Agencija za sprječavanje korupcije u potpunosti je privatizovana, kazao je večeras predstavnik sindikalne organizacije u ASK-u Bulat Bulatović.

On je, gostujući u Info plusu na Adria televiziji, rekao da je direktorica te Agencije Jelena Perović pokrenula izmišljene postupke protiv svih članova Sindikata.

“Nas je 10 suspendovano, a protiv svih 13 se vode disciplinski postupci. Mislim da bi joj pozavidjeli najautoritativniji režimi”, istakao je Bulatović.

Suspenzije su, ocijenio je, gušenje sindikalnih prava.

“Ona nama ne da održavamo sjednice u Agenciji, iako imamo pravo na to. Pritisci ka članovima sindikata se ponovo vrše. Mene je upravo oslobodila disciplinska komisija”, rekao je Bulatović i dodao da je motiv sistematizacije bio da njih 20 “sasječe i ponizi”.

Kazao je i da nisu tačni navodi direktorice ASK-a da je Sindikat formiran na sporan način.

“Nas deset je uputilo još tada Savjetu kritike na sistematizaciju koja je urađena nezakonito. Znate li kako je Savjet glasao? Od pet članova – četiri su bila uzdržana, jedan protiv. Da im pozavide i u Sjevernoj Koreji. Ako će takav Savjet da bude – bolje da ne radimo ništa”, dodao je Bulatović, ističući da je on inicirao i formirao Sindikat.

Kao sindikat su, naglasio je, podnijeli 16 prijava Agenciji za zaštitu ličnih podataka.

“Sedam Ombudsmanu, osam inspekcijama, sedam krivičnih prijava, tri policiji i 50 i više pred komisijama i Upravnom sudu”, nabraja sagovornik Adrie.

U Agenciji ga je, kako je rekao, “dočekao fašizam”.

“Kao u filmu Upravo ste izbrisani. Znači, mene je vratila Disciplinska komisija na posao. Znate li šta me je dočekalo – ugašena identifikaciona kartica, protivzakonito i protivustavno. Kompjuter ugašen, mejl ugašen, štampač… Nijedno sredstvo za rad mi nije predato, kasnije su oni to, parcijalno, uključivali”, rekao je Bulatović.

Raspisan je konkurs za novi Savjet ASK-a. On kaže da je, ako će biti sličan onome što je bio, bolje da ne bude ni Agencije, ni takvog rada.

“Ali vidio sam nekoliko ljudi sa integritetom koji su čak bili i u antikorupciji, koji nisu ukaljali obraz. Ako se izaberu, očekujem smjenu Perović”, dodao je Bulatović.

Tvrdi i da Perović ne poštuje odluke državnih organa.

“Selektivna primjena prava, kakvu rade Perović i njeni pomagači, nam ne treba. Ona mora da ide, to što glumi čeličnu lejdi i da će ostati do kraja – neće ostati, biće kako sam i rekao 5. juna, da spakuje kofere”, poručio je.

Kazao je i da varijabile daju stalno jednim te istim ljudima, da se sredstva za rad dijele selektivno…

“Evo novi automobil od 60.000 eura hoće da se nabavi. To je novac svih građana”, istakao je.

Osvrnuo se i na službena putovanja, navodeći da misli da su “kuglu zemaljsku obišli”.

“Išlo se do Afrike, do Egipta, do SAD, putuju ljudi koji ne mogu po zakonu… Još samo fali da se ide na neka egzotična mjesta, još je Portoriko ostao da posjete. Njena pomoćnica na Cetinju, za Dan prijestonice, neradni dan, vozi automobil noću, ja za sve imam dokaze”, zaključio je Bulatović.

Izvor: ADRIA

Bliski kontakti i podrška koju je uživao na više međunarodnih adresa u medijskoj borbi protiv mafije, prije svega od strane nekadašnjeg ambasadora Ujedinjenog kraljevstva u Beogradu Ričarda Kroforda, ali i generalnog sekretara UN Kofija Anana, ubrzali su pripremano ubistvo osnivača, direktora i urednika Dana Duška Jovanovića. To je gostujući u emisiji serijala Kontroverza TV Adria, saopštio Vladan Pavićević, policijski službenik i dugo godina jedini licencirani privatni detektiv u Crnoj Gori, ujedno i zet ubijenog Jovanovića.

„Duško Jovanović je u periodu koji je prethodio ubistvu imao neposredne kontakte sa britanskim izaslanikom za EU sa sjedištem u Beogradu, Ričardom Krofordom. Ti susreti su se dešavali i u Beogradu i u Podgorici. Znam da su se ti razgovorili odnosili isključivo na podršku borbi protiv organizovanog kriminala u Crnoj Gori, preko kojeg je iz Crne Gore nanošena ogromna šteta Evropskoj uniji. Njima je bio prioritet da se opredijele za ličnost koja može da iznese i državnički i svaki drugi teret koji bi Crnu Goru mogao da povede u pravom smjeru. Za njih je to bio Duško Jovanović. Jedan od tih ljudi je bio Ričard Kraford, a druga ličnost sa kojom je Duško ostvarivao kontakte je bio Kofi Anan, generalni sekretar UN. Susreti sa njim odvijali su se u SAD, a poslednji u Beogradu. To je bio okidač da se ubrza sa projektom ubistva Duška Jovanovića“, rekao je Pavićević, koji je duže od decenije vodio privatnu istragu o ovom zločinu.

Pavićević je na opasku autora emisije Mladena Stojovića da se iz svega navedenog može zaključiti da ovaj zločin ima elemente državnog terorizma odgovorio potvrdno.

„Da, zločin ima sve elemente državnog terorizma i političku pozadinu koja nikada nije ispitana, da li zbog toga što ljudi nisu smjeli ili nisu znali – to ostavljam sudu javnosti“, odgovorio je Pavićević i dodao: „Duškovo ime se nalazi među istaknutim i znamenitim ličnostima koje su stradale na ovakav način. Dok se to ne riješi, Crna Gora može samo da tavori tu gdje jeste“.

Pavićević je prokoemntarisao i ulogu bivše predsjednice Vrhovnog suda i u vrijeme ubistva Jovanovića Vrhovne državne tužiteljke Vesne Medenice.

„Da neko ne pomisli da imam nešto lično protiv nje – ne, ona je samo izvršavala ono što joj je bila obaveza. Ona nije odgovarala za ono što je javno saopštila. Ona se nedavno, u jednoj emisiji, oštro suprotstavila određenim ljudima koji, kako je navela, „vedre i oblače“ u pravosuđu. Ne znam na koga je mislila, ali ona je rekla da će da procijeni kada je trenutak da saopšti pojedine detalje iz mjera tajnog nadzora. To je apsolutno dovoljno elemenata da joj se stave lisice na ruke i da se liši slobode, po nalogu tužilaštva i suda. Imamo određene izjave gdje su tužilaštvo i sud pasivno reagovali“, rekao je Pavićević, uz opasku da je tužilaštvo počelo da reaguje drugačije i adekvatno u periodu kada je na njegovom čelu bila Maja Jovanović.

On je naglasio da je neophodna politička volja da bi se rasvjetljavanje ubistva Duška Jovanovića moglo nastaviti u krivično-pravnom dijelu.

„Ta volja mora da dođe sa pozicija nosilaca najviših državnih funkcija, ali ona se još ne dešava“, dodao je Pavićević.

Podsjetio je da je Milo Đukanović kao premijer Crne Gore u Skupštini 2013. godine izjavio da je Duška Jovanovića ubila „osoba koja je imala najviše interesa“, označivši kao takvog bivšeg predsjednika SRJ i premijera Srbije Vojislava Koštunicu.

„Označio je vrh države Srbije, označio je Vojsku, govoreći da je navodno vojna obavještajna služba pomogla Vojislavu Koštunici da ubije Duška Jovanovića. Na tako izrečene stavove Koštunica je energično reagovao i u tom odgovoru sasvim je jasno ukazao ko je zapravo ubio Duška Jovanovića. Na tako iznesene tvrdnje, valjda je bilo logično da vrhovni državni tužilac, kako god se on zvao, pozove Mila Đukanovića i sasluša ga. Naravno, to nije niko uradio. U nekim obraćanjima on je objašnjavao da su to politički stavovi. Tako krupne riječi koje je Đukanović izgovorio su prošle kako su prošle. Ublažene i relativizovane“, rekao je Pavićević i poručio: “Ali nije to tek tako prošlo. Mi znamo ko stoji iza ubistva Duška Jovanovića i to ćemo dokazivati i dokazati”.

On je podsjetio da je u vrijeme ubistva Duška Jovanovića na čelu Službe državne bezbjednosti, koja je kasnije reformisana u ANB, stajao Duško Marković.

„Na pitanje koje je Danijela Pavićević u svojstvu poslanice SNP-a u Skupštini postavila Dušku Markoviću, on je saopštio da je bio upoznat da je Dušku Jovanoviću bio ugrožen život, da mu je prijetila smrtna opasnost. Ni na tako iznijete stavove nekadašnjeg šefa DB-a nije ga niko pozvao da saopšti u svojstvu svjedoka sve okolnosti kako, što i od koga. Tu je ključ rasvjetljavanja ubistva. Da li je to rekao nesvjesno ili je u njemu proradila savjest pa se tako izrazio, prije bih na ovo drugo pomislio. Nakon tih riječi, on je rekao da nije više dužan porodici Jovanovića, odnosno Danijeli Pavićević da saopštava nikakve podatke jer njegova odgovornost u tom dijelu ne postoji“, rekao je Pavićević.

Kazao je i da je Duško Marković obavezan da saopšti na koji je način pripreman materijal, opserviran Duško Jovanović, čiji su bili interesi za taj nadzor, kako se vodio tajni dosije o njemu i čiji je bio interes da se Jovanović ubije.

„Ako je Dušku Jovanoviću prijećeno smrtno, kao što je rekao Marković, onda je bio obavezan da zaštiti njegov život. On to nije uradio. Iznijeta konstatacija da je Duško Jovanović imao policijsko obezbjeđenje je notorna laž“, poručio je Pavićević, dodavši da Jovanović nikada nije imao policijsku zaštitu.

On je podsjetio da se Marković osvrnuo na dolazak kriminalnih struktura na poziv Sedme uprave i pomenuo nekadašnjeg vođu Zemunskog klana Ljubišu Buhu Čumeta.

„Čume je i meni prijetio, jer sam zaštitio Duška Jovanovića 2003. godine“, rekao je Pavićević, podsjetivši na iskaz nekadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Andrije Jovićevića o dolasku Čumeta i Zemunaca u Podgoricu.

„Oni nisu došli na poziv nekakve privatne organizacije u Crnoj Gori, već na poziv Sedme uprave Državne bezbjednosti MUP-a Crne Gore i vozili su se automobilom bišveg zamjenika ministra unutrašnjih poslova Boškovića. Kada sam došao do tih podataka, ja sam trpio ozbiljne prijetnje. Te prijetnje su dokumentovane, te prijetnje su saopštene tamo gdje treba na zakonit način. Čume i Zemunci su se nakon toga preselili iz Podgorice u vilu Stanka Subotića Caneta na Sveti Stefan. Toliko o okolnostima o kojima je govorio Duško Marković, a saopštavao je da je upozoravao Andriju Jovićevića o ugroženosti Duška Jovanovića. To Jovićević nikada nije potvrdio i to treba da saopšti Marković jasno i glasno, da mu savjest proradi i da skine teret sa sebe i da saopšti kako je ubijen Duško Jovanović“, poručio je Vladan Pavićević.

Opisao je i pod kojim okolnostima se Duško Jovanović odlučio da napusti državnu službu i funkciju direktora Uprave javnih prihoda koju je obavljao do 1997. godine.

„Duško mi je ispričao epizodu kada ga je u kabinetu Mila Đukanovića sačekao i Veselin Barović. Bila su tu i još neka lica, ali je Barović bio karakterističan između ostalog i zato što mu se obratio, zavaljen u fotelji sa tompusom, riječima: “Komšo, zašto ćeš da radiš ovakve stvari, praviš nam probleme, ovo je državni posao“, ispričao je Pavićević nakon što je podsjetio da se Jovanović usprotivio švercu cigareta.

“Duško Jovanović to nije mogao da prihvati kao realnost, to se nije uklapalo u njegov profil ličnosti koji je bio potpuno suprostavljen takvim anomalijama. Sve što je mogao da kaže je da on više neće obavljati funkcije u timu koji predvodi Milo Đukanović”, dodao je-

Pavićević je podsjetio da je Duško Jovanović upravo u tom periodu dobio veliki stan od Vlade koju je predvodio Milo Đukanović.

“Nakon svega, on je taj stan i to rešenje vratio”, rekao je Pavićević.

ADRIA.TV

U Zagrebu je danas sahranjen titoistički režiser Veljko Bulajić, a na ispraćaju na zagrebačkom Mirogoj pojavio se i bivši šef crnogorskog režima Milo Đukanović i to u društvu svoje medijske pesnice Tamare Nikčević.

U društvu Đukanovića i njegove privatne novinarke bio je konsiljere Milan Roćen.

Bulajić je rođen 22. marta 1928, u mjestu Vilusi u Nikšiću.

Njegov film „Bitka na Neretvi“ je 1970. godine bio nominovan za Oskara ali nije dobio prestižnu nagradu iako je u ono vrijeme u njega bilo uloženo pet miliona dolara što je pandan današnjoj cifri od oko 50 miliona što je pandan sadašnjem filmskom budžetu republika bivše SFRJ na decenijskom nivou. U filmu su glumile holivudske zvijezde Jul Briner, Orson Vels, Franko Nero… kao i gotovo svi najbolji jugoslovneski glumci 70-ih godina prošlog vijeka. Ni to nije bilo dovoljno Veljku Bulajiću da u ideološki preobojenom filmu dobije nagradu za najbolji film koji nije snimljen na engleskom jeziku.

Za crnogorske antifašiste na baterije (klasa Jovo Kapičić), Veljko Bulajić je bio svojevrsni “umjetnički” guru, naročito zbog vulgarnog predstavljanja boraca ravnogorskog pokreta.

Đukanović je prije dvije godine je odlikovao Bulajića ordenom prvog stepena, a dobio je i Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2016. godine.

Bulajić je nagrađen s nekoliko Zlatnih Arena na Filmskom festivalu u Puli za najbolje filmove i najbolju režiju.