Piše: Predrag ĆERANIĆ
Prilično buke i prašine podigao je intervju koji je vlasnik i urednik Fejs televizije, Senad Hadžifejzović, vodio sa NVO analitičarem iz Beograda Dušanom Janjićem. Cijela emisija ličila je na kriminalistički film u kojem dvojica tipova traže način na koji mogu da se riješe nekoga ko im pravi probleme, pa razmatraju da li da ga smijene, smire, ubiju, umire, umore…
Upravo je navedeni vokabular bio okidač da reaguje javnost Republike Srpske na neprekidne atake dijela medijske scene iz Sarajeva, ali i Srpske (BN televizija) na institucije i nosioce visokih funkcija u Republici Srpskoj. Hadžifejzović se tokom narednog dana uopšte nije htio javljati na pozive kolega novinara, već je dan nakon toga objavio varijante dijela inkriminisanog intervjua ubjeđujući sve da nije rekao „ubije“ već „umiri“, što bi trebalo da nas smiri.
Imao je dovoljno vremena da ponovo snimi, nasnimi i presnimi sporne dijelove.
Pozvao je sve lokalne forenzičare da se uvjere kako je „hajka“ protiv njega neosnovana, najavljujući tužbu „protiv Draška i ostalih“.

Dušan Janjić i Senad Hadžifejzović
Draško Milinović, direktor Regulatorne agencije za komunikacije, reagovao je pravovremeno i potom pokrenuo postupak protiv Hadžifejzovićeve televizije, MUP Srpske službeno je obavijestio Tužilaštvo BiH o spornom snimku, a „dežurni tužilac Tužilaštva BiH je zatražio da policijski službenici MUP-a Republike Srpske sve informacije kojima raspolažu dostave Sipi, te da se Tužilaštvu BiH dostavi izvještaj o preduzetim mjerama i radnjama, što je i učinjeno“ (iz saopštenju MUP-a Srpske).
Što se tiče forenzike, odnosno vještačenja, ono dolazi na red nakon što Tužilaštvo BiH pokrene istragu, u sklopu koje se snimak dostavlja nadležnoj ustanovi koja treba da obavi vještačenje (Agencija za forenzička ispitivanja i vještačenja BiH). Ova agencija raspolaže sa osam kvalitetno opremljenih laboratorija, od kojih je jedna specijalizovana za audio i video vještačenje.
Što se tiče najavljene Hadžifejzovićeve tužbe, on po Zakonu o kleveti prvo treba da traži da tuženi objavi njegove demantije, a ako se to ne učini, može podnijeti tužbu za klevetu s tim što je teret dokazivanja na njemu. Ujedno, treba da obezbijedi dokaz da je pretrpio duševnu bol, za što je opet neophodno vještačenje nekog sa liste psihijatara-vještaka kojom raspolaže sud. I zatim slijedi dugotrajan proces.
Sve ovo sam prošao tužeći za klevetu jedan sarajevski dnevni list. Proces u sarajevskom općinskom sudu je trajao punih 12 godina. Tuženi se izvlačio, razvlačio, odugovlačio … Elem, spor sam dobio, a da sam znao kako će se stvari odvijati – tužbu ne bih ni podnosio.

Draško Milinović
Toliko o zakonskom okviru o kleveti, koji povodom Hadžifejzovićevog medijskog ne(djela), Milorad Dodik (koji je i za one koji ga još ne prihvataju kao novoizabranog predsjednika Srpske, član Predsjedništva BiH iz Republike Srpske) nastoji da promijeni i traži da se kleveta tretira kao krivično djelo (kako je to bilo nekada).
Inače, živimo u vremenu kada bilo ko o bilo kome može napisati bilo šta. I da bude po onoj narodnoj „pojeo vuk magarca“.
Posljedice mogu biti fatalne. Eklatantan primjer je tragičan slučaj Mladena Dulića, koji nije mogao otrpiti ismijavanja na internetu te je prekratio svoj mladi život.
Inače, društvene mreže, tj. njihova zloupotreba posebna su tema u navedenom kontekstu.
Hadžifejzovićev intervju je dio sage o izborima koju opozicija neprekidno održava. Nezadovoljni ishodom izbora najavili su protest protiv „medijskog mraka“ ispred Radio televizije Republike Srpske (RTRS). U BN televiziji, koja pomenuti protest podržava i gromoglasno ga najavljuje, ne razmišljaju da bi im se sve moglo vratiti kao bumerang.
Protesti su odabrani kao metod za obaranje vlasti. Što više naroda i galame, tim bolje. A sve je izgleda koordinisano sa drugim akterima političke scene u BiH jer se konačni rezultati izbora za predsjednika Srpske još ne objavljuju, iako zakon jasno nalaže da je 2. novembar krajnji rok.
Opoziciji kao da je više stalo do destabilizacije Srpske.
Svaka ozbiljnija politička analiza govori da bi u slučaju ponavljanja izbora Milorad Dodik odnio još ubjedljiviju pobjedu. Ali, opozicioni kandidat Jelena Trivić ne bi se pomirila ni sa tim. Bilo bi opet – ukrali, pokrali, nema vreća, ja pobijedila u tri učionice …

Mnoge javne ličnosti oglasile su se povodom izbora i ukazale na povezanost Partije demokratskog progresa (PDP) sa britanskom spoljnom politikom, odnosno sa obavještajnom službom ove zemlje.
Briti se tim povodom ne oglašavaju, zauzeti ratom protiv Rusije u Ukrajini. Srbima tradicionalno nisu skloni, a njihova najnovija „mućkalica“ je da u Srbiji nastoje da vrate monarhiju i kralja, koji je više njihov nego naš.
Britanija nastoji da povrati imperijalni sjaj, a veliki i mali Rusi su odličan poligon za dokazivanje. U međuvremenu, u Britaniji vlade padaju ko zrele kruške, inflacija je u porastu kao i nezadovoljstvo stanovništva unutrašnjom politikom, koja je povezana sa spoljnom. Paralelno sa (post)izbornom krizom u BiH podižu se tenzije na Kosovu i Metohiji vezano za registarske tablice. U Srbiji, na području Raške, uočeni su „nepoznati dronovi“ koji su proučavali vojne potencijale Vojske Srbije. S obzirom da su doletjeli sa Kosova i Metohije, nije teško odgonentnuti čiji su.

Predrag Ćeranić
Možda je za sada najbolje, „praviti se Englez“.
Sve u svemu, agenti haosa ne miruju. Ali, Srpska ima rješenje za svaku provokaciju.
Miting pod nazivom „Otadžbina zove“ bio je pravi odgovor na pokušaje prekrajanja izborne volje građana.
Ovih dana u Banja Luci se često moglo čuti kako je „narod osjetio šta mu se sprema“, te se masovno odazvao pozivu da sačuva svoje institucije.
Što se opozicije tiče, njeni lideri zaista kao da žive na Mjesecu.
IZVOR: Fakti.org