Connect with us

Društvo

DPSD predizborni mehanizam: Nelegalno unaprijedili 27 oficira!

Published

on

Tokom 2019. i 2020. godine u neposredno viši čin, bez ispunjavanja za to Zakonom o Vojsci Crne Gore (VCG) predviđenih uslova, nelegalno je unaprijeđeno ukupno 20 oficira i sedam podoficira VCG.

Potvrdili su to dobro obaviješteni izvori “Vijesti” bliski resoru koji je tada vodio ministar Predrag Bošković (DPS), a danas mu je na čelu predsjednik SDP-a Raško Konjević. Iz Konjenićevog resora ni nakon deset dana, nisu odgovorili na set pitanja koja su im “Vijesti” uputile u vezi sa nelegalnim unapređenjima u VCG realizovanim tokom Boškovićevog mandata.

Unapređivanje profesionalnih vojnih lica u VCG je precizirano članovima 84, 85 i 86 Zakona o Vojsci Crne Gore. Članom 84 su definisani uslovi koje svako profesionalno vojno lice mora da ispuni, a članom 86 je određeno vrijeme koje lice mora provesti da bi bilo unaprijeđeno u neposredno viši čin.

”Rješenjem tadašnjeg ministra odbrane Predraga Boškovića, broj 80602-7071/19-2 od 25. 9. 2019. godine, formirana je Komisija za izbor oficira i podoficira za redovno unapređenje. Zadatak Komisije je bio da vrši izbor oficira i podoficira za redovno unapređenje jednom godišnje, u skladu sa uslovima propisanim ovim Zakonom, sačini rang-listu za unapređenje i istu dostavi ministru odbrane i načelniku Generalštaba VCG. Predsjednik komisije je bio Mihailo Volkov, tadašnji direktor direktorata za ljudske resurse Ministarstva odbrane. Neposredno nakon formiranja, Komisija je na osnovu izvršenog izbora i rang-liste dostavila ministru odbrane predlog, da se između ostalih, u viši čin unaprijedi 13 oficira i četiri podoficira koji nisu ispunjavali uslove za unapređenje u skladu sa zakonom”, tvrdi izvor “Vijesti”.

Mihailo Volkov (DPS) je jedan od dugogodišnjih najbližih saradnika Predraga Boškovića, a nakon odlaska iz Ministarstva odbrane, otvorio je advokatsku kancelariju i počeo zastupati mnoge koji su se na bilo koji način sukobljavli sa bivšom Vladom Zdravka Krivokapića, ili Ministarstvom odbrane kojim je tada rukovodila dr Olivera Injac. Injac je u par javnih nastupa nagovijestila da je za vrijeme njenog prethodnika Boškovića bilo nezakonitosti u unapređivanju profesionalnih vojnih lica u više činove, odnosno prijemu na službu u VCG lica iz civilstva i njihovih proizvođenja u oficire i podoficire, odnosno postavljenja na dužnosti. Ona se, međutim, zbog relativno kratkog vremena koje je provela na funkciji ministarke odbrane, nije stigla time detaljnije pozabaviti, iako su i mediji – među kojima su bile i “Vijesti” – u više navrata pisali o sumnjivim unapređenjima vojnih lica, odnosno masovnim zapošljavanjima iz civilstva u sistemu odbrane pred parlamentarne izbore avgusta 2020. od strane Boškovićevog DPS-a.

Bio je to, kao su tvrdili izvori “Vijesti”, jedan od mehanizama tadašnje vlasti DPS-a, SD-a i manjiskih partija za kupovinu glasova među pripadnicima VCG i članovima njihovih porodica. Izvor “Vijesti” tvrdi da od 13 oficira i četiri podoficira koji su 2019. unaprijeđeni nijedan od njih nije ispunjavao sve uslove koje predviđa Zakon o VCG: posjedovanje validnog sertifikata o poznavanju stranog jezika po standardu odbrane SO STANAG 6001 (clan 84, stav 1, t.6); vrijeme provedeno u činu (član 86); nepostojanje dokaza i dokumenta kojim se od strane nadležne organizacione jedinice Ministarstva odbrane potvrđuje da za lice ne postoje bezbjednosne smetnje za unapređenje (član 84, stav 1, t.1a); skraćivanje vremena provedenog u činu kao uslova za redovno unapređenje (član 86, stav 2), kao i nepostojanje službene ocjene kao jednog od uslova za skraćenje vremena provedenog u činu (član 86, stav 2). “Vijesti” imaju imena tih 17 ljudi od kojih je VCG tada dobila jednog novog kapetana fregate, dva nova kapetana korvete, po jednog potpukovnika i majora, tri kapetana i pet poručnika među oficirima, odnosno tri starija vodnika i jednog vodnika I klase među podoficirima.

”Istaknutu ulogu da Komisija izvrši takav izbor i utvrdi predloge je imao predsjednik Komisije Mihailo Volkov. Predloge za unapređenje oficira (uključujući i one koji nijesu ispunili zakonske uslove) je bivši ministar Bošković uputio Savjetu za odbranu i bezbjednost kojeg su tada činili predsjednik države Milo Đukanović, predsjednik Skupštine Ivan Brajović i premijer Duško Marković, a s obzirom na činjenicu da je to tijelo u skladu sa Ustavom Crne Gore nadležno za unapređivanje oficira. Za unaprijeđene podoficire, na predlog Komisije, odluku je donio sa minister odbrane Bošković u skladu sa članom 38 Zakona o Vojsci Crne Gore”, navodi izvor Vijesti”.

Ovih 13 oficira i četiri podoficira su zvanično unaprijeđeni u nove činove za dan VCG, 7. oktobra 2019, zajedno sa ostalim svojim kolegama koji su, za razliku od njih, ispunjavali sve zakonom predviđene uslove za to. Naredne, 2020. godine koja je bila i izborna godina, održane su tri sjednice Komisije za izbor profesionalnih vojnih lica za unapređenje i to 16. jula, te 15. i 22. septembra. “Istima je predsjedavao predsjednik Mihailo Volkov i o tome postoje zapisnici (06021-SL). Zapisnike je vodio major Stanko Popović. Nakon tri sjednice, Komisija je izvršila izbor i ministru odbrane Boškoviću dostavila predloge za redovno unapređivanje oficira i podoficira u 2020. godini. Iste je kasnije ministar odbrane dostavio Savjetu za odbranu i bezbjednost radi unapređenja oficira, a i iz njegove nadležnosti donio je Odluke o unapređenju podoficira”.

Na taj način je 1. oktobra 2020. bez ispunjenja uslova propisanih Zakonom o VCG unaprijeđeno sedam oficira i to jedan novi kapetan fregate, po dva nova majora, odnosno kapetana korvete, kao i dva nova kapetana. “Vijesti” posjeduju i njihova imjena, kao i imena trojice tada nezakonito u viši čin unaprijeđenih podoficira: po jednog zastavnika I klase, zastavnika, te vodnika I klase. Ostala profesionalna vojna lica unaprijeđena dana 1. oktobra 2020. godine su ispunjavala zakonom predviđene uslove.

”Postavlja se pitanje: kojim se razlozima vodila Komisija kojom je predsjedavao Volkov da predloži unapređenje oficira i podoficira koji nisu ispunjavali uslove iz članova 84 i 86, kada se zna da je takvim odlukama načinjena višestruka šteta sistemu, jer ne samo da se sistematski urušavaju kriterijumi za unapređenje, već su odluke Komisije proizvele i materijalnu posljedicu za budžet Ministarstva odbrane”, navodi izvor “Vijesti”, objašnjavajući da, u skladu sa Uredbom o zaradama u Vojsci Crne Gore, svako unapređenje u viši čin prati i povećanje zarade.

”To znači, da su sva lica koja su nezakonito unaprijeđena na osnovu predloga komisije na čelu sa Mihailom Volkovim, koja je postupala suprotno Zakonu o Vojsci Crne Gore, ostvarila uvećanu zaradu počev od prvog narednog mjeseca od dana unapređenja”, ističe sagovornik “Vijesti”, napominjući da je ovakvim postupanjem Komisije u većem broju slučajeva tokom 2019. i 2020. flagrantno prekršen Zakon o VCG, te omogućeno nezakonito napredovanje u službi za dvadesetak profesionalnih propadnika Vojske, ali, uprkos tome, MO do danas nije pokrenuo pitanje odgovornosti Volkova i ostalih članova Komisije kojom je on rukovodio.

Sagovornik “Vijesti” naglašava da su, osim što su ovako sistemski urušavani zakonski kriterijumi, nezakonita unapređenja u velikoj mjeri loše uticala na moral drugih oficira i podoficira “a samim tim, zbog selektivnosti u karijernom napredovanju, indirektno i na izvršavanje namjenskih zadataka”.

”Ne treba zanemariti i veoma dobro poznatu činjenicu da je u Vojsci Crne Gore i Ministarstvu odbrane uvijek bilo i biće časnih i profesionalnih pripadnika koji su na unapređenje, bilo redovno ili vanredno, čekali po desetak i više godina. Neki od njih su u izuzetno složenim okolnostima komandovali jedinicama sa skupom tehnikom, reprezentovali VCG u zemlji i inostranstvu, prenosili znanje i u svakom smislu predstavljali i predstavljaju primjer mladim generacijama oficira, podoficira i vojnika”, kaže sagovornik “Vijesti”, naglašavajući da on i njemu slični profesionalni vojnici vjeruju i nadaju se da će se ipak ubuduće “u svim segmentima vojnog poziva, uključujući i unapređenje, isključivo poštovati propisi, te da će višegodišnja praksa ‘ako me se sjete – sjete’ biti prošlost”.

Iz Ministarstva odbrane koje sada vodi Raško Konjević (SDP) odćutali su sva pitanja koja su im “Vijesti” uputile ovim povodom, ukjučujući i ona zašto nisu pokrenuli pitanje odgovornosti Volkova i ostalih članova svoje komisije, odnosno kolika je finansijska šteta koju je država u međuvremenu pretrpjela isplaćujuči uvećane zarade oficirima i podoficirima koji su nezakonito unaprijeđeni u viši čin, te ko će tu štetu nadoknaditri budžetu Ministarstva odbrane. Nije odgovoreno ni jesu li spiskovi unaprijeđenih lica u 2019. i 2020. godini objavljivani na internet stranici Ministarstva i Vojske, kako to propisuje član 8 Pravilnika o unapređivanju oficira i podoficira u VCG.

Aktuelni ministar Konjević je prethodno, kao poslanik SDP-a i član skupštinskog Odbora za odbranu i bezbjednost često u javnosti žestoko napadao bivšu ministarku odbrane Oliveru Injac za navodne zloupotrebe i nezakonitosti prilikom rukovođenja sistemom odbrane, postavljenjima i unapređenjima u VCG za vrijeme njenog mandata. Boškovićev mandat na mjestu ministra odbrane i ono što su tada radili on i Volkov, Konjević nikada nije javno problematizovao.

(Izvor: Vijesti)

Društvo

SDT formiralo predmet protiv Miodraga Lakovića na osnovu navoda Vanje Ćalović Marković

Published

on

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) formiralo je predmet povodom navoda koje je iznijela izvršna direktorka Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS), Vanja Ćalović Marković, protiv predsjednika skupštinskog Odbora za bezbjednost i odbranu, Miodraga Lakovića.

Iz MANS-a je u četvrtak SDT-u dostavljena zvanična krivična prijava, uz prateći link sa sjednice Odbora održane 20. maja, na kojoj je Ćalović Marković iznijela ozbiljne optužbe i sumnje u vezi sa radom Lakovića u periodu dok je obavljao funkciju šefa Sektora za borbu protiv droge Uprave policije.

Ona je, između ostalog, navela da je Laković, u vrijeme kada je obavljao tu funkciju (2004–2015), „žmurio“ na prekookeanski šverc kokaina tokom uspona kriminalnih klanova Darka Šarića i pokojnog Dragana Dudića Frica. Takođe je tvrdila da Laković, uprkos funkciji i raspoloživim informacijama, nije dijelio podatke o pošiljkama droge koje su godinama pristizale u Kotor sa međunarodnim partnerima.

Povodom formiranja predmeta, oglasio se i sam Laković, koji je na društvenoj mreži X poručio da je spreman da sarađuje sa Tužilaštvom.

– Kako vidjeh sebe na naslovnici, nalazim za shodno da pozovem SDT da detaljno i objektivno provjeri sve navode MANS-a, te se u tom smislu stavljam na raspolaganje i za poligrafsko ispitivanje, kako na ove, tako i na bilo koju drugu temu – naveo je Laković.

Nastavi Citanje

Društvo

Ćalović Marković: Dok građani godinama čekaju pravdu, dvije presude u korist Jelene Perović su saopštene, zanimljivo, istog dana

Published

on

Sudovi su bili više nego ažurni u slučajevima u kojima je jedna od stranaka u postupku bila bivša direktorica Agencije za sprečavanje korupcije (ASK) Jelena Perović, pa su juče saopštili dvije presude u njenu korist.

Tako je Upravni sud juče objavio saopštenje o presudi koju je donio 16. maja, po zaključenju rasprave po tužbi te javne funkcionerke protiv Savjeta ASK zbog nezakonite smjene.

Samo tri dana ranije – 27. maja, iz institucije kojom rukovodi Miodrag Pešić ”Vijestima” je odgovoreno da je “rasprava u tom predmetu zaključena 16. 5. 2025. godine i odluka će biti donijeta u zakonskom roku od 30 dana”.

Rokove je poštovao i Osnovni sud i sudija Dragana Lubarda, pred kojom su u ponedjeljak 26. maja podgorički tužioci i odbrana Perović iznijeli završne riječi. Ona je juče prvostepeno presudila da Perović nije utajila poreze prilikom prodaje stana od 87 metara kvadratnih na Cetinju koji je dobila po povoljnim uslovima.

“Ovaj slučaj pokazuje neobično veliku efikasnost sudstva. Dok građani godinama čekaju na pravdu, dvije presude u korist Perović saopštene su, zanimljivo, istog dana”, kazala je “Vijestima” direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS), Vanja Ćalović Marković.

Viši sud u Podgorici je nedavno potvrdio optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) protiv bivše direktorice Agencije za sprečavanje korupcije i njene bivše pomoćnine Nine Paović za krivična djela zloupotreba službenog položaja i produženo krivično djelo falsifikovanje službene isprave…

Ćalović Marković je pitala i koliko ‘‘ovakvih slučajeva treba da se desi da bi aktuelna vlast konačno počela da se bavi vetingom pravosuđa’’.

“Presude u korist Perović najbolji su dokaz da nova vlast nije na vrijeme sprovela obećane antikorupcijske reforme. Umjesto suštinskih promjena i izgradnje nezavisnih institucija, fokus jednih je bio na partijskom uhljebljavanju, a drugih na sve češćem imenovanju ljudi iz prethodnog režima na ključne pozicije. Više puta smo upozoravali da će odlaganje reformi imati upravo ovakve posljedice. Međutim, obećanja o borbi protiv korupcije su brzo izblijedjela kada su fotelje postale važnije od principa”, kazala je Ćalović Marković.

Ona je istakla da nije dovoljno da borba protiv korupcije ostane samo parola sa predizbornih skupova.

“…Jer građani zahtijevaju konkretnu akciju, odlučnost i jasan raskid s kompromitovanim kadrovima. Ako se neophodne reforme ne sprovedu i to što prije, plašimo se da će i drugi važni postupci pokrenuti protiv visokih funkcionera prethodnog režima imati sličan epilog. Zato ova presuda treba da bude jasan alarm za novu vlast da konačno prestane sa kalkulacijama i počne s pravim promjenama i reformama”, ocijenila je direktorica MANS-a.

Sudija podgoričkog Osnovnog suda Dragana Lubarda saopštila je juče da Perović nije morala da plati porez državi nakon prodaje stana na Cetinju, obrazlažući to tvrdnjom da u tom trenutku bivša direktorica ASK nije imala drugih nekretnina.

“Iz dokaza koji su provedeni, a to su prije svega vještačenja geodestske struke, vještačenja ekonomsko-finansijske struke, sud je utvrdio da je Jelena Perović u tom periodu samo imala tu nepokretnost kojom je raspolagala i kojom je imala pravo da raspolaže. Shodno Zakonu o porezu, Perović nije imala obavezu plaćanja ove vrste poreza, s obzirom da je na taj način riješila svoje stambeno pitanje i nije imala drugih nepokretnosti upisanih na svoje ime kojima bi u tom periodu raspolagala. Ovakav zaključak proiziazi i od stava Poreske uprave koja je u ranijem postupku, tj. inspekcijskom nadzoru izjasnila da nije postojala nijedna njena poreska obaveza”, objasnila je Lubarda.

Podgoričko Osnovno državno tužilaštvo (ODT) odmah je najavilo da će uložiti žalbu na tu presudu, precizirajući da su “razlozi koje je prvostepeni sud naveo u oslobađajućoj presudi pogrešno i nepotpuno utvrđeni”.

“…A posebno činjenica da okrivljena navodno nije imala drugih nepokretnosti upisanih na svoje ime kojima bi u tom periodu raspolagala, iako iz provedenih dokaza na glavnom pretresu proizilazi da je u spornom periodu bila vlasnik nepokretnosti-stana, površine 69 kvadrata u Podgorici, koji je stekla kupovinom”, piše u saopštenju podgoričkog ODT.

Prema izvještajima o imovini i prihodima, dostupnim na sajtu ASK, Perović je u aprilu 2019. prijavila promjenu veću od 5.000 eura – kupovinu stana od 69 kvadrata, ali i stambeni kredit. Dva mjeseca kasnije prijavljuje “prodaju imovinskog prava za kupovinu stana iz ugovora o kupovini stana pod povoljnim uslovima”, koja se odnosi na stan od 87 kvadrata na Cetinju.

ODT je po službenoj dužnosti pokrenuo postupak protiv Perović, nakon što je Osnovni sud u ljeto prošle godine donio prvostepenu presudu po tužbi države da je bivša direktorica ASK dužna da u budžet vrati više od 58.000 eura sa kamatama, jer je stan po povoljnim uslovima dobila za nepunih 32.000, pa prodala za 73.000.

Prema izvještajima o imovini i prihodima, dostupnim na sajtu ASK, Perović je u aprilu 2019. prijavila promjenu veću od 5.000 eura – kupovinu stana od 69 kvadrata, ali i stambeni kredit. Dva mjeseca kasnije, prijavljuje „prodaju imovinskog prava za kupovinu stana iz ugovora o kupovini stana pod povoljnim uslovima“, koja se odnosi na stan od 87 kvadrata na Cetinju

Upravni sud Crne Gore poništio je odluku Savjeta ASK o razrješenju Perović i naložio tom tijelu da donese novu, zakonitu odluku.

“Tuženi organ će u ponovnom postupku, vodeći računa o razlozima iz ove presude, saglasno Zakonu o upravnom sporu, donijeti novu, zakonitu odluku”, piše, prema informacijama “Vijesti”, u presudi.

Perović je, nakon razrješenja u ljeto prošle godine, tužila Savjet ASK, tvrdeći da su tokom njene smjene povrijeđene odredbe upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđeno stanje i pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

Savjet ASK je jednoglasno smijenio Perović 15. avgusta prošle godine. Odmah nakon što je ta odluka donijeta, na sajtu ASK objavljeno je saopštenje bivše direktorice u kome tvrdi da je njena smjena “politički motivisana” i da “političke partije u čije ime većina članova Savjeta sprovodi plan za njeno razrješenje, očigledno imaju obećanje nekažnjivosti za mnoga krivična djela”.

Perović je pobrojala i povrede koje je, kako tvrdi, napravio novi Savjet ASK.

Navodi se da je Savjet morao da je poziva na sjednice, koje su sazivane mimo pravila, da nije smio da izabere zamjenika predsjednika…

U saopštenju Upravnog suda se navodi da bivšoj direktorici “nije omogućeno da se izjasni u odnosu na razloge zbog kojih je osporenom odlukom razriješena dužnosti”.

“Nije sporno da se dnevni red sjednice Savjeta utvrđuje na sjednici (član 14 stav 1 Poslovnika o radu Savjeta Agencije za sprečavanje korupcije), kao što je to učinjeno u konkretnom slučaju, kada su članovi Savjeta, nakon uvida u dokumentaciju o izvršenom inspekcijskom nadzoru, konstatovali postojanje razloga za razrješenje direktorice Agencije iz člana 98 stav 1 tačka 4, a u vezi sa članom 9 stav 1 i 2 Zakona o sprečavanju korupcije, a koji se odnose na povredu odredbi Zakona i pravila o radu Agencije i obavezu javnog funkcionera da svoju funkciju vrši na način da javni interes ne podredi privatnom, kao i da ne izazove sukob interesa u vršenju javne funkcije. Međutim, kako je na istoj sjednici, bez prethodnog upoznavanja tužilje, pokrenut postupak njenog razrješenja i donijeta odluka, to je Sud zaključio da istoj nije bila data mogućnost da učestvuje u postupku njenog razrješenja i izjasni se o činjenicama relevantnim za odlučivanje, budući da je izjašnjenje tužilje, broj 01-2193 od 15.8. 2024. godine, na koje se tuženi pozvao, dato u odnosu na drugi razlog za razrješenje (iz člana 98 stav 1 tačka 3, a u vezi neispunjenosti uslova iz člana 87 stav 3 Zakona o sprečavanju korupcije), a ne razlog zbog kojeg je ista osporenom odlukom razriješena dužnosti. Zbog navedene procesne povrede, Sud je ocijenio da je osporenu odluku trebalo poništiti”, piše u saopštenju Upravnog suda.

U Pokretu Evropa sad (PES) zabrinuti su zbog odluke Osnovnog suda da oslobodi Perović optužbi za utaju poreza.

Smatraju da takva odluka povlači pitanje urgentnosti reformi u pravosuđu.

“Posebno uznemirava ignorisanje dokaznog materijala od strane suda, a koje se odnosi na vlasništvo nad stanom u Podgorici. Napori tužilačkih organizacija na svim nivoima usmjereni ka isporučivanju pravde i tretiranju slučajeva visoke korupcije zaslužuju priznanje. Nasuprot tome, ovakvo djelovanje sudstva nažalost podriva napredak u poglavljima 23 i 24 i šteti evropskoj integraciji Crne Gore, ali još važnije – narušava povjerenje građa u pravosuđe koje hronično ne uspijeva da eliminiše veliku društvenu nepravdu”, ocijenili su iz PES-a.

Nastavi Citanje

Društvo

ORILO SE „MILO UBICO“

Published

on

PIŠE: Mladen STOJOVIĆ

Ovo je naslovnica najtiražnijeg dnevnika u Crnoj Gori početkom ovog vijeka objavljena prije tačno 21 godinu, a nakon protesta građana zbog ubistva osnivača, direktora i glavnog i odgovornog urednika dnevnog lista “Dan” Duška Jovanovića na kojem se orilo “Milo ubico, Milo ubico”. Iz priloženog se vidi da narod nije optužio Vladu Crne Gore, već personu koja je bila na njenom čelu, ali ne u simboličkom smislu već kao njen gospodar.

Riječ je o samom finišu Đukanovićevog ovladavanja državnim i paradržavnim institucijama (nadzemnim i podzemnim), periodu u kojem je eskadron smrti poznatiji pod imenom “Sedma uprava” dovršavao proces likvidacije većine ključnih protivnika uspostavljanju novog sistema označenog kodnim imenom “Privatna država”. U narednih desetak mjeseci biće ubijen i inspektor Slavoljub Šćekić u aktu koji po svim elementima zaslužuje da se tretira kao državni terorizam. U martu 2005. zamrznut je LSCG i širom otvoren put potpune privatizacije Crne Gore na kojem je iskrena opozicija strateški predstavljana kao ekstremistička i antievropska. Projekat je uspješno izveden, između ostalog, i zato što je ubijen Duško Jovanović i to je jedan od motiva zbog čega je izveden dugo pripremani atentat na njega. Duško je bio jedan od najvažnijih svjedoka na suđenju Milu Đukanoviću i grupi crnogorskih državljana u procesu koji se vodio na sudu u Bariju za šverc cigareta sa italijanskom mafijom, kao dokazani borac protiv organizovanog kriminala i korupcije bio je poželjan i kao politički partner brojnim centrima moći na Zapadu od kojih je jedan podržavao promjenu režima u CG udruženim snagama koalicije SNP, NS, SNS sa LSCG. Ogroman uticaj Duška Jovanovića na kreiranje javnog mnenja u ovom pravcu, vjerovatno je i ključni motiv njegovog ubistva, uz pomenutu ulogu svjedoka u procesu u Bariju.

Svi zločini Sedme uprave u ovom vijeku, liše likvidacije Gorana Žugića koja je predstavljala jedan vid unutrašnjeg sukoba, bili su koraci u pravcu stvaranja “privatne države” čiji je vođa bio Milo Đukanović. Da li je on lično odgovoran za to, treba da bude predmet ozbiljne tužilačke istrage koja se ne nazire. U smislu objektivne (komandne) odgovornosti, stvari su jasne. Zna se ko kontroliše bezbjednosni sektor i njen najopasniji sektor – tajnu službu, i u demokratskim državama a kamo li u onim kojima se vlada “iz jedne glave” kako je bilo u Crnoj Gori od 1998. do 2020. Samo mnogo glup ili kvaran čovjek može da stane iza teze da je eskadron smrti tajne službe, mogao da ubija bez dozvole i signala svog Šefa.

Tu treba imati na umu i ovu zakonomjernost: Sve likvidacije protivnika autoritarnih i kriminalizovanih režima u izvedbi Tajne policije u regionu ali i šire, pratila je i dehumanizacija žrtve. Taj element zločina vidljiv je i u ubistvu Duška Jovanovića. Prije egzekucije on je šaptačkim ali i javnim kanalima etiketiran kao neprijatelj države, nakon zločina to se radilo isključivo tajnim. Ironija je da je i 21 godinu nakon zločina, na mediju koji se finansira upravo iz tabora onih koji se sumnjiče da su organizatori ubistva, prepoznala loše prikrivena želja da se dehumanizuje žrtva i omalovaže svi koji su uprli prst u pravcu nalogodavca i organizatora. Služba upravo tako radi – preko svojih saradnika (svjesnih i nesvjesnih) pokušava da diskredituje svakog ko upire prst u pravcu onog koga ista štiti.

Ozbiljnom tužilaštvu i istražnim organima, biće veoma korisna analiza reagovanja pojedinaca povodom obilježavanja 21. godišnjice od Duškovog ubistva. Jer, kome fokus nije bio na pritisku da se, kako je tvrdio i Veselin Veljović (šef policije režima Mila Đukanovića) “operativno riješen zločin” dovede i do pravosudnog rešenja, interes je bio da slučaj ostane na “koti” na kojoj je sada. Mnogi su minulih dana otkrili svoje prave pozicije, fokusirajući se na nevažne detalje spram ovih krucijalnih koji vode ka pravednom rešenju. Da li neko boji svojih tragova? Služenja pjedincima i grupama koje pripadaju taboru u kojem je dogovoren i organizovan zločin? Nervoza je velika, a tragova mnogo.

Šta je važno da se zna: većina nije znala dubinu ovog zločina dok nije data prilika da o tome pred širom javnošću kažu šta znaju svjedoci prvog reda. Zašto su dvije decenije bili gurani daleko od javnosti? Zašto nismo imali priliku da 20 godina čujemo šta o zločinu, zbivanjima prije i nakon što se desio, imaju da kažu oni koji su bili najbliži žrtvi u svakom smislu? Ko je sve radio na “sakrivanju” svjedoka od javnosti?
Nakon što je iz aviona postalo vidljivo da je riječ o državnom terorizmu, jasno je zašto su to radile institucije kontrolisane od strane istog centra iz kojeg je 27. maja 2004. poslana ekipa za likvidaciju. Ali zašto su to radili pojedinci koji su formalno zauzeli pozicije sa kojih se očekivalo da bude dat maksimalan doprinos u razotkrivanju pune istine?

Utisak je da je većina ključnih političara aktuelne parlamentarne većine prepoznala ovu dubinu. To je bilo vidljivo i na dan obilježavanja 21. godišnjice ubistva pred redakcijom Dana, ali i dan kasnije pred Duškovim grobom.

Kada bi na isti način reagovala i šira javnost, vjerovatno bi bio napravljen i ključni iskorak u ispravljanju jezive nepravde prema Dušku, njegovoj porodici, njegovim pravim saborcima… Za taj iskorak potrebno je isključiti sujetu, i zajedničkim snagama insistirati od nadležnih da urade ono za šta su plaćeni. Prije svega od VDT-a Markovića.

PS

Ko god da je dao naslov da narod optužuje Vladu, umjesto onog koji odgovara istini, ogriješio se o Duška, kao i svi oni koji su progonili njegove bližnje i pomagali da zločin putuje ka pravosudnoj zastari.

Nastavi Citanje

U Trendu