Connect with us

Glas naroda

Danas navršava 23 godine od ubistva Pavla Bulatovića: Smetao je duvanskoj i farmako mafiji

Published

on

Ministar odbrane SRJ Pavle Bulatović likvidiran je na današnji dan prije tačno 22 godine. Zločin nije zvanično rasvijetljen.

Ministar vojske Savezne Republike Jugoslavije Pavle Bulatović ubijen je prije tačno 23 godine u restoranu “Rad“ na Banjici u Beogradu. On je 7. februara 2000. godine u 18.55 sati, kad se zločin dogodio, slušao je guslarske pjesme u društvu Vuka Obradovića, tadašnjeg direktora Ju garant banke, i Mirka Kneževića, upravnika restorana. Napolju, na terasi je samo te noći bilo isključeno svjetlo. Ubica nikada nije pronađen.

Bulatović je likvidiran hicima iz automatske puške “zastava M70” kojom može da rukuje samo mali broj ljudi i jasno je da je zločin počinio profesionalac. Istraga je potvrdila da su sa atentatorom bila dvojica saučesnika. Beograd je bio blokiran posle ubistva, a u poteru za ubicama uključila se i vojna policija. Niko, međutim, nije uhapšen.

Ministar je usmrćen na mjestu, a Kneževića su pogodila dva hica. Prvi u lijevo rame, drugi u desnu ruku koju je držao na stolu.

Kasnijom istragom utvrđeno je da su u društvu sa trojicom sagovornika za stolom bila i dvojica guslara, jer je Bulatović voleo da ih sluša. Hici su ispaljeni u trenutku dok je jedani od njih predavao gusle svom kolegi.

Svjetlo u bašti restorana odakle je pucano nije bilo upaljeno, mada je uvek u to vreme radilo. Vrata koja direktno vode iz restorana u baštu bila su zaključana. Na parkingu ispred restorana uvijek je bio čuvar, ali ga tog dana nije bilo. Otišao je ranije.

Pucano kroz staklo

Tačno u 18.55 sati čuli su se kratki rafali iz automatskog oružja. Tri ili četiri. Pavle Bulatović je od siline udara metaka koji su ga pogodili odskočio od stola. I upravnik restorana je pao pogođen. Ostali su, shvativši šta se događa i legli na pod. Pucano je kroz staklo i zavjesu.

Bulatovićev pratilac, tada pripadnik Vojnobezbjednosne agencije, Saša Anović skočio je od stola koji se nalazio u prvom dijelu restorana, odakle je nadzirano ko u njega ulazi. U susjednoj prostoriji video je da svi leže na podu. Pošto su vrata ka bašti bila zaključana, okrenuo se i potrčao ka ulaznim vratima da bi video da li tamo ima nekog. Istrčao je i ministrov vozač koji je sa pratiocem sjedio za stolom. I on je imao pištolj. Jedan se uputio na lijevu, drugi na desnu stranu. Nikoga nisu uočili.

Nažalost, niko nije pokrivao baštu restorana koja je bila u polumraku, gdje se moglo lako preći preko fudbalskog terena – ispričao je kasnije u emisiji na državnoj televiziji general Svetko Kovač, nekadašnji direktor VBA.

Istragom su pronađeni očevici i na mjestu zločina otkriiven je jedan otisak.

– Očevici su nam opisali izvršioca, čoveka koji sa automatskom puškom pretrčava igralište i odlazi ka banjičkoj šumi. Ostavio je otisak ruke na gelenderu. Ali, taj otisak nije imao kvalitet da bi bio dokaz na sudu. Međutim, bio je vrlo značajan da se usmjeri operativni rad u nekom pravcu – rekao je Kovač.

Uništene papilarne linije

Iz crnogorske policije gdje je otisak poslat radi upoređivanja sa njihovom bazom podataka, stigao je odgovor da nije dobar, jer su mu uništene papilarne linije.

– Otisak prsta koji je ubica Pavla Bulatovića ostavio nije imao neophodnih 12 papilarnih linija na osnovu kojih bi se utvrdio njegov identitet i koji bi kao takav bio dokaz na sudu. Ne sjećam se koliko smo papilarnih linija izdvojili uzimanjem tog otiska, ali te linije koje su ostale su se poklopile sa linijama otiska Ivana Delića iz Budve koje smo imali u bazi podataka. I to je bio prvi trag koji je upućivao na njega kao mogućeg počinioca zločina – ispričao je jedan od penzionisanih inspektora tadašnjeg Trećeg odjeljenja beogradske policije koje je vodilo istragu.

Ime Ivana Delića našlo se i u izvještaju skupštinskog Anketnog odbora formiranog da riješi zločin. Zaključke Anketnog odbora čiji je izvještaj predstavljen u januaru 2002. godine i u kome se pominje kao počinilac, sam Ivan Delić javno je demantovao. Tvrdio je da ima mnogobrojne svjedoke da je u vrijeme ubistva bio u Budvi, a zbog napisa i pomenutog izvještaja je, kako je tvrdio, svojevoljno otišao u budvansku policiju da bi dao iskaz. Posle toga se više nije oglašavao.

Svetko Kovač je na kraju iznio zaključak istrage VBA koji se uglavnom poklapao sa onim što je i Anketni odbor ustanovio još prije 22 godine. I vojska je, uz pomoć stručnjaka iz oblasti ekonomije, detaljno analizirala finansijske tokove u vojsci, posebno imajući u vidu da je kretanje novca u vreme sankcija i bombardovanja SRJ bilo dobrim delom prepušteno u ruke pojedinaca, mimo jasne kontrole.

– Neko je procenio da je Bulatović neki ’posao’ pokvario, a bilo je, naravno, ljudi koji su pokušali da iskoriste i sankcije, i bombardovanje i druge okolnosti za lično bogaćenje – rekao je Kovač.

Nekome smetao

Mogući politički motiv zločina nikada do pred kraj prošle godine nije javno pomenut. Sva saznanja ranije su ukazivala da je Bulatović ubijen jer je sprečavao mahinacije sa nabavkama opreme za vojsku. Vojislav Šešelj je tvrdio da je Ministarstvo odbrane imalo ogromne javne nabavke, pogotovo za VMA, za lekove i medicinsku opremu. Svi su se, kako je tvrdio Šešelj, jagmili za taj posao i tu se stvorila prava mafija. a Bulatović je tu nekome smetao.

Tek početkom novembra prošle godine Toma Fila je saopštio da bivši vojni ministar Pavle Bulatović nije predstavljao nikakvu opasnost po srpsku službu, već isključivo za crnogorsku jer su se on i njegov klijent Darko Ašanin, koji je takođe ubijen, borili da režim Mila Đukanovića padne.

– Ne mogu da tvrdim ovakve navode, ali to je moje mišljenje iz priče mog klijenta Darka Ašanina koji je bio brat od tetke ubijenom Bulatoviću. Stojim iza moje izjave da iza ubistva stoji Crna Gora i tadašnja vlast, jer Bulatović nije predstavljao opasnost po Srbiju i njene službe ni u kom smislu. Ne mogu da znam da li je Milo Đukanović morao znati za planirano ubistvo, ali očigledno je da je nekome iz njegovog okruženja smetao Bulatović – zaključio je Fila.

Zločin po nalogu Mila Đukanovića?

Ubistvo ministra odbrane Savezne Republike Jugoslavije Pavla Bulatovića naredio je lično predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, jer mu je zaprijetio da će vojnim brodovima potopiti sve glisere i čamce kojima je švercovao cigarete iz Italije. Ovo je na samom kraju prošle godine za beogradske medije tvrdio nekadašnji načelnik Odjeljenja za krvne delikte beogradske policije Žarko Popović Pop i naglasio da Đukanović stoji iza niza smaknuća u Beogradu.

– Đukanović je izvršio mnoga ubistva u Beogradu. Bulatović je ubijen po direktnom nalogu Državne bezbjednosti Crne Gore – tvrdi Popović.

Atentatu je prema njegovim riječima prethodio sukob Bulatovića i Đukanovića.

– Motiv za ubistvo je taj što se suprotstavio da se radi separatistička priča i zaprijetio Đukanoviću da će mu vojnim brodovima uništiti sve glisere i čamce kojima švercuje cigarete iz Italije u Crnu Goru – rekao je Popović u jutarnjem programu na Hepi televiziji.

Pavle Bulatović rođen je 13. decembra 1948. godine u Gornjim Rovcima, nedaleko od Kolašina u Crnoj Gori. Diplomirao je i radio kao asistent na Ekonomskom fakultetu u Podgorici. Radio je kao glavni i odgovorni urednik univerzitetskog lista “Univerzitetska riječ”. Bio je ministar unutrašnjih poslova Crne Gore, a ubijen je dok je obavljao dužnost saveznog ministra odbrane.

(24sedam)

Glas Društvenih mreža

Knežević: Da li nas je vremeplov vratio u 1941. da umjesto „Kaćuše“ pjevamo „Lili Marlen“!?

Published

on

Lakše i bezbjednije su Čerčil, Staljin i Ruzvelt stigli u Teheran 1943. godine, nego što je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić danas doputovao u Moskvu, objavio je na duštvenoj mreži X lider DNP-a Milan Knežević.

„Osamdeset godina od pobjede nad fašizmom, s pravom se pitamo da nas nije neka vremenska mašina vratila u 1941, i da umjesto „Kaćuše“ horski pjevamo „Lili Marlen“, čekajući konačno rješenje u redu za Jasenovac, Aušvic, Dahau, dok Gering bez ikakvih zabrana leti nebom iznad Baltika“, napisao je Knežević.

Nastavi Citanje

Društvo

UNCG povodom 3. maja, Dana slobode medija: Novinarska solidarnost temelj naše profesije

Published

on

Povodom 3. maja – Svjetskog dana slobode medija Udruženje novinara Crne Gore uputilo je čestitku svim novinarima, redakcijama, urednicima i udruženjima novinara istakavši da novinarima u Crnoj Gori niko ne garantuje sigurnost, autonomiju i dostojanstvo koje je imala ova nekada ugledno zanimanje. U vremenima brojnih izazova važna je odgovornost, profesionalizam i posvećenost istini, što su temelji kredibilnosti medijskog prostora.

Podsjećamo da je Crna Gora na Svjetskom indeksu slobode medija, za ovu godinu, napredovala za tri pozicije, pa je sada na 37. od 180 zemalja svijeta.

U izvještaju, koji je objavila međunarodna organizacija Reporteri bez granica (RSF) povodom 3. maja – Svjetskog dana slobode medija, navodi se da Crna Gora nastoji da se pridruži Evropskoj uniji, a vladajuća koalicija, koja je preuzela vlast 2023. godine, uskladila je nacionalno zakonodavstvo sa evropskim standardima.

Takođe, u bazi Safe Journalist zabilježena su 24 incidenta, što je značajno više u odnosu na predhodnu godinu, kada ih je bilo 16.
Novinarska olidarnost trebala bi biti temelj svakog d‌jelovanja., a stalno zalaganje za prava, sigurnost i profesionalne standarde je zajednička. Samo solidarni između sebe možemo da gradimo medijsku scenu koja služi javnom interesu i čuva slobodu govora.
Ovo je prilika da se uputi i apel vlastima, ali i opozicikji da moraju garantovati siguran ambijent za rad novinara i novinarsku autonomiju.
Takođe smo svjedoci smo da se novinari i novinarke u Crnoj Gori sa lošim socio-ekonomskim položajem sa neadekvatim primanjima i pod stalnim pritiskom vlasnika medija i politike.

Zabrinjava nekolegiojalnost i nedostatak solidarnosti među novianrima, medijima i udruženjima medija.

Sve ovo utiče na pad novinarskog profesionalnizma, autocenzuru i direktno se odražava na pad povjerenja u novinare i medije.
UNCG podržava aktuelnu vlast , opoziciju i NVO koje se bave medijima da novinarima i novinarkama stvore i garantuju da rade svoj posao slobodno, profesionalno i bez policijskog obezbeđenja i straha za goli život i minimum egzistencije.

Predsjednik UNCG Tihomir Burzanović
Sekretar UNCG Ivan Milošević

Podgorica, 2.maja 2025.g.

 

Nastavi Citanje

Glas naroda

Horvat: Milošević je bio poslednji srpski državnik i prva žrtva globalizma

Published

on

Poznati zagrebački publicista, Mislav Horvat, napisao je zanimljiv status na svom Fejsbuk profilu o pokojnom predsedniku SR Jugoslavije, Slobodanu Miloševiću. Status Mislava Horvata prenosimo u cijelosti.

PIŠE: Milisav HORVAT

„Na današnji dan rođen je poslednji srpski državnik. U prelomnim vremenima ne samo za srpstvo, nego i za ljudski rod vodio je srpski narod, bez i jednog saveznika, bez Rusije i Kine, sa generalima JNA zadojenim titoizmom koji su htjeli braniti bratstvo i jedinstvo sa onima koji Srbima nikad nisu bili braća i koji su od zapada naoružani i podržani da napadnu Srbe, sa lažnim patriotskim opozicionarima koje je plaćala hrvatska služba, sa narodom koji je decenijama rasrbljavan i zaglupljivan, sa ludom ženom i porodicom, sa službom i vojskom izbušenom američkim agentima…

Pravio je greške, ali je iza njega ostala Republika Srpska, nakon 5 vjekova uskrsla srpska država zapadno od Drine, rezolucija 1244, minimalan dug, skoro sva strateški važna preduzeća u vlasništvu države i 10 godina koje su spasile svijet, kupili Rusiji vremena da iznjedri Putina i suprotstavi se anglo-američkom imperijalizmu i dominaciji. To je ostalo iza Slobe, a šta će ostati iza ovih danas?

Evo šta su o Miloševiću rekli najveći, najkredibilniji i najhrabiji svjetski intelektualci, koji se godinama bore protiv anglo-američki globalističkih elita: „Milošević je primjer suverenističkog otpora koji se ne zaboravlja, one impulsivnosti koja ga je, zbog prevelike ljubavi prema svojim idealima, dovela do sopstvenog kraja, a da je toga bio svjestan.

Njegovo učenje o otporu u našem vremenu se tiče našeg identiteta kao Evropljana, naših korjena po kojima se razlikujemo od onih preko okeana, jedne zemlje bez nacije, bez istorije, jedne zemlje načinjene od mešanja raznih boja, iluzornog materijalističkog sna za mnoge: upotrijebi i baci.“ (Dario Zumkeller, filozof i sociolog, jedan od vodećih italijanskih intelektualaca)

“Milošević je najdemonizovanija ličnost u toj najdemonizovanijoj zemlji. Njega braniti od velike je važnosti, a pri tom nije neophodno da se čovjek slaže sa svakom njegovom odlukom. Naime, braniti Slobodana Miloševića znači stati u obranu svih onih malih zemalja koje se bore da zadrže pravo na samoodlučivanje.

Njegov zločin sastoji se u tome što se uporno suprotstavljao zapadnim silama i multionacionalnim kompanijama koje namjeravaju da između sebe podele jugoslovenska bogatstva. U tome je bivši jugoslavenski predsjednik pokazao veću čvrstinu od mnogih vođa i na istoku i na zapadu koji su veoma lako pristajali na diktate “čuvara” ljudskih prava.” (Barry M. Lituchy vodeći ekspert i profesor evropske istorije na prestižnim američkim univerzitetima)

„Slobodan Milošević može se smatrati prvim političkim zatvorenikom takozvane globalizacije kapitalističkih ambicija. Kao simbol otpora Novom svjetskom poretku morao je biti osuđen u procesu zamišljenom da opravda NATO-ove ratne zločine, a koji se na kraju pretvorio u sprdnju, te je morao poslužiti kao primjer disidentima koji nisu spremni „surađivati“ i odbijaju služiti Novom svjetskom poretku.“ (Robin de Ruiter najveći svjetski ekspert za analizu globalnih elita, istoričar i teolog, govorio sedam jezika, najprevođeniji holandski pisac svih vremena)
Zanimljivo da Tuđman ima trgove, ulice i spomenike po celoj Hrvatskoj. Tek otvoreni novi aerodrom u Zagrebu, najveći u Hrvatskoj nazvan je „Franjo Tuđman“ i tako ga je nazvala SDP-ova vlada, znači navodni ljevičari. Iako je Tuđmanova ćerka Nevenka osuđena od hrvatskog suda radi kriminala, Tuđmanov unuk je sa 25 godina imao banku koju je otvorio sa kriminalcem Hrvojem Petračem i koju su zajedno pokrali.
Tuđmanova žena je uhvaćena kako uplaćuje 200 000 marka i 50 000 dolara na svoj račun, dok je vodila navodnu hunanitarnu organizaciju za djecu Hrvatske. Tuđman je poklonio hrvatski telekom Njemcima i omogućio pljačkašku privatizaciju. Sa druge strane, nije sporno da je Sloba imao ženu i sina kakve je imao, ali vodio je zemlju pod sankcijama.

Za razliku od Hrvatske, gdje su se najveće pljačkaške privatizacije desile za vreme 10 godina Tuđmanove vlasti u kojima je i sam Tuđman učestovao, u Srbiji su se pljačkaške privatizacije odigrale nakon 5. oktobra kad Slobe više nije bilo.

U okolnostima u kojima je vodio Srbiju napravio je maksimum, izbegao je građanski rat između nacionalista i komunista, izvukao na račun Krajine koja se nije mogla braniti Republiku Srpsku, izborio rezoluciju 1244 i manje se zadužio u 10 godina nego sve vlade posle njega u 10 dana. Ko je devedesetih trebao voditi Srbiju? Šešelj, Mićun, Drašković?

Svaki od te trojice odveo bi Srbiju u nestanak. 1971. Srbiju vodila srbofobna Latinka Perović i njena banda, a u Hrvatskoj gradilo 20 hotela godišnje, pa su ipak Hrvati pokrenuli masovne demonstracije protiv Srba i Jugoslavije. Svi srpski neprijatelj (ustaše, balije, šiptari, autošovinisti, drugosrbijanci) mrze Miloševića, zapitajte se zašto?“ Međutim, pojedini mediji u regionu osporavaju tvrdnje da je riječ o poznatom novinaru.

Nastavi Citanje

U Trendu