Drugi dio intervjua Dževada Galijaševića, eksperta za bezbjednost za Srpski Radio Čikago

* Pitanjem terorizma sam se počeo baviti iz nužde. U maju 2000. godine došao sam na neku vlast i u jednom srpskom selu na granici Maglaja i Zavidovića zatekao 1550 mudžahedina. Mudžahedine je doveo današnji član Predsedništva Šefik Džaferović uz podršku svog naslednika na čelu centra službi bezbednosti u Zenici Šemsudina Mehmedovića. Rekao sam da se Srbi trebaju vratiti u svoje kuće. Ispunio sam obećanje, preduzeo sam korake i istjerao mudžahedine do januara 2001. Rekao bih u zadnji čas, jer su kroz osam mjeseci ti isti mudžahedini napali SAD 11. septembra

* Poslije napada na «kule bliznakinje», u blizini Zenice je bio američki vojni kontakt centar Orao. Tražili su da analiziram identitete tih mudžahedina. Uradio sam, na 900 strana. Pozvali su me u SAD, umjesto 11 ostao sam 47 dana i svaki dan mi je bio plaćen. U Merilendu mi je uručena specijalizacija za primejnu posebnih mjera i tehnika u borbi protiv terrorizma… Kada kažu da sam „takozvani“, moraju znati da sam objavio osam knjiga, hiljade analiza…

* Cijelu 1992. sam proveo u Alijinim zatvorima. Pa zamislite da postoje takvi likovi koji mene mogu povezati sa Vozućom. Nazvati mene `Alijinim mudžahedinom` može samo osoba koja laže ko pas. `A jel` Borenović ikada progovorio protiv zločina nad Srbima? Samo, Bog neće dozvoliti poluljudima da budu pobjednici u ovim odmjeravanjima

* Pojedini odmetnuti djelovi srpske vlasti uključili su se u izbornu kampanju rušeći Republiku Srpsku, Dodika i Cvijanović

* U Beogradu gube šansu da budu sa pobjednikom. Rusija će biti veliki geopolitički pobjednik u svim ovim strašnim odmjeravanjima, bilo na krvavoj ukrajinskoj sceni, bilo iza scene gdje je hibridni i nehibridni rat između Rusije i NATO. I tu vam dođe Suzana Grubješić da kaže da je Dodik sjedio sa `talibanima`, a Srbija ćuti!

* U Srbiji vidimo agencije oko kojih se okupljaju britanski PDP bojovnici i vidimo način na koji pojedini mediji u Srbiji podržavaju PDP udare na Republiku Srpsku. To pokazuje postojanje zavjere britanskih i američkih službi i ambasada i u BiH i u Srbiji koje vode ove operacije protiv Republike Srpske

INTERVJU (2.DIO)

RADIO ČIKAGO: Rekli smo Ninoslavu Jankoviću sa BN da ili objave ceo intervju ili da sklone objavljeni deo. Oni su ostavili taj deo sa vrlo tendencioznim naslovom i objavili naš intervju sa našim naslovom. Šteta je naneta, nastavljamo dalje. Zašto vas bošnjački mediji i neki u Srbiji nazivaju takozvanim ekspertom (za borbu protiv terorizma)? Poznajem vašu biografiju – daleko ste od takozvanog.

– Tim pitanjem sam se počeo baviti iz nužde. U maju 2000. godine došao sam na neku vlast i u jednom srpskom selu zatekao 1550 mudžahedina. Selo je na granici Maglaja i Zavidovića. Mudžahedine je doveo današnji član Predsedništva Šefik Džaferović uz podršku svog naslednika na čelu centra službi bezbednosti u Zenici Šemsudina Mehmedovića. Rekao sam da se Srbi trebaju vratiti u svoje kuće. Ispunio sam obećanje, preduzeo sam korake i istjerao mudžahedine do januara 2001. Rekao bih u zadnji čas, jer su kroz osam mjeseci ti isti mudžahedini napali SAD 11. septembra. Zato sam se počeo baviti tim pitanjem.

Tražio sam da saznam identitete mudžahedina da bi ih izbacili iz tuđih kuća, da bi Srbi mogli da se vrate u svoje kuće. Moja glava je bila ucjenjena. Za nagradu – gorivo! Poslije napada na «kule bliznakinje», u blizini Zenice je bio američki kontakt centar Orao, vojska je došla da istražuje. Tražili su da za potrebe tih struktura analiziram identitete tih mudžahedina. Uradio sam, na 900 strana. Pozvali su me u SAD, umesto 11 ostao sam 47 dana i svaki dan mi je bio plaćen, u Merilendu mi je uručena specijalizacija za primejnu posebnih mjera i tehnika u borbi protiv terorizma.

Postao sam specijalista za primjenu posebnih mjera i tehnika. Poslije godinu dana sam pitao mogu li objaviti materijal kao knjigu. Tražili su ili da filtriraju ili da prva objava bude na engleskom jeziku za američko tržište. Objavljen je interni tiraž od 50 000 isključivo za ljude u obavještajno-informativnim strikturama.

Meni su dozvolili 300-400 stranica na srpskom. Izdavačka kuća «Filip Višnjić» je objavila pod naslovom «Era terorizma u BiH». U toj knjizi sam opisao sve pojedince i grupe, 1100 pojedinačnih državljanstava, način na koji su dobijali državljanstvo, terorističke akcije koje su izvodili.

Događaji su me natjerali da se specijalizujem i preorijentišem na političko nasilje i državu i da se tim pitanjem počnem ozbiljno baviti. Kada kažu „takozvani“, moraju znati da sam objavio osam knjiga, hiljade analiza, stotine objavio u renomiranim kućama kao što je Fond strateške kulture u Rusiji kod koje sam objavio i knjigu «Epitaf za Bosnu» koja se može kupiti i u Americi.

Pišem analize za ugledni beogradski portal Pravda, ugledni beogradski portal Fakti.org, pišem redovne kolumne za jedan od najboljih regionalnih nedeljnika Pečat. Držao sam stotine predavanja. Ima me i u emisiji BBC-ja o dinastiji Al Sahib. Prisutan sam u britanskim medijima. Možete me naći u stotinama doktorata na engleskom i njemačkom jeziku kao referencu koju su prilikom doktoriranja koristiti. To nije tajna. Dakle, itekako sam referentan za naučne institucije.

Član sam redakcije „Politeje“, magazina Fakulteta političkih nauka, urednik rubrike Bezbednost i odbrana u izdavačkoj kući «Filip Višnjić». Primljen sam u RAS Akademiju, potpis je stavio uvaženi Alek Račić. Eto, jednog akademika nazivaju samozvanim ili takozvanim i Dodikovim analitičarom.

A nikoga ja nisam imao iza sebe kad sam istjerao 1550 mudžahedina. Kako je Selimović rekao, išao sam sam pored provalije, veseo i razdragan. Tako sam se i ja ponašao jer nisam znao sa kojim problemom sam se uhvatio, ali sam nastavio da pratim njihove prljave tragove i da ukazujem na njih.

RČ: Ja znam vašu biografiju i koliko vas cene ljudi na prostorima bivše Jugoslavije i šire. Meni je privilegija da ste mi prijatelj, da govorite za Srpski radio Čikago, znam da vas ljudi i cene i poštuju širom SAD. Dajte da rasvetlimo zašto vas neki ne ljudi, nego oblici, zovu mudžahedinom Alije Izetbegovića – a znam da ste bili zatvaranii da vam je glava bila u torbi.

– I ta svinjarija je krenula sa BN televizije. Od tadašnjeg ministra bezbednosti Dragana Mektića, koji je osoba sa internom školom šestog stepena MUP-a Hrvatske. Došao je u emisiju da zaštiti stvarne zločince sa Vozuće. Samo je taj motiv imao – zapamtite. On je rekao da na postrojavanju na Gostoviću vidi mene i da salutiram Izetbegoviću i pokazao sliku sa tri nagrađena komandanta – Abu Mali, komandant odreda El Mudžahid, do njega komandant Drugog diverzantskog odreda Sead Rekić, a do njih komandant Trećeg manevarskog bataljona Elvedin Šehagić Dinko. Na Vozući su se takmičili u klanjima, ritualnim ubijanjima Srba, Kakanjci i mudžahedinci.

RČ: Ljudi iz Kaknja?

– Da, Treći manevarski bataljon iz Kaknje. Poslije tog istupa Mektića, složio sam mu prijavu, pokrenuta je istraga u Tužilaštvu, SIPA je otvorila. Rekao sam ko su ti ljudi, jer naravno znam i priložio sam izvkeštaj na 70 strana sa Vozuće. Ta trojica su salutirala i pozdravila se sa Izetbegovićem.

Hasanagić je raportirao da su mudžahedini odveli 50 Srba, da ih njegovi obavještajci prate i tražio da se ide da se oni oslobode. Zato je izbačen iz stroja. O ovome je prije mjesec dana svjedočio u procesu protiv komandanta sa Vozuće Sakiba Mahmuljina i doprinio njegovoj osudi. Učestvovao sam u procesu prikupalja i tumačenja dokaza. Ali je drugačije u tumačenju Mektića, jednog buzdovana povezanog sa narko kartelima, čiji je savjetnik Cvijetić uhapšen prije dvadeset dana za dilovanje drogom. Mektić od njega kupio stan za jeftine pare, a danas Tužilaštvo objaljuje da bivši ministar Mektić pokušava zaštititi saradnika dilera –skloniti stan kod sebe da ga ne oduzme policija tokom istražnog postupka.

Takve ljude je BN TV dovela da laju gluposti koje su prenijeli portali Alo i Srbija Danas. Sram! Najtiražniji mediji su pristupili ozbiljnije i tražili su neke odgovore. Eto, odatle to „Alijin Mudžahedin“.

Bio je 4. januar 1992, pucale su puške i bile su blokade. Došao sam u Beograd da govorim na konvenciji u Skupštini Jugoslavije, sadašnje Srbije. Odmah poslije govora sam uhapšen i odveden na izdržavanje kazne dva mjeseca! Čim sam izašao, odmah sam sa majorom Stankovićem, komandantom odbrane Dodboja, koji će kasnije biti ministar unurašnjih poslova RS i koji živi u Srbiji, sa njim sa organizovao posljednji miting za Jugoslaviju gdje smo imali desetine hiljada ljudi. I opet sam uhapšen, dva mjeseca zatvora zbog podrške agresoru. Čim sam se vratio kući, poslije dva dana opet sam uhapšen jer sam «davao svjetlosne signale srpskoj vojsci».

Šezdeset dana sam proveo u karantinu zatvora u Zenici, a ostalo vrijeme u Petom paviljonu koji je bio logor – za Srbe. Tamo su Srbi izvođeni i strijeljani. Bilo nas je nekoliko stotina u paviljonu u kome je bilo 45 kreveta. Ja sam jedini musliman koji je bio sa Srbima i prolazio tu patnju koncentracionih logora.

Proveo sam 18 dana u privatnom vojnom logoru Šemsudina Mehmedovića i 4 dana u podrumu teritorijalne odbrane. Dakle, cijelu 1992. sam proveo u Alijinom zatvoru. Pa zamislite da postoje takvi oblici koji mene mogu povezati sa Vozućom. Nazvati mene `Alijinim mudžahedinom` može samo osoba koja laže ko pas.

`A jel` Borenović ikada progovorio protiv zločina nad Srbima?

Ali, Bog neće dozvoliti poluljudima da budu pobjednici u ovim odmjeravanjima.

RČ: Imamo još dva pitanja. Suzana Grubješić je kod Milomira Marića zahtevala da se vama zabrani gostovanje na medijima u Srbiji zbog intervjua koji set dali za Radio Čikago. Molim za komentar.

– Pa, to je Gebelsovska škola. Takvih ljudi se, na žalost, nakotilo i zadržalo uz vlast. Ona povremeno iznosi nesuvisle stavove, pokazuje stalno netrpeljivost prema Rusiji i govori o jednoj Evropi, iako takva ne postoji.

RČ: Izvinite, da dodam, ona je rekla da Dodik nije smeo da se pojavi na samitu u Peterburgu i da je tamo sedeo sa talibanima.

– To pokazuje da su meta ovoga napada Rusija i Dodik, RS. To rade ne-Srbi. Kakva je Grubješić Srpkinja, kako je nije sramota? Ona zastupa britansku pamet kad govori o odnosima koje Srbija treba da ima sa Rusijom. Održavati kontakte sa zemljama NATO pakta i žuriti u savez sa 19 zemalja koje su razarale Srbiju, bombardovale je i otimaju joj 15 odsto teritorije – za to treba biti lud ili ne-Srbin, kao ona.

G17 plus je najodvratnija pljačkaša partija iz doba onih koji su državnim udarom došli na vlast, legitimnog predsednika države poslali u Hag i na kraju pljačkom uništili ekonomske potencijale. Što nije uništio NATO, uništio je DOS, a i Grubješić. Okupljati te ljude oko vlasti u Srbiji i dopustiti da se stvara slika kako je ona glasnogovornik Vlade u Srbiji, kako je ona osoba koja usmjerava politiku evropskih integracija i pomaže Srbima da razumiju nove tendencije, pederske balove koji će se praviti za par mjeseci, kao i činjenica da uzimate za predsjednicu Vlade osobu koja odudara od hrišćanskih načela i na kraju pretvaranje određenih tajnih službi koje će se sa Britancima udružiti, okupljati te PDP britanske bojovnike i sa njima voditi kampanju – ružna je stvar.

Pojedini odmetnuti djelovi srpske vlasti uključili su se u izbornu kampanju rušeći Republiku Srpsku, Dodika i Cvijanović. Oni to rade u vrijeme kada SAD i Britanija uvode sankcije Dodiku i Cvijanović. Grubješić drži predavanje članu Predsjedništva druge države. Šta ona zna o diplomatiji i o šansi da stanete pred najvećeg svjetskog državnika? Zašto ta vijest nije obišla Srbiju, a jedna je od najznačajnijih vijesti? Niti da je bio sa Sergejom Lavrovim i popravio ružan utisak da negdje postoji zavjera i u Srbiji da Lavrov ne dođe i da po narudžbi iz Beograda pojedinih struktura, zatvore Makedonci i Crnogorci nebo nad Srbijom, a da Šolc to zatraži od Bugara? Zašto se ne govori o tome? O tom ružnom maniru prodaje države i prijatelja?

Ne mogu se prijatelji prodavati. Pledirao sam na bratstvo i prijateljstvo, ali ne vrijedi. Moram vam jasno reći da u Beogradu gube šansu da budu sa pobjednikom. Rusija će biti veliki geopolitički pobjednik u svim ovim strašnim odmjeravanjima, bilo na krvavoj ukrajinskoj sceni, bilo iza scene gdje je hibridni i nehibridni rat između Rusije i NATO.

Pogledajte težinu obavještajnog rata koji vodi NATO protiv Rusije. Pogledajte pritiske na zapadne države. I tu vam dođe Suzana Grubješić da najvišoj funkciji druge države kaže da je sjedio sa `talibanima`, a Srbija ćuti! Mogu i ja biti nekorektan, pa reći da je to ona u ime Vučića objavila rat Srbima sa ove strane Drine. Ali, to ne bi bilo korektno ni tačno.

Vučić je rekao da želi dobro Republici Srpskoj i da će učiniti sve da bude tako. Pa, neka učini! Nemojte priznavati Kristijana Šmita, tog nacističkog kopilana kao visokog predstavnika! Nema pravo Srbija da ga prizna kao visokog predstavnika i da mu otvori vrata za pravno i političko nasilje kojim ruši Republiku Srpsku, kojima donosi zakone na koje nema pravo, kojima tumača pretvara u ustavotvorca. Dakle, učinite nešto za Republiku Srpsku i recite Britancima, vašim prijateljima i vašim partnerima Amerikancima – da skinu te sramne sankcije protiv Republike Srpske i da prestanu slati svoje specijalne snage po Banjaluci da hapse Dodika i ugrožavaju mu bezbjednost i da prestanu slati tu bjesnu elitu iz te takozvane PDP partije koja je obučavana u britanskim ustanovama da bi bils antisrpski orijentisana kao ta Grubješić.

Šta su Srbi ako ne prihvate rusko prijateljstvo? Šta su Srbi u istoriji ako kažu: znate nama je teško sada biti sa svojim prijateljima, pa ćemo mi biti sa svojim neprijateljima? Kakva je to politika? Kakva je to kapitulantska, sramna politika? Srbija je mora odbaciti i reći da to ne dolazi u obzir!

Dodik je ustavri pokazao da se to može, ako se ima časti i obraza. Dodik je ustvari spasao srpski obraz i pokazao da Rusija nije daleko kad je volite, kad vam je stalo da vratite pažnju i prijateljstvo koje Rusija pruža. A Rusija ništa neće od nas, mi smo tako mali i nebitni da joj ne možemo pomoći ni na koji način, ali možemo pomoći sebi ako pokažemo da smo ljudi na koje se može računati, da imamo časti, da smo narod koji ima petlju. A ne narod Suzane Grubješić, koja kaže – nemojte ići. Pa, nemoj ti, Suzana, ići onima koji su bombardovali srpsku djecu, bombardovali je osiromašenim uranijumom i danas okupiraju Kosovo.

Zašto se o tome ne govori? NATO pakt sa 5 000 vojnika na Kosovu naoružava Albance za budući sukob sa Srbijom, a ne Rusijom. Kad kažu da zaustavljaju uticaj Rusije, oni misle na Srbiju – da Srbiju još treba skratiti.

Zar se u rezoluciji Spoljnopolitičkog odbora EU od prije pet dana ne spominje ponovo autonomija Vojvodine? Ponovo se govori o Čankovim idiotarijama, a takvi ljudi šetaju po televizijama sa nacionalnom frekvencijom i govore antisrpske bljuvotine. Razočaran sam da takvi ljudi mogu dobiti mikrofon, ali dobro je da ljudi čuju ko je kakav.

Ja bih jeftinije prolazio u životu kada bih manje govorio svoje stavove. A to što se na Dodika tovari nešto što sam ja rekao je djelo medijskih poturica, britanskih kadrova, sorošoida.

RČ: Dolaze izbori u BiH. Da li je ovo delo odrođenih delova vlasti u Srbiji u RS koji pripremaju teren za obaranje Dodika, da izgubi izbore?

Da, upravo se to dešava. Srbija se na najružniji način uključila u izborne aktivnosti u BiH. Republika Srpska nikada preko svojih kadrova i ljudi koji razumiju događaje nije nanosila štetu bilo kojoj stranci u Srbiji ili Vučiću tokom izbornih aktivnosti. A sada vidimo, oni su požurili da prihvate britanske kvalifikacije kako to neko Republiku Srpsku svađa sa Srbijom i kako Dodik stoji iza toga.

Dodik je ugrožen i fizički, a ne samo politički. On je otišao u Peterburg jer su tamo investicije. Nisu pare samo u Njemačkoj, kako to neki misle, pa se prodaju njemačkoj vladi i Bundestagu. Novca sada ima daleko više na istoku. U okviru BRIKS-a, Šangajske i Evroazijskih organizacija za saradnju.

On je otišao da vidi ko može pomoći Republici Srpskoj u momentu kada Zapad provodi neviđenu harangu prema njemu. A jeste li ga ikada čuli da je rekao – trpim teške pritiske? Ili da mu je ugrođen život. Nije, tu je informaciju dobio iz MUP-a. Jeste li ikada čuli da je rekao – teško mi je? A nije lako otići kod Čavušoglua, pa odande u Peterburg, pa u Brisel i sa Šarlom Mišelom i 15 bošnjačkih stranaka voditi ozbiljan sukob o tome kako izgleda mapa puta za status kandidata za EU. Al, Dodik ne kuka, Dodik se bori. A Zapad ne smije dozvoliti da on izađe na izbore.

U Srbiji vidimo agencije oko kojih se okupljaju britanski PDP bojovnici i vidimo način na koji pojedini mediji u Srbiji podržavaju PDP udare na Republiku Srpsku. To pokazuje postojanje zavjere britanskih i američkih službi i ambasada i u BiH i u Srbiji koje vode ove operacije protiv Republike Srpske.

Oni se protivzakonito mješaju u izbore druge zemlje, podržavaju njemačkog nacistu koji je ovdje došao da mijenja izborne zakone i izborne procese i za takvu osobu kažu da je visoki predstavnik iako su dvije od pet sila u SB UN rekle da on nije visoki predstavnik jer nije izabran po proceduri.

Meni je drago da to ne utiče na personalne odnose Dodika i Vučića i podržavam njihovu dobru saradnju koju je Dodik stavljao u prvi plan. A u Srbiji mora stati kampanja rušenja Dodika, Dejtonskog sporazuma i Republike Srpske.

(FAKTI)