NJihova bahatost, kompleksi više vrijednosti i lažni osjećaj hrabrosti, osjećaj hrabrosti u čoporu, veselinveljovićevska životna filozofija, paljenje guma, srbofobija, sve je to odlika prosječnog komite.

U pitanju je klasičan polusvijet, ograničenih shvatanja, ograničenog intelektualnog dometa. Jer da njihov intelektualni domet nije ograničen, ne bi sebi dozvoli da pjevaju da su đeca ispod kapelice, dok na Lovćenu stoji nakaza od mauzoleja, koga gle čuda ta ista đeca ispod kapelice brane ne dajući da se obnovi kapela, kapela koja je amanet NJegoša.

Svakako, slažem se sa jednim mojim prijateljem koji je rekao da njima ipak treba pomoći, na način što bi se taj polusvijet na par godina prebacio u urbane sredine, da vide i nauče kako se treba ponašati, ophoditi i poštovati različitosti, pa ih onda vratiti u sredine gdje žive kako bi te sredine bile oslobođene primitivizma i šovinizma, koji se svakako najbolje ispoljio i još uvijek ispoljava pjevanjem pjesama ustaše Tompsona.

Spasoje Tomić, srpski političar iz CG

Da li će muke zaposlenih u Institutu „Dr Simo Milošević“ u Igalu napokon biti prevaziđene i ova, jedina banja u Crnoj Gori krenuti pravim stazama oporavka, znaće se poslije sjutrašnjeg nastavka Skupštine akcionara.

Na prethodnoj Skupštini, održanoj 9. januara, čule su se polemike i razmimoilaženja između većinskog vlasnika države (Vlade) i manjinskog akcionara Vile Oliva (Žarko Rakčević). Polemika je vođena oko plana restrukturiranja koji su na zahtjev Vlade (kao većinskog vlasnika akcijskog kapitala, odnosno 56 odsto), izradili i predložili profesori sa crnogorskih fakulteta a koja podrazumjeva prodaju određenih objekata ove ustanove kako bi se izbjegao stečaj koji već duže stoji kao “Damaklov mač“ iznad Instituta.

Najveći manjinski akcionar (sa 27 odsto akcija), Vila Oliva, odnosno Žarko Rakčević usprotivio se prodaji objekata, prije svega „Prve faze“ Instituta, objekta koji se nalazi na samoj pjeni od mora i iz koje je krenuo razvoj Igala kao velikog rehabilitacionog centra. U ovom velikom zdanju, da bi javnost znala, u čijem sklopu je i soliter, od 80-tih godina kada je izgrađena druga faza Instituta, uglavnom su se liječili crnogorski pacijenti i o trošku države boravili penzioneri.

Ovaj objekat ima i posebno jedinstveno odjeljenje za nepokretne bolesnike. Ova polemika prenijela se i na odbornike hercegnovske Skupštine, ali i među same građane Igala i Herceg Novog, a što i nije čudno jer su građani za ovu ustanovu emotivno vezani jer su je gradili i finasirali njihovi preci i prethodnici podržavajući ideju profesora Svetozara Živojnovića. Od predstavnika Vlade se moglo čuti da oni planiraju da država otkupi Dječije odjeljenje gdje bi se gradila dugo potrebna škola za djecu Igala, od predstavnika Menadžmenta Instituta se čuo i predlog da se predloži Vladi da iznad parking prostora druge faze podigne dvije etaže za preko potrebnu bolnicu, koju je inače država dužna da vrati Herceg Novom za prodati objekat Vojne bolnice u Meljinama.

Tako bi se kompletirao ovaj kompleks i postao Zdravstveno rehabilitacioni centar. Na taj način bi se objekti Instituta sačuvali od direktne prodaje. Inače, predlog Vladi može da posluži i ideja da se soliter, koji je sada u sastavu prve faze, pretvori u izuzetno potrebni dom za stare osobe. To bi sasvim sigurno bio humani potez prema osobama koje su svojim radnim odnosom doprinijeli samom gradu i državi, i omogućilo im se da borave u blizini šetališta, što je dragocjeno ovoj vrsti populacije, jer bi značajno uticalo na njihovo psihofizičko stanje i opšte dobro, a ne kao što smo navikli da se objekti za pripadnike “trećeg doba” grade na periferijama daleko od urbanih sredina.

Sigurno da bi imajući u vidu cijene boravka starijih osoba ovakav objekat mogao da bude čak i rentabilan i da zaposli dio osoblja. Uz to predlog Vladi bi bio i pravo preispitivanje procesa tranzicije kroz koji je prošao ovaj objekt kod prethodne vlasti. Tačnije, gdje su otišla sredstva koje je država bila dužna da uplati Institutu preuzimajući akcije od preko 50 odsto za objekte koje je gradila privreda Herceg Novog i za zemlju koja je bila dio ovog objekta a nije baš toliko mala i s obzirom na lokaciju predstavlja očigledno plijen zainteresovanih kupaca. Ne znam zašto se kod rješavanja sudbine Instituta izbjegava uključenje i grada u kome je nastao i u kome se nalazi ova zdravstvena ustanova. Rekao bih po onoj narodnoj koga je zmija ujela i guštera se boji, tako se Novljani pribojavaju i oko sudbine ovog posljednjeg privrednog subjekta koji je do sada uspio da izbjegne tranzicione procese, a narod bi rekao i lopovske radnje koje su gledali oko objekata HTP Boke, Prvoborca, PKB-a, Južnog Jadrana, Pomorskog saobraćaja, Vojne bolnice (gdje su građani direktno višegodišnjim izdvajanjem od svojih zarada gradili porodilište), Mješovitog, Vinoprometa…

Zato mislim da je na nedavnoj vanrednoj sjednici lokalnog parlamenta trebalo da prisustvuje ako ne lično premijer ono neko direktno iz njegovog kabineta i da odgovori na pitanja, a posebno na primjedbu odbornika Lučića koji je čitajući plan restrukturiranja Instituta citirao tačku 1 koja navodi odmah prodaju objekata. Narod je u prvi mah podržao istup vlasnika Vila Olive gospodina Rakčevića, ali izražavajući sumnju šta se iza njima bliskih riječi krije. Gospodin Rakčević jeste biznismen i prije svega gleda svoj interes, a ne interes građana i grada u kome ne živi. Prisustvo predstavnika većinskih i manjinskih akcionara na pomenutoj sjednici Skupštine Herceg Novog, koja praktično ništa nije odlučivala, bilo je izuzetno važno da razrješi dileme ne samo odbornika, već i građana koji su to mogli pratiti putem direktnog TV i radio prenosa. U sve ostaje sumnja, jer nisu u pitanju samo vrijedni objekti već i mnogo vrednije zemljiše sa kojim je nekad raspolagao Institut, a čudnom tranzicijom preuzela država, kao i onaj dug kod Jugobanke, od koga se kasnije ogradila prebacujući ga na zaposlene u Institutu i koji je postao “karcinom” za prijeteći stečaj. Zato, ne ljutite se, jer Novljani, poučeni svim onim lošim iskustvom kroz šta su prošli, imaju realno pravo da sumnjaju u dobre namjere, povodeći se onom starom izrekom “čuvaj se Danajaca i kad darove nose”.

1. Zato što su nametnuti od strane vladajuće kamarile silom na sramotu;

2. Zato što ne odražavaju multinacionalnost;

3. Dio himne je napisao crnogorski ustaša Sekula Drljević;

4. Grb nije orao već kokoška, a ja kokošku manje cijenim od orla;

5. Zato što nemaju utemeljenje u istoriji, tradiciji Crne Gore;

6. Zato što su su iste ovakve simbole promovisali italijanski fašisti;

7. Zato što su odraz odvratnog, ljigavog, antisrpstva;

8. Zato jer nas niko nije pitao, niti konsultovao kada su simboli birani, a za takve stvari je potreban konsenzus;

9. Zato jer ovi simboli predstavljaju referendumsku krađu;

10. Zato što ih promovišu srbofobi Milo Đukanović, Ranko Krivokapić i njima slični;

11. Zato što je Crna Gora provizorijum, a ne država . Zbog svega navedenog nikada neću poštovati silom nametnute simbole, kojih se svako ko ima imalo obraza stidi.

Nikad više 12 jul 1941.