Connect with us

Glas naroda

ANKETA: Srbi više žele u BRIKS nego u EU, ogromna većina protiv sankcija Rusiji!

Published

on

Zapadne pretnje Srbiji zbog neuvođenja antiruskih sankcija već neko vreme su konstanta, a kao konstantan utemeljio se i otpor naših građana sankcionisanju Moskve zbog sukoba u Ukrajini. Novo istraživanje koje je za RT Balkan uradila Nova srpska politička misao (NSPM) još jednom je potvrdilo da većina stanovnika Srbije veruje da od ovog posla nema ništa, što ilustruje i procenat od 78,9 odsto ispitanika koji su rekli izričito “ne” uvođenju blokada Rusiji.

“To pitanje u istraživanjima postavljamo još od maja 2022, odnosno nekih 16 meseci, i nalaz osciluje u samo 2-3 odsto, uprkos tome što je postojala vrlo ambiciozna i aktivna kampanja da se sankcije uvedu. Kampanja je vođena što u delu medija, što u delu političkih struktura, kako onih opozicionih, tako i među ljudima bliskim vlasti. Učinak od 2-3 odsto je, međutim, nikakav, tako da je protivljenje građana Srbije sankcijama postalo konstanta koja teško može da se ikad promeni”, ukazuje glavni koordinator istraživanja i glavni urednik Nove srpske političke misli Đorđe Vukadinović.

I kao što je poznato da su Srbi protiv sankcionisanja Moskve, tako su poznati i razlozi za ovakav stav – uz tradicionalnu rusofiliju, tu su i bolna sećanja na sankcije koje je sama Srbija preživela devedesetih godina, ali i dobro poznati “srpski inat”, koji se u ovom slučaju odnosi na otpor naših građana nametanju zapadne hegemonije.

Otpor diktatima Zapada jedan je od razloga kojima Vukadinović objašnjava i ubedljivu podršku građana jačanju veza sa organizacijom BRIKS (koju čine Rusija, Kina, Indija, Brazi). Za tešnje odnose sa ovom asocijacijom izričito se zalaže 38,3 odsto stanovnika, dok je njih 33,1 odsto izabralo odgovor “više da, nego ne”, koji pokazuje njihovu delimičnu privrženost ovoj ideji.

“Popularnost BRIKS-a ujedno je i jedan od najinteresantnijih nalaza ovog istraživanja, jer iako sam ja intuitivno znao da ta organizacija ima relativno visoku podršku, nisam znao kolike su razmere te podrške”, ukazuje Vukadinović.

Istraživači su pitanje o jačanju veza sa BRIKS-om postavili kao kontrast pitanju o podršci ulasku Srbije u EU, ponudivši im odgovore sa istom strukturom.

“Kada je reč o evrointegracijama, oko 41 odsto građana ima načelno pozitivan stav, a od toga ih svega 21 odsto u potpunosti podržava, dok je isto toliko izabralo opciju ‘više da nego ne’. Nasuprot tome, 25 odsto građana je izričito protiv članstva u EU, dok je 22,9 odsto njih reklo ‘više ne nego da’. Tako da se opet potvrdio taj trend da je više onih koji se protive, nego koji podržavaju, iako je ta podrška EU integracijama uvek još i manja kada se postavi i pitanje Kosova kao uslova”, objašnjava Vukadinović.

U januarskom istraživanju koje je NSPM takođe radila za RT Balkan pokazalo se, naime, da se podrška evropskom putu Srbije značajno menja kada se u ovo pitanje uključi i južna srpska pokrajina.

Ulasku u EU protivilo se tada 47,6 odsto građana, ali čak 79,2 odsto ispitanika reklo je da integraciju ne bi podržalo ako bi uslov bilo priznanje nezavisnosti tzv. Kosova.

A kad se broj ljudi koji su u najnovijem istraživanju izričito bili za evrointegracije, uporedi sa cifrom od 38,3 odsto građana koliko ih je izričito podržalo BRIKS, vidi se da je duplo više građana koji nepokolebljivo podržavaju bliže veze s Rusijom, Indijom, Kinom… nego onih koji su za ulazak u EU. Još je 33,1 odsto građana koji BRIKS načelno podržavaju, iako se malo kolebaju, odnosno više ga podržavaju nego što ga ne podržavaju.

Ukupno se, dakle, 71,4 odsto građana, odnosno tri četvrtine ispitanika, zalaže se za saradnju s tom organizacijom.

To, prema rečima Vukadinovića, posebno “dramatično deluje” kada vidimo da svega 5, 3 odsto ljudi uopšte nije za ovu asocijaciju, odnosno 12,4 odsto onih koji je više ne podržavaju nego što je podržavaju.

Tas javnosti u Srbiji, zaključuje na osnovu ovih podataka Vukadinović, definitivno je i ubedljivo na strani BRIKS-a, čak i u odnosu na dugo godina, i svim mogućim sredstvima propagiranu, viziju o ulasku u EU.

“Ovakav rezultat na neki način indirektno govori o stepenu nezadovoljstva građana Srbije zapadnom ponudom. To što tri četvrtine građana podržava BRIKS nije samo izraz želje ljudi za bliskošću s tom organizacijom, nego i pokazatelj nezadovoljstva Zapadom, odnosno Briselom i Vašingtonom i pritiscima koji dolaze sa te strane”, zaključuje Vukadinović.

Iako ova organizacija, koja predstavlja svojevrsnu kontratežu zapadnoj hegemoniji, nije preterano poznata u javnosti, jer to nije tema kojoj je u medijima dato mnogo prostora, građani su joj, očigledno, nedvosmisleno naklonjeni.

“Nesumnjivo da građani razaznaju, makar intuitivno, da je u pitanju organizacija koja se zalaže za multipolarni svet. Podržavajući BRIKS, oni pružaju podršku multipolarnom svetu, ali i otpor jednoumlju i diktatu sa Zapada”, jasan je koordinator ovog istraživanja.

O tome svedoči i statistika dobijena ispitivanjem građana o tome ko bi, prema njihovom mišljenju trebalo da bude glavni spoljnopolitički oslonac Srbije. Da je “pravi odgovor” Zapad, odnosno EU i SAD, misli 14,1 odsto ispitanika, njih 37,3 odsto veruje da je rešenje BRIKS, dok se 16,2 anketiranih uzda u saradnju sa zemljama Balkana.

Ispitanicima je postavljeno pitanje o ulasku u NATO, ali se njihovi odgovori u odnosu na ranije ankete nisu promenili. Srbi jasno i glasno ponavljaju svoje “ne” integraciji u Severnoatlantsku alijansu. U januarskom istraživanju, naime, 83,9 odsto građana usprotivilo se ovom savezu, dok je broj protivnika toj ideji sada 84, 2 odsto.

“Ovo je njihov standardni rezultat i u Srbiji vlada stabilan otpor toj organizaciji. Kad je reč o NATO-u, tu nema pomoći, tu ni propaganda ni pritisci zasad ne daju nikakve opipljive rezultate”, istakao je Đorđe Vukadinović.

Izvor: RT

Glas Društvenih mreža

Knežević: Da li nas je vremeplov vratio u 1941. da umjesto „Kaćuše“ pjevamo „Lili Marlen“!?

Published

on

Lakše i bezbjednije su Čerčil, Staljin i Ruzvelt stigli u Teheran 1943. godine, nego što je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić danas doputovao u Moskvu, objavio je na duštvenoj mreži X lider DNP-a Milan Knežević.

„Osamdeset godina od pobjede nad fašizmom, s pravom se pitamo da nas nije neka vremenska mašina vratila u 1941, i da umjesto „Kaćuše“ horski pjevamo „Lili Marlen“, čekajući konačno rješenje u redu za Jasenovac, Aušvic, Dahau, dok Gering bez ikakvih zabrana leti nebom iznad Baltika“, napisao je Knežević.

Nastavi Citanje

Društvo

UNCG povodom 3. maja, Dana slobode medija: Novinarska solidarnost temelj naše profesije

Published

on

Povodom 3. maja – Svjetskog dana slobode medija Udruženje novinara Crne Gore uputilo je čestitku svim novinarima, redakcijama, urednicima i udruženjima novinara istakavši da novinarima u Crnoj Gori niko ne garantuje sigurnost, autonomiju i dostojanstvo koje je imala ova nekada ugledno zanimanje. U vremenima brojnih izazova važna je odgovornost, profesionalizam i posvećenost istini, što su temelji kredibilnosti medijskog prostora.

Podsjećamo da je Crna Gora na Svjetskom indeksu slobode medija, za ovu godinu, napredovala za tri pozicije, pa je sada na 37. od 180 zemalja svijeta.

U izvještaju, koji je objavila međunarodna organizacija Reporteri bez granica (RSF) povodom 3. maja – Svjetskog dana slobode medija, navodi se da Crna Gora nastoji da se pridruži Evropskoj uniji, a vladajuća koalicija, koja je preuzela vlast 2023. godine, uskladila je nacionalno zakonodavstvo sa evropskim standardima.

Takođe, u bazi Safe Journalist zabilježena su 24 incidenta, što je značajno više u odnosu na predhodnu godinu, kada ih je bilo 16.
Novinarska olidarnost trebala bi biti temelj svakog d‌jelovanja., a stalno zalaganje za prava, sigurnost i profesionalne standarde je zajednička. Samo solidarni između sebe možemo da gradimo medijsku scenu koja služi javnom interesu i čuva slobodu govora.
Ovo je prilika da se uputi i apel vlastima, ali i opozicikji da moraju garantovati siguran ambijent za rad novinara i novinarsku autonomiju.
Takođe smo svjedoci smo da se novinari i novinarke u Crnoj Gori sa lošim socio-ekonomskim položajem sa neadekvatim primanjima i pod stalnim pritiskom vlasnika medija i politike.

Zabrinjava nekolegiojalnost i nedostatak solidarnosti među novianrima, medijima i udruženjima medija.

Sve ovo utiče na pad novinarskog profesionalnizma, autocenzuru i direktno se odražava na pad povjerenja u novinare i medije.
UNCG podržava aktuelnu vlast , opoziciju i NVO koje se bave medijima da novinarima i novinarkama stvore i garantuju da rade svoj posao slobodno, profesionalno i bez policijskog obezbeđenja i straha za goli život i minimum egzistencije.

Predsjednik UNCG Tihomir Burzanović
Sekretar UNCG Ivan Milošević

Podgorica, 2.maja 2025.g.

 

Nastavi Citanje

Glas naroda

Horvat: Milošević je bio poslednji srpski državnik i prva žrtva globalizma

Published

on

Poznati zagrebački publicista, Mislav Horvat, napisao je zanimljiv status na svom Fejsbuk profilu o pokojnom predsedniku SR Jugoslavije, Slobodanu Miloševiću. Status Mislava Horvata prenosimo u cijelosti.

PIŠE: Milisav HORVAT

„Na današnji dan rođen je poslednji srpski državnik. U prelomnim vremenima ne samo za srpstvo, nego i za ljudski rod vodio je srpski narod, bez i jednog saveznika, bez Rusije i Kine, sa generalima JNA zadojenim titoizmom koji su htjeli braniti bratstvo i jedinstvo sa onima koji Srbima nikad nisu bili braća i koji su od zapada naoružani i podržani da napadnu Srbe, sa lažnim patriotskim opozicionarima koje je plaćala hrvatska služba, sa narodom koji je decenijama rasrbljavan i zaglupljivan, sa ludom ženom i porodicom, sa službom i vojskom izbušenom američkim agentima…

Pravio je greške, ali je iza njega ostala Republika Srpska, nakon 5 vjekova uskrsla srpska država zapadno od Drine, rezolucija 1244, minimalan dug, skoro sva strateški važna preduzeća u vlasništvu države i 10 godina koje su spasile svijet, kupili Rusiji vremena da iznjedri Putina i suprotstavi se anglo-američkom imperijalizmu i dominaciji. To je ostalo iza Slobe, a šta će ostati iza ovih danas?

Evo šta su o Miloševiću rekli najveći, najkredibilniji i najhrabiji svjetski intelektualci, koji se godinama bore protiv anglo-američki globalističkih elita: „Milošević je primjer suverenističkog otpora koji se ne zaboravlja, one impulsivnosti koja ga je, zbog prevelike ljubavi prema svojim idealima, dovela do sopstvenog kraja, a da je toga bio svjestan.

Njegovo učenje o otporu u našem vremenu se tiče našeg identiteta kao Evropljana, naših korjena po kojima se razlikujemo od onih preko okeana, jedne zemlje bez nacije, bez istorije, jedne zemlje načinjene od mešanja raznih boja, iluzornog materijalističkog sna za mnoge: upotrijebi i baci.“ (Dario Zumkeller, filozof i sociolog, jedan od vodećih italijanskih intelektualaca)

“Milošević je najdemonizovanija ličnost u toj najdemonizovanijoj zemlji. Njega braniti od velike je važnosti, a pri tom nije neophodno da se čovjek slaže sa svakom njegovom odlukom. Naime, braniti Slobodana Miloševića znači stati u obranu svih onih malih zemalja koje se bore da zadrže pravo na samoodlučivanje.

Njegov zločin sastoji se u tome što se uporno suprotstavljao zapadnim silama i multionacionalnim kompanijama koje namjeravaju da između sebe podele jugoslovenska bogatstva. U tome je bivši jugoslavenski predsjednik pokazao veću čvrstinu od mnogih vođa i na istoku i na zapadu koji su veoma lako pristajali na diktate “čuvara” ljudskih prava.” (Barry M. Lituchy vodeći ekspert i profesor evropske istorije na prestižnim američkim univerzitetima)

„Slobodan Milošević može se smatrati prvim političkim zatvorenikom takozvane globalizacije kapitalističkih ambicija. Kao simbol otpora Novom svjetskom poretku morao je biti osuđen u procesu zamišljenom da opravda NATO-ove ratne zločine, a koji se na kraju pretvorio u sprdnju, te je morao poslužiti kao primjer disidentima koji nisu spremni „surađivati“ i odbijaju služiti Novom svjetskom poretku.“ (Robin de Ruiter najveći svjetski ekspert za analizu globalnih elita, istoričar i teolog, govorio sedam jezika, najprevođeniji holandski pisac svih vremena)
Zanimljivo da Tuđman ima trgove, ulice i spomenike po celoj Hrvatskoj. Tek otvoreni novi aerodrom u Zagrebu, najveći u Hrvatskoj nazvan je „Franjo Tuđman“ i tako ga je nazvala SDP-ova vlada, znači navodni ljevičari. Iako je Tuđmanova ćerka Nevenka osuđena od hrvatskog suda radi kriminala, Tuđmanov unuk je sa 25 godina imao banku koju je otvorio sa kriminalcem Hrvojem Petračem i koju su zajedno pokrali.
Tuđmanova žena je uhvaćena kako uplaćuje 200 000 marka i 50 000 dolara na svoj račun, dok je vodila navodnu hunanitarnu organizaciju za djecu Hrvatske. Tuđman je poklonio hrvatski telekom Njemcima i omogućio pljačkašku privatizaciju. Sa druge strane, nije sporno da je Sloba imao ženu i sina kakve je imao, ali vodio je zemlju pod sankcijama.

Za razliku od Hrvatske, gdje su se najveće pljačkaške privatizacije desile za vreme 10 godina Tuđmanove vlasti u kojima je i sam Tuđman učestovao, u Srbiji su se pljačkaške privatizacije odigrale nakon 5. oktobra kad Slobe više nije bilo.

U okolnostima u kojima je vodio Srbiju napravio je maksimum, izbegao je građanski rat između nacionalista i komunista, izvukao na račun Krajine koja se nije mogla braniti Republiku Srpsku, izborio rezoluciju 1244 i manje se zadužio u 10 godina nego sve vlade posle njega u 10 dana. Ko je devedesetih trebao voditi Srbiju? Šešelj, Mićun, Drašković?

Svaki od te trojice odveo bi Srbiju u nestanak. 1971. Srbiju vodila srbofobna Latinka Perović i njena banda, a u Hrvatskoj gradilo 20 hotela godišnje, pa su ipak Hrvati pokrenuli masovne demonstracije protiv Srba i Jugoslavije. Svi srpski neprijatelj (ustaše, balije, šiptari, autošovinisti, drugosrbijanci) mrze Miloševića, zapitajte se zašto?“ Međutim, pojedini mediji u regionu osporavaju tvrdnje da je riječ o poznatom novinaru.

Nastavi Citanje

U Trendu