Connect with us

Glas naroda

Od 90-ih godina cigarete švercovalo oko 4,000 Crnogoraca!

Published

on

U velikom državnom poslu šverca cigareta kroz Crnu Goru od prve polovine devedesetih godina do početka dvijehiljaditih, učestovalo je oko četiri hiljade crnogorskih građana.

Od visoke politike do korumpiranih policajaca i distributera, od kojih do sada niko nije za to odgovarao, i neko kao da se trudi da to sve ode u zaborav.

Dobro obaviješteni sagovornik Portala RTCG kaže da je taj posao prekinut tek pod pritiskom Evropske unije koja je bila direktno oštećena za preko deset milijardi eura.

On podsjeća da su tadašnje crnogorske vlasti direktno ili indirektno sarađivale sa italijasnkim mafijaškim organizacijama Kamora iz Napulja, Tarda iz Kalabrije, i po svemu najjačom Sakra korone unitom, ili u slobodnom prevodu Udruženje sveta kruna, koje su činili mafijaški klanovi iz Bara, Barija, Brindizija i Pulje.

Prema njegovim riječima, ovi mafijaški klanovi su se vrlo često borili za prevlast u tom poslu koji je nosio veliku novčanu dobit.

„Tako je, na primjer, Sakra korone unita protjerala iz Zelinike kod Herceg Novog kalabrijsku Tardu, odnosno njihov klan Larasepta. Njih je lično protjerao Frančesko Prudentini, zvani Ćićo Kesa koji je u Crnoj Gori predvodio Sakra koronu unitu. On je bio glavna veza Italijanima sa crnogorskim vlastima. Ćićo Kesa je bio poznat po tome što je mnogim državnicima u Crnoj Gori poklanjao skupe satove“ – priča izvor portala RTCG.

Mafijaškim organizacijama iz Italije glavnu logostiku u Crnoj Gori u poslu sa cigaretama pružalo je preduzeće Admiral iz Herceg Novog, koje je imalo monopol na prodaju goriva italijanskim gliserima.

„Vlasnik ovog preduzeća bio je ustvari samo izvršilac posla i radio je direktno za jednog vrlo poznatog državljanina Crne Gore. Za skladištenje cigareta u Crnoj Gori korišćeni su objekti Zertatransa“ – kaže.

U posao tranzita cigareta preko Crne Gore bila je uključena i firma „Karo“, prijavljena na adresi ulica „Rada Končara“ broj 65, u Beogradu.

„Ova firma je bila zadužena da uvozi cigarete iz Bugarske, iz Dimitrovgrada. Tamo su imali jako dobru logistiku, tako da su šlepere smještali u bescarinsku zonu, gdje cigarete ne bi podlijegale carinjenju. Cigarete su prebacivane do Srbije, a zatim u Crnu Goru. Njihovo odredište u našoj državi je bila Zelenika, odnosno skladište „Zetatransa“ u carinskom terminalu u Zelenici. Neocarinjene cigarete su prebacivane u glisere, da bi nastavljele put prema Italiji“ – kaže on.

Portal RTCG je ranije pisao o kakvim razmjerama šverca se radilo, kao i da o tome najbolje svjedoči dokumentarni film koji je snimila britanska obavještajna služba MI 6.

U tom filmu se govori o najvećim ilegalnim fabrikama duvana u Bugarskoj, Rumuniji, Ukrajini, Moldaviji, Rusiji. U tim fabrikama kontejner cigareta šverceri nabavljaju po cijeni od svega dvjesta hiljada eura, dok na tržištu Velike Britanije dostizao cijenu od dva miliona.

Prema procjenama njemačkih istražitelja, najveći šverc duvana preko Crne Gore odvijao se od 1993. do 2001. godine.

Za to vrijeme u Crnu Goru je, prema riječima sagovornika RTCG, ušlo deset hiljada šlepera sa cigarama, koje su kasnije iz naše države nastavljale put prema zemljama Evropske unije.

Naravno, ne računajući pri tome šverc cigareta avionskim putem, preko aerodroma u Podgorici. Preko ovog aerodroma je samo registrovanih i zabilježenih bilo 433 kargo leta.

„Korišteni su avioni „Iljušin 76“, kao i „Antonov 12“ i „Antonov 124““ – priča on.

On kaže da su ovi avioni stizali iz Ukrajine, Češke, Bugarske, Rumunije i Rusije. „Iljušin 76“ nosio je u jednom letu četrdeset tona cigareta, „Antonov 12“ sedam tona, dok je avion „Antonov 124“ u jednoj turi nosio čak sto pedeset tona cigara.

Sagovonik tvrdi da je posao šverca cigareta preko Crne Gore, bio najveći posao koji je italijanska mafija odradila u posljednjih trideset godina.

„Ako je razlika u nabavnoj i prodajnoj cijeni jedne kutije ’marlbora’ bila samo dva dolara, organizatori šverca su samo na jednom kamionu, zarađivali milion i po dolara. Razlika je, međutim, bila mnogo veća. Tako je, na primjer, ’marlboro’ u Velikoj Britaniji prodavan u to vrijeme za šest eura i osamdeset centi, dok mu je nabavna cijena kod švercera bila svega pedeset centi. Sada možete da steknete predstavu o tome kakve su razmjere toga šverca bile“ – podsjeća ovaj sagovornik.

Italijanskih mafijaša koji su, nalazeći utočište u Crnoj Gori, učestvovali u švecu cigara, bilo je oko četiristo.

U tadašnjim operativnim podacima ostala su zabilježena i sva imena devedeset članova posada italijanskih glisera, koji su prevozili cigarete preko mora iz crnogorske luke Zelenika, i još stotinu dvadeset koji su na tom poslu radili iz Bara.

Jedan gliser je mogao da primi od dvije i po do četiri tone cigareta. Gliseri su se kretali isključivo noću, dok su preko dana bili nesmetano usidreni u crnogorskim lukama Tivat, Zelenika, Kotor i Bar. Vožnja od Crne Gore do Barija ili Brindizija, gdje su cigarete preuzimane, trajala je svega četiri sata.

Sagovornik Portala RTCG koji je istraživao šverc u tom periodu tvrdi i da je u tih desetak godina preko Crne Gore ukupno prošvercovano cigareta u vrijednosti od oko jedanaest milijardi eura, od čega je tri milijarde pripalo mafiji.

Koliko je novca pripalo crnogorskim državljanima i kome, u piramidi od vrha do dna, do danas je tajna. Mediji su u to vrijeme bili potpuno zatvoreni za ovu temu, osim dnevnog lista „Dan“ koji je prenosio tekstove o tome iz hrvatskog „Nacionala“.

Poznato je kako se to na kraju završilo najprije ubistvom vlasnika i urednika „Dana“ Duška Jovanovića, koje je još nerasvijetljeno, a nešto kasnije i likvidacijom urednika „Nacionala“ Iva Pukanića.

„U Crnoj Gori u međuvremenu su stasale generacije koje o tome ne znaju skoro ništa, i zbog toga ima smisla ponavljati s vremena na vrijeme ovu priču. Da se ne zaboravi, jer u udžbenicima je sigurno još dugo neće biti. A treba da je bude, i kada se radi o tom velikom švercerskom poslu koji je predstavljao državni projekat, kao i o ubistvima koja su ga pratila“ – kaže ovaj sagovornik.

Izvor: RTCG

Glas Društvenih mreža

Knežević: Da li nas je vremeplov vratio u 1941. da umjesto „Kaćuše“ pjevamo „Lili Marlen“!?

Published

on

Lakše i bezbjednije su Čerčil, Staljin i Ruzvelt stigli u Teheran 1943. godine, nego što je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić danas doputovao u Moskvu, objavio je na duštvenoj mreži X lider DNP-a Milan Knežević.

„Osamdeset godina od pobjede nad fašizmom, s pravom se pitamo da nas nije neka vremenska mašina vratila u 1941, i da umjesto „Kaćuše“ horski pjevamo „Lili Marlen“, čekajući konačno rješenje u redu za Jasenovac, Aušvic, Dahau, dok Gering bez ikakvih zabrana leti nebom iznad Baltika“, napisao je Knežević.

Nastavi Citanje

Društvo

UNCG povodom 3. maja, Dana slobode medija: Novinarska solidarnost temelj naše profesije

Published

on

Povodom 3. maja – Svjetskog dana slobode medija Udruženje novinara Crne Gore uputilo je čestitku svim novinarima, redakcijama, urednicima i udruženjima novinara istakavši da novinarima u Crnoj Gori niko ne garantuje sigurnost, autonomiju i dostojanstvo koje je imala ova nekada ugledno zanimanje. U vremenima brojnih izazova važna je odgovornost, profesionalizam i posvećenost istini, što su temelji kredibilnosti medijskog prostora.

Podsjećamo da je Crna Gora na Svjetskom indeksu slobode medija, za ovu godinu, napredovala za tri pozicije, pa je sada na 37. od 180 zemalja svijeta.

U izvještaju, koji je objavila međunarodna organizacija Reporteri bez granica (RSF) povodom 3. maja – Svjetskog dana slobode medija, navodi se da Crna Gora nastoji da se pridruži Evropskoj uniji, a vladajuća koalicija, koja je preuzela vlast 2023. godine, uskladila je nacionalno zakonodavstvo sa evropskim standardima.

Takođe, u bazi Safe Journalist zabilježena su 24 incidenta, što je značajno više u odnosu na predhodnu godinu, kada ih je bilo 16.
Novinarska olidarnost trebala bi biti temelj svakog d‌jelovanja., a stalno zalaganje za prava, sigurnost i profesionalne standarde je zajednička. Samo solidarni između sebe možemo da gradimo medijsku scenu koja služi javnom interesu i čuva slobodu govora.
Ovo je prilika da se uputi i apel vlastima, ali i opozicikji da moraju garantovati siguran ambijent za rad novinara i novinarsku autonomiju.
Takođe smo svjedoci smo da se novinari i novinarke u Crnoj Gori sa lošim socio-ekonomskim položajem sa neadekvatim primanjima i pod stalnim pritiskom vlasnika medija i politike.

Zabrinjava nekolegiojalnost i nedostatak solidarnosti među novianrima, medijima i udruženjima medija.

Sve ovo utiče na pad novinarskog profesionalnizma, autocenzuru i direktno se odražava na pad povjerenja u novinare i medije.
UNCG podržava aktuelnu vlast , opoziciju i NVO koje se bave medijima da novinarima i novinarkama stvore i garantuju da rade svoj posao slobodno, profesionalno i bez policijskog obezbeđenja i straha za goli život i minimum egzistencije.

Predsjednik UNCG Tihomir Burzanović
Sekretar UNCG Ivan Milošević

Podgorica, 2.maja 2025.g.

 

Nastavi Citanje

Glas naroda

Horvat: Milošević je bio poslednji srpski državnik i prva žrtva globalizma

Published

on

Poznati zagrebački publicista, Mislav Horvat, napisao je zanimljiv status na svom Fejsbuk profilu o pokojnom predsedniku SR Jugoslavije, Slobodanu Miloševiću. Status Mislava Horvata prenosimo u cijelosti.

PIŠE: Milisav HORVAT

„Na današnji dan rođen je poslednji srpski državnik. U prelomnim vremenima ne samo za srpstvo, nego i za ljudski rod vodio je srpski narod, bez i jednog saveznika, bez Rusije i Kine, sa generalima JNA zadojenim titoizmom koji su htjeli braniti bratstvo i jedinstvo sa onima koji Srbima nikad nisu bili braća i koji su od zapada naoružani i podržani da napadnu Srbe, sa lažnim patriotskim opozicionarima koje je plaćala hrvatska služba, sa narodom koji je decenijama rasrbljavan i zaglupljivan, sa ludom ženom i porodicom, sa službom i vojskom izbušenom američkim agentima…

Pravio je greške, ali je iza njega ostala Republika Srpska, nakon 5 vjekova uskrsla srpska država zapadno od Drine, rezolucija 1244, minimalan dug, skoro sva strateški važna preduzeća u vlasništvu države i 10 godina koje su spasile svijet, kupili Rusiji vremena da iznjedri Putina i suprotstavi se anglo-američkom imperijalizmu i dominaciji. To je ostalo iza Slobe, a šta će ostati iza ovih danas?

Evo šta su o Miloševiću rekli najveći, najkredibilniji i najhrabiji svjetski intelektualci, koji se godinama bore protiv anglo-američki globalističkih elita: „Milošević je primjer suverenističkog otpora koji se ne zaboravlja, one impulsivnosti koja ga je, zbog prevelike ljubavi prema svojim idealima, dovela do sopstvenog kraja, a da je toga bio svjestan.

Njegovo učenje o otporu u našem vremenu se tiče našeg identiteta kao Evropljana, naših korjena po kojima se razlikujemo od onih preko okeana, jedne zemlje bez nacije, bez istorije, jedne zemlje načinjene od mešanja raznih boja, iluzornog materijalističkog sna za mnoge: upotrijebi i baci.“ (Dario Zumkeller, filozof i sociolog, jedan od vodećih italijanskih intelektualaca)

“Milošević je najdemonizovanija ličnost u toj najdemonizovanijoj zemlji. Njega braniti od velike je važnosti, a pri tom nije neophodno da se čovjek slaže sa svakom njegovom odlukom. Naime, braniti Slobodana Miloševića znači stati u obranu svih onih malih zemalja koje se bore da zadrže pravo na samoodlučivanje.

Njegov zločin sastoji se u tome što se uporno suprotstavljao zapadnim silama i multionacionalnim kompanijama koje namjeravaju da između sebe podele jugoslovenska bogatstva. U tome je bivši jugoslavenski predsjednik pokazao veću čvrstinu od mnogih vođa i na istoku i na zapadu koji su veoma lako pristajali na diktate “čuvara” ljudskih prava.” (Barry M. Lituchy vodeći ekspert i profesor evropske istorije na prestižnim američkim univerzitetima)

„Slobodan Milošević može se smatrati prvim političkim zatvorenikom takozvane globalizacije kapitalističkih ambicija. Kao simbol otpora Novom svjetskom poretku morao je biti osuđen u procesu zamišljenom da opravda NATO-ove ratne zločine, a koji se na kraju pretvorio u sprdnju, te je morao poslužiti kao primjer disidentima koji nisu spremni „surađivati“ i odbijaju služiti Novom svjetskom poretku.“ (Robin de Ruiter najveći svjetski ekspert za analizu globalnih elita, istoričar i teolog, govorio sedam jezika, najprevođeniji holandski pisac svih vremena)
Zanimljivo da Tuđman ima trgove, ulice i spomenike po celoj Hrvatskoj. Tek otvoreni novi aerodrom u Zagrebu, najveći u Hrvatskoj nazvan je „Franjo Tuđman“ i tako ga je nazvala SDP-ova vlada, znači navodni ljevičari. Iako je Tuđmanova ćerka Nevenka osuđena od hrvatskog suda radi kriminala, Tuđmanov unuk je sa 25 godina imao banku koju je otvorio sa kriminalcem Hrvojem Petračem i koju su zajedno pokrali.
Tuđmanova žena je uhvaćena kako uplaćuje 200 000 marka i 50 000 dolara na svoj račun, dok je vodila navodnu hunanitarnu organizaciju za djecu Hrvatske. Tuđman je poklonio hrvatski telekom Njemcima i omogućio pljačkašku privatizaciju. Sa druge strane, nije sporno da je Sloba imao ženu i sina kakve je imao, ali vodio je zemlju pod sankcijama.

Za razliku od Hrvatske, gdje su se najveće pljačkaške privatizacije desile za vreme 10 godina Tuđmanove vlasti u kojima je i sam Tuđman učestovao, u Srbiji su se pljačkaške privatizacije odigrale nakon 5. oktobra kad Slobe više nije bilo.

U okolnostima u kojima je vodio Srbiju napravio je maksimum, izbegao je građanski rat između nacionalista i komunista, izvukao na račun Krajine koja se nije mogla braniti Republiku Srpsku, izborio rezoluciju 1244 i manje se zadužio u 10 godina nego sve vlade posle njega u 10 dana. Ko je devedesetih trebao voditi Srbiju? Šešelj, Mićun, Drašković?

Svaki od te trojice odveo bi Srbiju u nestanak. 1971. Srbiju vodila srbofobna Latinka Perović i njena banda, a u Hrvatskoj gradilo 20 hotela godišnje, pa su ipak Hrvati pokrenuli masovne demonstracije protiv Srba i Jugoslavije. Svi srpski neprijatelj (ustaše, balije, šiptari, autošovinisti, drugosrbijanci) mrze Miloševića, zapitajte se zašto?“ Međutim, pojedini mediji u regionu osporavaju tvrdnje da je riječ o poznatom novinaru.

Nastavi Citanje

U Trendu