Connect with us

Geopolitika

Eskobar: Rusija iznova piše pravila vođenja hibridnog rata

Published

on

Eskobar: Rusija iznova piše pravila vođenja hibridnog rata

AUTOR: Pepe Eskobar (Islam Times)

Rusija pobjeđuje ne samo vojno nego u jednako velikoj mjeri i geopolitički – 88 odsto planete se nije svrstalo uz histeriju NATOstana – kao što nije ni u ekonomsko-finansijskoj sferi. A upravo tu je bojište hibridnog rata.

Gvožđem okovani fiktivni „narativ” nametnut širom NATOstana glasi „Ukrajina pobeđuje”. Zašto bi onda promoter proizvođača oružja, a šef Pentagona, Lojd „Raytheon” Ostin još od prošlog februara bukvalno molio ruskog ministra odbrane, Sergeja Šojgua, da odgovori na njegove telefonske pozive, za šta mu je molba tek nedavno uslišena?

A to je nedavno potvrdio jedan od mojih pouzdanih obavještajnih izvora. Neposredni uzrok tom pozivu bila je panika. Vlada SAD na svaki način želi da obustavi detaljnu rusku istragu – i prikupljanje odgovarajućih dokaza – o američkim ratnim biolaboratorijama u Ukrajini, kako sam to u svojoj prethodnoj kolumni naglasio.

Taj se njegov telefonski poziv dogodio neposredno posle službene ruske izjave u Savetu bezbednosti UN-a od 13. maja: „U istrazi o Pentagonovim biološkim ‚eksperimentima‘ u Ukrajini pozvaćemo se na članove 5 i 6 Konvencije o zabrani biološkog oružja.” Isto je ponovio i pomoćnik Generalnog sekretara UN-a nadležan za razoružanje, Tomas Markram, iako su svi ostali ambasadori zemalja članica NATO, sasvim predvidivo, bez udubljivanja odbacili sve prikupljene dokaze kao „ruske dezinformacije”.

Šojgu je odavno mogao da predvidi da će do tih poziva doći. Rojters je jedva navodeći već poslovično „službeno lice Pentagona”, spinovao da je do navodno jednosatnog razgovora ipak došlo, ali da iz njega nije proizašao nikakav rezultat. Koješta. Ostin je, prema Amerikancima, zahtijevao „obustavu vatre” – što mora da je na Šojguovom licu proizvelo njegov poznati poluosmijeh sibirskog mačka. Dobro se zna na koju stranu vjetar na terenu duva, kako za Oružane snage Ukrajine tako i za ukronaciste. A on ne donosi samo slom u Azovstalu – on donosi i kijevski sveukupni vojni slom.

Posle pada Popasnaje – ključnog i najbolje utvrđenog ukrajinskog uporišta u Donbasu – ruske i donjecko-luganske snage su linije odbrane probile u još četiri različita pravca: prema sjeveru, sjeverozapadu, zapadu i jugu. A ono što od ukrajinskog fronta još uvijek stoji na mjestu nastavlja da se mrvi – i to ubrzano, pošto je veliki kotao uspješno razdeljen u mrežu mini-kotlova: tu vojnu propast vlada SAD neće moći prikriti svojim spinovanjem.

I sada, uporedo s razvojem stanja na terenu, treba da očekujemo potpuno razotkrivanje – do krajnjih granica – Pentagonovog reketa sa biološkim oružjem. Jedina „ponuda koja se neće moći odbiti” koja još preostaje vladi SAD bila bi da ponudi nešto zbilja opipljivo, pa da Rusi onda odustanu od svoje pune istrage. A to se neće dogoditi.

Moskva je savršeno svjesna da javna objava o ilegalnom radu na zabranjenom biološkom oružju za američku Duboku državu predstavlja egzistencijalnu prijetnju. Naročito kada pomoću zaplenjenih dokumenata Rusi uspješno dokažu da je „Big Farma” – u obliku Fajzera, Moderne, Merka (Merck) i Gileada – bila upletena u najmanje nekoliko ovakvih „eksperimenata”. Puno objelodanjivanje dokaza o čitavom ovom lavirintu bilo je od samog početka jedan od Putinovih javno navedenih ciljeva.

Još „vojno-tehničkih mjera”?

Tri dana po nastupu u UN, odbor ruskog Ministarstva Inostranih poslova sastao se da razmotri „radikalno promijenjene geopolitičke realnosti do kojih je došlo kao rezultat hibridnog rata koji je protiv naše zemlje razvio Zapad – pod navodnim izgovorom zbog situacije u Ukrajini – do sada neviđenog obuhvata i surovosti, a koji uključuje i oživljavanje u Evropi rasističkih shvatanja u obliku najmračnije rusofobije, kao i otvorenog puta za ‘poništavanje’ i Rusije i svega ruskog”.

Zato ne bi trebalo da nas čudi što „agresivni revizionistički kurs Zapada od Rusije zahtijeva radikalnu reviziju svih svojih odnosa sa neprijateljskim državama”. Treba očekivati i skoro objavljivanje „nove verzije Koncepta spoljne politike Ruske federacije.” Tim novim Konceptom spoljne politike biće dublje elaborirano ono što je Ministar inostranih poslova Lavrov još jednom podvukao na sastanku u okviru 30. Skupštine Savjeta za inostranu i odbrambenu politiku: SAD su Rusiji objavile sveobuhvatni hibridni rat. Jedino što još nedostaje, kako sad stvari stoje, jeste i njegova zvanična objava.

Mimo dezinformacija kojima se zamagljuju zahtjevi za NATO članstvom Finske i Švedske – slobodno ih zovite „glup i još gluplji Nordijac” – ono što zbilja jeste važno je što to predstavlja samo još jedan slučaj objave rata: mogućnost da projektili sa nuklearnim bojevim glavama budu stacionirani u neposrednoj blizini ruskih granica. Moskva je Fince i Šveđane već upozorila, na pristojan način, da će na to nužno odgovoriti sopstvenim „vojno-tehničkim merama”. A to su tačno iste one riječi kojima su Vašington – i njegovi NATO sateliti – prije početka Operacije Z već bili upozoreni šta će se dogoditi.

Podrazumijeva se da se stvari pokreću i dalje, uključivanjem Rumunije i Poljske. Bukurešt već posjeduje Egis Ašor lansere raketa u stanju da na Rusiju pošalju tomahavke sa nuklearnim bojevim glavama, dok Varšava upravo preuzima iste takve sisteme. Da skratimo priču, deeskalacija nije na vidiku, i svi bi oni mogli na kraju dobiti hipersoničnu posjetnicu gospodina Kindžala.

NATO članica Turska se u međuvremenu pravi mutava, pa izbacuje sopstveni spisak zahtijeva pre bilo kakve spremnosti da razmotri ulazak Nordijaca u ovu igru. Ankara želi ukidanje sankcija uvedenih zbog svoje kupovine sistema S-400, a na vrh stavlja i zahtjev da je vrate u program F-35 iz kog je ranije iz istog razloga isključena. Biće zanimljivo gledati sa čim će da izađe „glas njegovog Gospodara” (His Master’s Voice – Jens Stoltenberg, NATO sekretar; prim. prev.) u pokušaju da zavede i opčara Sultana.

Nordijci već angažovani oko autokorektivnog „jasnog i nedvosmislenog stava” protiv PKK i PYD (političkih organizacija turskih i sirijskih Kurda; prim. prev.) izvjesno neće zadovoljiti Sultana, koji sa zadovoljstvom nastavlja da muti vodu, pa sada tvrdi kako je i samo kupovanje ruskih energenata za Tursku od „strateškog” značaja.

Suprotstavljanje finansijskom udaru izvedenom prema američkoj vojnoj doktrini „šokiraj i zastraši”

Do sad je već postalo sasvim jasno da Operacija Z sa svojim otvorenim krajem za cilj ima slamanje sile unipolarnog hegemona, širenja bez kraja vazalizovanog NATO-a, ali i svjetsku finansijsku arhitekturu – isprepleteni konglomerat koja uveliko nadilazi samo ukrajinsko bojište.

Histerično neprekidno uvođenje zapadnih sankcija na kraju je bilo okidač za ruske dosad sasvim uspješne finansijske kontramere. Hibridni rat se dominantno vodi na ekonomsko-finansijskom bojištu – a igla na skali bola će se za kolektivni Zapad kretati samo na više: inflacija, glad, cijene robe, lomovi lanaca za snabdijevanje, eksplozija troškova života, osiromašenje srednje klase, a na žalost za široki pojas globalnog juga i čistu glad i krajnje siromaštvo.

U bliskoj budućnosti, onako kako na površinu budu stizali dokazi od samih insajdera, postajaće sve jasnije da je Kremlj u ovoj igri računao i sa finansijskim korakom Zapada kojim su mu direktno oteli 300 milijardi dolara ruskih rezervnih fondova. A to implicira da je – recimo najmanje još od 2016, na osnovu analiza Sergeja Glazjeva – Kremlju bilo jasno da će se to neizbježno dogoditi. Budući da povjerenje opstaje kao najčvršći temelj monetarnog sistema, rusko vođstvo je može biti računalo da bi Amerikanci i njihovi vazali možda, vođeni zaslepljujućom rusofobijom, a čim postane gusto, odjednom ispucali sve svoje karte – čime bi nepopravljivo narušili povjerenje u „svoj” sopstveni sistem.

Zbog neograničenih prirodnih resursa Rusije, u Kremlju su možda sračunali da bi država ako zatreba uspjela da preživi i eventualni finansijski udarac prema američkoj vojnoj doktrini „Shock’n Awe” (engl. šokiraj i zastraši) – pa čak i da na njemu profitira (uključujući rast vrijednosti rublje). I tako se sada naslađuju uspjehom: otvorili su put padu dolara – a da za to nisu ni morali da zamole g-dina Sarmata da ode i uruči im sopstvenu vizit kartu.

Rusija je čak možda i računala sa pretpostavkom mogućeg velikog povraćaja u zamjenu za ta ukradena sredstva. Veliki dio zapadne imovine (u Rusiji) – u ukupnom zbiru vrijedan čak 500 milijardi dolara – mogao bi biti nacionalizovan, ako se Kremlj na to odluči. Dakle, Rusija pobjeđuje ne samo vojno nego u jednako velikoj mjeri i geopolitički – 88 odsto planete se nije svrstalo uz histeriju NATOstana – kao što naravno nije ni u ekonomsko-finansijskoj sferi. A upravo tu je bojište hibridnog rata na kojem je kolektivni Zapad matiran.

Jedan od koraka koji predstoje biće širenje koordinacije BRIKS-a u pogledu strategije zaobilaženja dolara. No, ništa od do sad rečenog ne bi trebalo da zasjeni još uvijek nedovoljno sagledane i procijenjene sve međusobno povezane reperkusije masovne predaje neonacista Azova u ukronacistanskoj centrali iz Azovstala.

Mitološki zapadnjački medijski „narativ” o herojskim borcima za slobodu nametnut od NATOstana, počev još od februara, sada je rasturen jednim jedinim udarcem. Tome je znak i gromoglasna tišina koja se razlila čitavom dužinom zapadnog medijskog fronta na kojem više nikom ni ne pada na pamet da zapjeva onu mlitavu pjesmicu kojom je Ukrajina „pobijedila” na Evroviziji.

Ono što se u suštini dogodilo je to da je „creme de la creme” od NATO-a obučenih neonacista, „savjetovanih” od vrhunskih Zapadnih eksperata, do zuba naoružanih i ušančenih u protivnuklearnom skloništu u betonskoj utrobi Azovstala, bilo ili uništeno ili prisiljeno da se predaju kao pacovi satjerani u ćošak.

Novorusija je ključ obrta

Ruski glavni štab će i dalje svoju taktiku prilagođavati sa ciljem nastavljanja posla započetog u Donbasu – onako kako o tome neprekidno debatuju najbolji ruski analitičari i ratni izvještači. Uskoro će morati da se suoče sa neizbježnim problemom: dok Rusi metodično melju – već rasturenu – ukrajinsku vojsku u Donbasu, dotle se na zapadu Ukrajine obučava i naoružava nova NATO armija.

Postoji realna opasnost da će se u zavisnosti od krajnjih dugoročnih ciljeva Operacije Z – o kojima jedino rusko vojno rukovodstvo sve zna – Moskva izložiti riziku da se za nekoliko mjeseci suoči sa mobilnijom i bolje naoružanom reinkarnacijom sada demoralizovane vojske koju ovih dana uništava. A upravo to je ono što Amerikanci podrazumijevaju pod „slabljenjem” Rusije.

Kako sada stvari stoje, evo nekoliko razloga zašto bi realizacija nove Novorusije mogla postati faktor pozitivnog obrta u igri (game-changer) za Rusiju. Između ostalog to su:

Ekonomsko-logistički kompleks od Harkova do Odese – duž Donjecka, Luganska, Dnjepropetrovska, Zaporožja, Hersona, Nikolajeva – blisko je uvezan sa ruskom industrijom.

Kontrolom nad Azovskim morem – koje već jeste de facto „Rusko jezero” – a potom i Crnog mora, Rusija će u cijelosti ostvariti punu kontrolu izvoznih puteva za prvoklasno žito koje se tu proizvodi. Dodatna dobit bila bi potpuno izbacivanje NATO-a iz te oblasti.
Sve gore rečeno sugeriše potrebu objedinjenih napora na izgradnji integrisanog kompleksa agrarne i teške industrije – sa dodatnom dobiti u vidu ozbiljnog potencijala za razvoj turizma.

Uz takav scenario, preostali ostatak Ukrajine sa Kijevom i Lavovom, neuključen u Rusiju, a podrazumeva se i neobnovljen, bio bi u najboljem slučaju pretvoren u zonu zabrane leta, a izložen selektivnim udarima artiljerije ili dronova u slučaju da NATO nastavi da i dalje istjeruje svoje neobične planove i ideje.

To bi bilo logično privođenje kraju Specijalne vojne operacije usredsređene na precizne udare i sa namjernim naglašavanjem očuvanja života civila i infrastrukture uz istovremeno metodično onesposobljavanje čitavog ukrajinskog vojno-logističkog spektra. Za sve to je potrebno vrijeme. S druge strane, Rusija vremena ima na pretek, dok mi ostali nastavljamo da gledamo kako kolektivni Zapad nastavlja da se strmoglavljuje.

(Stanje stvari)

Geopolitika

Pametnome dosta: Roskosmos objavio satelitske snimke i koordinate centara odlučivanja na Zapadu

Published

on

Uoči samita NATO-a u Madridu, Roskosmos je na objavio slike i koordinate centara za odlučivanje u zapadnim zemljama koje je iz svemira napravio satelit Resurs-P.

Samit NATO-a biće održan u Madridu od 28. do 30. juna.

Ruska državna komsička agencija, snimke je propratila tekstom:

Dok će se predstavnici 30 zemalja alijanse, kao i partneri i kandidati baviti svojom strateškom koncepcijom do 2030. godine, Roskosmos objavljuje satelitske fotografije mesta održavanja samita i centara odlučivanja koji podržavaju ukrajinske nacionaliste“.

Na snimcima su Bijela kuća i Pentagon u Vašingtonu, Kongresni centar IFEMA u Madridu, gdje će biti održan samit, britansko ministarstvo odbrane, Rajhstag i Savezna kancelarija u Berlinu, kao i Jelisejska polja i Jelisejska palata u Parizu.

Ranije je Vladimir Putin, govoreći o akcijama ukrajinskih vlasti, rekao da je Rusija spremna da udari po centrima odlučivanja ukoliko budu pređene „crvene linije“. Istovremeno je odbio da naznači kakvi bi događaji mogli da do toga dovedu, ističući da Kijev dobro zna šta je u pitanju.

Nastavi Citanje

Geopolitika

Štiglic: Kako bi SAD mogle da izgube novi Hladni rat

Published

on

Izgleda da su Sjedinjene Države ušle u novi Hladni rat i sa Kinom i sa Rusijom.

A prikaz konfrontacije američkih lidera kao one između demokratije i autoritarizma pao je na testu kredibilnosti, posebno u vrijeme kad se isti lideri aktivno udvaraju zlostavljačima ljudskih prava poput Saudijske Arabije. Takvo licemerje sugeriše da je u pitanju, bar djelimično, globalna hegemonija a ne vrijednosti, piše profesor Džozef Štiglic, nobelovac i član Nezavisne komisije za reformu međunarodnog korporativnog poreza.

On je u članku objavljenom u petak na portalu “Projekt Sindikat” s naslovom “Kako bi SAD mogle da izgube novi Hladni rat”, ukazao da “front” sa Kinom otvorio dobrano prije nego što je Rusija pokrenula invaziju na Ukrajinu.

Dvije decenije nakon pada gvozdene zavjese SAD su očigledno bile broj jedan. Ali onda su uslijedili katatrofalno pogrešno vođeni ratovi na Bliskom istoku, finansijski krah 2008, rastuća nejednakost, epidemija opioida i druge krize koje su naizgled bacile sumnju na superiornost američkog ekonomskog modela. Štaviše, između izbora Donalda Trampa, pokušaja državnog udara u američkom Kapitolu, bezbroj masovnih pucnjava, Republikanske partije riješene da potisne glasače i uspona kultova zavjere poput QAnona, ima više nego dovoljno dokaza koji ukazuju da su neki aspekti američkog političkog i društvenog života postali duboko patološki”, navodi Štiglic.

“Naravno”, nastavlja on, “Amerika ne želi da bude svrgnuta s trona. Ali prosto je neizbježno da će Kina ekonomski nadmašiti SAD, bez obzira na to koji zvanični pokazatelj koristi. Ne samo što je njena populacija četiri puta veća od američke – njena ekonomija takođe je rasla tri puta brže dugi niz godina (zaista, već je nadmašila SAD u smislu pariteta kupovne moći još 2015)”.

Ukazujući da iako Kina “nije uradila ništa da se proglasi za stratešku prijetnju Americi”, Štiglic navodi da je to svejedno jasno.

“U Vašingtonu postoji dvostranački konsenzus da bi Kina mogla da predstavlja stratešku pretnju i da je najmanje što bi SAD trebalo da urade da bi umanjile taj rizik da zaustave pomaganje kineskog ekonomskog rasta. Prema tom stavu, preventivna akcija je opravdana, čak i ako to znači kršenje pravila Svjetske trgovinske organizacije koje su same SAD mnogo pisale i promovisale”, istakao je nobelovac.

“Novi Hladni rat je započeo prije nego što je Rusija ušla u rat u Ukrajini. Viši američki zvaničnici su otad upozoravali da rat ne smije da skrene pažnju sa stvarne dugoročne prijetnje – Kine. S obzirom na to da je ruska ekonomija otprilike iste veličine kao španska, njeno partnerstvo ‘bez ograničenja’ sa Kinom teško da je ekonomski važno (iako bi se njena spremnost da se uključi u ometajuće aktivnosti širom sveta mogla pokazati korisnom za njenog većeg južnog susjeda)”.

Ali, Štiglic je ukazao da je zemlji u “ratu” potrebna strategija i da Amerika ne može sama da pobijedi u novom takmičenju za veliku silu, već su joj za to potrebni prijatelji.

“Njeni prirodni saveznici su Evropa i druge razvijene demokratije širom svijeta. Ali, Tramp je uradio sve što je mogao da otuđi te zemlje, a republikanci – koji su mu i dalje u potpunosti obavezani – dali su obilje razloga za pitanje da li su SAD pouzdani partner”, naveo je on, ukazujući da SAD takođe moraju da “osvoje srca i umove milijardi ljudi” u zemljama i tržištima u razvoju kako bi “obezbedile pristup ključnim resursima”.

Štiglic je ocijenio da će “u potrazi za naklonošću sveta”, Amerika morati da nadoknadi mnogo toga izgubljenog. U tome, kako je naveo, njena “duga istorija eksploatacije drugih zemalja nije od pomoći, kao ni njen duboko usađeni rasizam”.

“Nedavno su američki kreatori politike doprinijeli globalnom ‘vakcinaškom aparthejdu’ u kojem su bogate zemlje dobile sva cjepiva koja su im potrebna dok su ljudi u siromašnijim zemljama bili prepušteni svojoj sudbini. U međuvremenu, protivnici Amerike u novom Hladnom ratu su svoje vakcine učinili dostupnima za druge po cijeni troškova ili nižoj, dok su takođe pomagali zemljama da razviju sopstvene pogone za proizvodnju vakcina”, ukazao je profesor.

Štiglic je naveo da je američki “jaz u kredibilnosti” još veći kad je riječ o klimatskim promenama koje nesrazmjerno pogađaju one na globalnom jugu.

Dok su glavna tržišta u razvoju danas postala vodeći izvori emisija štetnih gasova, američke kumulativne emisije su još uvijek daleko najveće. Razvijene zemlje nastavljaju da nadodaju na njih i, što je još gore, nisu ispunile ni svoja tanka obećanja da će pomoći siromašnim zemljama da se izbore sa posledicama klimatske krize koju je uzrokovao bogati svijet. Umjesto toga, američke banke doprinose nadolazećoj dužničkoj krizi u mnogim zemljama, često otkrivajući izopačenu ravnodušnost prema rezultirajućoj patnji”, rekao je.

Štiglic je istakao da su Evropa i Amerika “odlične u držanju lekcija drugima o tome šta je moralno ispravno i ekonomski razumno”, ali da je poruka koja se obično probije iz toga – “radi ono šta ja kažem a ne šta ja radim”.

“Naročito nakon Trampovih godina Amerika više ne polaže nikakvo pravo na moralnu visinu, niti ima kredibilnost da dijeli savjete. Neoliberalizam i ‘prelivajuća ekonomija’ (trickle-down economy) nikad nisu bili naširoko prihvaćeni na globalnom jugu a sada svuda izlaze iz mode”, kazao je Štiglic, ukazujući da je, za razliku od toga, Kina briljirala ne u držanju lekcija već obezbjeđivanjem čvrste infrastrukture siromašnim zemljama.

“Da, ove zemlje (siromašne) se često ostavljaju duboko u dugovima”, priznao je on, “ali imajući u vidu ponašanje zapadnih banki kao kreditora u svijetu u razvoju, SAD i drugi teško da su u poziciji da upiru prstom”.

Nobelovac je ukazao da bi tako mogao da nabraja “do sutra”, ali da je suština jasna:

Ako će SAD da krenu u novi Hladni rat, bolje da razumiju šta će biti potrebno za pobjedu. Hladni ratovi se na kraju dobijaju mekom snagom privlačnosti i ubjeđivanja. Da bismo stigli na vrh, moramo ubijediti ostatak svijeta ne samo da kupuje naše proizvode već i društveni, politički i ekonomski sistem koji prodajemo.

SAD možda znaju kako da naprave najbolje bombardere i raketne sisteme u svijetu, ali oni nam ovdje neće pomoći. Umjesto toga, moramo ponuditi konkretnu pomoć zemljama i tržištima u razvoju, počevši sa odricanjem sve intelektualne svojine vezane za kovid kako bi one mogle da proizvode vakcine i tretmane za sebe”.

Ono što je podjednako važno je da Zapad još jednom mora da učini da naš ekonomski, društveni i politički sistem postane predmet zavisti čitavog svijeta. U SAD to počinje smanjenjem oružanog nasilja, poboljšanjem ekoloških propisa, borbom protiv nejednakosti i rasizma i zaštitom ženskih reproduktivnih prava. Dok ne pokažemo da smo dostojni da vodimo, ne možemo očekivati da će drugi marširati kako mi udaramo u bubanj – zaključio je Štiglic.

Nastavi Citanje

Geopolitika

Džonson: Pokušaj rešavanje krize u ovoj fazi samo bi ojačalo pozicije Moskve

Published

on

Pokušaji da se kriza u Ukrajini riješi u ovoj fazi samo će konzervirati nestabilnost u svijetu i ojačati pozicije Moskve – izjavio je Boris Džonson.

Tačnije, britanski premijer je ovo rekao francuskom predsjedniku Emanuelu Makronu tokom sastanka na samitu G7 u Elmauu, u Bavarskoj.

Džonsonov kabinet je ovim povodom saopštio:

„[Premijer] je naglasio da će sada pokušaji rešavanja sukoba samo produžiti nestabilnost i dati Putinu kart-blanš da konstantno manipuliše i suverenim zemljama i međunarodnim tržištima“.

Prvi zamjenik pomoćnika državnog sekretara SAD za Evropu i Evroaziju Derek Hogan rekao je 13. juna da će Sjedinjene Države obezbjeđivati približno 1,5 milijardi dolara mjesečno Ukrajini za „rad vlade“.

Međutim,, nekoliko dana kasnije je kustos Nacionalnog muzeja Ukrajine u Čikagu, Marija Klimčak, rekla da je finansijska podrška Zapada Ukrajini za samo četiri mjeseca pala sa „entuzijastičnog nivoa“ na „razočaravajući“.

Politico je 2. juna objavio da na Kapitol Hilu raste zabrinutost u vezi sa sposobnošću Bajdenove administracije da pravilno upravlja neviđenim količinama gotovine i hiljadama `komada` američkog oružja koje se upućuje Ukrajini.

Nastavi Citanje

U Trendu