Connect with us

Glas naroda

Čović otkrio zašto “neki” ambasadori u Podgorici tolerišu Đukanoviću opstrukciju Ustavnog suda

Published

on

Nebojša Čović, bivši potpredsjednik Vlade Republike Srbije u intervjuu za Borbu, naveo je da nakon istorijskog rezultata na parlamentarnim izborima 2020. godine, upozorio da duboko ukorijenjen korov DPS-ove vlasti neće moći da se uništi ako se sasiječe samo na površini, već ga treba uništavati po dubini, kako ne bi ponovo izbio na površinu.

Čović smatra, da bi moguće rješenje aktuelne krize u Crnoj Gori moglo da bude u startu oročen mandat nove vlade, sa ciljem pripreme novih izbora, ali ne na proljeće, kako to priželjkuje Milo Đukanović, već za godinu dana, kako bi nova vlada imala priliku da nastavi vertikalnu demontažu kriminalizovanih struktura nekadašnje DPS-ove vlasti u crnogorskim institucijama i u potpunosti sasiječe glavne pipke ove hobotnice i privede ih pravdi.

Bivši potpredsjednik Vlade Srbije ocjenjuje da je jedan od ciljeva zahtjeva koji je upućen KFOR-u u vezi sa povratkom srpskih bezbjednosnih snaga na KiM, bilo, bez obzira na ishod, podsjećanje da RSB UN 1244 postoji, da je na snazi i da se sistematski krši od strane SAD i njenih saveznica.

Borba: Kako biste opisali aktuelni društveno-politički trenutak u Crnoj Gori, tj. novu institucionalnu krizu nastalu nakon propasti i drugog eksperimenta zapadnih centara moći (manjinske vlade)?

Vlast izaziva gotovo isti, ako ne i veći nivo zavisnosti od ostalih bolesti zavisnosti. A naročito neprikosnovena i apsolutna vlast koja traje više decenija, koja je povezana sa ličnim finansijskim i ostalim interesima velike grupe organizovane oko jedne porodice, oko jednog čovjeka, čije je djelovanje često prelazilo granicu kriminalnog udruživanja. Nije ni bilo za očekivati da će, posle toliko godina i sa takvim ulozima, posle decenija nekažnjivosti, mirno prihvatiti realnost, predati vlast i sve beneficije u kojima su godinama uživali i suočiti se sa odgovornošću. U toj očajničkoj borbi za politički i fizički opstanak, kako smo vidjeli od devedesetih naovamo, ništa nije sveto. Ni kumstvo, ni čojstvo, ni junaštvo. Lična korist je najviši interes koji opravdava sva sredstva.

Odmah posle istorijskog rezultata na parlamentarnim izborima 2020. godine, upozorio sam da duboko ukorijenjen korov DPS-ove vlasti neće moći da se uništi ako se sasiječe samo na površini, već ga treba uništavati po dubini, kako ne bi ponovo izbio na površinu. Neuspjeh vlade formirane sa puno muka posle tih izbora bio je rezultat neiskustva, ličnih ambicija i rovarenja mnoštva interesnih grupa, uključujući, prije svega, strane diplomate, ali i „kontraverzne biznismene“ i druge. Druga, manjinska vlada bila je, po samoj svojoj definiciji, u težoj poziciji, jer je uvijek izložena pritiscima koji opstruišu njenu samostalnost u odlučivanju.

Nije tajna da su mnoge uticajne strane administracije već godinama govorile da je koruptivnoj DPS-ovoj vlasti i njenom lideru istekao rok upotrebe i da je vrijeme da odu. Ali, nije ni tajna da je tokom svih godina dok je bio na vlasti, lider DPS-a razvio mrežu kontakata sa birokratama i u EU i u SAD i mnoge od njih vezao za sebe i lukrativnim poslovnim aranžmanima. Međutim, i pored toga, usaglašen stav međunarodne zajednice bio je da je odavno došao trenutak da DPS i Milo Đukanović odu sa vlasti. Međutim, kriza u Ukrajini je unijela novu realnost u međunarodne odnose, koja, kako vidimo poslednjih 10 mjeseci, nema veze sa racionalnim ponašanjem. I ta iracionalna, gotovo fašistička rusofobija i potpirivanje vještački stvorenih unutrašnjih podjela u Crnoj Gori su slamke spasa za koje se Milo Đukanović hvata. U tome mu zdušno pomažu njegovi već pomenuti saradnici u EU i SAD, koji su za sličnu podršku u nekim prethodnim presudnim trenucima bili bogato nagrađeni a i sada se nadaju sličnim aranžmanima.

Borba: Koje je rješenje koje bi garantovalo izlaz iz ove krize?

Po meni, moguće rješenje bi mogao da bude u startu oročen mandat nove vlade, sa ciljem pripreme novih izbora, ali ne na proljeće, kako to priželjkuje Milo Đukanović, već za godinu dana, kako bi nova vlada imala priliku da nastavi vertikalnu demontažu kriminalizovanih struktura nekadašnje DPS-ove vlasti u crnogorskim institucijama i u potpunosti sasiječe glavne pipke ove hobotnice i privede ih pravdi. Na ovaj način bi se spriječilo da rezultati novih izbora budu fingirana simulacija demokratije, kao što je to bio slučaj do 2020. godine. I to bi, pored svih izazova sa kojima se suočava Crna Gora, trebalo da bude jedan od najvećih prioriteta nove vlade. A dušebrižnike iz međunarodne zajednice treba podsjetiti su upravo Milo Đukanović, DPS i njihovi sateliti ti koji opstruišu demokratske procese u zemlji, a ne stranke novoformirane koalicije.

Borba: Kako ocjenjujete ponašanje DPS-a i njihovog lidera i da li je ta partija nakon debakla na lokalnim izborima 23. oktobra u stanju da kreira društveno-političke procese? Takođe, da li smatrate da će zapadne sile rehabilitovati DPS i vratiti u nekom obliku DPS na mjesto odlučivanja? Sa tim u vezi, kako ocjenjujete poslednje poruke zapadnih emisara koji su diorektno poručili paralamenatrnoj većini da ne pokušava u skupštini da formira Vladu na osnovu izglasanog Zakona o predsjedniku?

Ako i stavimo na stranu pitanje koliko je suverena država u kojoj demokratski procesi zavise od stranih diplomata, zanimljivo je da nikome od njih nije zasmetala DPS-ova opstrukcija formiranja Ustavnog suda Crne Gore, ili to da predsjednik otvoreno krši svoje obaveze višemjesečnim odbijanjem da da mandat kvalifikovanoj većini, kako bi na silu i protivpravno doveo do vanrednih parlamentarnih izbora, sa nadom da će se ovog puta bolje organizovati, i unutar Crne Gore i van nje, da neke nove izbore dobije na isti način kako je „dobijao“ referendume u prošlosti, izmišljenim pučevima i ostalim lažima i kombinatorikama iz svog arsenala. Ali nadam se da građani Crne Gore nešto i naučili iz prethodnih iskustava i na njima je da prelome da li žele da im zemljom vladaju strane diplomate i organizovane kriminalne grupe ili politički predstavnici koje su sami izabrali u istinski demokratskom procesu.

Borba: Situacija na Kosmetu je iz dana u dan sve dramatičnija po srpski narod. Kako komentarišete najnovije poteze Srbije (zahtjev KFOR-u)? Koje poteze Beograd treba da vuče u narednom periodu? Može li doći do oružanog sukoba na Kosmetu i kakve bi posledice na region i Evropu isti ostavio?

Naš narod ima običaj da kaže – ne pada snijeg da zavije brijeg, već da svaka zvijer pokaže svoj trag. Ukrajinska kriza je do kraja ogolila način funkcionisanja kolektivnog zapada, na koji sam godinama upozoravao. Kako je nekadašnji državni sekretar Majk Pompeo rekao na jednom predavanju u Teksasu u vrijeme dok je još bio na funkciji, „mi lažemo, mi krademo, sve je dozvoljeno da postignemo svoj cilj“. Sada su to, u nešto blažoj formi, ali isto tako šokantno, priznali i nekadašnja njemačka kancelarka Angela Merkel i bivši francuski predsjednik Fransoa Oland. Međunarodni sporazumi se potpisuju bez ikakve namjere da se sprovedu, sa isključivom namjerom da se prevari druga strana. I to je taj poredak zasnovan na pravilima a ne na međunarodnom pravu, o kome sad svi na zapadu horski govore i pokušavaju da ga očuvaju, predstavljajući ga superiornijim nad poretkom zasnovanom na međunarodnom pravu. To je zakon džungle u kojoj pravila oni donose i mijenjaju kako im se svidi, a ne uređeni svjetski poredak zasnovan za zakonu koji je isti za sve.

Godinama sam upozoravao na ovaj trend kada je u pitanju KiM. SAD i ostale zemlje Kvinte od 2002. godine su aktivno dezavuisale i relativizovale krovni obavezujući međunarodni pravni dokument, Rezoluciju SBUN 1244, sve vrijeme radeći na svom paradržavnom Frankeštajnu na privremeno okupiranom dijelu teritorije suverene države, članice UN. Beograd je, kako se sada ispostavilo, naivno potpisivao međunarodne sporazume, ispunjavao svoje obaveze i činio ustupke predviđene tim sporazumima, dok druga strana ne bi ispunila apsolutno ništa, nakon čega bi SAD i njeni sateliti proglasili taj sporazum prevaziđenim i nametnuli neki novi sporazum, čime bi se vrzino kolo nastavilo. I u tom procesu su sprovodili sve suprotno od onog što tvrde da su im prioritetne vrijednosti: etničko čišćenje srpske i ostalih nealbanskih zajednica, potpunu kriminalizaciju tog okupiranog dijela srpske teritorije koji je pod njihovom kontrolom, destabilizaciju regiona u cjelini.

Jedan od ciljeva zahtjeva koji je upućen KFOR-u u vezi sa povratkom srpskih bezbjednosnih snaga na KiM, bilo je, bez obzira na ishod, podsjećanje da RSBUN 1244 postoji, da je na snazi i da se sistematski krši od strane SAD i njenih saveznica. S obzirom da EU, kao garant sporazuma, 10 godina ne uspijeva da obezbijedi sprovođenje Briselskog sporazuma, a Njemačka i Francuska izlaze sa nekim novim predlogom, koji je kao potpuno neupotrebljiv i neprimenjiv odbačen prije više od 15 godina, ovo može biti i priprema za zahtjev da se čitav proces vrati u UN, jer EU očigledno nije u stanju da se ovim pitanjem bavi u skladu sa postojećim međunarodnim pravnim okvirom i da sprovede ono što je dogovoreno.

Intenziviranje pritisaka na Beograd i stalni pokušaji destabilizacije u vezi sa KiM, naravno, nisu slučajnost. Tektonske promjene svjetskog poretka su počele i, iako to neće biti brz proces, nepovratne su. Povratak međunarodnom pravu ne odgovara mentorima „kosovskog“ paradržavnog projekta i, kako njihov uticaj slabi, oni će biti sve agresivniji u pokušajima da ga zaokruže. Ali, nijedan pritisak ne može da traje vječno. Naše je da istrajemo, da više ne pristajemo apsolutno ni na kakve ustupke, i da imamo jasno definisane crvene linije: Ustav Republike Srbije i Rezoluciju SBUN 1244. I da kao političari stojimo iza svoje reči da nacionalni i državni interesi uvek moraju da budu iznad ličnih. I u Srbiji i u Crnoj Gori.

Izvor: BORBA

Društvo

POTVRĐENO DA JE SVE BILA FARSA: Oslobođeni svi optuženi u slučaju “Državni udar”

Published

on

Andrija Mandić, Milan Knežević i ostali oslobođeni su optužbi u predmetu poznatom kao “državni udar”, odnosno pokušaj terorizma na dan parlamentarnih izbora 2016. godine.

Presudu je izreklo Vijeće Višeg suda u Podgorici na čijem je čelu Zoran Radović.

Radović je kazao u obrazloženju presude da su od sveg naoružanja u Crnu Goru, uneseni samo dva mobilna telefona marke “lenovo”.

Sudija je kazao da nisu dokazani navodi optužnice da je svjedok saradnik Saša Sinđelić ušao u Moskvu i da se sastao sa organizatorom kriminalne rganizacije Eduardom Šišmakovim.

Iz dopisa Ruske Federacije je utvrđeno da Sinđelić nije prošao pasošku kontrolu i da nije prešao granicu.

“Tako da nije dokazano da je Sinđelic bio u Moskvi”, rekao je Radović.

On je kazao da odlazak Mandića u Kneževica u Moskvu je bio na poziv partije Jedinstvena Rusija “i da nije bilo ništa konspirativno”.

Oružje koje je pronađeno u kući na teritoriji Podgorice, bilo je uzeto na revers iz policije, a ne za pripremu napada na Skupštinu Crne Gore.

“Vijeće je vidjelo ko su optuženi, Dušić, Maksić, Branka Milić, da su to ljudi u poodmaklim godinama” rekao je sudija.

Na izricanju današnje prvostepene presude nije bilo nikog iz specijalnog tužilaštva.

Riječ je o ponovljenom postupku, nakon što su prvom presudom svi osumnjičeni, među kojima su i lideri današnje koalicije “Za budućnost Crne Gore”, Andrija Mandić i Milan Knežević osuđeni na ukupno 70 godina zatvora.

Ta je presuda poništena prije tri godine u Apelacionom sudu i naložen je ponovljeni postupak.

Specijalni tužioci Zoran Vučinić i Siniša Milić predložili su sudu da se organizatori kriminalne grupe ruski državljani Eduard Šišmakov osudi na 15 godina zatvora, a Vladimir Popov na 12 godina.

Zatražili su da se bivši komandant srpske Žandarmerije Bratislav Dikić osudi na jedinstvenu kaznu od osam godina zatvora. Za Predraga Bogićevića i Nemanju Ristića predloženo je u završnoj riječi kazna od po sedam godina zatvora.

Za lidere bivšeg Demokratskog fronta (DF) Andriju Mandića i Milana Kneževića, tužioci su zatražili po pet godina zatvora.

Za okrivljenu Branku Milić je bila predložena kazna od strane tužilaštva tri godine zatvora, dok je za Milana Dušića i Srboljuba Đorđevića zatraženo po godinu i šest mjeseci, a za Dragana Maksića godina i devet mjeseci zatvora.

Za vozača bivših lidera DF-a Mihaila Čađenovića, tužilac je tražio godinu i šest mjeseci zatvora.

Za Kristinu Hristić je bilo predloženo izricanje uslovne kazne.

(Vijesti)

Nastavi Citanje

Društvo

Katnić izgubio parnicu sa Crnom Gorom, mora da vrati 11,525 eura

Published

on

Bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić mora državi da vrati 11.525,67 eura, uz zakonske kamate, jer je 2017. kao tadašnji glavni specijalni tužilac bio odgovoran za štetu nastalu zbog povrede prava ličnosti advokata Gorana Rodića, Siniše Gazivode i Marije Radulović. To je saopšteno danas iz Osnovnog suda u Podgorici.

Država je tužila Katnića u oktobru 2022. godine, nakon što je troje advokata dobilo pravosnažnu presudu da im je Specijalno tužilaštvo povrijedilo prava na privatnost, jer je u julu 2017. objavilo saopštenje i prateći dokument na svojoj internet stranici, pod nazivom “Specijalno državno tužilaštvo predstavlja oblike specijalnog rata”.

“Prvostepenom presudom Osnovnog suda u Podgorici obavezan je tuženi M. K. da na ime regresne naknade isplati Državi iznos od 11.525,67 eura, sa zakonskom zateznom kamatom od dana 25.02.2022. godine, pa do konačne isplate, u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti presude”, navode u saopštenju,

U obrazloženju presude sud navodi da je Katnić, kao rukovodilac Specijalnog državnog tužilaštva, prilikom objave saopštenja i pratećeg dokumenta na internet stranici Specijalnog državnog tužilaštva 17.7.2017. godine, pod nazivom “Specijalno državno tužilaštvo predstavlja oblike specijalnog rata”, postupao sa namjerom da advokatima prouzrokuje štetu

“Budući da je bio svjesan da preduzetom radnjom – objavljivanjem sopštenja i sadržine telefonske prepiske advokata i klijenata, koja je pribavljena pretresanjem mobilnih telefona, koji su prethodno privremeno oduzeti pretresom advokatske kancelarije “R.”, u fazi postupka kada isti još nisu saslušani u svojstvu osumnjičenih, bez njihovog pristanka i bez odluke suda da se ista javno objavi, može narušiti njihova zakonom zaštićena prava ličnosti, pa je pristao na posledicu koja je uslijed toga nastupila, a to je povreda prava na zaštitu privatnog života, na psihički (duševni integritet), prava na čast, prava na ugled, prava na prepisku i lične zapise, kao prava ličnosti”, navode iz suda.

Sud je imao u vidu da je Katnić u uvodnom tekstu saopštenja naveo da prezentuje materijal koji je izuzet po naredbi sudije zbog sumnje da je advokat Rodić podstrekivao na davanje mita predstavnike kompanije “A.”, međutim, zaključci koji prate sadržinu telefonske prepiske, nijesu bili predstavljeni kao osnovi sumnje, već kao izvjesne činjenice koje proizilaze iz prikupljenih dokaza.

“Po ocjeni suda javno objavljivanje telefonske korespodencije između advokata i klijenata, ne opravdava cilj koji je naveden u saopštenju – radi objektivnog informisanja javnosti i sagledavanja oblika i formi specijalnog rada, kao ni cilj na koji se tuženi pozivao tokom postupka – ispravljanje netačnih informacija u javnosti, budući da je tuženi kao Glavni specijalni tužilac imao pravo i obavezu da u odgovarajućem sudskom postupku zaštiti svoj integritet, kao i integritet tužilaštva, a ne da mimo krivičnog postupka objavljije telefonsku korespodenciju do koje se došlo pretresom”, dodaje se u saopštenju.

U obrazloženju odluke se dalje navodi da tužilaštvo treba da informiše javnost o svom radu, ali ne na način kojim se krše osnovna ljudska prava, pri čemu se mora voditi računa o interesima morala, privatnog života, nacionalnim i vjerskim osjećanjima, u svakoj fazi tužilačke aktivnosti, potrebi za ravnotežom između interesa javnosti da dobije informacije i zaštite privatnosti, časti i integriteta ličnosti, te da državni tužilac uvijek treba da vodi računa da lica koje su uključena u predmet budu adekvatno zaštićena.

Dakle, Katnić je zaštitu za sebe i institucije, te zaštiitu od ometanja u srovođenju pravde i otkrivanja učinilaca krivičnih djela, koje u saopštenju navodi kao razlog objave istog, da traži drugim putem u odgovarajućem sudskom postupku.

Umjesto toga on je odlučio da, protivpravno, javno na sajtu Specijalnog državnog tužilaštva objavi telefonsku komunikaciju između advokata  i klijenata, bez njihovog pristanka, koja je praćena komentarima i zaključcima SDT-a, što ukazuje da je tuženi prilikom objavljivanja spornog obavještenja postupao sa namjerom da navedenim licima prouzrokuje štetu u vidu povrede prava ličnosti.

“Takođe, sud je imao u vidu da su u predmetnom saopštenju i pratećem dokumentu korišćeni inicijali advokata i trećih lica, ali je isto bez uticaja na drugačiju odluku suda, budući da takva anonimizacija nije ispunila svoju svrhu, odnosno bila je nedovoljna za zaštitu privatnosti, jer se određivanjem zanimanja, kao i komentarima datim u saopštenju, lica na koja se odnosi predmetno saopštenje u krugovima u kojima se kreću jasno prepoznavala, te da je veliki broj medija objavio njegov sadržaj sa imenima lica na koje se sadržaj odnosi”, zaključeno je u saopštenju.

Izvor: ADRIA

 

Nastavi Citanje

Glas naroda

Ko stvara klimu da Predrag Šuković ponovo bude nečija meta?

Published

on

PIŠE: Mladen STOJOVIĆ, ADRIA

Rukovoditeljka Višeg državnog tužilaštva u Podgorici Lepa Medenica, obavijestila je nedavno javnost da je u tom Tužilaštvu formiran predmet za NN lice – počinioca pokušaja ubistva Predraga Šukovića u julu 2016. godine i to nakon što je srpski državljanin Radovan Aleksić, kao jedini osumnjičeni za to krivično djelo, oslobođen svih optužbi.

Iz navedenog je jasno da tužilaštvo ni nakon osam godina nije uspjelo da identifikuje napadača koji je u sred bijela dana, na očigled velikog broja građana, u centru Podgorce, pokušao da liši života aktuelnog šefa Specijalnog policijskog odjeljenja.

Objašnjenje tužiteljke Lepe Medenice je zanimljivo jer ukazuje na odnos nadležnih prema tom važnom predmetu koji može u krajnjem dovesti do dvojako lošeg rezultata, čak i da ne postoji takva namjera istražitelja, mada se ni ona ne može isključiti.

Prvo, tužilaštvo nema namjeru da riješi slučaj jer očigledno i dalje štiti nalogodavce i počinioce ovog krivičnog djela, a oni se, kako je Radovan Aleksic svojevremeno javno saopštio, nalaze u državnom vrhu i bezbjednosnom sektoru Crne Gore.

I drugo, svojim nečinjenjem tužilaštvo, svjesno ili nesvjesno, u sadašnjem vremenu stvara klimu koja dodatno pogoduje mogućem ugrožavanju lične bezbjednosti Predraga Šukovica budući da je šef SPO izlozen velikom riziku zbog poslova i funkcionalne dužnosti koju trenutno obavlja. Nadlezni organi koji se bave njegovom zaštitom bi to morali da imaju u vidu.

Da postoji odlučnost za pronalaženje počinilaca i nalogodavca tog krivičnog djela, tužilaštvo bi pokrenulo postupak protiv onih koji su montirali proces vođen protiv Radovana Aleksića, što bi dovelo do rješenja cijelog slučaja budući da su, kako tvrde dobro upućeni izvori, nalogodavci pokušaja ubistva Predraga Šukovica i nalogodavci montiranog procesa protiv Aleksica iste osobe. Posto Više državno tužilaštvo nema znanja i sposobnosti ili jednostavno ne želi da pronađe počinioce tog krivičnog djela, kao jedina adresa koja je može riješiti ovu situaciju nameće se vrhovni državni tužilac Milorad Marković, što bi sigurno, pored zadovoljenja pravde i gonjenja pravih počinilaca krivičnog djela, značajno ojačalo i ličnu bezbjednost Predraga Šukovića.

Preduzimanje mjera protiv odgovornih za teške zloupotrebe tokom vođenja ove istrage i planskog podmetanja krivičnog djela stranom državljaninu je neophodno kako se nikada više ne bi ponovile ovakve i slične situacije koje, prije svega, štete državi Grnoj Gori i njenom ugledu.

Podjsećamo, petogodišnji rad istražnih organa na rasvjetljavanju pokušaja ubistva Predraga Šukovica se završio potpunim fijaskom, odnosno obustavom istrage nakon pet godina i tužbom Radovana Aleksica protiv države Crne Gore.
Umjesto da se pristupilo identifikaciji počinioca krivičnog djela i preduzimanju drugih potrebnih mjera i istražnih radnji, tužioci Željko Tomković i Vesna Jovićević su, najvjerovatnije, po zadatku lica iz vrha režima Mila Đukanovića, pokrenuli tužilačku farsu u cilju zaštite stvarnog počinioca i nalogodavaca obračuna sa Radovanom Aleksicem, iz razloga koji, kako se pokazalo, nemaju nikakvih dodirnih tačaka sa Šukovicem niti predmetnim krivičnim djelom.

Ni tadašnji VDT Ivica Stanković nije ništa preduzeo da se ta farsa zaustavi iako je sa više adresa upozoravan da se radi o montiranom procesu koji je, kako je pukovnik Radovan Aleksić kasnije izjavio, pokrenula Vesna Jovićević po nalogu ” bliskog saradnika Mila Đukanovica”.

Uprkos brojnim javnim apelima tužioci Tomković i Jovićevićeva nisu saslušali bivseg premijera Duška Markovića na okolnosti njegovih poznatih izjava “da je poznat osnovni identitet počinioca” i da je “neko htio da ubije Šukovića da bi njemu nanio političku štetu”.

Markovićeva izjava je dosla i prije nego što je bilo ko osumnjičen za to krivično djelo i, što je najvažnije, i prije nego što je Radovana Aleksića, navodno, prijavilo lice iz Sarajeva, iako te prijave uopšte nije ni bilo, što je na kraju i utvrđeno.

Zbog svega toga se može postaviti pitanje – da li ovakvim odnosom prema ovom predmetu istražni organi i dalje, svjesno ili nesvjesno, stvaraju klimu koja može pogodovati ugrožavanju lične bezbjednosti Predraga Šukovića?

Nastavi Citanje

U Trendu