Connect with us

Društvo

Danas 25 godina od zločina u Murinu, DPS i Đukanović nisu ni cvijet da položili

Published

on

Danas se navršava 25 godine od NATO bombardovanja Murina, malog mjesta u opštini Plav u Crnoj Gori, kada je stradalo šest civila, od čega troje djece.

NATO avijacija je, tog 30. aprila 1999. godine, bez ikakve objave i objašnjenja sa desetak projektila bombardovala most na Limu u samom centru naselja. Stradali su civili koji ni na koji način nisu učestvovali u ratnim dejstvima, među njima dvije djevojčice i jedan dječak.

Poginuli su učenici Osnovne škole “Petar Dedović” Miroslav Knežević (13), Olivera Maksimović (12) i Julijana Brudar (10), radnik škole Vukić Vuletić, penzioner Manojlo Komatina i domaćica Milka Kočanović.

U napadu su teško povrijeđeni Željko Belanović, Svetlana Zečević i Tina Milović, a lakše Mirko Šoškić, Danilo Jokić, Vasko Čejović, Slobodan Mirosavljević i Slavko Mirković.

Most na Limu je oštećen , a nije bilo nijedne kuće u okruženju koja nije pretrpjela štetu. Stradali su i pogon tekstilne konfekcije, stari hotel, mjesna prodavnica, kao i Dom kulture.

Branko Brudar, otac stradale Julije, posle je ispričao da i danas osjeća krivicu zbog svega.

Do 1999. Branko Brudar je sa suprugom i ćerkama Julijom i Teodorom živio u Prištini. Međutim, priča da je u Prištini vladao haos, kroz grad su prolazili vojska i policija, uveče teroristi OVK, uz stalno bombardovanje.

– Mi smo djecu prebacili prvo u Obilić kod babe i dede, oni su inače rodom iz Murine, i onda je i tamo postalo nemoguće, svaku noć su djeca bivala depresivna, morali su da provode noć u podrumu… onda sam ja dobio poziv za mobilizaciju i onda sam predložio da ih prebacimo Murinu. Računao sam – zabačeno je, nema vojske, nema strateški značaj i onda sam organizovao prevoz, prebacio ih tamo, ostala je baba sa njima, i onda sam, kad sam otišao na granicu, nekako bio opušten, siguran. Čuo sam se sa ocem, koji je bio u Beogradu, kaže: ‘Sine, ne znam šta da ti kažem, dovedi ih ovamo, ali ovde biju Straževicu, sve se trese’, i onda kažem: Ajde, ipak, selo je selo. I to ti je bila greška – ispričao je Branko.

U Murinu su sa babom ostale Julija i Teodora Brudar i njihove dvije sestre od tetke Olivera i Ivana Maksimović.

– Prvo su rekli da su poginule sve četiri, onda sam sutradan tražio da me odvezu, otišao za Murino i šta da kažem. U međuvremenu sam saznao da su dvije djevojke starije poginule, to su sestre od tetke, Olivera i Julija. Ivana i Teodora su preživjele igrom slučaja, zaostale su malo. Njih četiri htjele su da odu do nešto da kupe za kolače, i onda, kako su ušle u prodavnicu, ove dve su malo zakasnile, a jedan projektil je pao baš na prodavnicu, jedan na most. Tako da su Miroslav, Juca i Olivera raskomadani – priseća se Branko Brudar jezivih događaja od 30. aprila.

Tog 30. aprila Mirko Knežević sa suprugom bio je u obližnjem selu. Njihov sin Miroslav ostao je u Murinu.

– Kad se smračilo predveče, pošli smo preko Rženice, ali ne daju da priđemo, pitam ja njih šta je bilo s decom. Kaže sva su djeca murinska kod Novice Zogovića u šumu gore sklonjena, ali prevariše me, u stvari on je poginuo. I sutradan mi kaže: ‘Treba da ideš u Berane.’ Kad je stigao ključar, kaže mi: ‘Imaš li ti moći i snage da izdržiš’, i imam šta da vidim, nije se moglo verovati da to može da se danas desi, u ovo vreme civilizovanog svijeta – kaže Mirko Knežević.

Mada je pomenu svakog 30. aprila, varošica Murino na severu Crne Gore danas je nekako zaboravljena od svih. Rijetko se pojavi u novinskim i televizijskim izvještajima, a vijence na grobove stradalih jedini polažu predstavnici srpskih partija u Crnoj Gori.

Društvo

UNCG povodom 3. maja, Dana slobode medija: Novinarska solidarnost temelj naše profesije

Published

on

Povodom 3. maja – Svjetskog dana slobode medija Udruženje novinara Crne Gore uputilo je čestitku svim novinarima, redakcijama, urednicima i udruženjima novinara istakavši da novinarima u Crnoj Gori niko ne garantuje sigurnost, autonomiju i dostojanstvo koje je imala ova nekada ugledno zanimanje. U vremenima brojnih izazova važna je odgovornost, profesionalizam i posvećenost istini, što su temelji kredibilnosti medijskog prostora.

Podsjećamo da je Crna Gora na Svjetskom indeksu slobode medija, za ovu godinu, napredovala za tri pozicije, pa je sada na 37. od 180 zemalja svijeta.

U izvještaju, koji je objavila međunarodna organizacija Reporteri bez granica (RSF) povodom 3. maja – Svjetskog dana slobode medija, navodi se da Crna Gora nastoji da se pridruži Evropskoj uniji, a vladajuća koalicija, koja je preuzela vlast 2023. godine, uskladila je nacionalno zakonodavstvo sa evropskim standardima.

Takođe, u bazi Safe Journalist zabilježena su 24 incidenta, što je značajno više u odnosu na predhodnu godinu, kada ih je bilo 16.
Novinarska olidarnost trebala bi biti temelj svakog d‌jelovanja., a stalno zalaganje za prava, sigurnost i profesionalne standarde je zajednička. Samo solidarni između sebe možemo da gradimo medijsku scenu koja služi javnom interesu i čuva slobodu govora.
Ovo je prilika da se uputi i apel vlastima, ali i opozicikji da moraju garantovati siguran ambijent za rad novinara i novinarsku autonomiju.
Takođe smo svjedoci smo da se novinari i novinarke u Crnoj Gori sa lošim socio-ekonomskim položajem sa neadekvatim primanjima i pod stalnim pritiskom vlasnika medija i politike.

Zabrinjava nekolegiojalnost i nedostatak solidarnosti među novianrima, medijima i udruženjima medija.

Sve ovo utiče na pad novinarskog profesionalnizma, autocenzuru i direktno se odražava na pad povjerenja u novinare i medije.
UNCG podržava aktuelnu vlast , opoziciju i NVO koje se bave medijima da novinarima i novinarkama stvore i garantuju da rade svoj posao slobodno, profesionalno i bez policijskog obezbeđenja i straha za goli život i minimum egzistencije.

Predsjednik UNCG Tihomir Burzanović
Sekretar UNCG Ivan Milošević

Podgorica, 2.maja 2025.g.

 

Nastavi Citanje

Društvo

Novo ruho Rumijske crkve

Published

on

PIŠE: o Jovan PLAMENAC

Ove godine slavimo jubijej crkve Svete Trojice na Rumiji – 20 godina od njenog obnovljenja.
Juče smo u njoj odslužili redovnu jednomjesečnu Liturgiju, a potom je prefarbali, tako da je sinula u svoj svojoj ljepoti. Posljednji put je prefarbana nakon što su po njoj bili isctali grafite „UČK“, „Ovo je Albanija“ i slično, 2012. godine.

Rumijska crkva je, po svoj prilici, najoklevetanija crkva na svijetu. Bogoborni trodecenijski režim u Crnoj Gori, koji je sam sebe srušio nakanom da Crkvi otima imovinu, sve vrijeme, pomoću svojih aktivista, poslanika, medija, ali i dijela naroda u kojem je svojom monstruoznom propagandom razbuktao mržnju prema Srbima i Srpskoj pravoslavnoj crkvi, iz svojih bolesnih političkih razloga, plasirao je bezočnu laž da je obnovljena Rumijska crkva devastirala kult Svetog Jovana Vladimira i narušila barski međuvjerski sklad i Istina je suprotna: obnova crkve Svete Trojice je ispunjenje zavjeta predaka naroda podrumijskog kraja tri konfesije da crkva bude vraćena na vrh Rumije. Upravo vođeni tim najsilnijim zavjetom u Crnoj Gori, koji potiče iz vremena kada je u ovom kraju živio samo pravoslavni narod, oni su stotinama godina na Trojčindan, sa dubokim poštovanjem prema svojim pravoslavnim precima, u litiji koju je, kao i danas, predvodio pravoslavni sveštenik, u jedinstvu sa članovima porodice Andrović, čuvarima drevnog krsta Svetog Jovana Vladimira, iznosili po kamen, ne besmisleno, nego sa smislom, nadom i vjerom, da će onda kada se tu sabere dovoljno kamenja crkva biti vraćena.

I kada je ovaj zavjet ispunjen, kao čir, kao vulkan, prokuljalo je zlo mržnje Crnom Gorom. Ono je sve vrijeme podgrijavano i sasvim je moguće da su grafiti ispisivani po Rumijskoj crkvi djelo režimske tajne policije i njegovih aktivista. To zlo je i danas živo, kao tekovina vladavine trodecenijskog režima, ali i kao mjera njegovog prisustva u današnjem političkom, kulturnom, duhovnom i medijskom životu Crne Gore.
A Rumijska crkva, kao da su je bezočne klevete očvrsle, živi svoj divni život. Svakog mjeseca u njoj se Bogu prinosi služba. Na Liturgiji juče bilo nas je 37, iako je bio radni dan. Skoro pola hodočasnika ostalo je da pomognu pri uređenju crkve, među njima i dva mladića, Bjelopoljac i Pljevljak, koji nijesu ni znali da će biti rada na crkvi. Juče je na Litirgiji na Rumiji bila i beba koja danas puni 15 mjeseci, izvjesno najmlaći rumijski hodočanik. Otac joj je Čeh a majka Srpkinja iz Loznice.

Nastavi Citanje

Društvo

Medojević: Da li su Šuković i Novović korumpirani?

Published

on

Nebojša Medojević komentarisao je  slučaj izgradnje zgrade u centru Podgorice, koja je prema ranijem pisanju dnevnika Vijesti plaćena 8,7 miliona a kupljena za potrebe više državnih institucija.
Zgrada u centru Podgorice
Kako navodi lider PZP-a,  za ovaj predmet su vrlo zainteresovani Amerikanci i više puta su Vladimira Novovića pitali šta se dešava sa ovim predmetom, čak su i finansirali istraživačku priču koju je sporveo CIN CG
“Službenik SPO Goran Mitrović doveo je ovaj predmet skoro do kraja, kada je stigao do toga da se uhapsi Milan Miki Ivanović (Novi Volvox) i ekipa oko njega koja je ovo namjestila, Šuković mu je uzeo predmet i preko Bata Milića, tadašnjeg šefa ANB, završio da Mitrović ne dobije produženje dozvole za pristup tajnim podacima, da bi mogao da nastavi rad u SPO”, naveo je Medojević.
Kako dalje navodi,to je urađeno preko Dževada Kožara, koji po njegovom mišljnjeu stoji iza svih namještenih bezbjednosnih provjera kojima je po direktivi Predraga Šukovića uklonio službenike koji su profesionalno radili svoj posao i da učestvuju u njegovom biznisu naplaćivanja usluge da se predmet stavi u fioku i ne dira.
“Konkretno u ovom slučaju, Šuković je zaustavio istragu zato što je Milan Miki Ivanović (Novi Volvox) prema podacima ljudi u SPO i ANB, platio 500.000 eura Šukoviću da to drži u fioci. Ivanović je potpuno kontrolisao Bata Milića, a sada preko Sretena Kankaraša kontroliše i novi sastav ANB i istraga je stopirana. Sreten Kankaraš i ljudi iz PES mu vraćaju uslugu jer je finansirao PES i davao novac Kankarašu i Spajiću, a što su potvrdili Ivanovićevi partneri”, otkriva Medojević.
Ovaj predmet je primjer tvrdi Medojević kako korupcija i dan danas štiti DPS strukture, a sve u saradnji djelova PES-a, Sretana Kankaraša, DPS-a, Šukovića i struktura u ANB-u.
“Ali se postavlja ključno pitanje, šta radi Novović, zašto ćuti i je li on sa Šukovićem u tal?
Izgleda da će predmet oznake KTRS 164/20 (kao i još neki) koštati ljude u SPO i SDT isto kao pojedini predmeti Katnića i Čađenovića, kada dođe neki novi GST i novi šef SPO”, zaključuje Medojević objavu na mreži Fejsbuk.

Nastavi Citanje

U Trendu