Iako su građani Crne Gore činili svega 2,5 odsto ukupnog stanovništva nekadašnje Jugoslavije, udio crnogorskih kadrova u bezbjedonosnim službama bio je skoro desetostruko veći.
Do 1966. godine, kada je Uprava državne bezbjednosti (UDB-a) navodno “reformisana”, u Službi državne bezbjednosti Republičkog sekretarijata unutrašnjih poslova Crne Gore (SDB RSUP)-u vođeno je 40.885 dosijea za građane.
Kako je pisao Crnogorski nezavisni nedjeljnik “Monitor” još u oktobru 2009. godine, naša tajna služba tada je “radila” čak 25 odsto radno-sposobnog stanovništva.
“Od tog broja SDB RSUP-a je zadržao 11.673 personalnih i 448 drugih dosijea (za oko 10 odsto stanovništva Crne Gore), kao i 50.000 raznih izvještaja, analiza i drugih dokumenata. Samo jedan metar dokumenata tajne službe je predat arhivskim ustanovama, ostatak je spaljen – čime je možda zauvijek nestala mogućnost pouzdane rekonstrukcije crnogorskih trauma iz prošlosti (postrevolucionarni teror, Goli otok, prinudna kolektivizacija itd)”, pisao je “Monitor” tog oktobra 2009. godine.
Od tada do danas, za razliku od većine bivših komunističkih zemalja Crna Gora, u kojoj je došapnut’ i ono što jes’ i ono što nije agentima UDB-e bila “patriotska dužnost”, jedina je država koja nije otvorila dosijea tajnih službi, kako bi se suočila sa svojom veoma tamnom prošlošću.
Advokat Nikola Angelovski, pravni zastupnik najvećeg broja građana koji su tužili državu u slučaju zloglasnog portala “Udar”, podnio je 18. juna Skupštini peticiju za donošenjem Zakona o otvaranju dosijea i dokumenata civilnih i vojnih obavještajnih službi Crne Gore.
Potpisi se prikupljaju do 17. avgusta, a da bi ova peticija ušla u skupštinsku proceduru neophodno je prikupiti 6.000 potpisa.
PRESS: Crna Gora je jedina država Jugoistočne Evrope koja, nakon pada komunizma, nije otvorila dosijea tajnih službi. Šta nam to govori?
Angelovski: To nam govori da civilna kontrola nad službama bezbjednosti u Crnoj Gori nikada nije do kraja sprovedena i da neovlašćeni tajni nadzor nad građanima Crne Gore predstavlja osnov za dalje zloupotrebe u radu civilnih i vojnih obavještajnih službi (podvale targetiranim ljudima, kompromitovanja u sredinama u kojima žive i rade, pa i u javnosti, pritisci na njihove porodice, montiranje sudskih procesa, pa sve do fizičkog obračuna sa njima) i da su upravo ovakvo funkcionisanje bezbjednosnih službi u Crnoj Gori, koje je bilo bilo svojstveno autoritarnim režimima, međunarodni partneri Crne Gore prepoznali i uočili kao nepremostivu prepreku za njenu dalju integraciju u Evropsku uniju (EU). Tajne službe, pored svojih zakonskih nadležnosti, još od 1945. godine su zloupotrebljavale svoju moć koju su crpile iz servilnosti partijskim interesima i nedodirljivosti koju su im ovi interesi obezbjeđivali. Posljedica takve prakse njihovog rada su da mi i dalje imamo velike i duboke podjele u crnogorskom društvu.
PRESS: Šta će sve otvaranje dosijea donijeti našem društvu? Koje su to konkretne koristi?
Angelovski: Otvaranje dosijea i dokumentacije tajnih službi jedan je od prvih koraka u pravnom savladavanju autoritarne komunističke i tranzicione prošlosti, čiji je prvenstveni cilj da se žrtvama prethodne autoritarne vlasti i drugim građanima omogući uvid u ta akta i u imena i prezimena lica koja su takva akta o njima sačinjavala, a kako bi potpunije razumjeli sopstvene sudbine i mehanizme autoritarne vladavine.
Pored toga, ovakav način treba da omogući: lustraciju aktera i beneficijara prethodnog autoritarnog režima, rehabilitaciju žrtava, kao i naučno i drugo izučavanje autoritarne prošlosti. Time bi otvaranje tajnih službi prema građanima značilo zatvaranje dosijea protiv građana.
Smatram da država Crna Gora žrtvama takvih režima duguje otvaranje dosijea i dokumentacije, jer je namirenje toga duga temeljni princip, a nije taj princip broj dosijea i dokumentacije, a crnogorskom građaninu se otvara pristup dosijeima i dokumentacije kako bi mogao sagledati uticaj službe državne bezbjednosti na njegov život i na njegovu ličnu i porodičnu sudbinu. Ovo posebno jer svako kime se bavila politička policija ima pravo na potpuno sagledavanje posljedica tog bavljenja po njegov život, i ovdje je riječ o pravu da se spozna i razumije sopstvena i porodična prošlost u koju se političko-policijsko-staljinističkim modelom umiješala kao zla sudbina.
Pečat OZN-e, Foto:
PRESS: Da li bi otvaranje dosijea tajnih službi i na koje sve načine moglo doprinijeti u poboljšanje povjerenja građana u institucije, a naročito one tajne kao što su Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB), Obavještajno-bezbjedonosni direktorat (OBD)..?
Angelovski: Naravno, upravo zakonski uređeno pitanje otvaranje dosijea i dokumentacije je najbolji način za sprječavanje njihove neregulisane upotrebe. Dostupnost dosijea onome na koga se taj dosije ili dokumentacija odnosi nekada je i jedini način da se on odbrani od optužbi (pa i one o tome da je sarađivao sa političkom policijom na uštrb tuđih ljudskih prava) i da zaštiti svoja prava od povrede. Otvaranjem dosijea se sprječava, dakle, da nekadašnji instrumenti povrede prava to ponovo postanu, samo na drugi način.
Otvaranje dosijea je i sredstvo za sprječavanje manipulisanja dosijeima. Zakonitost je: ako se dosijei ne otvore, zloupotrebljava ih svaka vlast kojoj su dostupni.
Otvaranje dosijea i dokumentacije je konačno suočavanje građana Crne Gore sa istinom koja se u njima krije, kakva god ona bila, a koje je potrebno zarad suočavanja sa prošlošću i sistemima vrijednosti u okviru kojih su građani živjeli u vrijeme tih nedemokratskih režima. Iskustva postkomunističkih zemalja ukazuju da je otvaranje dosijea moćan mehanizam suočavanja sa nasljeđem autoritarne prošlosti i put ka uspostavljanju pravne države i pravde u tranzicionim demokratijama.
PRESS: Kakva su iskustva drugih država koje su otvorile dosijea tajnih službi?
Angelovski: Njemačka je prva evropska država koja je uredila pitanje otvaranja tajnih dosijea zloglasne službe Štazi, koja je djelovala na teritoriji Istočne Njemačke u periodu od 1945 do 1990. godine. Njemačka je uspostavila maksimalistička rješenja u pristupu ukupnoj problematici i sprovodila ih je uspješno, kako u smislu ostvarivanja lustracije, tako i u smislu ostvarivanja narušenih individualnih prava, a što se po tom modelu želi i postići ovim zakonom. Lično ne vidim nijedan razlog da i Crna Gora ne preuzme ovaj model i da ovo pitanje riješi na način kako je to uradio jedan veliki i civilizovani evropski narod i država.
Osim Njemačke, na sličan način ovo pitanje koje je optrerećivalo njihova društva nakon pada komunizma 1989. godine su riješile i Češka i Poljska, kao i svaka komunistička država Centrale i Istočne Evrope koja je pristupala Evropskoj uniji i kojoj se kao jedan od glavnih uslova prije njenog konačnog pristupanja postavilo ovo pitanje koje je morala riješiti u skladu sa do tada najboljom evropskom pravnom i društvenom praksom.
PRESS: Da li su opravdane tvrdnje da bi otvaranje dosijea samo produbilo podjele u našem društvu, te da li su one i koliko(ne)osnovane?
Angelovski: Ja bih takvim dušebriznicima ukazao da je upravoParlamentarna skupština Savjeta Evrope pozdravlila stavljanje dosijea tajnih službi na uvid javnosti u nekim bivšim komunističkim totalitarnim zemljama i da je ona poziva sve dotične zemlje da zainteresovanim licima, na njihov zahtjev, omoguće uvid u dosijee koji su o njima vodile nekadašnje tajne službe.
Upravo bih takve dušebrižnike pozvao da izađu na javne debate i da uz njih o ovoj temi govore eminetni stručnjaci iz svoje oblasti na jedan demokratski i civilizovani način, jer po mom mišljenju upravo otvaranjem javne diskusije o ovoj važnoj političko – društvenoj temi uz podršku medija, a u kojoj bi dominirali argumenti, a ne prazne priče, politikanstvo i floskule, omogućiće nam kao društvu da na jedan kompetentan i cjelovit način, u kojem bi se čule zainteresovane strane, dobijemo konačni i potpuni društveno-pravni odgovor na ovo značajno pitanje, a ovo posebno jer upravo Evropska unija od Crne Gore traži otvaranje dosijea bezbjednosnih službi, okončanje rehabilitacije i isplatu naknade oštećenim građanima.
Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB), crnogorska nasljednica nekadašnje UDB-e
PRESS: Nedavno ste pokrenuli peticiju da se u skupštinsku proceduru uvrsti Zakon o otvaranju dosije tajnih službi. Očekujete li opstrukcije i, generalno, po Vašem mišljenju, da li bi i kome to moglo da bude u interesu da opstruira i sabotira?
Angelovski: Predmet peticije i tog zakona je otvaranje po njemačkom modelu svih dosijea i dokumentacije koje su sve civilne i vojne službe bezbijednosti koje su djelovale na teritoriji Crne Gore sačinile i vodile o građanima, grupama građana i svim drugim pravnim oblicima organizovanja počev od 13. maja 1944. godine do dana stupanja na snagu ovog zakona i na način kako je to već uređeno njemačkim Zakonom o dokumentima službe državne bezbijednosti bivše Njemačke Demokratske Republike.
Zakonsko uređivanje predložene materije, trebalo bi da bude cjelovito, tako da obuhvata zakonom utvrđenu proceduru otvanja svih dosijea i dokumentacije koje su vodile sve civilne i vojne službe bezbijednosti.
Predloženi zakon zahtijevao bi i kompetentno i cjelovito sagledavanje svih zakonskih rješenja u pogledu kompatibilnosti sa važećim zakonskim i podzakonskim aktima, kojim je regulisana oblast djelovanja civilnih i vojnih obavještajnih službi i tajnosti podataka.
Ne vidim razloge za opstrukcije, a napominjem vas da je rok za potpisivanje peticije do 17. 08. 2024. godine, do kada se moraju sakupiti 6000 potpisa, a kako da bi ova peticija nakon toga ušla u skupštinsku proceduru.
PRESS: Kakav ishod očekujete od ove inicijative? Da li je, po Vašem mišljenju, zrelo vrijeme da i Crna Gora konačno uradi ono što su sve druge države oko nje, a naročito one koje teži da dostigne u EU?
Angelovski: Lično očekujem da će se ova peticija prikupiti i više od 6000 potpisa, da će građani Crne Gore ovom peticijom položiti ispit zrelosti i dokazati da mi pripadamo civilizovanim narodima Evrope koji su ovo pitanje riješili odmah nakon pada komunizma 1989. godine i da će svaki građanin Crne Gore, nakon uvida u njenu sadržinu, jasno vidjeti šta je njen cilj i sam odlučiti da li će je podržati, sa sviješću da njegov glas može da bude taj prvi i važni korak koji će nam omogućiti da na jedan transparentan i jasan način, kao građani Crne Gore, kažemo poslanicima u Skupštini da građani Crne Gore žele da se konačno riješi ovo izuzetno istorijski teško društveno političko pitanje uz kompetentno i cjelovito sagledavanje svih zakonskih rješenja u pogledu kompatibilnosti sa važećim zakonskim i podzakonskim aktima, kojim je regulisana oblast djelovanja civilnih i vojnih obavještajnih službi i tajnosti podataka.
Nebojša Medojević komentarisao je slučaj izgradnje zgrade u centru Podgorice, koja je prema ranijem pisanju dnevnika Vijesti plaćena 8,7 miliona a kupljena za potrebe više državnih institucija.
Zgrada u centru Podgorice
Kako navodi lider PZP-a, za ovaj predmet su vrlo zainteresovani Amerikanci i više puta su Vladimira Novovića pitali šta se dešava sa ovim predmetom, čak su i finansirali istraživačku priču koju je sporveo CIN CG
“Službenik SPO Goran Mitrović doveo je ovaj predmet skoro do kraja, kada je stigao do toga da se uhapsi Milan Miki Ivanović (Novi Volvox) i ekipa oko njega koja je ovo namjestila, Šuković mu je uzeo predmet i preko Bata Milića, tadašnjeg šefa ANB, završio da Mitrović ne dobije produženje dozvole za pristup tajnim podacima, da bi mogao da nastavi rad u SPO”, naveo je Medojević.
Kako dalje navodi,to je urađeno preko Dževada Kožara, koji po njegovom mišljnjeu stoji iza svih namještenih bezbjednosnih provjera kojima je po direktivi Predraga Šukovića uklonio službenike koji su profesionalno radili svoj posao i da učestvuju u njegovom biznisu naplaćivanja usluge da se predmet stavi u fioku i ne dira.
“Konkretno u ovom slučaju, Šuković je zaustavio istragu zato što je Milan Miki Ivanović (Novi Volvox) prema podacima ljudi u SPO i ANB, platio 500.000 eura Šukoviću da to drži u fioci. Ivanović je potpuno kontrolisao Bata Milića, a sada preko Sretena Kankaraša kontroliše i novi sastav ANB i istraga je stopirana. Sreten Kankaraš i ljudi iz PES mu vraćaju uslugu jer je finansirao PES i davao novac Kankarašu i Spajiću, a što su potvrdili Ivanovićevi partneri”, otkriva Medojević.
Ovaj predmet je primjer tvrdi Medojević kako korupcija i dan danas štiti DPS strukture, a sve u saradnji djelova PES-a, Sretana Kankaraša, DPS-a, Šukovića i struktura u ANB-u.
“Ali se postavlja ključno pitanje, šta radi Novović, zašto ćuti i je li on sa Šukovićem u tal?
Izgleda da će predmet oznake KTRS 164/20 (kao i još neki) koštati ljude u SPO i SDT isto kao pojedini predmeti Katnića i Čađenovića, kada dođe neki novi GST i novi šef SPO”, zaključuje Medojević objavu na mreži Fejsbuk.
Na Izbornoj skupštini Saveza novinara Srbije i Crne Gore održanoj juče u Podgorici jednoglasno je za novog predsjednika SNSCG izabran Budimir Ničić iz Medija centra u Čaglavici na Kosovu i Metohiji.
“Duga i neprekinuta tradicija je obaveza i poziv na odgovornost. U narednom periodu radimo na jačanju profesionalnih kapaciteta, obrazovanja mladih novinara, kao i da razmenjujemo radionice koje idu u korak sa razvojem tehnologije i novih medija. Naravno, nikada ne smemo zaboraviti prava i zaštitu novinara, od angažovanja advokata do zaštite prava na evropskom nivou“, izjavio je Ničić nakon izbora.
Na zahtjev Udruženja noivinara Srbije i Udruženja novinara Crne Gore zakazana je izborna skupština Saveza novinara Srbije i Crne Gore. Izbornoj skupštini SNSCG prisustvovalo je 12 predstavnika Udruženja novinara Srbije i Udruženja novinara Crne Gore. Skupština je održana u sali Srpske kuće u Podgorici.
Na početku sjednice predsjedavajući Živojin Rakočević je upoznao prisutne sa odlukama UO UNCG i UNS-a o tome ko će ih predstavljati na skupštini, a saopštio je i razloge za održavanje sastanka, odnosno da je neophodno izabrati nove predstavnike kako bi Savez nesmetano nastavio rad.
Članovi SNSCG
Ispred UNS-a to su: Budimir Ničić, Zorica Đoković, Dubravka Nikolić, Goran Avramović, Edib Honić, Nino Brajović i Živojin Rakočević.
Isptred UNCG bili su prisutni: Tihomir Burzanović, Ivan Milošević, Jovan Eraković, Veliša Kadić i Željko Šaponjić.
Predsjedavajući je utvrdio da postoji kvorum za odlučivanje i naglasio je da se danas bira predsjednik SNSCG, kao i Nadzorni odbor.
Naglašeno je da je SNSCG jedna od rijetkih organizacija koja je nakon raspada zajedničke države očluvala jedinstvo. Dogovoreno je da ubuduće SNSCG što aktivnije radi na afirmaciji dva udruženja i kandidovanju zajedničkih projekata na domaćim i međunarodnim konkursima.
Predsjednik opštinske organizacije Udruženja boraca ratova 1990-1999 iz Nikšića, za naš portal dao je izjavu kojom poziva da u ponedeljak 24 marta građani Nikšića ali i svi oni koji cijene žrtve div junaka koji su položili svoje živote za odbranu otadžbine, dođu i poklone se sjenima neumrlih.
Mi smo dužni da im odajemo počast ne samo na dan 24 marta kada je počela zločinačka agresija na našu SRJ, već svakog dana , jer žrtva heroja se ne smije zaboraviti – istakao je Đurković
Zaborava ne smije biti, jer kultura sjećanja koju moramo njegovati upravo je jedini način da nam se slične stvari ne ponove u budućnosti, a naš srpski narod je doživio mnoga stradanja jer smo vođeni uvjerenjem da se neke stvari ne mogu ponoviti iznova doživljavali pogrome i genocid.
Zato još jednom pozivamo da se u ponedeljak okupimo u što većem broju kako bi poslali poruku sjećanja, mira ali i poruku da hrabrost div junaka nikada neće biti zaboravljena – zaključio je Blažo Đurković u izjavi za naš portal