Visoki ukrajinski obaveštajac Kirilo Budanov tvrdi da je pokušan atentat na ruskog predsjednika Vladimira Putina.

Pokušaj atentata izveden je u februaru.

Rekao je da su ruskog predsjednika napali predstavnici iz regije Kavkaza, koja se nalazi između Crnog i Kaspijskog mora. Međutim, kako navodi, do sada nije predstavljen nijedan dokaz.

“Ovo je informacija koja nije javna. Bio je to apsolutno neuspješan pokušaj, ali stvarno se dogodilo. Bilo je to prije otprilike dva mjeseca. Nije bilo publiciteta o ovom događaju, ali se dogodio”, rekao je Budanov.

Rusko rasvjetljavanje zavjere sa biološkim oružjem natjeraće dio američkih političkih elita da svoje ratno huškanje stave u turbo režim.

Sve se odvija po pažljivo planiranom scenariju.

„Kakvo se to korjenje hvata, kakvo granje raste / Iz ovog kamenog darmara? Sine čovečiji, / Ne možeš reći, ni pogoditi, jer poznaješ samo / Hrpu razlutanih slika, gdje sunce udara, / A mrtvo drvo ne pruža zaklon, ni cvrčak olakšanje, / Ni suvi kamen vode šum. Jedino / Ima senke ispod ove crvene stijene, / (Uđi u sijenku ove crvene stene), / I pokazaću ti nešto različito / Od tvoje jutarnje sijenke što za tobom se vuče / Il’ tvoje večernje sijenke što ustaje ti u susret. / Pokazaću ti strah u pregršti praha.

PIŠE: Pepe ESKOBAR (IZVOR: strategic-culture.org)

Pomenuti pogled na „strah u pregršti praha“ već se rangira kao jedno od glavnih dostignuća mladog 21. vijeka, što je ove nedelje predstavio komandant snaga za atomsko-biološko-hemijsku odbranu Ruske Federacije Igor Kirilov.

Preliminarni rezultati dokaza sakupljenih o radu američkih laboratorija za biološko oružje u Ukrajini prosto su zapanjujući. Ovo su glavne teze:

1. Američki ideolozi biološkog oružja čine rukovodstvo Demokratske stranke. Povezujući se sa nevladinim biotehnološkim organizacijama i koristeći investicione fondove Klintona, Rokfelera, Soroša i Bajdena, takođe su sticali dodatni profit od predizbornih finansiranja političkih kampanja – što je sve brižljivo prikrivano. Paralelno tome, formirali su legislativnu bazu za finansiranje programa biološkog oružja direktno iz federalnog budžeta.

2. Proizvođači vakcina za COVID-19 Fajzer i Moderna, kao i Merk i Gilead – pri čemu ovaj poslednji spada u Donaldove „poznate nepoznanice“ i vezan je za Pentagon (autor misli na bivšeg američkog ministra odbrane Donalda Ramsfelda koji je jedan od direktora Gileada, a „poznate nepoznanice“ su aluzija na njegovu čuvenu izjavu iz perioda invazije na Irak 2003. godine, prim. prev) – direktno su umiješani.

3. Američki specijalisti testirali su nove lijekove u ukrajinskim bio-laboratorijama protivno međunarodnim bezbjednosnim standardima. Prema Kirilovu, na ovaj način su „zapadne kompanije drastično smanjile troškove istraživačkih programa i stekle značajnu komparativnu prednost“.

4. Prema Kirilovu, „zajedno sa američkim farmaceutskim kompanijama i ugovorcima koje angažuje Pentagon, ukrajinske vladine agencije takođe su uključene u vojne biotehnološke aktivnosti, a glavni zadatak im je da prikriju ilegalne radnje, vrše terenska i klinička istraživanja i pruže neophodni biomaterijal.

5. Pentagon je, kako ističe Kirilov, proširio svoj istraživački potencijal ne samo u domenu proizvodnje biološkog oružja, nego i u pogledu prikupljanja informacija o otpornosti na antibiotike i prisustvu antitela na pojedine bolesti kod stanovništva određenih regiona. Eksperimentalna postrojenja u Ukrajini praktično su bila izvan kontrole tzv. „međunarodne zajednice“.

Ova otkrića, temeljno dokumentovana, ukazuju na postojanje ogromne „legitimizovane“ zavjere za razvoj biološkog oružja koja dotiče najviše nivoe američke politike. Nema sumnje da Rusi planiraju da temeljno demaskiraju sve ovo na korist svjetske javnosti, počevši od uspostavljanja tribunala za ratne zločine ovog ljeta, najvjerovatnije u Donjecku.

Tekući američki program biološkog oružja u Ukrajini bio je jedan od tri glavna razloga koji su doveli do pokretanja „Operacije Z“, zajedno sa sprečavanjem predstojećeg blickriga protiv Donbasa pod komandom NATO, te željom Kijeva da obnovi program nuklearnog naoružanja. To su tri glavne crvene linije za Rusiju.

Snaga sakupljenih dokaza možda je u direktnoj korelaciji sa onime što su mnogi interpretirali kao pažljivo odmjeren govor Vladimira Putina za Dan pobjede. Kremlj ne blefira. Sigurno će dati prednost pedantnoj prezentaciji činjenica o biološkom oružju umjesto zapaljivoj retorici.

TURBO REŽIM

Zamjenik stalnog predstavnika (Ruske Federacije, prim. prev.) pri UN Dmitrij Poljanski saopštio je zahtjev Rusije za održavanje otvorenog sastanka Saveta bezbjednosti UN kako bi se predstavili dodatni dokazi vezani za američke biolaboratorije u Ukrajini. Čak i da SAD stave veto na održavanje sastanka, Rusija će unijeti dokaze u arhive UN.

Ovaj razvoj situacije pruža dodatne indicije da apsolutno nema nikakvog prostora za diplomatiju između Rusije i SAD/kolektivnog Zapada, kako je i sam Poljanski zaključio komentarišući mogućnost prijema Ukrajine u EU: „Situacija se promijenila nakon izjave gospodina Borelja da bi ‘ovaj rat trebalo dobiti na bojištu’ i činjenice da je Evropska unija vodeći snabdevač Ukrajine oružjem“.

Ali postaje još gore. Sledeće poglavlje je zalet Finske da uđe u NATO.

Amerikanci se klade na to da će ulazak Finske – i Švedske – u NATO totalno diskreditovati Putinovu „Operaciju Z“ kao poduhvat kojim strateški nije postignuto ništa: u bliskoj budućnosti, potencijalne američke hipersonične rakete stacionirane u Finskoj i Švedskoj bile bi jako blizu Sankt Petersburga i Moskve.

Za to vrijeme, rusko rasvjetljavanje zavjere sa biološkim oružjem natjeraće toksični dio američkih političkih elita da svoje ratno huškanje stave u turbo režim. Sve se odvija po pažljivo iskalkulisanom scenariju.

Prvo su ove „elite“ koje nadziru biološko oružje naredile Kijevu da pokrene masivno granatiranje Donbasa početkom februara. To je primoralo Kremlj da odgovori „Operacijom Z“.

KRAJNJI CILJ

Trebalo bi da uvijek imamo na umu da je krajnji cilj američkog plana obučavanja Ukrajinaca za rat od 2014. godine bilo otuđenje Njemačke od Rusije – pošto Njemačka de facto ekonomski kontroliše „evrolend“.

Kontrola okeana omogućuje Imperiji da kad joj zatreba pritisne Njemačku do tačke poslušnosti, prosto je odsijecajući od ruskih energenata – kao što su Britanci učinili Njemačkoj u Drugom svjetskom ratu kada je Britanija vladala talasima. Vermaht nije mogao da snabdijeva svoju mehanizovanu armiju gorivom. Sada, teoretski, Njemačka i ostatak EU moraće da se okrenu ka okeanima – i totalnoj zavisnosti od Amerike – kako bi se dokopali prirodnih resursa.

Daljinski kontrolisani kijevski režim, kojim dominiraju fanatici iz SBU i neonacisti Azova, čini situaciju još težom zatvaranjem svih gasovoda koji iz Rusije prolaze kroz Ukrajinu ka Evropi, čime je dotok gasa smanjen za više od trećine. U prevodu, to je američka ucjena za primoravanje EU da pojača naoružavanje Ukrajine. Praktične posledice za Njemačku i EU biće industrijski kolaps i rast cijena grijanja i struje za domaćinstva.

Rusija će se, za to vrijeme, oslanjati na ojačani lavirint „Gasovodistana“ ka Kini i Istočnoj Aziji, te brze pruge za transport svojih prirodnih resursa.

POVRATNI UDAR!?

Povratni udar protiv Amerikanaca, međutim, nije nezamisliv. Događale su se i čudnije stvari. Ako je tranzit gasa ka Evropi kroz Ukrajinu totalno presječen, nema alternativa. A to bi – pretpostavljajući da neko još uvijek ima funkcionalan IQ u Berlinu – otvorilo vrata za obnavljanje pregovora o budućnosti Sjevernog toka 2.

Kako direktor Centra za razvoj energetike Kiril Meljnikov kaže, „gasovod Jamal-Evropa praktično je neaktivan, a jedna od linija Sjevernog toka 2 spremna je za rad, iako njemački regulatori još uvijek nisu izdali dozvolu za njeno puštanje u pogon“. To je podstaklo Meljnikova na genijalni komentar: „Ukoliko nabavke ostanu iste, Njemačka će vjerovatno morati urgentno da omogući rad jedne od linija Sjevernog toka 2 kako bi zamenila ukrajinsku tranzitnu rutu“.

Niko nikada nije izgubio novac kladeći se na glupost evrobirokrata. Čak i pred licem ekonomskog samoubistva, EU očajnički želi da „napusti“ rusku naftu. Međutim, puni embargo je nemoguć zbog energetske zavisnosti Istočne Evrope.

Svaki objektivni energetski analitičar zna da je zamjena ruske nafte nemoguća misija iz čitavog niza razloga: sporazuma OPEK+, jezivog razdora između Vašingtona i Rijada, beskonačnih pregovora o Iranskom nuklearnom sporazumu u kojim se Amerikanci ponašaju kao obezglavljene kokoške i krucijalne činjenice – koja je izvan kognitivnih kapaciteta evrokrata – da su evropske naftne rafinerije dizajnirane za upotrebu nafte sa Urala.

Tako da taman kada smo pomislili da ćemo moći da uživamo ovog ljeta gledajući kako Evropa vrši harakiri, došlo je vrijeme da se opskrbimo Aperol špricerom. Jer slijedi nova hit serija, a prva sezona je pod naslovom: Unutar američke zavjere biološkim oružjem.

(Prevod: Vladan Marković/Novi Standard)