Connect with us

Geopolitika

Reljić: Ljeto kada sagorijevaju američka prijateljstva i raspada se trulež EU

Published

on

  • Ovih dana je u Beograd banuo neki nadobudni bilmez iz njemačke CDU i obećao šargarepu – samo da se uvedu sankcije Rusiji. Kancelar Šolc je mahao samo batinom, a ovaj dobri čovjek, koji o svemu odlučuje koliko pisac ovih redova, neće žaliti da nam zatvori usta nekavom šargarepom, kakvom god. Ne bi žalio ni kad ne bi bilo nikave šargarepe, jer kad si Njemac – ne moraš da ispunjavaš obećanja koja ispljuneš na Zapadnom Balkanu.
  • U zemlji koja je 2018. pristala da se zove Sjeverna Makedonija, pa joj bi javljeno da je „put ka EU otvoren“. Ali, briselski činovnik koji je to objavio – nije pitao Bugare. Mislio je da i ne treba. Koga briga za Bugare u srcu Evropske unije, mislili su i u Skoplju. Međutim, kad puta za EU, u stvari i nema, Bugari mogu da se razmašu kao nikad.
  • Od svih nas koji ovde na divljem Zapadnom Balkanu očekujemo nekakvo „pravedno rešenje“ od imperijalističke Amerike i slušamo kako naši političari njihova činjenja označavaju kao „prijateljska“, najsmješniji su, ipak, Bošnjaci. Jer, imperijalistička Amerika, njena „duboka država“ koja nastoji da bude „jedinstvena svjetska vlada“, nema na umu ni dobrobit Amerikanaca.
  • Decenijama se u Sarajevu slavi, podržava i snažno gura antisrpska politika Visokog predstavnika UN. Godinama se sa mirom pravednika podržava takva politika protiv bosanskih Hrvata. Ali, kucnuo je čas… Visoki predstavnik Kristijan Šmit, koji je u stvarnosti nelegalno izabran, sprema u samozatajnosti, kao neki monah, neke izmene izbornog zakona a po kojima će se Hrvatima dati da imaju svog predstavnika…

Piše: Slobodan RELjIĆ

Da je Čarli Čaplin živ i da ima Holivuda koji bi mu dozvolio da snima svoje filmove o stanju u svetu – “scene iz Džede“ iz sredini jula uzimale bi se kao izuzetna umjetnička obrada stvarnosti.

Čitav svijet bi se smijao, ali i znao da iza svega postoje ozbiljni ljudi i ozbiljne institucije. Ali, ovo je vrijeme u kome nema takvih umjetnika i svi gledamo kako se svjetska realnost „igra“ pred nama a očekuje se da mi verujemo da je ono što gledamo – humor i satira. Jer, ti smiješni, rade iza scene…

Svijet se brzo mijenja. Mnogo brže nego što bi oni koji su do juče monopolno vladali svetom željeli.

Nije se Džo Bajden ni odmorio od duga puta po Bliskom istoku kad je stigla vest da se mladi prestolonaslednik Mohamed bin Salman (36), koji u stvari vlada kraljevstvom, čuo sa Vladimirom Putinom. Comedia del’ arte…

Da, liči na tako šta, ali komedija definitivno nije.

Amerikanci su još uvijek analizirali kako se princ Salman, koji inače stvarno vlada državom, rukovao s dobrim Bajdenom – pesnicama, i šta to znači. Rečeno je da je to zbog korone. Ali, kad je Bajden stigao do svog parnjaka – starog kralja Salmana ibn Abdulaziz al-Sauda (86) – rukovali su se baš onako kako je to nekad bivalo kad su se u Džedi ili Vašingtonu susretali vladari „prijateljskih zemalja u prisustvu novinara“.

Rukovanje!? Ma, dajte! Nećemo valjda o najozbiljnim stvarima govoriti na nivou dosetki na socijalnim mrežama.

Ali, evo, i Ameriknaci su odmah shvatili da tu nešto ne valja. I to: baš ne valja.

Izdavač Vašington posta Fred Rajan je pozdrav sa prestolonaslednikom nazvao „sramotnim“, a njegov kolumnista Džoš Rogan je na CNN-u klimao glavom: „Slažem se, bio je to sramotan trenutak za vladu SAD!“

Propagandni pad u igri koja nadilazi bilateralne odnose. „Pobjeda Mohameda bin Salmana“, konstatovao je novinar-profesionalac.

Političari su morali da problem bar lokalizuju: „Ako nam je ikad trebao vizuelni podsjetnik za uticaj autokrata bogatih naftom na američku politiku na Bliskom istoku, dobili smo ga danas“, tvitovao je interventno predsedavajući američkog Odbora za tajne službe Adam Šif.

„Pozdrav pesnicama govori više od hiljadu riječi“, reče ovaj demokrata, a mora da je udarao šakom o sto kad je autokrata/sultan razgovarao sa „ruskim carom“ ko zna o čemu.

Usput rečeno, potom je objavljeno da je Džo Bajden dobio koronu! Od Salmana nije, možda u Izraelu odakle je doletio u saudijsko kraljevstvo. Jer, u izraelskoj državi procenat vakcinisanih je među najvećim u svijetu. Ali i obolelih. A nije više ni važno. Koga briga za koronu, dok se svijet ovako razlama.

Protokoli znaju biti tako dosadni za posmatrače, ali u ovom slučaju – kad su se čuli zdravi Putin i neucenjivi mladi saudijski princ – ne postoji taj rizik.

Putin i ibn Salman su „razgovarali o situaciji na globalnom tržištu nafte“ i pozdravili „visok nivo prijateljskih bilateralnih odnosa dve nacije i njihove saradnje u okviru OPEK-plus“.

A sve to tako dok Volstrit džornal objavljuje da su „odnosi Vašingtona i Rijada na istorijski niskom nivou“ a „neprijateljstvo između predsjednika SAD Džoa Bajdena i bin Salmana – važan faktor u hlađenju odnosa“.

Kad bi se tako veliki problemi mogli svesti na lične odnose, oni i ne bi bili problemi nego incidenti.

Ne uzimati ozbiljno poruke i činjenja Zapada postaje normalnost u svijetu u kome živimo. Evo nas u našem susedstvu, zemlji koja je 2018. pristala da se zove Severna Makedonija, pa joj bi javljeno da je „put ka EU otvoren“.

Ali, briselski činovnik koji je to objavio nije pitao Bugare. Mislio je da i ne treba. Koga briga za Bugare u srcu Evropske unije, mislili su i u Skoplju. Međutim, kad puta za EU, u stvari i nema, Bugari mogu da se razmašu kao nikad.

A da se nisu javili, neko iz Brisela bi morao da se čudi, šta im je, da l’ su normalni. Jer, opštepoznato je da Bugari na sav glas ne priznaju ni jezik, ni istoriju, a ako baš hoćete – mada za to još nije trenutak – ni makedonsku naciju, ni aktuelnu državu. Formalno se mora, ali budućnost nešto nosi.

U briselskom foliranju – proklamacije neusklađene i sa vlastima a tek sa narodima Unije – Makedonija (da ne zaboravimo Sjeverna) je samo neoriginalna lego-kockica koja nema svoje mjesto u liku ali nije vreme za bacanje. Neka je. Ima dana.

To, naravno, ne znači da briselski birokrata može dozvoliti skopskim birokratama da se ponašaju logično. I u skadu sa realnošću.

Tako su parlament i vlada, protivno narodnom rasploženju, podržali „francuski predlog“, što je maska za bugarske zahteve.

Ali, javlja ovih dana jedan iskreni evrofil iz Skoplja, „Brisel se nadao da će otpočinjanjem pristupnih pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom pokazati svoju posvećenost zemljama Zapadnog Balkana i poboljšati svoj imidž i istovremeno smanjiti uticaj Rusije“, međutim đavo je odnio šalu i: „Rezultat je dramatičan porast antievropskih osjećanja u Sjevernoj Makedoniji i povećanje popularnosti proruske stranke u zemlji.“

Proruskih stranaka u evrofilskim narativima do juče nije ni bilo (bio je to „maligni uticaj Rusije“), ali u zapadnoevropskom strahu su velike oči.

Brisel će, naravno, odgovoriti prijetnjama i opomenama, kao što svaki čas sikću na činjenicu da je podrška EU u Srbiji ispod svake evropoželjne razine.

Ovih dana je u Beograd banuo neki nadobudni bilmez iz njemačke CDU i obećao – samo da se uvedu sankcije Rusiji – šargarepu. Kancelar Šolc je mahao samo batinom, a ovaj dobri čovjek, koji o svemu odlučuje koliko pisac ovih redova, neće žaliti da nam zatvori usta nekavom šargarepom, kakvom god. Ne bi žalio i kad ne bi bilo nikave šargarepe, jer kad si Njemac – ne moraš da ispunjavaš obećanja koja ispljuneš na Zapadnom Balkanu.

Zapadna arogancija sve više poprima razmjere cirkuskih trikova. Pošto se sve urušava, oni počinju da vjeruju da mi i ne znamo da je vađenje zeca iz šešira opsena koja se ne jede, a posebno – oni ne vjeruju da je iko, ikad i igdje držao do ljudskog dostojanstva, imao pred sobom kao obavezu nekakav moral, znao za neke principe.

Od svih nas koji ovdje na divljem Zapadnom Balkanu očekujemo nekakvo „pravedno rešenje“ od imperijalističke Amerike i slušamo kako naši političari njihova činjenja označavaju kao „prijateljska“, najsmješniji su, ipak, Bošnjaci. Prvo, imperijalistička Amerika, njena „duboka država“ koja nastoji da bude „jedinstvena svjetska vlada“, nema na umu ni dobrobit Amerikanaca. Ne da oni to neće, prosto ne umiju tako da misle. Ne mogu. A onda, biti „pametan“ i neke njihove poteze koji u nekom trenutku idu tebi u korist, razumijevati kao „probošnjačku“ (iza „pro“ možete staviti oznaku bilo kojeg naroda) politiku, e to je odsustvo veze sa stvarnošću.

Decenijama se u Sarajevu slavi, podržava i snažno gura antisrpska politika Visokog predstavnika UN. Godinama se sa mirom pravednika podržava takva politika protiv bosanskih Hrvata. Ali, kucnuo je čas…

Visoki predstavnik Kristijan Šmit, koji je u stvarnosti nelegalno izabran, sprema u samozatajnosti, kao neki monah, neke izmjene izbornog zakona a po kojima će se Hrvatima dati da imaju svog predstavnika… I, naravno, on će to grubo nametati – kao, recimo, Incko svoj, u samozatajnosti, skrpljen zakon o zabrani genocida ili tako nekako – jer postoje „Bonske ovlasti“.

Evo, profesor međunarodnih odnosa sa Sarajevskog univerziteta poziva na – narodni ustanak! Dobro jutro, Hadžidediću Zlatko!

Hrabar je i razuman zahtjev za „prekid svih odnosa sa Evropskom unijom i proterivanje njihovih diplomata“. Jeste, profesore: „To bi uradila svaka suverena država! Ali, eto, mi to nismo još od Lisabonske konferencije.“ I, naravno, razumijevaju se kao čist vapaj poslednji ostaci naivnog verovanja o „izuzetnosti Bošnjaka“ u zapadnjačkom loncu: „Možda i neke zemlje EU promjene politiku ili se angažuje SAD, ali…“

Da, to je ono „što svaku djevojku kvari“! Ali, dodaje ljuti profesor koji je do juče više držao do autoriteta razumijevanja „evropskog puta“ nego do evropskog razumevanja Bošnjaka (i svih „novih Evropljana“ i Zapadnobalkanaca posebno) kao talašike iz đubrovnika, ali „sve je to malo vjerovatno u ovim okolnostima“. Sve je to, jedini njihov stav od početka! A „ove okolnosti“ – bilo je samo pitanje dana kada će doći.

Da tragikomedija bude kompletna, niko normalan se ne bi iznenadio da Šmit, ljutog profesora i sve ljute Bošnjake označi kao pro-Putinove agente i zaprijeti kako će po Bonskim ovlašćnjeima strogo sankcionisati „antiukrajinsko djelovanja“ „u ovim okolnostima“.

Kad je Mario Dragi „u ovim okolnostima“ morao da podnese ostavku na mjesto premijera -američki analitičari su razumjeli da će to „iz korjena promijeniti stav Italije prema Rusiji i ukrajinskom ratu. To će se dogoditi čak i ako desnica (najjača partija je Liga Matea Salvinija) ne odnese ubjedljiv trijumf na predstojećim izborima“.

Analitičar Nešnel interesa podseća da je Salvini nosio majicu sa Putinovim likom i govorio o njemu kao „jednim od najvećih državnika svijeta“; predsjednica stranke Braća Italije Đorđa Meloni smatra ruskog predsjednika zaštitnikom „evropskih vrijednosti i hrišćanskog identiteta“; a Silivo Berluskoni je stari prijatelj Putinov. „Naravno, ovo ne znači da će sledeća italijanska vlada zdušno podržati Putinovu Rusiju… Ali će italijanska desnica voditi politiku koja slabi jedinstvo Zapada protiv Rusije.“

Očigledan je proces…

Krug se zatvara. Princ Salman nit je prvi niti poslednji koji će se „pesnicama“ rukovati sa američkim predsjednikom. Došlo takvo vrieme.

Iranci sede s Turcima, a Saudijci prate. Sve tri te države bi dosad imale šta da kažu jedna drugoj – i to tako oštro da bi se morala vaditi sablja iz korica, ali sve tri se javljaju BRIKS-u (Brazil, Rusija, Indija, Kina, Južna Afrika) koji će dobiti nove saveznike, što se američkom predsjedniku svakako neće dopasti. „Stare“ imperije imaju malo razumevanja za nasilništvo američkih imperijalista. Dosad su morale da trpe, sad mogu da idu svojim putem.

Optimistično je, što je u leto 2022, to postalo činjenica razumljiva i na Zapadnom Balkanu.

Kad stari Čaplin nije prihvatio da se odrekne svojih socijalističkih uverenja jedino rešenje u „demokratskoj Americi“ je bilo – izgnanstvo u Evropu. Otad u Holivudu više nema onih filmova koji imaju živu vezu sa neželjenom realnošću. Čak se u jednom trenu povjerovalo kako izmišljena stvarnost može zamijeniti – realnost. Ali, ne može. Bogu fala, ne može!

Geopolitika

Nensi stiže na Tajvan uprkos prijetnji Kine!?

Published

on

Nakon što je Stejt Dipartment objavio da će Nensi Pelosi, Predsjedavajuća Predstavničkom domu američkog Kongresa u toku azijske turneje posetiti Tajvan, Kina je reagovala nikada oštrije.

Peking je zapretio otvorenim vojnim sukobom i preuzimanjem Tajvana ukoliko bi SAD izgurao planiranu provokaciju dolaskom Nensi Pelosi u Tajpej.

Za to vrijeme Kina održava vojne vježbe u blizini i oko Tajvana kao opomenu, prateći izjavu predsjednika Kine Si Đinpinga koji je poručio američkom predsjedniku Džou Bajdenu da se ne igra vatrom “jer će izgoreti”.

Uprkos jasnim upozorenjima Pekinga, čini se da će Pelosi posetiti Tajpej.

Kako javljaju američki mediji, reprezenti Nensi Pelosi objavili su da će predsjedavajuća predstavničkog doma uprkos upozorenjima sutra 2. Avgusta posjetiti Tajvan.

Predstavnici Tajvana još uvijek nisu potvrdili protokol dolaska Pelosijeve.

Nastavi Citanje

Geopolitika

Senat SAD proglasio Rusiju “državom sponzora terorizma”

Published

on

Senat – gornji dom američkog parlamenta – usvojio je rezoluciju kojom Rusiju proglašava za državu sponzora terorizma.

Formalno, Senat SAD je tom rezolucijom pozvao Stejt departman da Rusiju proglasi za sponzora terorizma. Zbog „događaja u Čečeniji, Gruziji, Siriji i Ukrajini“.

Prema američkom zakonu, Stejt departman nije dužan da se pridržava senatske rezolucije.

U njoj se Moskva optužuje da je vodila kampanju terora i upotrebila silu protiv civila tokom druge vojne kampanje u Čečeniji, da izvodila udare u Siriji i od 2014. godine podržavala „separatiste“ u Donbasu.

U dokumentu se navodi da Senat SAD „postupke vlade Ruske Federacije, realizovane po nalogu Vladimira Putina, „smatra sponzorisanjem terorističkih akata”.

U tekstu rezolucije se navodi da „ništa (u njoj) ne treba tumačiti kao dozvoljavanje upotreba vojne sile ili kao pozivanje na ulazak Oružanih snaga SAD u neprijateljstva (sa Rusijom)“.

Američki državni sekretar Entoni Blinken rekao je da Vašington proverava ruske akcije u Ukrajini da li su u skladu sa kriterijumima za proglašavanje „državom sponzorom terorizma“. Pritom je priznao da bi „davanje Rusiji takvog statusa malo promijenilo u trenutnom stanju stvari“.

Bivši predsjednik Rusije i aktuelni zamenik predsjednika Savjeta bezbjednosti RF Dmitrij Medvedev nazvao je SAD stvarnim sponzorom međunarodnog terorizma.

Nastavi Citanje

Geopolitika

The Guardian: Antiruske sankcije su najnepromišljenija odluka Zapada u novijoj istoriji

Published

on

Ekonomski rat koji su zapadne zemlje pokrenule protiv Rusije dao je potpuno suprotne rezultate, a ruski lider Vladimir Putin postao je jači nego ikad, ocenio je britanski list The Guardian.

Pritom je bio netipično za Britance i jasan i direktan:

„Antiruske sankcije su najnepromišljenija i najkontraproduktivnija odluka (Zapada) u novijoj istoriji!“

Uz obrazloženje: „Učinile su Putina jačim nego ikad. Rusija je povećala izvoz u azijske zemlje, što je dovelo do neviđenog suficita u njenom platnom bilansu. Rublja je ove godine postala jedna od najjačih svjetskih valuta, ojačavši za skoro 50 odsto od januara“.

The Guardian takođe ukazuje da su zapadne zemlje ušle u recesiju:

„Ekonomska ograničenja protiv Moskve udarila su po svojim kreatorima. Neizvjesnost se proširila na Veliku Britaniju, Francusku, Italiju i SAD. Nemačka i Mađarska – željne gasa – nisu daleko od igranja po taktovima Vladimira Putina. Troškovi života svuda rastu. Mogući novi britanski lideri – Liz Tras i Riši Sunak – nadmeću se u jastrebskoj retorici protiv Rusije. Obećavaju da će pooštriti antiruske sankcije, ali – bez reči o svrsi i efektima“.

Londonski list istovremeno priznaje da je atmosfera u zapadnim zemljama i dalje takva da biva žigosan svako ko posumnja u ispravnost kursa protiv Rusije.

Nastavi Citanje

U Trendu