Connect with us

Društvo

Kusturica: Scene sa ljudima koji kao jedan skandiraju: `Crna Gora i Srbija, to je jedna familija`, kako ti mladi ljudi plivaju za časni krst govore da nam propasti nema

Published

on

Kustendorf, 16. po redu, u vrijeme novog svjetskog ludila, ratovanja, kraja istorije, otkaza kulture, u svijetu postistine, postpravde. Ima li smisla boriti se, imaju li smisla kultura, umjetnost… Ima li smisla Kustendorf?

Emir Kusturica, idejni tvorac, osnivač Kustendorfa, filmskog festivala na brdu iznad Mokre Gore, koje danas čitavog dana tuče mećava, na kome se iz godine u godinu okupljaju najveća imena svjetske kinematografije, kulture, uvjeren je da sve što radi i te kako ima smisla i ne namjerava da odustane od svoje misije.

Apsolutno sam uvjeren da će kultura trijumfovati. Jer, ako ne trijumfuje kultura, ako ne trijumfuje umjetnost kao sastavni dio kulture, ništa na planeti neće opstati. Trijumf umetnosti znači trijumf slobode, a sloboda je neizostavni dio toga, kako na zapadu kažu majn set srpskog naroda, i ostalih naroda. Ovo je borba za opstanak pravoslavlja, i u toj borbi kultura je presudna“, kaže Kusturica u razgovoru za RT Balkan.

Na Mećavniku danas, pričali smo da li kraj istorije, kraj kulture, svo ono o čemu danas govore veliki svjetski mislioci, može, ustvari, značiti i kraj civilizacije kakvu poznajemo, kraj svijeta i kraj svega.

Kraj nečega mora uslijediti, a možda i početak nečeg novog. Kad govorimo o strahu od armagedona, govorimo o prestruktuiranju svijeta. I, tu se pred ljude prostiru nove, ali veoma moćne laži. Treba da se prestruktuira finansijski kapital i uđe u fazu u kojoj dolar  nije dominantna valuta. Što više zemalja bude odbacivalo dolar i prihvatalo novu valutu u okviru BRIKS-a, to će Amerika kao moćna civilizacija, moćna sila, sve više da erodira i prestaje da postoji“, smatra Kusturica.

Taktičko nuklearno oružje, kako dodaje, sigurno će biti iskorišćeno, a možda i strateško, i to u narednih nekoliko godina, a strateško vodi kraju svijeta kakav poznajemo. Svi procesi koji se sad razvijaju i sazrijevaju, kako smatra, postoje od Drugog svjetskog rata.

Eugeničari nisu počeli od juče da rade, oni su radili sve vrijeme od kako su ih doveli iz Njemačke u Ameriku od kako su, istražujući sve ono što moral ljudski zabranjuje, bili u pogonu. Između kulture i kraja svijeta postoji veza a to je, opet, čovjek. I tu je osnovno pitanje da li će čovjek biti  vraćen na počasnu poziciju ili će postati krpa kao što duže vrijeme jeste a onda će prestati da bude važno da li će doći do armagedona. Dakle čovek će u tom procesu potvrditi, a to je posebno važno za nas hrišćane, da li zavređujemo da opstanemo, ili da budemo pomireni sa istinom koju nam nude sa Zapada da budemo likvidirani“, kaže Kusturica.

Njemački tenkovi opet na istočnom frontu

Posle 80 godina, njemački tenkovi za koji dan ponovo će biti na „istočnom frontu“, ponovo idu na Rusiju, šta se to događa sa Njemcima, da li kod njih ne vrijedi maksima da je istorija učiteljica života? Istorija se, ustvari, vrti u krug, kaže Kusturica.

Učiteljica života davno je dobila otkaz. Kao što kaže Hegel, istorija je nauka od koje ljudi, kao od nauke, na nauče ama baš ništa. Zanimljivo je da se sada ponavlja ono što smo imali za vrijeme nacizma. Evropu koja, istini za volju, nije sada okružena nacistima, ali jeste ljudima koji mogu da iskoriste nacizam ako bude trebalo. I da se  zapravo iste te granice koje su bile sporne od Napoleona pominju i danas. To je upravo potvrda ideje da se od istorije malo šta nauči i malo šta reši a posebno ne od tih pohlepa koje postoje i koje se pomjeraju uvijek sa zapada prema istoku i zato je formatirana ta ideja `drang nach osten`(proširiti se na istok)“, riječi su proslavljenog režisera.

Posle vesti o prebacivanju tenkova „leporard“ iz Njemačke u Ukrajinu, u Rusiji, naravno u šali, ali i pola u zbilji,  kažu, podsećajući na istorijske činjenice, „da u avgustu posle tenkova sa Zapada stižu i gasne komore“.

Mislim da je ideja nacizma živa uvijek zato što je to najorganizovaniji i najviši stepen rasizma, kako ljudi ustvari istrebljuju jedni druge. On je sada promijenio svoju formu, nije naravno kao što je bio za vrijeme Hitlera, ali  se on sada projektuje kroz ISIS, kroz ekstremne islamske organizacije, recimo,  i njega, izgleda  jedna obavještajna služba organizuje i aktivira kada je to potrebno. Jer, da bi bila poražena Rusija nema tog načina za kojim oni neće posegnuti. Ako bude trebalo, a već jeste, nacizam, onda se to samo legalizuje“, veli Kusturica.

I, neizbežno pitanje –šta se to dešava sa ovim svijetom, 1941. godine Njemci su na Rusiju išli sa 114 divizija, ove 2023. godine idu sa 14 tenkova…

Nešto tu, pored ostalog, ima i od tog koloseuma u kome se pravi priredba, predstava, šou… To je šou za prodaju oružja. Ali, mislim da je ovom  ratu važno nešto drugo. Ovdje dolazi do pokušaja reindustrijalizacije Sjedinjenih Američkih Država koje crpe, pustoše, najveća bogatstva Evrope da bi ustvari ponovo industijalizovali Ameriku koja je u međuvremenu ostala bez i jednog giganta teške industrije. Proizvodila je plastične  kese i dizajnirala kompjutere. To je suština“, misli Kusturica.

Peti ultimtum za 110 godina

Srbija je samo u poslednjih 110 godina, ovih dana pred petim ultimatumom. Prvo 1914, pa 1941, pa 1948, zatim 1999, i sada 2023. Svakih dvadeset – trideset godina, jedan ultimatum Srbima. Kako uopšte opstajemo, ima li nam spasa…

Ovaj narod, na žalost, sve više pokazuje znake da neće opstati. Ali, kad vidiš one slike plivanja za časni krst u Podgorici, i kad čuješ, kad vidiš one ljude kako svi kao jedan skandiraju: `Crna Gora i Srbija, to je jedna familija`, kako ti mladi ljudi, 30-godišnjaci, plivaju za časni krst, onda odjednom uočiš izvorište onoga što upućuje na ideju da nam nema propasti.  A propasti nema kad se izboriš za ono što ti treba. Srbija je uvijek i uz veće gubitke od bilo koga, od drugih malih naroda, uspijevala da očuva to što je njeno. Mislim da je najvažnije očuvati dostojanstvo imati ideju šta je dobro, a šta zlo. Mislim da će Srbija uspjeti u tome bez obzira na težinu ovog ponovljenog scenarija iz Drugog svjetskog rata“, uvjeren je Kusturica.

Šta profesor Kusturica kaže na izjave onih koji tvrde da je to što se Srbima dogodila 1999. godine, kada ih je tukla, bombardovala danima, najveća svjetska sila u istoriji svijeta, tek – „mali nesporazum među prijateljima“?

To je, na žalost, bilo upravo ovo što se sada dešava. Tada su samo pokazivali Evropi ko je gazda. Mi smo evropska zemlja, da li smo zapadno-evropska ili koja druga, uglavnom, da smo neka druga to bi drugačije išlo, ovako, izvjesno je da se u Evropi zapravo pečatiralo i govorilo ko je ko i ko vlada. Ono što, međutim, mene začuđuje danas jeste da oni uzimaju Putina kao Miloševića. I da ta udarna svijest, taj medijski model koji vlada čini isto. Jedino što Putin ima naoružanje da može da učini sve kao što govori, da odbrani svoju zemlju. Srbija jeste bila eksperimentalno područje i to je i dalje“, zaključuje Kusturica.

(rt.rs)

Društvo

Profesorica srednje škole u Podgorici kazala učenici da krši Ustav jer govori ekavicom, uz opasku da je to svinjarski jezik!

Published

on

Portal ALO ONLINE objavio je pismo učenice iz Podgorice u kojem svjedoči o primitivnom vrijeđanju srpskog jezika i maltretiranju koje je pretprjela jer govori ekavicom.

Prema navodim učenice, Mirjana Radulović, profesor jedne srednje škole u Podgorici, obrušila se na učenicu koja govori ekavicom, a srpski jezik nazvala je “svinjarskim i govedarskim”.

Pismo je poslato i na adresu predsjednika države, premijeru i predsjedniku parpamenta.

Sadržaj pisma prenosimo integralno:

Na času crnogorskog,srpskog,bosanskog,hrvatskog jezika i književnosti, ja, M.T, bila sam diskrimisana od strane profesorke Mirjane Radulović pred celim odeljenjem. Naime, profesorka Mirjana tog dana došla je na zamenu jer je razredna Jelena Sokovic Drobnjak bila odsutna. Pre par časova razredna Jelena S. Drobnjak zadala nam je odredjene zadatke koje smo trebali odraditi u vidu prezentacija.

Drugarica iz klupe i ja prezentovale smo nas rad na temu Petar I Petrović Njegoš. Izavši ispred table,dok smo pripremale prezentaciju, za šta je bilo potrebno svega nekoliko minuta, profesorka Mirjana mi je rekla da krenem da pričam nešto uopšteno o Petru I Petroviću Njegošu kao i reformama koje je on uveo. Zahtev profesorke sam ispunila u skladu sa zadatkom, nakon čega nije bila iskomentarisana tema o kojoj sam pričala. Zapravo iza mene pojavio se prvi slajd prezentacije na kojem su stajala imena i prezimena drugarice i mene.

Pitanje koje je predstavljalo “komentar” na moje izlaganje bilo je “Ti pričaš ekavicu?” na šta je moj odgovor bio pozitivan. Odmah nakon usledilo je i pitanje zašto a ja sam rekla kako je moja majka iz Srbije. Sledeće pitanje bilo je koje je moje prezime od ta dva na šta sam odgovorila sa M. Profesorka je zatim izvela niz zaključaka i pitanja poput “Da li znaš odakle su M. ?”. Rekla sam kako znam,ali da slobodno kaže, gde je ona dodala “pa sa Veruše, gore iz brda” a uz to i još začuđavanja kako ja to pričam ekavicu. Dodala je kako to treba da menjam, pritom ničim isprovocirana. Kao i svaki put, prema starijoj osobi, ali i prosvetnom radniku, obratila sam se sa poštovanjem i kroz osmeh i rekla kako je sada već kasno za to. Na moj odgovor rekla je kako nije kasno, međutim izjasnila sam se kako svakako ne želim to da promenim i kako je to moj ponos. Na šta sam dobila odgovor kako je to sve osim ponos. Dodala sam i da ništa od ovoga nije rečeno na nacionalnoj osnovi,već da sam ponosna jer je to nešto što nosim iz kuće, kao vaspitanje, prosto nešto što je moje.

Zatim me je pitala gde sam rođenja na šta sam odgovorila ovde, a sledeće pitanje bilo je koju sam osnovnu školu pohađala ovde a moj odgovor bio je Dr Dragiša Ivanović.

Profesorka je zatim iznela konstataciju kako joj nije jasno kako čak moja učiteljica nije uticala da ja svoj govor promenim u ijekavicu, kao i to kako ga sama nisam promenila zbog čitave literature iz koje učim tokom čitavog školovanja, koja je na ijekavici.

Rekla je kako bi svaki normalan prosvetni radnik u Crnoj Gori postavio ovakva pitanja.

Takođe, ničim izazvano moju ekavicu, kao način govora,nazvala je “svinjarskim i govedarskim” načinom izražavanja,na sta je usledila zgroženost čitavog odeljena. Svima se obratila i rekla da se ne čude jer je to izreka našeg poznatog Vuka Kardžića.

Ja sam je pogledala, slegla ramenima i rekla da ću svakako nastaviti da pričam ekavicu. Odgovrila je da je ustavom i zakonom propisano da svi koji žive u Crnoj Gori treba da pričaju ijekavicu, jer je to službeni jezik Crne Gore.

Drug iz razreda podigao je ruku i pitao da li to znači da ja kršim zakon, na šta je ona upitala celo odeljene zašto su se upalili kad šibica nije bačena i da ne razumije zašto su se osetili prozvanim i zašto ih je to pogodilo.

Nakon njenog izlagana postavila sam pitanje koje je glasilo :Ako se ovaj predmet zove crnogorki srpski bosanski hrvatski jezik i knjizevnost, zašto ja kao učenik nemam pravo da pričam srpski kao maternji jezik? Odgovor je glasio da to nema veze i da svakako kršim ustav i zakon ove države čiji je sluzbeni jezik crnogorski.

Nakon toga, okrenula sam se prema odjeljenju i svima se izvinila što kršim ustav i zakon i dodala da me to ne zanima i ne dotiče.

Nakon svog izlaganja o kršenju ustava i zakona profesorka je dodala kako nema ništa protiv mene ni došljaka koji su sa strane došli u Crnu Goru.

Nastavila sam da predajem prezentaciju, međutim skrenuta mi je pažnja od strane profesorke da kada pričam o Petru I Petroviću Njegošu i terminima na crnogorskom moram tako da ih izgovram, na ijekavici.

Nakon časa bila sam vidno potršena i pogođena, jer mi se ovo nikada nije dogodilo za vrijeme čitavog mog školovanja. Obratila sam se pedagogu i psihologu, sa njima podelila dogašjaj koji se desio i samu neprijatnost koju sam pretrpela.

Želim da napomenem da profesorku, ni u jednom trenutku nisam isprovocirala na nacionalnoj, verskoj, niti bilo kakvoj osnovi, a ni dala povod za bilo koju reč koja mi je od strane nje bila upućena.

Odgovorno tvrdim da je svako negiranje moje izjave, kao i bilo kakav pokušaj poricanja neistina. Stojim i stajaću iza svake moje napisane i izgovorene reči, koje su vezane za ovaj događaj, navodi se u pismu.

Nastavi Citanje

Društvo

“Njegoševo ime se ne može izbrisati, iako je Đukanović htio da ga minimalizuje”

Published

on

Očigledna je bila nelagodnost dugogodišnjeg crnogorskog režima i bivšeg predsjednika Mila Đukanovića u vezi sa Petrom II Petrovićem Njegošem, smatra profesor i književnik Milo Lompar.

“Bivši režim je težio da što više potisnu Njegoševo prisustvo u kolektivnoj svijesti naroda u Crnoj Gori, a zatim su predstavnici u školama, ali i univerzitetski i akademski predstavnici njegovo pjesničko nasljeđe krivotvorili ili u izvjesnom stepenu podvrgavali iznevjeravanju”, rekao je Lompar u emisiji “Klub A plus”.

Lompar smatra da je na srpskim tradicijima Crna Gora formirala svoju kolektivnu svijest, ali sve je bilo jako podložno preinačenjima.

“Njegoševo ime u Crnoj Gori se ne može izbrisati, a htjeli su da ga prilagode političkom i društvenom inženjeringu”, ocijenio je on.

Prema njegovim riječima, tako je dolazilo do različitih pokušaja da se Njegoševo prisustvo minimalizuje i skrajne kako bi se na neki način postigao određeni politički cilj.

“Ne može se Njegoš ukalupljivati u ono što su trenutni interesi, bilo da su materijalni ili statusni”, zaključio je Lompar.

Nastavi Citanje

Društvo

Lompar: Identitet Crne Gore se ne može graditi na narativu da joj je Srbija neprijatelj

Published

on

Srpske tradicije u Crnoj Gori su nesporne, ali crnogorsku državu ne treba dovoditi u pitanje, smatra književnik i profesor Milo Lompar.

“Crnogorska država je realnost i nije od juče. To se nikako ne dovodi u pitanje. Crnogorska država je starije od Hrvatske i  Slovenije. Ali, dajte da ovu državu ne stvaramo na nekim nakaradnim tradicijama, već na onima na kojima se zaista stvorila”, rekao je Lompar, gostujući u emisiji “Klub A plus” na A plus televiziji.

Lompar smatra da se identitet Crne Gore se ne može graditi na narativu da je Srbija jedini neprijatelj.

“To nije normalno. Dolazite u sukob sa saopstvenim narodom. A pojedini političari tradicije stavljaju pod sitne interese”, ocijenio je Lompar.

Lompar tvrdi da je bivši režim Mila Đukanovića imao problem sa tradicionalnim rusofilstvom u Crnoj Gori.

“Tako se sukobljavaju sa istorijskim predstavama sopstvenog naroda. Bitni bajraktar rusofilstva u Crnoj Gori je bio Vladika Vasilije Petrović Njegoš. On ima najveće zasluge i za pomoć koju je Crna Gora dobijala dva vijeka od carske Rusije”, kazao je Lompar.

Govoreći nadalje o Rusiji, Lompar je kazao da je glavna laž zapadne politike da je Rusija agresivna zemlja.

“Rusija je pokušavala da postane partner Zapada i mislim da nikad neće imati takvog kooperativnog partnera oličenog u liku Vladimira Putina. Zapad rusiji mora da prizna njen rang. Rusija je sila koja traži da se njeni interesi poštuju”, ukazuje on.

Lompar ocjenjuje da je moguće da Crna Gora do 2028. godine bude članica Evropske unije.

“Crna Gora je mala država i ne bi predstavljala veliki teret za evropski budžet. Ispunjava sve uslove, koji se nazivaju geopolitičkim, kako bi se priključila EU. Ali, tu je u pitanju potpuna kontrola teritorije, a čisti primjer za to su Bugarska i Rumunija”, zaključio je Lompar.

Nastavi Citanje

U Trendu