Ministar odbrane SRJ Pavle Bulatović likvidiran je na današnji dan prije tačno 22 godine. Zločin nije zvanično rasvijetljen.
Ministar vojske Savezne Republike Jugoslavije Pavle Bulatović ubijen je prije tačno 23 godine u restoranu “Rad“ na Banjici u Beogradu. On je 7. februara 2000. godine u 18.55 sati, kad se zločin dogodio, slušao je guslarske pjesme u društvu Vuka Obradovića, tadašnjeg direktora Ju garant banke, i Mirka Kneževića, upravnika restorana. Napolju, na terasi je samo te noći bilo isključeno svjetlo. Ubica nikada nije pronađen.
Bulatović je likvidiran hicima iz automatske puške “zastava M70” kojom može da rukuje samo mali broj ljudi i jasno je da je zločin počinio profesionalac. Istraga je potvrdila da su sa atentatorom bila dvojica saučesnika. Beograd je bio blokiran posle ubistva, a u poteru za ubicama uključila se i vojna policija. Niko, međutim, nije uhapšen.
Ministar je usmrćen na mjestu, a Kneževića su pogodila dva hica. Prvi u lijevo rame, drugi u desnu ruku koju je držao na stolu.
Kasnijom istragom utvrđeno je da su u društvu sa trojicom sagovornika za stolom bila i dvojica guslara, jer je Bulatović voleo da ih sluša. Hici su ispaljeni u trenutku dok je jedani od njih predavao gusle svom kolegi.
Svjetlo u bašti restorana odakle je pucano nije bilo upaljeno, mada je uvek u to vreme radilo. Vrata koja direktno vode iz restorana u baštu bila su zaključana. Na parkingu ispred restorana uvijek je bio čuvar, ali ga tog dana nije bilo. Otišao je ranije.
Pucano kroz staklo
Tačno u 18.55 sati čuli su se kratki rafali iz automatskog oružja. Tri ili četiri. Pavle Bulatović je od siline udara metaka koji su ga pogodili odskočio od stola. I upravnik restorana je pao pogođen. Ostali su, shvativši šta se događa i legli na pod. Pucano je kroz staklo i zavjesu.
Bulatovićev pratilac, tada pripadnik Vojnobezbjednosne agencije, Saša Anović skočio je od stola koji se nalazio u prvom dijelu restorana, odakle je nadzirano ko u njega ulazi. U susjednoj prostoriji video je da svi leže na podu. Pošto su vrata ka bašti bila zaključana, okrenuo se i potrčao ka ulaznim vratima da bi video da li tamo ima nekog. Istrčao je i ministrov vozač koji je sa pratiocem sjedio za stolom. I on je imao pištolj. Jedan se uputio na lijevu, drugi na desnu stranu. Nikoga nisu uočili.
Nažalost, niko nije pokrivao baštu restorana koja je bila u polumraku, gdje se moglo lako preći preko fudbalskog terena – ispričao je kasnije u emisiji na državnoj televiziji general Svetko Kovač, nekadašnji direktor VBA.
Istragom su pronađeni očevici i na mjestu zločina otkriiven je jedan otisak.
– Očevici su nam opisali izvršioca, čoveka koji sa automatskom puškom pretrčava igralište i odlazi ka banjičkoj šumi. Ostavio je otisak ruke na gelenderu. Ali, taj otisak nije imao kvalitet da bi bio dokaz na sudu. Međutim, bio je vrlo značajan da se usmjeri operativni rad u nekom pravcu – rekao je Kovač.
Uništene papilarne linije
Iz crnogorske policije gdje je otisak poslat radi upoređivanja sa njihovom bazom podataka, stigao je odgovor da nije dobar, jer su mu uništene papilarne linije.
– Otisak prsta koji je ubica Pavla Bulatovića ostavio nije imao neophodnih 12 papilarnih linija na osnovu kojih bi se utvrdio njegov identitet i koji bi kao takav bio dokaz na sudu. Ne sjećam se koliko smo papilarnih linija izdvojili uzimanjem tog otiska, ali te linije koje su ostale su se poklopile sa linijama otiska Ivana Delića iz Budve koje smo imali u bazi podataka. I to je bio prvi trag koji je upućivao na njega kao mogućeg počinioca zločina – ispričao je jedan od penzionisanih inspektora tadašnjeg Trećeg odjeljenja beogradske policije koje je vodilo istragu.
Ime Ivana Delića našlo se i u izvještaju skupštinskog Anketnog odbora formiranog da riješi zločin. Zaključke Anketnog odbora čiji je izvještaj predstavljen u januaru 2002. godine i u kome se pominje kao počinilac, sam Ivan Delić javno je demantovao. Tvrdio je da ima mnogobrojne svjedoke da je u vrijeme ubistva bio u Budvi, a zbog napisa i pomenutog izvještaja je, kako je tvrdio, svojevoljno otišao u budvansku policiju da bi dao iskaz. Posle toga se više nije oglašavao.
Svetko Kovač je na kraju iznio zaključak istrage VBA koji se uglavnom poklapao sa onim što je i Anketni odbor ustanovio još prije 22 godine. I vojska je, uz pomoć stručnjaka iz oblasti ekonomije, detaljno analizirala finansijske tokove u vojsci, posebno imajući u vidu da je kretanje novca u vreme sankcija i bombardovanja SRJ bilo dobrim delom prepušteno u ruke pojedinaca, mimo jasne kontrole.
– Neko je procenio da je Bulatović neki ’posao’ pokvario, a bilo je, naravno, ljudi koji su pokušali da iskoriste i sankcije, i bombardovanje i druge okolnosti za lično bogaćenje – rekao je Kovač.
Nekome smetao
Mogući politički motiv zločina nikada do pred kraj prošle godine nije javno pomenut. Sva saznanja ranije su ukazivala da je Bulatović ubijen jer je sprečavao mahinacije sa nabavkama opreme za vojsku. Vojislav Šešelj je tvrdio da je Ministarstvo odbrane imalo ogromne javne nabavke, pogotovo za VMA, za lekove i medicinsku opremu. Svi su se, kako je tvrdio Šešelj, jagmili za taj posao i tu se stvorila prava mafija. a Bulatović je tu nekome smetao.
Tek početkom novembra prošle godine Toma Fila je saopštio da bivši vojni ministar Pavle Bulatović nije predstavljao nikakvu opasnost po srpsku službu, već isključivo za crnogorsku jer su se on i njegov klijent Darko Ašanin, koji je takođe ubijen, borili da režim Mila Đukanovića padne.
– Ne mogu da tvrdim ovakve navode, ali to je moje mišljenje iz priče mog klijenta Darka Ašanina koji je bio brat od tetke ubijenom Bulatoviću. Stojim iza moje izjave da iza ubistva stoji Crna Gora i tadašnja vlast, jer Bulatović nije predstavljao opasnost po Srbiju i njene službe ni u kom smislu. Ne mogu da znam da li je Milo Đukanović morao znati za planirano ubistvo, ali očigledno je da je nekome iz njegovog okruženja smetao Bulatović – zaključio je Fila.
Zločin po nalogu Mila Đukanovića?
Ubistvo ministra odbrane Savezne Republike Jugoslavije Pavla Bulatovića naredio je lično predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, jer mu je zaprijetio da će vojnim brodovima potopiti sve glisere i čamce kojima je švercovao cigarete iz Italije. Ovo je na samom kraju prošle godine za beogradske medije tvrdio nekadašnji načelnik Odjeljenja za krvne delikte beogradske policije Žarko Popović Pop i naglasio da Đukanović stoji iza niza smaknuća u Beogradu.
– Đukanović je izvršio mnoga ubistva u Beogradu. Bulatović je ubijen po direktnom nalogu Državne bezbjednosti Crne Gore – tvrdi Popović.
Atentatu je prema njegovim riječima prethodio sukob Bulatovića i Đukanovića.
– Motiv za ubistvo je taj što se suprotstavio da se radi separatistička priča i zaprijetio Đukanoviću da će mu vojnim brodovima uništiti sve glisere i čamce kojima švercuje cigarete iz Italije u Crnu Goru – rekao je Popović u jutarnjem programu na Hepi televiziji.
Pavle Bulatović rođen je 13. decembra 1948. godine u Gornjim Rovcima, nedaleko od Kolašina u Crnoj Gori. Diplomirao je i radio kao asistent na Ekonomskom fakultetu u Podgorici. Radio je kao glavni i odgovorni urednik univerzitetskog lista “Univerzitetska riječ”. Bio je ministar unutrašnjih poslova Crne Gore, a ubijen je dok je obavljao dužnost saveznog ministra odbrane.
(24sedam)
Glas naroda1 week ago
Geopolitika1 week ago
Glas naroda1 week ago
Društvo1 week ago
