Connect with us

Glas naroda

Pavićević: Duška Jovanovića je ubila vlast Crne Gore, nakon ubistva desila se opstrukcija državnog tužilaštva!

Published

1 year ago

on

“Duška Jovanovića je ubila vlast Crne Gore. Nije postojala u vrijeme ubistva neka suprostavljena struktura, medijska, konkurentska pa da ga je ona ubila. Dušku Jovanoviću je Dan služio da prenosi poruku da u Crnoj Gori postoji jedan veoma organizovani kriminal i da to građani imaju priliku da shvate i pročitaju“, rekao je gostujući u emisijji Kontroverza Mladena Stojovića, policijski funkcioner Vladan Pavićević koji je dugo godina kao jedini licencirani privatni detektiv u Crnoj Gori, ujedno i zet ubijenog Jovanovića, vodio privatnu istragu o ovom zločinu.

On je ocijenio da je nakon ubistva Jvanovića bio evidentatno nečinjenje polciije i opstrukcije tužilaštva.

“Nakon ubistva imamo opstrukciju državnog tužilaštva koje je išlo onom onom linijom “polako, neće niko uteći… uradićemo izvještaš sjutra, prekosjutra”… To su simptomi opstrukcije, dnosno dezavuisanja same istrage i eklatantan primjer da su napravljeni namjerna nečinjenja zbog kojih imamo neuralgičnu situaciju da ne možemo da pokrenemo stvari sa mrtve tačke“, rekao je Pavićević.

On je istakao da su bliski kontakti i podrška koju je uživao na više međunarodnih adresa u svojoj medijskoj borbi protiv mafije, prije svega od strane nekadašnjeg ambasadora Ujedinjenog kraljevstva u Beogradu Ričarda Kroforda ali i generalnog sekretara UN Kofija Anana, ubrzali su pripremano ubistvo osnivača, direktora i urednika Dana.

Pavićević je na opasku autora emisije Mladena Stojovića da se iz svega navedenog može zaključiti da ovaj zločin ima elemente državnog terorizma odgovorio potvrdno.

„Da, zločin ima sve elemente državnog terorizma i političku pozadinu koja nikada nije ispitana, da li zbog toga što ljudi nisu smjeli, ili nisu znali to ostavljam sudu javnosti“, odgovorio je Pavićević i dodao „Duškovo ime se nalazi među istaknutim i znamenitim ličnostima koje su stradale na ovakav način. Dok se to ne riješi Crna Gora može samo da tavori tu gdje jeste“.

Pavićević je prokoemntarisao i ulogu bivše predsjednice Vrhovnog suda i u vrijeme ubistva Jovanovića Vrhovne državne tužiteljke Vesne Medenice.

„Da neko ne pomisli da imam nešto lično protiv nje. Ne, ona je samo izvršavala ono što joj je bila obaveza. Ona nije odgovarala za ono što je javno saopštila. Ona je nedavno, u jednoj emisiji, oštro se suprostavila određenim ljudima koji kako je navela „vedre i oblače“ u pravosuđu. Ne znam na koga je mislila, ali ona je rekla da će da procijeni kada je trenutak da saopšti pojedine detalje iz mjera tajnog nadzora. To je apsolutno dovoljno elemenata da joj se stave lisice na ruke i da se liši slobode, po nalogu tužilaštva i suda. Imamo određene izjave gdje su tužilaštvo i sud pasivno reagovali“, rekao je Pavićević uz opasku da je tužilaštvo počelo da reaguje drugačije i adekvatno u periodu kada je na njegovom čelu bila Maja Jovanović.

O je naglasio da bi se rasvjetljavanje ubistva Duška Jovanovića moglo nastaviti u krivično-pravnom dijelu, neophodna je politička volja.

„Ta volja mora da dođe sa pozicija nosilaca najviših državnih funkcija, ali ona se još ne dešava“, dodao je Pavićević.

On je podsjetio da je Milo Đukanović kao premijer Crne Gore u Skupštini 2013. godine izjavio da je Duška Jovanovića ubila „osoba koja je imala najviše interesa“ označivši kao takvog bivšeg predsjendika SRJ i premijera Srbije Vojsilava Koštunicu.

„Označio je vrh države Srbije, označio je Vojsku, govoreći da je navodno vojna obavještajna služba pomogla Vojislavu Koštunici da ubije Duška Jovanovića. Na tako izrečene stavove Koštunica je energično reagovao  i u tom odgovoru sasvim je jasno ukazao ko je zapravo ubio Duška Jovanovića. Na tako iznesene tvrdnje, valjda je bilo logično da Vrhovni državni tužilac, kako god se on zvao, pozove Mila Đukanovića i sasluša ga. Naravno, to nije niko uradio. U nekim obraćanjima on je objašnjavao da su to poliitčki stavovi. Tako krupne riječi koje je Đukanović izgovorio su prošle kako su prošle. Ublažene i relativizovane“, rekao je Pavićević i poručio: Ali nije to tek tako prošlo. Mi znamo ko stoji iza ubistva Duška Jovanovića, i to ćemo dokazivati i dokazati.

On je podsjetio da je u vrijeme ubistva Duška Jovanovića na čelu Službe državne bezbjednosti koja je kasnije reformisana u ANB, stajao Duško Marković.

„Na pitanje koje je Danijela Pavićević u svojstvu poslanice SNP-a u Skupštini postavila Dušku Markoviću, on je saopštio da je bio upoznat da je Dušku Jovanoviću bio ugrožen život, da mu je prijetila smrtna opasnost. Ni na tako iznijete stavove nekadašnjeg šefa DB-a nije ga niko pozvao da saopšti u svojstvu svjedoka sve okolnosti kako, što i od koga. Tu je ključ rasvjetljavanja ubistva. Da li je to rekao nesvjesno, ili u njemu proradila savjest pa se tako izrazio, prije bih na ovo drugo pomislio. Nakon tih riječi, Duško Jovanović je rekao da nije više dužan porodici Jovanovića, odnosno Danijeli Pavićević da saopštava nikakve podatke jer njegova odgovornost u tom dijelu ne postoji“, rekao je Pavićević.

On je kazao da Duško Marković obavezan da saopšti na koji je način pripreman materijal, opserviran Duško Jovanović, čiji su bili interesi za taj nadzor, kako se vodio tajni dosije o njemu i čiji je bio interes da se Jovanović ubije.

„Ako je Dušku Jovanoviću prijećeno smrtno, kao što je rekao Marković, onda je bio obavezan da zaštiti njegov život. On to nije uradio. Iznijetu konstataciju da je Duško Jovanović imao policijsko obezbjeđenje, je notorna laž“, poručio je Pavićević dodavši da Jovanović nikada nije imao policijsku zaštitu.

On se podsjetio da se Marković osvrnuo na dolazak kriminalnih struktura na poziv Sedme uprave i pomenuo nekadašnjeg vođu Zemunskog klana Ljubišu Buhu Čumeta.

„Čume je i meni prijetio, jer sam zaštiti Duška Jovanovića 2003. godine“, rekao je Pavićević podsjetivši da se iskaz nekadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Andrije Jovićevića o dolasku Čumeta i Zemunaca u Podgoricu.

„Oni nisu došli na poziv nekakve privatne organizacije u Crnoj Gori, već na poziv Sedme uprave Državne bezbjednosti MUP-a Crne Gore i vozili su automobilom bišveg zamjenika ministra mUPa Boškovića. Kada sma došao do tih podataka, ja sam trpio ozbiljne prijetnje. Te prijetnje su dokumentovane, te prijetnje su saopštene tamo gdje treba da na zakonit način. Čume i Zemunci su se nakon toga preselili iz Podgorice u vilu Stanka Subotića Caneta na Sveti Stefan. Toliko o okolnostima o kojima je govorio Duško Marković, a saopštavao da je upozoravao Andriju Jovićevića o ugroženosti Duška Jovanovića. To Jovićević nikada nije potvrdio i to treba da saopšti Marković jasno i glasno, da mu savjest proradi i da skine teret sa sebe i da saopšti kako je ubijen Duško Jovanović“, poručio je Vladan Pavićević.

Pavićević je opisao i pod kojim okolnostima se Duško Jovanović odlučio da napusti državnu službu i funkciju direktora Uprave javnih prihoda koju je obavljao do 1997. godine.

„Duško mi je ispričao epizodu kada ga je u kabinetu Mila Đukanovića sačekao i Veselin Barović. Bila su tu i još neka lica, ali je Barović bio karakterističan između ostalog i zato što mu obratio zavaljen u fotelji sa tompusom riječima „komšo zašto ćeš da radiš ovakve stvari, praviš nam probleme, ovo je državni posao“, ispričao je Pavićević nakon što je podsjetio da se Jovanović usprotivio švercu cigareta. „Duško Jovanović to nije mogao da prihvati kao realnost, to se nije uklapalo u njegov profil ličnosti koji je bio potpuno suprostavljen takvim anomalijama. Sve što je mogao da kaže je da on više neće obavljati funkcije u timu koji predvodi Milo Đukanović“.

Pavićević je podsjetio da je Duško Jovanović upravo u tom periodu dobio veliki stan od Vlade koju je predvodio Milo Đukanović.

„Nakon svega, on je taj stan i to rešenje vratio“, rekao je Pavićević.

Izvor: A plus

Povezane teme:
Nastavi Citanje
Klikni za komentar

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Društvo

SDT formiralo predmet protiv Miodraga Lakovića na osnovu navoda Vanje Ćalović Marković

Published

2 weeks ago

on

May 31, 2025

By

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) formiralo je predmet povodom navoda koje je iznijela izvršna direktorka Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS), Vanja Ćalović Marković, protiv predsjednika skupštinskog Odbora za bezbjednost i odbranu, Miodraga Lakovića.

Iz MANS-a je u četvrtak SDT-u dostavljena zvanična krivična prijava, uz prateći link sa sjednice Odbora održane 20. maja, na kojoj je Ćalović Marković iznijela ozbiljne optužbe i sumnje u vezi sa radom Lakovića u periodu dok je obavljao funkciju šefa Sektora za borbu protiv droge Uprave policije.

Ona je, između ostalog, navela da je Laković, u vrijeme kada je obavljao tu funkciju (2004–2015), „žmurio“ na prekookeanski šverc kokaina tokom uspona kriminalnih klanova Darka Šarića i pokojnog Dragana Dudića Frica. Takođe je tvrdila da Laković, uprkos funkciji i raspoloživim informacijama, nije dijelio podatke o pošiljkama droge koje su godinama pristizale u Kotor sa međunarodnim partnerima.

Povodom formiranja predmeta, oglasio se i sam Laković, koji je na društvenoj mreži X poručio da je spreman da sarađuje sa Tužilaštvom.

– Kako vidjeh sebe na naslovnici, nalazim za shodno da pozovem SDT da detaljno i objektivno provjeri sve navode MANS-a, te se u tom smislu stavljam na raspolaganje i za poligrafsko ispitivanje, kako na ove, tako i na bilo koju drugu temu – naveo je Laković.

Nastavi Citanje

Društvo

Ćalović Marković: Dok građani godinama čekaju pravdu, dvije presude u korist Jelene Perović su saopštene, zanimljivo, istog dana

Published

2 weeks ago

on

May 31, 2025

By

Sudovi su bili više nego ažurni u slučajevima u kojima je jedna od stranaka u postupku bila bivša direktorica Agencije za sprečavanje korupcije (ASK) Jelena Perović, pa su juče saopštili dvije presude u njenu korist.

Tako je Upravni sud juče objavio saopštenje o presudi koju je donio 16. maja, po zaključenju rasprave po tužbi te javne funkcionerke protiv Savjeta ASK zbog nezakonite smjene.

Samo tri dana ranije – 27. maja, iz institucije kojom rukovodi Miodrag Pešić ”Vijestima” je odgovoreno da je “rasprava u tom predmetu zaključena 16. 5. 2025. godine i odluka će biti donijeta u zakonskom roku od 30 dana”.

Rokove je poštovao i Osnovni sud i sudija Dragana Lubarda, pred kojom su u ponedjeljak 26. maja podgorički tužioci i odbrana Perović iznijeli završne riječi. Ona je juče prvostepeno presudila da Perović nije utajila poreze prilikom prodaje stana od 87 metara kvadratnih na Cetinju koji je dobila po povoljnim uslovima.

“Ovaj slučaj pokazuje neobično veliku efikasnost sudstva. Dok građani godinama čekaju na pravdu, dvije presude u korist Perović saopštene su, zanimljivo, istog dana”, kazala je “Vijestima” direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS), Vanja Ćalović Marković.

Viši sud u Podgorici je nedavno potvrdio optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) protiv bivše direktorice Agencije za sprečavanje korupcije i njene bivše pomoćnine Nine Paović za krivična djela zloupotreba službenog položaja i produženo krivično djelo falsifikovanje službene isprave…

Ćalović Marković je pitala i koliko ‘‘ovakvih slučajeva treba da se desi da bi aktuelna vlast konačno počela da se bavi vetingom pravosuđa’’.

“Presude u korist Perović najbolji su dokaz da nova vlast nije na vrijeme sprovela obećane antikorupcijske reforme. Umjesto suštinskih promjena i izgradnje nezavisnih institucija, fokus jednih je bio na partijskom uhljebljavanju, a drugih na sve češćem imenovanju ljudi iz prethodnog režima na ključne pozicije. Više puta smo upozoravali da će odlaganje reformi imati upravo ovakve posljedice. Međutim, obećanja o borbi protiv korupcije su brzo izblijedjela kada su fotelje postale važnije od principa”, kazala je Ćalović Marković.

Ona je istakla da nije dovoljno da borba protiv korupcije ostane samo parola sa predizbornih skupova.

“…Jer građani zahtijevaju konkretnu akciju, odlučnost i jasan raskid s kompromitovanim kadrovima. Ako se neophodne reforme ne sprovedu i to što prije, plašimo se da će i drugi važni postupci pokrenuti protiv visokih funkcionera prethodnog režima imati sličan epilog. Zato ova presuda treba da bude jasan alarm za novu vlast da konačno prestane sa kalkulacijama i počne s pravim promjenama i reformama”, ocijenila je direktorica MANS-a.

Sudija podgoričkog Osnovnog suda Dragana Lubarda saopštila je juče da Perović nije morala da plati porez državi nakon prodaje stana na Cetinju, obrazlažući to tvrdnjom da u tom trenutku bivša direktorica ASK nije imala drugih nekretnina.

“Iz dokaza koji su provedeni, a to su prije svega vještačenja geodestske struke, vještačenja ekonomsko-finansijske struke, sud je utvrdio da je Jelena Perović u tom periodu samo imala tu nepokretnost kojom je raspolagala i kojom je imala pravo da raspolaže. Shodno Zakonu o porezu, Perović nije imala obavezu plaćanja ove vrste poreza, s obzirom da je na taj način riješila svoje stambeno pitanje i nije imala drugih nepokretnosti upisanih na svoje ime kojima bi u tom periodu raspolagala. Ovakav zaključak proiziazi i od stava Poreske uprave koja je u ranijem postupku, tj. inspekcijskom nadzoru izjasnila da nije postojala nijedna njena poreska obaveza”, objasnila je Lubarda.

Podgoričko Osnovno državno tužilaštvo (ODT) odmah je najavilo da će uložiti žalbu na tu presudu, precizirajući da su “razlozi koje je prvostepeni sud naveo u oslobađajućoj presudi pogrešno i nepotpuno utvrđeni”.

“…A posebno činjenica da okrivljena navodno nije imala drugih nepokretnosti upisanih na svoje ime kojima bi u tom periodu raspolagala, iako iz provedenih dokaza na glavnom pretresu proizilazi da je u spornom periodu bila vlasnik nepokretnosti-stana, površine 69 kvadrata u Podgorici, koji je stekla kupovinom”, piše u saopštenju podgoričkog ODT.

Prema izvještajima o imovini i prihodima, dostupnim na sajtu ASK, Perović je u aprilu 2019. prijavila promjenu veću od 5.000 eura – kupovinu stana od 69 kvadrata, ali i stambeni kredit. Dva mjeseca kasnije prijavljuje “prodaju imovinskog prava za kupovinu stana iz ugovora o kupovini stana pod povoljnim uslovima”, koja se odnosi na stan od 87 kvadrata na Cetinju.

ODT je po službenoj dužnosti pokrenuo postupak protiv Perović, nakon što je Osnovni sud u ljeto prošle godine donio prvostepenu presudu po tužbi države da je bivša direktorica ASK dužna da u budžet vrati više od 58.000 eura sa kamatama, jer je stan po povoljnim uslovima dobila za nepunih 32.000, pa prodala za 73.000.

Prema izvještajima o imovini i prihodima, dostupnim na sajtu ASK, Perović je u aprilu 2019. prijavila promjenu veću od 5.000 eura – kupovinu stana od 69 kvadrata, ali i stambeni kredit. Dva mjeseca kasnije, prijavljuje „prodaju imovinskog prava za kupovinu stana iz ugovora o kupovini stana pod povoljnim uslovima“, koja se odnosi na stan od 87 kvadrata na Cetinju

Upravni sud Crne Gore poništio je odluku Savjeta ASK o razrješenju Perović i naložio tom tijelu da donese novu, zakonitu odluku.

“Tuženi organ će u ponovnom postupku, vodeći računa o razlozima iz ove presude, saglasno Zakonu o upravnom sporu, donijeti novu, zakonitu odluku”, piše, prema informacijama “Vijesti”, u presudi.

Perović je, nakon razrješenja u ljeto prošle godine, tužila Savjet ASK, tvrdeći da su tokom njene smjene povrijeđene odredbe upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđeno stanje i pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

Savjet ASK je jednoglasno smijenio Perović 15. avgusta prošle godine. Odmah nakon što je ta odluka donijeta, na sajtu ASK objavljeno je saopštenje bivše direktorice u kome tvrdi da je njena smjena “politički motivisana” i da “političke partije u čije ime većina članova Savjeta sprovodi plan za njeno razrješenje, očigledno imaju obećanje nekažnjivosti za mnoga krivična djela”.

Perović je pobrojala i povrede koje je, kako tvrdi, napravio novi Savjet ASK.

Navodi se da je Savjet morao da je poziva na sjednice, koje su sazivane mimo pravila, da nije smio da izabere zamjenika predsjednika…

U saopštenju Upravnog suda se navodi da bivšoj direktorici “nije omogućeno da se izjasni u odnosu na razloge zbog kojih je osporenom odlukom razriješena dužnosti”.

“Nije sporno da se dnevni red sjednice Savjeta utvrđuje na sjednici (član 14 stav 1 Poslovnika o radu Savjeta Agencije za sprečavanje korupcije), kao što je to učinjeno u konkretnom slučaju, kada su članovi Savjeta, nakon uvida u dokumentaciju o izvršenom inspekcijskom nadzoru, konstatovali postojanje razloga za razrješenje direktorice Agencije iz člana 98 stav 1 tačka 4, a u vezi sa članom 9 stav 1 i 2 Zakona o sprečavanju korupcije, a koji se odnose na povredu odredbi Zakona i pravila o radu Agencije i obavezu javnog funkcionera da svoju funkciju vrši na način da javni interes ne podredi privatnom, kao i da ne izazove sukob interesa u vršenju javne funkcije. Međutim, kako je na istoj sjednici, bez prethodnog upoznavanja tužilje, pokrenut postupak njenog razrješenja i donijeta odluka, to je Sud zaključio da istoj nije bila data mogućnost da učestvuje u postupku njenog razrješenja i izjasni se o činjenicama relevantnim za odlučivanje, budući da je izjašnjenje tužilje, broj 01-2193 od 15.8. 2024. godine, na koje se tuženi pozvao, dato u odnosu na drugi razlog za razrješenje (iz člana 98 stav 1 tačka 3, a u vezi neispunjenosti uslova iz člana 87 stav 3 Zakona o sprečavanju korupcije), a ne razlog zbog kojeg je ista osporenom odlukom razriješena dužnosti. Zbog navedene procesne povrede, Sud je ocijenio da je osporenu odluku trebalo poništiti”, piše u saopštenju Upravnog suda.

U Pokretu Evropa sad (PES) zabrinuti su zbog odluke Osnovnog suda da oslobodi Perović optužbi za utaju poreza.

Smatraju da takva odluka povlači pitanje urgentnosti reformi u pravosuđu.

“Posebno uznemirava ignorisanje dokaznog materijala od strane suda, a koje se odnosi na vlasništvo nad stanom u Podgorici. Napori tužilačkih organizacija na svim nivoima usmjereni ka isporučivanju pravde i tretiranju slučajeva visoke korupcije zaslužuju priznanje. Nasuprot tome, ovakvo djelovanje sudstva nažalost podriva napredak u poglavljima 23 i 24 i šteti evropskoj integraciji Crne Gore, ali još važnije – narušava povjerenje građa u pravosuđe koje hronično ne uspijeva da eliminiše veliku društvenu nepravdu”, ocijenili su iz PES-a.

Nastavi Citanje

Društvo

ORILO SE „MILO UBICO“

Published

2 weeks ago

on

May 31, 2025

By

PIŠE: Mladen STOJOVIĆ

Ovo je naslovnica najtiražnijeg dnevnika u Crnoj Gori početkom ovog vijeka objavljena prije tačno 21 godinu, a nakon protesta građana zbog ubistva osnivača, direktora i glavnog i odgovornog urednika dnevnog lista “Dan” Duška Jovanovića na kojem se orilo “Milo ubico, Milo ubico”. Iz priloženog se vidi da narod nije optužio Vladu Crne Gore, već personu koja je bila na njenom čelu, ali ne u simboličkom smislu već kao njen gospodar.

Riječ je o samom finišu Đukanovićevog ovladavanja državnim i paradržavnim institucijama (nadzemnim i podzemnim), periodu u kojem je eskadron smrti poznatiji pod imenom “Sedma uprava” dovršavao proces likvidacije većine ključnih protivnika uspostavljanju novog sistema označenog kodnim imenom “Privatna država”. U narednih desetak mjeseci biće ubijen i inspektor Slavoljub Šćekić u aktu koji po svim elementima zaslužuje da se tretira kao državni terorizam. U martu 2005. zamrznut je LSCG i širom otvoren put potpune privatizacije Crne Gore na kojem je iskrena opozicija strateški predstavljana kao ekstremistička i antievropska. Projekat je uspješno izveden, između ostalog, i zato što je ubijen Duško Jovanović i to je jedan od motiva zbog čega je izveden dugo pripremani atentat na njega. Duško je bio jedan od najvažnijih svjedoka na suđenju Milu Đukanoviću i grupi crnogorskih državljana u procesu koji se vodio na sudu u Bariju za šverc cigareta sa italijanskom mafijom, kao dokazani borac protiv organizovanog kriminala i korupcije bio je poželjan i kao politički partner brojnim centrima moći na Zapadu od kojih je jedan podržavao promjenu režima u CG udruženim snagama koalicije SNP, NS, SNS sa LSCG. Ogroman uticaj Duška Jovanovića na kreiranje javnog mnenja u ovom pravcu, vjerovatno je i ključni motiv njegovog ubistva, uz pomenutu ulogu svjedoka u procesu u Bariju.

Svi zločini Sedme uprave u ovom vijeku, liše likvidacije Gorana Žugića koja je predstavljala jedan vid unutrašnjeg sukoba, bili su koraci u pravcu stvaranja “privatne države” čiji je vođa bio Milo Đukanović. Da li je on lično odgovoran za to, treba da bude predmet ozbiljne tužilačke istrage koja se ne nazire. U smislu objektivne (komandne) odgovornosti, stvari su jasne. Zna se ko kontroliše bezbjednosni sektor i njen najopasniji sektor – tajnu službu, i u demokratskim državama a kamo li u onim kojima se vlada “iz jedne glave” kako je bilo u Crnoj Gori od 1998. do 2020. Samo mnogo glup ili kvaran čovjek može da stane iza teze da je eskadron smrti tajne službe, mogao da ubija bez dozvole i signala svog Šefa.

Tu treba imati na umu i ovu zakonomjernost: Sve likvidacije protivnika autoritarnih i kriminalizovanih režima u izvedbi Tajne policije u regionu ali i šire, pratila je i dehumanizacija žrtve. Taj element zločina vidljiv je i u ubistvu Duška Jovanovića. Prije egzekucije on je šaptačkim ali i javnim kanalima etiketiran kao neprijatelj države, nakon zločina to se radilo isključivo tajnim. Ironija je da je i 21 godinu nakon zločina, na mediju koji se finansira upravo iz tabora onih koji se sumnjiče da su organizatori ubistva, prepoznala loše prikrivena želja da se dehumanizuje žrtva i omalovaže svi koji su uprli prst u pravcu nalogodavca i organizatora. Služba upravo tako radi – preko svojih saradnika (svjesnih i nesvjesnih) pokušava da diskredituje svakog ko upire prst u pravcu onog koga ista štiti.

Ozbiljnom tužilaštvu i istražnim organima, biće veoma korisna analiza reagovanja pojedinaca povodom obilježavanja 21. godišnjice od Duškovog ubistva. Jer, kome fokus nije bio na pritisku da se, kako je tvrdio i Veselin Veljović (šef policije režima Mila Đukanovića) “operativno riješen zločin” dovede i do pravosudnog rešenja, interes je bio da slučaj ostane na “koti” na kojoj je sada. Mnogi su minulih dana otkrili svoje prave pozicije, fokusirajući se na nevažne detalje spram ovih krucijalnih koji vode ka pravednom rešenju. Da li neko boji svojih tragova? Služenja pjedincima i grupama koje pripadaju taboru u kojem je dogovoren i organizovan zločin? Nervoza je velika, a tragova mnogo.

Šta je važno da se zna: većina nije znala dubinu ovog zločina dok nije data prilika da o tome pred širom javnošću kažu šta znaju svjedoci prvog reda. Zašto su dvije decenije bili gurani daleko od javnosti? Zašto nismo imali priliku da 20 godina čujemo šta o zločinu, zbivanjima prije i nakon što se desio, imaju da kažu oni koji su bili najbliži žrtvi u svakom smislu? Ko je sve radio na “sakrivanju” svjedoka od javnosti?
Nakon što je iz aviona postalo vidljivo da je riječ o državnom terorizmu, jasno je zašto su to radile institucije kontrolisane od strane istog centra iz kojeg je 27. maja 2004. poslana ekipa za likvidaciju. Ali zašto su to radili pojedinci koji su formalno zauzeli pozicije sa kojih se očekivalo da bude dat maksimalan doprinos u razotkrivanju pune istine?

Utisak je da je većina ključnih političara aktuelne parlamentarne većine prepoznala ovu dubinu. To je bilo vidljivo i na dan obilježavanja 21. godišnjice ubistva pred redakcijom Dana, ali i dan kasnije pred Duškovim grobom.

Kada bi na isti način reagovala i šira javnost, vjerovatno bi bio napravljen i ključni iskorak u ispravljanju jezive nepravde prema Dušku, njegovoj porodici, njegovim pravim saborcima… Za taj iskorak potrebno je isključiti sujetu, i zajedničkim snagama insistirati od nadležnih da urade ono za šta su plaćeni. Prije svega od VDT-a Markovića.

PS

Ko god da je dao naslov da narod optužuje Vladu, umjesto onog koji odgovara istini, ogriješio se o Duška, kao i svi oni koji su progonili njegove bližnje i pomagali da zločin putuje ka pravosudnoj zastari.

Nastavi Citanje

U Trendu