspekcijskom nadzoru izjasnila da nije postojala nijedna njena poreska obaveza”, objasnila je Lubarda.

Podgoričko Osnovno državno tužilaštvo (ODT) odmah je najavilo da će uložiti žalbu na tu presudu, precizirajući da su “razlozi koje je prvostepeni sud naveo u oslobađajućoj presudi pogrešno i nepotpuno utvrđeni”.

“…A posebno činjenica da okrivljena navodno nije imala drugih nepokretnosti upisanih na svoje ime kojima bi u tom periodu raspolagala, iako iz provedenih dokaza na glavnom pretresu proizilazi da je u spornom periodu bila vlasnik nepokretnosti-stana, površine 69 kvadrata u Podgorici, koji je stekla kupovinom”, piše u saopštenju podgoričkog ODT.

Prema izvještajima o imovini i prihodima, dostupnim na sajtu ASK, Perović je u aprilu 2019. prijavila promjenu veću od 5.000 eura – kupovinu stana od 69 kvadrata, ali i stambeni kredit. Dva mjeseca kasnije prijavljuje “prodaju imovinskog prava za kupovinu stana iz ugovora o kupovini stana pod povoljnim uslovima”, koja se odnosi na stan od 87 kvadrata na Cetinju.

ODT je po službenoj dužnosti pokrenuo postupak protiv Perović, nakon što je Osnovni sud u ljeto prošle godine donio prvostepenu presudu po tužbi države da je bivša direktorica ASK dužna da u budžet vrati više od 58.000 eura sa kamatama, jer je stan po povoljnim uslovima dobila za nepunih 32.000, pa prodala za 73.000.

Prema izvještajima o imovini i prihodima, dostupnim na sajtu ASK, Perović je u aprilu 2019. prijavila promjenu veću od 5.000 eura – kupovinu stana od 69 kvadrata, ali i stambeni kredit. Dva mjeseca kasnije, prijavljuje „prodaju imovinskog prava za kupovinu stana iz ugovora o kupovini stana pod povoljnim uslovima“, koja se odnosi na stan od 87 kvadrata na Cetinju

Upravni sud Crne Gore poništio je odluku Savjeta ASK o razrješenju Perović i naložio tom tijelu da donese novu, zakonitu odluku.

“Tuženi organ će u ponovnom postupku, vodeći računa o razlozima iz ove presude, saglasno Zakonu o upravnom sporu, donijeti novu, zakonitu odluku”, piše, prema informacijama “Vijesti”, u presudi.

Perović je, nakon razrješenja u ljeto prošle godine, tužila Savjet ASK, tvrdeći da su tokom njene smjene povrijeđene odredbe upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđeno stanje i pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

Savjet ASK je jednoglasno smijenio Perović 15. avgusta prošle godine. Odmah nakon što je ta odluka donijeta, na sajtu ASK objavljeno je saopštenje bivše direktorice u kome tvrdi da je njena smjena “politički motivisana” i da “političke partije u čije ime većina članova Savjeta sprovodi plan za njeno razrješenje, očigledno imaju obećanje nekažnjivosti za mnoga krivična djela”.

Perović je pobrojala i povrede koje je, kako tvrdi, napravio novi Savjet ASK.

Navodi se da je Savjet morao da je poziva na sjednice, koje su sazivane mimo pravila, da nije smio da izabere zamjenika predsjednika…

U saopštenju Upravnog suda se navodi da bivšoj direktorici “nije omogućeno da se izjasni u odnosu na razloge zbog kojih je osporenom odlukom razriješena dužnosti”.

“Nije sporno da se dnevni red sjednice Savjeta utvrđuje na sjednici (član 14 stav 1 Poslovnika o radu Savjeta Agencije za sprečavanje korupcije), kao što je to učinjeno u konkretnom slučaju, kada su članovi Savjeta, nakon uvida u dokumentaciju o izvršenom inspekcijskom nadzoru, konstatovali postojanje razloga za razrješenje direktorice Agencije iz člana 98 stav 1 tačka 4, a u vezi sa članom 9 stav 1 i 2 Zakona o sprečavanju korupcije, a koji se odnose na povredu odredbi Zakona i pravila o radu Agencije i obavezu javnog funkcionera da svoju funkciju vrši na način da javni interes ne podredi privatnom, kao i da ne izazove sukob interesa u vršenju javne funkcije. Međutim, kako je na istoj sjednici, bez prethodnog upoznavanja tužilje, pokrenut postupak njenog razrješenja i donijeta odluka, to je Sud zaključio da istoj nije bila data mogućnost da učestvuje u postupku njenog razrješenja i izjasni se o činjenicama relevantnim za odlučivanje, budući da je izjašnjenje tužilje, broj 01-2193 od 15.8. 2024. godine, na koje se tuženi pozvao, dato u odnosu na drugi razlog za razrješenje (iz člana 98 stav 1 tačka 3, a u vezi neispunjenosti uslova iz člana 87 stav 3 Zakona o sprečavanju korupcije), a ne razlog zbog kojeg je ista osporenom odlukom razriješena dužnosti. Zbog navedene procesne povrede, Sud je ocijenio da je osporenu odluku trebalo poništiti”, piše u saopštenju Upravnog suda.

U Pokretu Evropa sad (PES) zabrinuti su zbog odluke Osnovnog suda da oslobodi Perović optužbi za utaju poreza.

Smatraju da takva odluka povlači pitanje urgentnosti reformi u pravosuđu.

“Posebno uznemirava ignorisanje dokaznog materijala od strane suda, a koje se odnosi na vlasništvo nad stanom u Podgorici. Napori tužilačkih organizacija na svim nivoima usmjereni ka isporučivanju pravde i tretiranju slučajeva visoke korupcije zaslužuju priznanje. Nasuprot tome, ovakvo djelovanje sudstva nažalost podriva napredak u poglavljima 23 i 24 i šteti evropskoj integraciji Crne Gore, ali još važnije – narušava povjerenje građa u pravosuđe koje hronično ne uspijeva da eliminiše veliku društvenu nepravdu”, ocijenili su iz PES-a.

Nastavi Citanje

Društvo

ORILO SE „MILO UBICO“

Published

on

PIŠE: Mladen STOJOVIĆ

Ovo je naslovnica najtiražnijeg dnevnika u Crnoj Gori početkom ovog vijeka objavljena prije tačno 21 godinu, a nakon protesta građana zbog ubistva osnivača, direktora i glavnog i odgovornog urednika dnevnog lista “Dan” Duška Jovanovića na kojem se orilo “Milo ubico, Milo ubico”. Iz priloženog se vidi da narod nije optužio Vladu Crne Gore, već personu koja je bila na njenom čelu, ali ne u simboličkom smislu već kao njen gospodar.

Riječ je o samom finišu Đukanovićevog ovladavanja državnim i paradržavnim institucijama (nadzemnim i podzemnim), periodu u kojem je eskadron smrti poznatiji pod imenom “Sedma uprava” dovršavao proces likvidacije većine ključnih protivnika uspostavljanju novog sistema označenog kodnim imenom “Privatna država”. U narednih desetak mjeseci biće ubijen i inspektor Slavoljub Šćekić u aktu koji po svim elementima zaslužuje da se tretira kao državni terorizam. U martu 2005. zamrznut je LSCG i širom otvoren put potpune privatizacije Crne Gore na kojem je iskrena opozicija strateški predstavljana kao ekstremistička i antievropska. Projekat je uspješno izveden, između ostalog, i zato što je ubijen Duško Jovanović i to je jedan od motiva zbog čega je izveden dugo pripremani atentat na njega. Duško je bio jedan od najvažnijih svjedoka na suđenju Milu Đukanoviću i grupi crnogorskih državljana u procesu koji se vodio na sudu u Bariju za šverc cigareta sa italijanskom mafijom, kao dokazani borac protiv organizovanog kriminala i korupcije bio je poželjan i kao politički partner brojnim centrima moći na Zapadu od kojih je jedan podržavao promjenu režima u CG udruženim snagama koalicije SNP, NS, SNS sa LSCG. Ogroman uticaj Duška Jovanovića na kreiranje javnog mnenja u ovom pravcu, vjerovatno je i ključni motiv njegovog ubistva, uz pomenutu ulogu svjedoka u procesu u Bariju.

Svi zločini Sedme uprave u ovom vijeku, liše likvidacije Gorana Žugića koja je predstavljala jedan vid unutrašnjeg sukoba, bili su koraci u pravcu stvaranja “privatne države” čiji je vođa bio Milo Đukanović. Da li je on lično odgovoran za to, treba da bude predmet ozbiljne tužilačke istrage koja se ne nazire. U smislu objektivne (komandne) odgovornosti, stvari su jasne. Zna se ko kontroliše bezbjednosni sektor i njen najopasniji sektor – tajnu službu, i u demokratskim državama a kamo li u onim kojima se vlada “iz jedne glave” kako je bilo u Crnoj Gori od 1998. do 2020. Samo mnogo glup ili kvaran čovjek može da stane iza teze da je eskadron smrti tajne službe, mogao da ubija bez dozvole i signala svog Šefa.

Tu treba imati na umu i ovu zakonomjernost: Sve likvidacije protivnika autoritarnih i kriminalizovanih režima u izvedbi Tajne policije u regionu ali i šire, pratila je i dehumanizacija žrtve. Taj element zločina vidljiv je i u ubistvu Duška Jovanovića. Prije egzekucije on je šaptačkim ali i javnim kanalima etiketiran kao neprijatelj države, nakon zločina to se radilo isključivo tajnim. Ironija je da je i 21 godinu nakon zločina, na mediju koji se finansira upravo iz tabora onih koji se sumnjiče da su organizatori ubistva, prepoznala loše prikrivena želja da se dehumanizuje žrtva i omalovaže svi koji su uprli prst u pravcu nalogodavca i organizatora. Služba upravo tako radi – preko svojih saradnika (svjesnih i nesvjesnih) pokušava da diskredituje svakog ko upire prst u pravcu onog koga ista štiti.

Ozbiljnom tužilaštvu i istražnim organima, biće veoma korisna analiza reagovanja pojedinaca povodom obilježavanja 21. godišnjice od Duškovog ubistva. Jer, kome fokus nije bio na pritisku da se, kako je tvrdio i Veselin Veljović (šef policije režima Mila Đukanovića) “operativno riješen zločin” dovede i do pravosudnog rešenja, interes je bio da slučaj ostane na “koti” na kojoj je sada. Mnogi su minulih dana otkrili svoje prave pozicije, fokusirajući se na nevažne detalje spram ovih krucijalnih koji vode ka pravednom rešenju. Da li neko boji svojih tragova? Služenja pjedincima i grupama koje pripadaju taboru u kojem je dogovoren i organizovan zločin? Nervoza je velika, a tragova mnogo.

Šta je važno da se zna: većina nije znala dubinu ovog zločina dok nije data prilika da o tome pred širom javnošću kažu šta znaju svjedoci prvog reda. Zašto su dvije decenije bili gurani daleko od javnosti? Zašto nismo imali priliku da 20 godina čujemo šta o zločinu, zbivanjima prije i nakon što se desio, imaju da kažu oni koji su bili najbliži žrtvi u svakom smislu? Ko je sve radio na “sakrivanju” svjedoka od javnosti?
Nakon što je iz aviona postalo vidljivo da je riječ o državnom terorizmu, jasno je zašto su to radile institucije kontrolisane od strane istog centra iz kojeg je 27. maja 2004. poslana ekipa za likvidaciju. Ali zašto su to radili pojedinci koji su formalno zauzeli pozicije sa kojih se očekivalo da bude dat maksimalan doprinos u razotkrivanju pune istine?

Utisak je da je većina ključnih političara aktuelne parlamentarne većine prepoznala ovu dubinu. To je bilo vidljivo i na dan obilježavanja 21. godišnjice ubistva pred redakcijom Dana, ali i dan kasnije pred Duškovim grobom.

Kada bi na isti način reagovala i šira javnost, vjerovatno bi bio napravljen i ključni iskorak u ispravljanju jezive nepravde prema Dušku, njegovoj porodici, njegovim pravim saborcima… Za taj iskorak potrebno je isključiti sujetu, i zajedničkim snagama insistirati od nadležnih da urade ono za šta su plaćeni. Prije svega od VDT-a Markovića.

PS

Ko god da je dao naslov da narod optužuje Vladu, umjesto onog koji odgovara istini, ogriješio se o Duška, kao i svi oni koji su progonili njegove bližnje i pomagali da zločin putuje ka pravosudnoj zastari.

Nastavi Citanje

U Trendu