Connect with us

Glas naroda

Srbi osjećaju da se Rusija u Ukrajini bori i za njih

Published

on

Rusija i Srbija svedoče i aktivno učestvuju u stvaranju novog sveta koji se rađa naporima antiglobalističkih snaga ojačalih širom planete! Takozvani atlantizam – unipolarni poredak američko-britanske hegemonije – guši se na potezu od američkog komšiluka do kineskih obala, a centralna bitka se odvija u srcu Evroazije gde Rusija brani pravoslavnu civilizaciju u ratu koji je NATO poveo protiv nje u Ukrajini 2014.

Srpski narod u svim srpskim zemljama svestan je moralnog utemeljenja i međunarodno-pravnog osnova ruske specijalne operacije i zato jednoglasno podržava politiku neuvođenja sankcija bratskoj Rusiji. U slučaju uvođenja sankcija, vlast u Srbiji bi izgubila legitimitet, jer bi radila direktno suprotno od politike za koju je dobila podršku građana na izborima. Rusija se u Ukrajini bori i za Srbe, a Srbi to osećaju – poručeno je na prvom okruglom stolu udruženja Srpsko-rusko bratstvo.

Udruženje Srpsko-rusko bratstvo zasnovano je na ljubavi i istorijskom savezništvu naša dva naroda, koje je utemeljio još Sveti Sava na zajedničkim moralnim i duhovnim vrednostima. Aktuelna srpska spoljna politika zvanično se zasniva na četiri stuba, ali je samo ruski čvrst već 200 godina, rekao je uvodnom govoru Miloš Banđur i ukazao da se «tog stuba se ne možemo odreći radi dojučerašnjih protivnika koji su podržavali sve naše neprijatelje, oteli deo teritorije i ultimativno nas teraju da se svrstamo na njihovu stranu».

On je ukazao da sve zemlje koje je kolektivni zapad ponižavao sada učvršćuju saradnju, te da bi sankcije bile i ekonomski štetne kao što su naštetile , a bile bi i nemoralne.

Rusija neće izdati Srbiju. Razlog zašto Rusija spominje «kosovski argument» u razgovoru sa Zapadom, nije da bi dala pravni argument, već da pokaže licemerje Zapada, poentirao je Banđur.

Slobodan Antonić je predstavio rezultate četiri istraživanja javnog mnjenja koja pokazuju da su građani Srbije različitih nacionalnosti listom protiv sankcija.

Prvo istraživanje je radila NSPM prema kome je 82 odsto građana protiv sankcija, a samo 7 za sankcije (11 odsto nema mišljenje), što pokazuje da su građani jednodušno i jednoglasno protiv sankcija Rusiji! I Institut za evropske poslove je dobio rezultat da je 76 odsto protiv sankcija, a Demostat 71 odsto protiv sankcija, pri čemu čak 50 odsto smatra da Srbija treba da bude neutralna i po cenu sankcija i nestašica. Dakle, ogroman procenat onih koji su čvrstog stava čak i po cenu «povratka u devedesete». CRTA je pokazala da 72 odsto smatra da su za rat u Ukrajini krivi zapad i Ukrajina, 72 smatra da je Rusija morala da interveniše zbog širenja NATO na istok, a čak 83 odsto je protiv sankcija. Prema poslednjem istraživanju NSPM samo 4 odsto je za ulazak u NATO, i čak 80 odsto je protiv ulaska u EU po cenu gubitka Kosova, naveo je Antonić i ukazao da u svakom normalnom demokratskom društvu vlast mora da ovako impresivne rezultate uzme u obzir pri donošenju odluka.

Međutim, naši mediji nastoje da rezultate zabašure nazivajući ih ruskom propagandom, netačnim rezultatima ili prosto degradiraju naš narod na maloletnike, na decu, koja ne znaju šta je za njih dobro. To je antidemokratski. Ono što je neophodno je da na sve te propagandne argumente mi odgovorimo tako što ćemo stvari objasniti onako kako one zaista jesu i to je uloga našeg udruženja – kazao je Antonić.

Branko Pavlović je ukazao da se sankcije ne mogu pravdati ni «usaglašavanjem sa EU, jer EU nema usaglašenu spoljnu politiku».

Ovo što Brisel realizuje je spoljna politika Hilari Klinton: ajmo sankcije Rusiji, dajte Kosovu stolicu u UN, dajte unifikaciju BiH, moraš da uđeš u NATO, nema uvažavanja SPC… Dakle, kad bismo se saglasili, ovde bi ostao samo identitet koji radi za Majkrosoft! Naše saglasje oko ključnih nacionalnih pitanja zaslužuje medalju i ono je najveća politička snaga u Srbiji. To plaši one koji bi da skrenu sa puta, ali zbog ovih procenata ne mogu, rekao je Pavlović.

On je ukazao i na veliku transformaciju vojno-ekonomske snage u svetu koje određuju i međunarodni plan.

Amerika propada, to govore brojke. Godine 1999. BDP Amerike je za 40 odsto bio veći nego zbir Rusije, Kine i Indije. Ove godine, Kina, Rusija i Indija su duplo veće od SAD. U vojnom smislu, Indija sa Rusijom ima zajedničke vojne projekte, Kina je povećala vojni budžet 14 puta! Spektakularno! Njihova mornarica je sada druga na svetu i godišnje floti dodaju flotu veličine francuske flote. Genijalna su bila rukovodstva Rusije i Kine kada su stvorila Šangajsku organizaciju za saradnju i BRIKS, a od ukrajinskog majdana je došlo do neviđenog uzleta partnerstva između Rusije i Kine, da bi sad imali jednu Saudijsku Arabiju – ključni američki oslonac u arapskom svetu – da konkuriše i za Šangajsku i za BRIKS.

Kina ima najveću ekonomski razmenu sa ASEAN-om, i zamislite taj ekonomski uzlet koji to može da apsorbuje. I sve funkcioneše na bazi konsenzusa. Zašto je to moguće? Zato što nema Amerike i kolektivnog Zapada! Meksiko nije uveo sankcije, njegov predsednik neće da se javi Bajdenu na telefon, a nama neko kaže da mi uvedemo sankcije. Nikaragva – čisti komunisti, grade sa Kinezima dvostruko veći kanal od Panamskog, a Amerika ne može ništa. U Kolumbiji levičar došao na vlast prvi put u istoriji. U Brazilu se vratio De Silva. U Argentini socijalisti na vlasti. U Peruu isto. Jel to po volji Amerike. Ne. A kako se desilo? Tako što se pojavio novi svet i otvara i nama mogućnosti na sto strana, naveo je Pavlović.

On je eliminisao i «argument» da zbog Kosova moramo da podržimo princip teritorijalnog integriteta Ukrajine, jer, kako je istakao, kosovski Albanci nemaju pravni osnov da se otcepe, a Rusi u Ukrajini imaju sve pravne osnosve za to.

Pritisak na nacionalnu zajednicu mora biti velik (spaljivanje ljudi, zabrana jezika itd), mora trajati duži period (osam godine intenzivno), mora biti deo plana (Ukrajina je donosila diskriminatorske zakone) i da centralna vlast pokazuje da normalnim političkim sredstvima problem ne može da se reši (rezolucija 2202 SBUN iz 2015 u koju su pretočeni Minski sporazumi, ali je Kijev odlučio da ne priѕna ni jedno pravo Rusima i spremao etničko čišćenje do kraja, rizikujući svoj teritorijalni integritet- sami su to izazvali). Te elemente priznaje međunarodno pravo za izdvajanje dela teritorije iz jedne suverene države. Albanci nemaju i nisu imali ni jedan uslov da im se prizna secesija – rekao je Pavlović, zaključujući da stvari ne stoje onako kako se u našim medijima i od strane naših zvaničnika govori.

Srđan Perišić je govorio o mestu Srba u globalnom sukobu koji je posledica stvaranja novog sveta. Mesto je, kako je argumentovao – na strani Rusije.

Od Srba se već sto godina krije – srpska država je nastala zahvaljujući Rusiji, posle rusko-turskih ratova, tako što je Rusija izdiktirala takve uslove mira. Srbija je prvo dobila samoupravu Bukureštanskim mirom 1812, punu autonomiju Jedrenskim mirom 1829. i nezavisnost Sanstefanskim mirom 1878. koja je potvrđena na Berlinskom kongresu. Naši đaci u školama to ne uče! Od Prvog srpskog ustanka 1804, pa do nezavisnosti Kneževine Srbije 1878, Rusija je bila jedina evropska sila koja je podržavala Srbiju, a sve druge su je gušile. Rusija je stajala zaštitnički i prema drugoj srpskoj državi, Crnoj Gori, čiji je budžet bio deo carskog budžeta Rusije, rekao je Perišić.

On je naveo i da protiv Rusije ratuju svi oni koji su ratovali protiv Srbije 1999, protiv Srpske 1992-1995. i protiv Srba 1941. i 1914, te su Srbi na strani Rusije «jer se ona u Ukrajini bori za nas».

Kao treći argument, Perišić je naveo da su Srbi i Rusi jedan svet, pripadaju istočno-pravoslavnoj civilizaciji , u kojoj su najdominantiji Rusi, te je «katastrofalan svaki pokušaj predstavljanja Srba – Srbije, Crne Gore i Srpske – kao delova zapadne civilizacije, ali srpska elita 20. veka i danas, uz pomoć zapada pokušava da Srbe natera u zapadne naddržavne modele NATO, i EU».

Ocenio je da su ruska zaštita Republike Srpske u SB UN, 2007, kao i aktuelno protivljenje Rusije da Srpska bude utopljena u unitarnu atlantističku BiH, dokaz da Rusija štiti srpske nacionalne interese.

Rusija će pobediti, a srpski doprinos ruskoj pobedi je u tome da Srbija i R. Srpska budu neutralne – bez sankcija Rusiji, bez članstva u NATO, bez prikrivenih oblika učlanjenja u NATO ili „dogovora“ sa NATO-om. Ne samo jer Zapad ne poštuje dogovore, već zato što Zapad ratuje protiv Rusije, a to znači protiv Srba, zaključio je Perišić.

Ambasador Vladimir Kršljanin je istakao da je Novi svet koji predvode Rusija i Kina podstaknut našim otporom agresiji zapadnog unipolarizma.

Za razliku od starog, zapadnog, zasnovanog na zloupotrebi ljudskih nedostataka, istakao je on, Novi svet se zasniva na korišćenju ljudskih vrlina. Zato su u njemu duhovno-moralne vrednosti ključne.

Sada se u Ukrajini, po njemu, odigrava „rezidualni svetski sukob“, u kome Zapad nema nikakve šanse na uspeh, pre svega zbog ogromne moralne i vojne snage oporavljene Rusije. Pritom mi ne smemo gubiti iz vida da se sadašnji proksi rat Zapada protiv Rusije vodi na istim osnovama kao proksi rat 90-ih protiv Srbije.

Strateško partnerstvo sa Rusijom i Kinom je u značajnoj meri obnovilo suverenitet Srbije, ali njen položaj ima krupne slabosti u hipertrofiranim odnosima sa EU i NATO, kao i u hipertrofiranoj zapadnoj agenturi u zemlji.

Čim to bude moguće, Srbija treba da se uključi u integracione procese EAES, ŠOS i BRIKS i zadrži se na pridruženom članstvu u EU.

Sada je veoma važno da se poveća javno delovanje i uticaj srpsko-ruskog bratstva, zaključio je Kršljanin.

Zoran Čvorović je dao objašnjenje zašto bi uvođenje sankcija Rusiji bilo – pritvustavno delovanje!

Ako bi Vlada uvela sankcije Rusiji, promenila bi poziciju koju su kandidovale njene stranke, to ne bi bila pozicija koju su podržali građani na izborima. U kolevci parlamentarizma Velikoj Britaniji postoji teorija mandata koja kaže da stranke koje dobiju većinu i formiraju vladu mogu da vode samo onu politiku koju su kandidovali na izborima i za koju su dobili podršku građana. Jer, birači ne daju «kard blanš» strakama, već im pružaju poverenje na osnovu detaljnog predizbornog programa. Ni jedna stranka koja čini vladu nije kandidovala sankcije Rusiji. Sve su jasno stavile do znanja da je u Srbijinom ineteresu da očuva dobre odnose kako sa Zapadom, tako i sa Istokom, što nije ništa drugo nego strategija spoljne politike sa sloncem na 4 tačke, što je i zvanična spoljnopolitička doktrina Srbije. Ako se vlada usudi da uvede sankcije Rusiji,to bi dovelo u pitanje legitimitet skupštine koja ne bi izglasala nepoverenje Vladi. Uvođenje sankcija dok traje mandat sadašnje skupštine bi bilo potpuno nedemokratsko izigravanje parlamentarizma bilo bi izneveravanje birača i samim tim bi postao upitan legitimitet i zakonodavne i izvršne vlasti, argumentovao je Čvorović.

Dalje, rekao je da je netačno da Srbija zbog potpisanog SSP-a ima obavezu da usaglasi spoljnu politiku sa EU. To je netačno iz dva razloga.

Prvi je, kako je objasnio, taj da SSP mora da bude u skladu sa Ustavom, a kod nas nikad nije pokrenuta ocena ustavnosti SSP.

SSP ne tretira Kosovo i Metohiju kao sastavni deo Srbije.To je ključno pitanje zbog koga bi Ustavni sud morao da oceni SSP kao akt protivan Usatvu Srbije. Ocena ustavnosti nikad ne zastareva, ukazao je Čvorović.

Drugi razlog je taj da SSP obavezuje Srbiju da uskaldi spoljnu politiku tek u momentu kada Srbija uđe u EU, kada se «desuverenizuje», a do tog momenta, Vlada je obavezna da spoljnu politiku utvrđuje u skladu sa Ustavom Republike Srbije.

Nije tačno ni da iz međunarodnog prava proističe obaveza da uvedemo sankcije «jer je Rusija izvršila agresiju», pošto ni jednim međunarodno-pravnim obavezujućim aktom nije utvrđeno da je Rusija izvršila agresiju. Rezolucija UN nije obavezujuća, za razliku od rezolucija SBUN, rekao je Čvorović i dodao da naš teritorijalni integritet nije zaštićen nikakvim opštim pravnim principom , već konkretnim obavezujućim međunarodno-pravnim aktom Rezoluciji 1244 koja na četiri mesta kaže da će se konačno rešenje naći uz poštovanje teritorijalnog integriteta Srbije.

Diana MILOŠEVIĆ/Fakti

Glas naroda

Knežević: Stav oko Kosova ne mijenjam, odluku o mom ulasku u Vladu donijeću u konsultaciji sa organima DNP-a

Published

on

Odluku o eventualnom mom ulasku u Vladu na čelu sa Milojkom Spajićem donijeću u konsultaciji sa stranačkim organima. Ja sam svoj ključni politički cilj – pobjedu nad Milom Đukanovićem već ostvario, tako da je sve drugo, makar što se mene tiče, manje važno, smatra lider DNP-a Milan Knežević.

Knežević je u intervjuu za Večernje Novosti kazao da Spajićeva Vlada može napraviti dobre rezultate na unutrašnjoj koheziji i poboljšanju socioekonomskih uslova života svih građana.

Sudeći po dosadašnjim glasanjima u Skupštini, deluje da Spajićeva vlada ima veću podršku od Abazovićeve i Krivokapićeve. Ali, prošlo je tek mesec dana, tako da prave i konkretne rezultate možemo očekivati u sledećih godinu dana. Ono što je meni izuzetno važno jeste poboljšanje odnosa sa Srbijom i realizacija kapitalnih infrastrukturnih projekata koji su od velikog značaja za Crnu Goru“, dodao je Knežević.

Prema njegovim riječima, i prije potpisivanja koalicionog sporazuma, Spajiću je “jasno saopštio da ne pristaje na bilo kakva ideološka prevaspitavanja i savijanje nacionalne kičme”.

Spreman sam da stavimo moratorijum na sva pitanja koja nas dijele, ali svakako nisam spreman da zbog bilo koje funkcije pljunem na sebe, svoje pretke i svoje potomke. U tom pravcu moj stav oko Kosova kao sastavnog dijela Republike Srbije nije se promijenio, niti ga bilo ko može promijeniti. Moj dosadašnji politički angažman bio je ispunjen beskopromisnom borbom koju sam svjedočio robijama, montiranim sudskim procesima, protestima, progonima porodice i ni u jednom trenutku nisam zažalio zbog svojih odluka. Vjerovatno bih prilikom sastavljanja i ove vlade imao bolju startnu poziciju da sam bio spreman na revidiranje ključnih ideoloških i programskih načela. Iskrivljeni narativ o takozvanoj pragmatičnosti u politici kao vrhunskom modelu ponašanja podrazumeva da budete spremni za svaku izdaju, naloge i uloge koje od vas prave karikaturu i političku krpu. Mnogo sam srećan što nikad nisam bio dio tog maskenbala u kom mnogima i nisu bile potrebne maske”, poručio je Knežević.

Govoreći o svom koalicionom kolegi i predsjedniku Skupštine Andriji Mandiću, Knežević je kazao da je uvjeren da će Mandić svojim iskustvom, autoritetom i državničkim kapacitetom dati pun doprinos u zakonodavnoj vlasti.

Ono što je veoma bitno jeste da Srbi u Crnoj Gori više nikad ne prolaze kroz institucionalnu golgotu privatne države, ali i da se i mi u vršenju vlasti ne ogriješimo ni prema jednom narodu i građaninu, jer bi onda bili isti kao oni protiv kojih smo se borili svih ovih decenija“, zaključio je Knežević.

Nastavi Citanje

Glas naroda

Nije svjetski rat, već je svijet u ratu

Published

on

PIŠE: Veljko ZELJKOVIĆ (Glas Srpske)

U posljednje dvije godine zapanjujući broj oružanih sukoba je započeo, obnovljen ili eskalirao. Neki su bili potpuno zamrznuti, što znači da strane nisu izdržale direktnu borbu, drugi su dugo ključali, što je značilo da su borbe na niskom nivou povremeno izbijale. Sada su svi postali aktivni.

Lista obuhvata ne samo ratove u Gazi i Ukrajini, već i neprijateljstva između Jermenije i Azerbejdžana u Nagorno-Karabahu, borbe u istočnom Kongu, previranja u Sudanu od aprila i krhki prekid vatre u Tigraju koji čini se da je Etiopija spremna da se “razbije” u bilo kojem trenutku. Sirija i Jemen nisu baš bili tihi tokom ovog perioda, a bande i karteli neprestano prijete vladama, uključujući one na Haitiju i Meksiku. Naravno tu je i mogućnost izbijanja velikog rata u istočnoj Aziji, poput vojne invazije Kine na ostrvo Tajvan, ali i najnovija akcija venecuelanske vojske usmjerena na Gvajanu. Sve njih podstiču veliki trgovci oružjem, nebitnost Ujedinjenih nacija, opadajući uticaj SAD te sveprisutnost dezinformacija i manipulacija medijima.

Kaskada sukoba

Upozorava na ovo američki profesor političkih nauka sa Univerziteta u Čikagu Pail Post, pozivajući se na program podataka o sukobima, koji prati ratove na globalnom nivou od 1945. godine. On je 2022. i 2023. godinu označio kao najkonfliktnije na svijetu od kraja hladnog rata.

Još u januaru 2023. godine, prije nego što su mnogi od navedenih sukoba izbili, i zamjenica generalnog sekretara Ujedinjenih nacija Amina Mohamed oglasila je alarm, napominjući da je mir “pod ozbiljnom prijetnjom” širom svijeta. Naizgled kaskada sukoba dovodi do jednog očiglednog pitanja – zašto? Prema riječima Pola, rasprostranjenost rata, a ne samo njegova upornost, sada bi mogla biti naša budućnost”.

Odgovarajući na pitanje “zašto se sve ovo dešava” Pol kaže da postoje tri teorije koje mogu objasniti ovaj negativni fenomen, a koja god bila ispravna, ishod sugeriše da će se sukobi vjerovatno nastaviti “razmnožavati” još neko vrijeme.

Vojna industrija

Ono što je takođe interesantno u ovoj priči jeste i nedavno objavljeni podataka kako je rat u Ukrajini pokrenuo američku vojnu industriju na nivo neviđen decenijama. Potvrdili su to i iz Ministarstva odbrane SAD, navodeći kako je ono u proteklom periodu naručilo opremu vrijednu više od 27 milijardi američkih dolara od 37 dobavljača. Dodali su i da su od početka rata u Ukrajini SAD dale oko 44 milijarde dolara pomoći Ukrajini. Pomoć je pružena ili nakon predsjedničkih odluka, gdje se oprema izvlači iz vojnog inventara i šalje u inostranstvo, ili putem Inicijative za pomoć u bezbjednosti Ukrajine, gdje vlada direktno sklapa ugovor sa vojnom industrijom.

Prvo objašnjenje je slučajnost – odnosno, današnju količinu ratova trebalo bi posmatrati kao nešto više od niza nesrećnih događaja koji se mogu ponoviti ili pogoršati u bilo kojem trenutku. Iako je ova teorija možda razumna, nije umirujuća niti pomaže u predviđanju kada će se sukobi pojaviti ili koje će razmere na kraju poprimiti.

Iako se slučajnosti svakako događaju, trenutni sukobi događaju se, ipak, u vrijeme velikih promjena u međunarodnom sistemu. Čini se da je era Pac Americane završila, a SAD više nisu toliko moćne da kontrolišu čitav svijet, navedeno je u Polovoj analizi.

Do 2010. SAD su se zaglavile u dva izgubljena rata i oporavljale su se od finansijske krize. Svijet se takođe promijenio, a moć se razlila s jedinstvenog pola Vašingtona na više sila u usponu.

Takmičenje velikih

Pol u svojoj analizi podsjeća i na riječi nekadašnjeg državnog sekretara SAD Džona Kerija, koji je 2013. rekao: “Živimo u svijetu koji više liči na 18. i 19. vijek”, a multipolarni svijet, u kojem se nekoliko velikih sila takmiči za prednost na globalnoj pozornici, krije potencijal za više sukoba, velikih i malih.

Konkretno misli se najviše na Kinu, koja se pojavila kao velika sila koja želi da utiče na međunarodni sistem, bilo iskorišćavanjem ekonomske privlačnosti svoje inicijative “Pojas i put” ili vojnom revizijom statusa kvo u svom regionu.

Rusija nema kinesku ekonomsku snagu, navodi dalje Pol u svojoj analizi, ali i ona nastoji da dominira svojim regionom, uspostavi se kao uticajan globalni igrač i da revidira međunarodni poredak.

Obje su zemlje dovoljno jake da poremete međunarodni poredak pod vođstvom SAD, koristeći osjećaje koje dijele sa zemljama širom globalnog Juga. A takmičenje velikih sila može biti recept za nered.

Ta multipolarnost nije jedina promjena koja prethodi sadašnjem talasu sukoba. Ali, druge promjene, poput klimatskih promjena i posljedice virusa korona, kao da upućuju na multipolarnost, ako ne kao uzrok, onda kao faktor neefikasnosti globalnog odgovora, a time i rizika prema još većem sukobu. To znači da se saradnja koja je neophodna ne može odvijati u sistemu u kojem se velike sile stalno takmiče.

Unakrsna vatra

Rat u Ukrajini, najveći rat u Evropi od Drugog svjetskog rata i rat koji će se nastaviti i nakon 2024. godine privlači pažnju međunarodnih aktera koji bi inače bili u dobroj poziciji da spriječe eskalaciju bilo koje od navedenih kriza.

Ovaj slučaj nije isto što i distrakcija velikih sila, u kojoj se najmoćnije države svijeta jednostavno ne uspijevaju fokusirati na nove krize. Umjesto toga velikim silama nedostaje diplomatski i vojni kapacitet da odgovore na sukobe izvan Ukrajine i drugi akteri to znaju.

Tu je i rat u Gazi. Budući da su velike sile svoje diplomatske i vojne resurse fokusirale na Ukrajinu, Hamas je procijenio da je međunarodno okruženje prikladno za napad na Izrael.

Ova tri objašnjenja – slučajnost, multipolarnost, ruski rat u Ukrajini – međusobno se ne isključuju. Ako ništa drugo povezana su, jer su ratovi složeni događaji. Takođe pad američke hegemonije doprinosi rastućoj multipolarnosti, a takmičenje velikih sila sigurno je hranilo odgovor Zapada, koji je najčešće bio preko “posrednika”.

Posljedica toga je da su drugi uhvaćeni u unakrsnu vatru velikih sila ili će sami pokušati zapaliti požar. Čak i ako se nijedan od ovih ratova ne izdigne na nivo trećeg svjetskog rata, oni će svejedno biti razorni. Ne moramo biti u svjetskom ratu da bismo bili u svijetu u ratu, poručio je Pol, na kraju svoje analize.

Nastavi Citanje

Glas naroda

Medojević: Organizovani kriminal u Crnoj Gori ima politički background

Published

on

Predsjednik Pokreta za promjene Nebojša Medojević izjavio je u emisiji “Slobodna zona” sa Draženom Živkovićem na Prvoj televiziji da strane službe odavno pored šverca cigareta prate i šverc kokaina.

Negdje 2000. godine kada su se dešavala ubistva, crnogorski regionalni kartel biva povećan na svjetski nivo i počinju da švercuju i kokain. Strane službe su do tada pratili duvanski kartel i znali su da sami vrh države stoji iza toga. Milo Đukanović je trebao biti uhapšen još tada“, kazao je Medojević.

On dodaje da je Đukanović došao do projekta nezavisnosti kako bi se obezbijedio od gonjenja.

Ja kao suverenista sam shvatio da se pravi pakt sa đavolom i da će Đukanović dobiti podršku globalne duboke države i dobiti zaštitu za kriminalne poslove a zauzvrat obavljati zadatke. Bivši ambasador Montgomeri je to i priznao. Građani Crne Gore sada vjerovatno pažljivije doživljavaju ovo što sam ja pričao a to je da je organizovani kriminal u Crnoj Gori političkog background-a“, dodao je je lider PzP-a.

On tvrdi da su Pljevlja bila centar za šverc a da je luka Bar bila transportna zona jer nisu posjedovali skener.

Ako se pokazala tačna moja pretpostavka da je organizovani kriminal političkog profila a ne krivično-pravnog, onda dolazimo do činjenice da su ti klanovi nastali u kabinetu predsjednika Vlade Mila Đukanovića i u DPS-u. Zbog toga sam ja često govorio da je Crna Gora Kolumbija na Jadranu“, kazao je Medojević.

„Zoran Lazović bio logistika za prevoz pošiljki“

Tvrdi i da je Đukanović tada bio na čelu države a duvanski kartel nastaje preko SDB-a i njima bliskih tajkuna.

To je bio državni posao i stvorila se priča da to mora da se radi zbog plata i penzija“, podvukao je on.

Medojević podvlači da postoje mnogi slojevi ovog posla.

Imali ste kriminalizaciju pomorstva gdje su regrutovani ljudi na Banovom brdu da budu kuriri. Napravljena je kriminalna korporacija podržana od strane DPS-a, koji su političko krilo transnacionalnog kriminala. Ustavom i Zakonom postoji ta mogućnost“, podvukao je on.

Preko vlasti su oni uzeli ANB, tvrdi Medojević i dodao da je Zoran Lazović pored te funkcije koju, kako kaže nisu ni obavljali, već su bili logistika za siguran prevoz tih pošiljki.

Ovo je bio raj za stvaranje kartela. Postajete poslovni partneri sa tim ljudima, možete dobiti crnogorski pasoš… Oprali su milijarde evra preko banaka koje su povezane sa porodicom Đukanović. Vidjeli ste kako su oni ulazili i izlazili iz Crne Gore. Raj na zemlji i to je Đukanović iskoristio. Došlo je do onoga do čega uvijek dođe – međusobne alavosti“, podvukao je Medojević.

Kokain se proizvodi u džunglama Kolumbije, objašnjava on, od strane ljevičarske gerile, a kilogram, od koga se dobije 3, a kilogram takvog kokaina košta 225.000 evra.

Činjenica koja ide u prilog težini ovog problema je to što cijena kokaina raste, kao i profit, i tako je Crna Gora bila lagana žrtva“, kazao je Medojević.

„Abazović laprda, šverc cigareta je nastavljen“

Govoreći o švercu cigareta – i dalje se sprovodi a sve što Dritan Abazović govori je obično laprdanje.

Šverc cigareta će stati onda kada premijer ne bude na njihovom platnom spisku. Zdravko Krivokapić od maja 2021. godine je isto na spisku. 96 šlepera je tada prošlo. Svi ti ljudi koji su se bavili švercom nisu bili u Crnoj Gori od avgusta 2020. do maja 2021. kada su vidjeli da Krivokapić jedva čeka da se taj šverc nastavi. Tu je bio i Spajić i Vukšić, koji je bio advokat jednog od vođa Kavačkog klana“, podvukao je Medojević.

Abazović i Krivokapić, dodaje, nisu pokretali nikakve akcije povodom ovoga, a zapadni partneri su sumnjali da informacije koje su prosleđivane njima dvojici od strane zapada, završavaju kod onih koji trebaju biti pod istragom.

Sjećate se kokaina u Zeti… Amerikanci daju operativne informacije ali ne svima. Kako niko nije došao da pokupio 1.500 tona kokaina? Neko je provalio da ga DEA prati, ako ga nisu sad uzeli tunelom. Sjećate se Volija. Tone kokaina na ulici su više stotina miliona evra. Zbog 200 kilograma su ovamo gubili životi. Tu se ne prašta ni kilogram, a kamoli tone“, podvukao je on.

„SKY je validan dokaz – kakva je poruka kada se Đukanović još uvijek mirno šeta?“

U SKY aplikaciji se vide da se ključni ljudi tužilaštva koriste u međusobnim obračunima klanova.

Belivuk i Miljković su došli u Crnu Goru kada je DPS pao. Zato sam tražio čišćenje od plaćenika mafije jer sa tim ljudima nema budućnosti. Ti ljudi nikada neće raditi po zakonu. Jedno je kad je neko korumpiran u Upravi poreza, a potpuno drugo kada je u pitanju vrh policije i obavještajnih službi“, kazao je Medojević.

„Aco pobjegao u Ženevu čim je DPS izgubio vlast, tamo je jedna od najvećih stanica najveće svjetske obavještajne službe“

Akcija, dodaje, mora početi od strane naroda i uporedio je italijansku Cosa Nostru gdje se nisu digli političari, već je narod podigao revoluciju.

Građani ne mogu da stoje i čekaju da neko umjesto njih riješi ovaj problem. Ova bolest je u metastazi i zahvatila je sve organe. Niko ne smije Mila Đukanovića da pozove na odgovornost. Komunikacija preko SKY aplikacije se koristi sudovima EU kao zakonito stečen dokaz. Mislim da je juče bilo suđenje u Italiji protiv narko bossa koji je imao svoje ostrvo u Dubaiju. U njegovom suđenju se koristi SKY aplikacija. Kakva je poruka kada svaki dan o tim porukama čitamo – pa zna se ko je na vrhu piramide, a Zdravko Krivokapić mu priča da je poštovani predsjednik“, podvukao je Medojević.

Tvrdi da Đukanović mirno živi u Crnoj Gori iako njegov brat, čim gubi vlast, seli se u Ženevu.

Zašto u Ženevu? U Ženevi je jedna od najvećih stanica najveće svjetske obavještajne službe“, kazao je on.

Komentarišući popis, Medojević tvrdi da je znao da će Spajić pristati na sve jer su razvili servilni mentalitet.

Da se DF ovako ponašao nikad Đukanović ne bi bio smijenjen“, jasan je on.

Komentarišući popis stanovništva, Medojević tvrdi da će biti interesantno koliko imamo Rusa i Ukrajinaca, kao i Turaka.

Možda ruski bude tražen kao jezik u službenoj upotrebi“, tvrdi Medojević.

Nastavi Citanje

U Trendu