PIŠE: Caitlin Johnstone

Još uvijek je smiješno da je cijeli svijet pod kontrolom SAD-a, a bijesan je na Rusiju jer radi nešto što SAD radi rutinski.

U našoj civilizaciji “individualizam” sve više znači imati slobodu izražavanja svoje jedinstvenosti odabirom između stotina marki i modela automobila dok razmišljate potpuno isto kao i svi ostali o Americi, kapitalizmu i vanjskoj politici. Rečeno nam je da je pojedinac prioritet u našem društvu dok se usmjerava kroz razne tvornice za proizvodnju sukladnosti kao što su škola i konzumacija masovnih medija. Prava individualnost je zgažena i zamijenjena bezumnom potrošnjom i stranačkim mišljenjem.

Pravi individualizam bi poticao radikalnu individualnost i odstupanje od ortodoksija.

Takozvane liberalne demokratije zapadnog svijeta čine upravo suprotno, nabijajući nas u autorizovane perspektive služenja moći i tjerajući nas u mainstream stranačke eho komore.

“Sigurno mi je drago što ne živim u opresivnoj homogenoj naciji poput Kine u kojoj individualnost nije dopuštena,” rekao je svaki zapadnjak unisono dok su zurili u svoje programske ekrane.

Zapad ne cijeni ništa što tvrdi da cijeni. Gasimo individualnost, cenzuriramo govor, ispiremo mozak propagandom, zatvaramo i mučimo novinare disidente, tiranišemo, terorišemo, bombardujemo, napadamo, pljačkamo, tlačimo i iskorištavamo. “Zapadne vrijednosti” nisu ništa drugo nego propagandni konstrukt. Ogromna fantazija.

Ljudi nikada ne bi svjesno tolerisali natjecanje gdje su ulozi život i smrt u moderno doba, ali svi naši ssistemi za osiguranje osnovnih potreba temelje se na tome. Kapitalizam je sveprisutni sistemski gladijatorski borbeni sport kojeg smo svi prisiljeni igrati.

Često me nazivaju komunistom, što mi je sasvim u redu, ali zapravo mislim da sam kako god ljudi žele nazvati nekoga tko podržava guranje svih sistema ulijevo dok ne stvorimo zdrav svijet u kojem svi imaju dovoljno i svi mi surađujemo jedni s drugima i s našim ekosistemom za dobrobit svih.

Stanodavci se uzbude kad govorite o lažnoj prirodi njihovih prihoda jer znaju da brzo izvlače naplatiti nekome da čuva vašu investicijsku nekretninu od štetočina, vandala i propadanja neupotrebe dok ona dobiva na vrijednosti dvostruka je prijevara.

Upravitelji nekretninama savjetuju vlasnike da nekretninu što prije daju u najam ako je ne namjeravaju odmah prodati, jer ako nisu useljene brzo se pretvore u beskorisni otpad. Tu privilegiju naplaćuju ljudima dok iskorištavaju ljudsku potrebu. Zatim se preokrenu i prodaju svoju investiciju za čistu zaradu, nakon što vam naplate da se brinete o njoj (a često i da otplate njihovu hipoteku umjesto njih). Ovo je nemoralna dvostruka prevara.

Da je kapitalizam sustav “dobrovoljnih transakcija” kapitalisti ne bi stalno radili na slamanju sindikata i uništavanju radničkog pokreta.

Ako se vaše “načelo neagresije” ne bavi sistemima prisile koji tjeraju radnike da prodaju svoj rad po minimalnim cijenama kako bi platili najamninu skupljačima zemlje koji umjetno naduvavaju troškove stanovanja, onda to nije načelo neagresije, to je selektivna agresija načelo.

Svakih nekoliko mjeseci antiratni američki libertarijanci kolektivno ponovno uče da sam ljevičar s jakim antikapitalističkim mišljenjima i reaguju katastrofalno, a zatim to odmah zaborave i moraju ponoviti lekciju nekoliko mjeseci kasnije.

Zapravo nije problem slagati se s nekim oko nekih stvari, a ne slagati se oko nekih stvari. Kao da to uopšte nije nešto oko čega morate nešto učiniti. To je samo biti normalna osoba. To nije velika stvar i čudno je da se tako često prema njoj tako postupa. Neki američki libertarijanci briljantni su kritičari imperijalnog ratnog stroja i ja puno učim od njih. Važno je samo da to uzajamno poštovanje po tom pitanju ne uslovljvamo zahtjevom da se onaj drugi prilagodi našoj potpunoj ideologiji.

Mnogo sam o tome razmišljala tokom godina i to je nešto čemu se stalno vraćam: zajedničko suprotstavljanje ratu ne može uključivati ​​zahtjeve da oni koji se s nama ne slažu oko ekonomske politike ili bilo čega drugog ćute ili prihvate naše stanovište. To nije saradnja, to je dominacija.

Zato sam toliko frustriran kada mi desničarski libertarijanci kažu “drži se antiratnih stvari”. Ti dobro znaš da trošiš dosta vremena na kritikovanje socijalizma i hvaljenje kapitalizma, a opet želiš da ćutim o svom stavu o tim pitanjima? Ako želite progurati cijelu svoju ideologiju, ali zahtijevate da govorim samo o dijelovima moje ideologije koju podržavate, onda ne želite saveznika protiv ratnog stroja, želite slugu.

Uvijek sam se dobro slagala s libertarijancima koji su bili zadovoljni time što su mi dopustili da budem ja, dok sam ja njima dopuštala da budu oni, a oboje pojačavamo međusobne napade na ratni stroj. Ono što apsolutno ne funkcionira je zahtijevanje da druga strana napusti ono što je u procesu.

Dobro mi je kad se ljudi snažno i agresivno ne slažu sa mnom, ali čim mi počnu govoriti da govorim samo ono s čime se slažu i da nikad ne govorim ono s čime se ne slažem, jednostavno se zatvorim, jer mi govore da žele neravnopravan, nezdrav odnos.

Ili ste voljni raditi preko ideoloških linija protiv ratnog stroja ili niste. Ako jesi, moraš prihvatiti činjenicu da te ideološke crte postoje i ne uvjetovati svoju suradnju time da netko nikad ne kaže ništa s čime se ti ne slažeš. To ne ide.

Uklonite manipulatore iz svog života primjećujući ko troši mnogo energije pokušavajući uticati na vaše mišljenje o njima, na način na koji mislite o drugima i na način na koji mislite o sebi. Ovi posljednji su najopasniji. Ljudi koji pokušavaju manipulisati vašim idejama o vama samima su vaši neprijatelji. Odmah ih izrežite.

Svatko tko troši puno energije pokušavajući kontrolirati vaše priče o sebi, pokušava kontrolisati vas. Pokušavaju vas zatvoriti u psihološki kavez koji su sami napravili. Važno je izvući njihove pipke iz svog uma na bilo koji način.

Ako počnete obraćati pozornost na ovo, otkrit ćete da nisu samo pojedinci ti koji pokušavaju manipulirati vašim razumijevanjem vas samih, već i institucije. Oglašivači, propagandisti, vjerski vođe — svi vam oni cijelo vrijeme govore tko ste na različite načine:

“Niste važni.”

“Ti si defektan.”

“Ne izgledaš dobro.”

“Ti si ovdje da radiš.”

“Ovdje ste da konzumirate.”

“Moraš poslušati.”

“Bezvrijedan si ako nisi uspješan, a uspjeh znači X, Y i Z.”

“Nisi dovoljno inteligentan da sam odlučiš o ovoj temi.”

Cijeli život smo razbijeni ovakvim otrovnim porukama. Zrelost je izvlačenje svih priča o vama koje su vam drugi ubacili u um kako biste mogli postati vlastiti autor. Potreban je rad, jer je mnogo tih narativa ušlo tamo prije mnogo vremena i sada nezapaženo sjedaju u našu podsvijest, povlačeći naše konce iza kulisa.

Najgora stvar koju možete učiniti je dopustiti da netko drugi bude autor vaše priče. Pogotovo kada su ljudi koji to najviše žele učiniti oni kojima nije u srcu vaš najbolji interes. Uopšeno govoreći, ljudi koji najviše žele napisati vašu priču za vas bit će najmanje kvalifikovani za to.

(Epoha)