Poznati zagrebački publicista, Mislav Horvat, napisao je zanimljiv status na svom Fejsbuk profilu o pokojnom predsedniku SR Jugoslavije, Slobodanu Miloševiću. Status Mislava Horvata prenosimo u cijelosti.

PIŠE: Milisav HORVAT

„Na današnji dan rođen je poslednji srpski državnik. U prelomnim vremenima ne samo za srpstvo, nego i za ljudski rod vodio je srpski narod, bez i jednog saveznika, bez Rusije i Kine, sa generalima JNA zadojenim titoizmom koji su htjeli braniti bratstvo i jedinstvo sa onima koji Srbima nikad nisu bili braća i koji su od zapada naoružani i podržani da napadnu Srbe, sa lažnim patriotskim opozicionarima koje je plaćala hrvatska služba, sa narodom koji je decenijama rasrbljavan i zaglupljivan, sa ludom ženom i porodicom, sa službom i vojskom izbušenom američkim agentima…

Pravio je greške, ali je iza njega ostala Republika Srpska, nakon 5 vjekova uskrsla srpska država zapadno od Drine, rezolucija 1244, minimalan dug, skoro sva strateški važna preduzeća u vlasništvu države i 10 godina koje su spasile svijet, kupili Rusiji vremena da iznjedri Putina i suprotstavi se anglo-američkom imperijalizmu i dominaciji. To je ostalo iza Slobe, a šta će ostati iza ovih danas?

Evo šta su o Miloševiću rekli najveći, najkredibilniji i najhrabiji svjetski intelektualci, koji se godinama bore protiv anglo-američki globalističkih elita: „Milošević je primjer suverenističkog otpora koji se ne zaboravlja, one impulsivnosti koja ga je, zbog prevelike ljubavi prema svojim idealima, dovela do sopstvenog kraja, a da je toga bio svjestan.

Njegovo učenje o otporu u našem vremenu se tiče našeg identiteta kao Evropljana, naših korjena po kojima se razlikujemo od onih preko okeana, jedne zemlje bez nacije, bez istorije, jedne zemlje načinjene od mešanja raznih boja, iluzornog materijalističkog sna za mnoge: upotrijebi i baci.“ (Dario Zumkeller, filozof i sociolog, jedan od vodećih italijanskih intelektualaca)

“Milošević je najdemonizovanija ličnost u toj najdemonizovanijoj zemlji. Njega braniti od velike je važnosti, a pri tom nije neophodno da se čovjek slaže sa svakom njegovom odlukom. Naime, braniti Slobodana Miloševića znači stati u obranu svih onih malih zemalja koje se bore da zadrže pravo na samoodlučivanje.

Njegov zločin sastoji se u tome što se uporno suprotstavljao zapadnim silama i multionacionalnim kompanijama koje namjeravaju da između sebe podele jugoslovenska bogatstva. U tome je bivši jugoslavenski predsjednik pokazao veću čvrstinu od mnogih vođa i na istoku i na zapadu koji su veoma lako pristajali na diktate “čuvara” ljudskih prava.” (Barry M. Lituchy vodeći ekspert i profesor evropske istorije na prestižnim američkim univerzitetima)

„Slobodan Milošević može se smatrati prvim političkim zatvorenikom takozvane globalizacije kapitalističkih ambicija. Kao simbol otpora Novom svjetskom poretku morao je biti osuđen u procesu zamišljenom da opravda NATO-ove ratne zločine, a koji se na kraju pretvorio u sprdnju, te je morao poslužiti kao primjer disidentima koji nisu spremni „surađivati“ i odbijaju služiti Novom svjetskom poretku.“ (Robin de Ruiter najveći svjetski ekspert za analizu globalnih elita, istoričar i teolog, govorio sedam jezika, najprevođeniji holandski pisac svih vremena)
Zanimljivo da Tuđman ima trgove, ulice i spomenike po celoj Hrvatskoj. Tek otvoreni novi aerodrom u Zagrebu, najveći u Hrvatskoj nazvan je „Franjo Tuđman“ i tako ga je nazvala SDP-ova vlada, znači navodni ljevičari. Iako je Tuđmanova ćerka Nevenka osuđena od hrvatskog suda radi kriminala, Tuđmanov unuk je sa 25 godina imao banku koju je otvorio sa kriminalcem Hrvojem Petračem i koju su zajedno pokrali.
Tuđmanova žena je uhvaćena kako uplaćuje 200 000 marka i 50 000 dolara na svoj račun, dok je vodila navodnu hunanitarnu organizaciju za djecu Hrvatske. Tuđman je poklonio hrvatski telekom Njemcima i omogućio pljačkašku privatizaciju. Sa druge strane, nije sporno da je Sloba imao ženu i sina kakve je imao, ali vodio je zemlju pod sankcijama.

Za razliku od Hrvatske, gdje su se najveće pljačkaške privatizacije desile za vreme 10 godina Tuđmanove vlasti u kojima je i sam Tuđman učestovao, u Srbiji su se pljačkaške privatizacije odigrale nakon 5. oktobra kad Slobe više nije bilo.

U okolnostima u kojima je vodio Srbiju napravio je maksimum, izbegao je građanski rat između nacionalista i komunista, izvukao na račun Krajine koja se nije mogla braniti Republiku Srpsku, izborio rezoluciju 1244 i manje se zadužio u 10 godina nego sve vlade posle njega u 10 dana. Ko je devedesetih trebao voditi Srbiju? Šešelj, Mićun, Drašković?

Svaki od te trojice odveo bi Srbiju u nestanak. 1971. Srbiju vodila srbofobna Latinka Perović i njena banda, a u Hrvatskoj gradilo 20 hotela godišnje, pa su ipak Hrvati pokrenuli masovne demonstracije protiv Srba i Jugoslavije. Svi srpski neprijatelj (ustaše, balije, šiptari, autošovinisti, drugosrbijanci) mrze Miloševića, zapitajte se zašto?“ Međutim, pojedini mediji u regionu osporavaju tvrdnje da je riječ o poznatom novinaru.

NJihova bahatost, kompleksi više vrijednosti i lažni osjećaj hrabrosti, osjećaj hrabrosti u čoporu, veselinveljovićevska životna filozofija, paljenje guma, srbofobija, sve je to odlika prosječnog komite.

U pitanju je klasičan polusvijet, ograničenih shvatanja, ograničenog intelektualnog dometa. Jer da njihov intelektualni domet nije ograničen, ne bi sebi dozvoli da pjevaju da su đeca ispod kapelice, dok na Lovćenu stoji nakaza od mauzoleja, koga gle čuda ta ista đeca ispod kapelice brane ne dajući da se obnovi kapela, kapela koja je amanet NJegoša.

Svakako, slažem se sa jednim mojim prijateljem koji je rekao da njima ipak treba pomoći, na način što bi se taj polusvijet na par godina prebacio u urbane sredine, da vide i nauče kako se treba ponašati, ophoditi i poštovati različitosti, pa ih onda vratiti u sredine gdje žive kako bi te sredine bile oslobođene primitivizma i šovinizma, koji se svakako najbolje ispoljio i još uvijek ispoljava pjevanjem pjesama ustaše Tompsona.

Spasoje Tomić, srpski političar iz CG

Da li će muke zaposlenih u Institutu „Dr Simo Milošević“ u Igalu napokon biti prevaziđene i ova, jedina banja u Crnoj Gori krenuti pravim stazama oporavka, znaće se poslije sjutrašnjeg nastavka Skupštine akcionara.

Na prethodnoj Skupštini, održanoj 9. januara, čule su se polemike i razmimoilaženja između većinskog vlasnika države (Vlade) i manjinskog akcionara Vile Oliva (Žarko Rakčević). Polemika je vođena oko plana restrukturiranja koji su na zahtjev Vlade (kao većinskog vlasnika akcijskog kapitala, odnosno 56 odsto), izradili i predložili profesori sa crnogorskih fakulteta a koja podrazumjeva prodaju određenih objekata ove ustanove kako bi se izbjegao stečaj koji već duže stoji kao “Damaklov mač“ iznad Instituta.

Najveći manjinski akcionar (sa 27 odsto akcija), Vila Oliva, odnosno Žarko Rakčević usprotivio se prodaji objekata, prije svega „Prve faze“ Instituta, objekta koji se nalazi na samoj pjeni od mora i iz koje je krenuo razvoj Igala kao velikog rehabilitacionog centra. U ovom velikom zdanju, da bi javnost znala, u čijem sklopu je i soliter, od 80-tih godina kada je izgrađena druga faza Instituta, uglavnom su se liječili crnogorski pacijenti i o trošku države boravili penzioneri.

Ovaj objekat ima i posebno jedinstveno odjeljenje za nepokretne bolesnike. Ova polemika prenijela se i na odbornike hercegnovske Skupštine, ali i među same građane Igala i Herceg Novog, a što i nije čudno jer su građani za ovu ustanovu emotivno vezani jer su je gradili i finasirali njihovi preci i prethodnici podržavajući ideju profesora Svetozara Živojnovića. Od predstavnika Vlade se moglo čuti da oni planiraju da država otkupi Dječije odjeljenje gdje bi se gradila dugo potrebna škola za djecu Igala, od predstavnika Menadžmenta Instituta se čuo i predlog da se predloži Vladi da iznad parking prostora druge faze podigne dvije etaže za preko potrebnu bolnicu, koju je inače država dužna da vrati Herceg Novom za prodati objekat Vojne bolnice u Meljinama.

Tako bi se kompletirao ovaj kompleks i postao Zdravstveno rehabilitacioni centar. Na taj način bi se objekti Instituta sačuvali od direktne prodaje. Inače, predlog Vladi može da posluži i ideja da se soliter, koji je sada u sastavu prve faze, pretvori u izuzetno potrebni dom za stare osobe. To bi sasvim sigurno bio humani potez prema osobama koje su svojim radnim odnosom doprinijeli samom gradu i državi, i omogućilo im se da borave u blizini šetališta, što je dragocjeno ovoj vrsti populacije, jer bi značajno uticalo na njihovo psihofizičko stanje i opšte dobro, a ne kao što smo navikli da se objekti za pripadnike “trećeg doba” grade na periferijama daleko od urbanih sredina.

Sigurno da bi imajući u vidu cijene boravka starijih osoba ovakav objekat mogao da bude čak i rentabilan i da zaposli dio osoblja. Uz to predlog Vladi bi bio i pravo preispitivanje procesa tranzicije kroz koji je prošao ovaj objekt kod prethodne vlasti. Tačnije, gdje su otišla sredstva koje je država bila dužna da uplati Institutu preuzimajući akcije od preko 50 odsto za objekte koje je gradila privreda Herceg Novog i za zemlju koja je bila dio ovog objekta a nije baš toliko mala i s obzirom na lokaciju predstavlja očigledno plijen zainteresovanih kupaca. Ne znam zašto se kod rješavanja sudbine Instituta izbjegava uključenje i grada u kome je nastao i u kome se nalazi ova zdravstvena ustanova. Rekao bih po onoj narodnoj koga je zmija ujela i guštera se boji, tako se Novljani pribojavaju i oko sudbine ovog posljednjeg privrednog subjekta koji je do sada uspio da izbjegne tranzicione procese, a narod bi rekao i lopovske radnje koje su gledali oko objekata HTP Boke, Prvoborca, PKB-a, Južnog Jadrana, Pomorskog saobraćaja, Vojne bolnice (gdje su građani direktno višegodišnjim izdvajanjem od svojih zarada gradili porodilište), Mješovitog, Vinoprometa…

Zato mislim da je na nedavnoj vanrednoj sjednici lokalnog parlamenta trebalo da prisustvuje ako ne lično premijer ono neko direktno iz njegovog kabineta i da odgovori na pitanja, a posebno na primjedbu odbornika Lučića koji je čitajući plan restrukturiranja Instituta citirao tačku 1 koja navodi odmah prodaju objekata. Narod je u prvi mah podržao istup vlasnika Vila Olive gospodina Rakčevića, ali izražavajući sumnju šta se iza njima bliskih riječi krije. Gospodin Rakčević jeste biznismen i prije svega gleda svoj interes, a ne interes građana i grada u kome ne živi. Prisustvo predstavnika većinskih i manjinskih akcionara na pomenutoj sjednici Skupštine Herceg Novog, koja praktično ništa nije odlučivala, bilo je izuzetno važno da razrješi dileme ne samo odbornika, već i građana koji su to mogli pratiti putem direktnog TV i radio prenosa. U sve ostaje sumnja, jer nisu u pitanju samo vrijedni objekti već i mnogo vrednije zemljiše sa kojim je nekad raspolagao Institut, a čudnom tranzicijom preuzela država, kao i onaj dug kod Jugobanke, od koga se kasnije ogradila prebacujući ga na zaposlene u Institutu i koji je postao “karcinom” za prijeteći stečaj. Zato, ne ljutite se, jer Novljani, poučeni svim onim lošim iskustvom kroz šta su prošli, imaju realno pravo da sumnjaju u dobre namjere, povodeći se onom starom izrekom “čuvaj se Danajaca i kad darove nose”.