“Duška Jovanovića je ubila vlast Crne Gore. Nije postojala u vrijeme ubistva neka suprostavljena struktura, medijska, konkurentska pa da ga je ona ubila. Dušku Jovanoviću je Dan služio da prenosi poruku da u Crnoj Gori postoji jedan veoma organizovani kriminal i da to građani imaju priliku da shvate i pročitaju“, rekao je gostujući u emisijji Kontroverza Mladena Stojovića, policijski funkcioner Vladan Pavićević koji je dugo godina kao jedini licencirani privatni detektiv u Crnoj Gori, ujedno i zet ubijenog Jovanovića, vodio privatnu istragu o ovom zločinu.
On je ocijenio da je nakon ubistva Jvanovića bio evidentatno nečinjenje polciije i opstrukcije tužilaštva.
“Nakon ubistva imamo opstrukciju državnog tužilaštva koje je išlo onom onom linijom “polako, neće niko uteći… uradićemo izvještaš sjutra, prekosjutra”… To su simptomi opstrukcije, dnosno dezavuisanja same istrage i eklatantan primjer da su napravljeni namjerna nečinjenja zbog kojih imamo neuralgičnu situaciju da ne možemo da pokrenemo stvari sa mrtve tačke“, rekao je Pavićević.
On je istakao da su bliski kontakti i podrška koju je uživao na više međunarodnih adresa u svojoj medijskoj borbi protiv mafije, prije svega od strane nekadašnjeg ambasadora Ujedinjenog kraljevstva u Beogradu Ričarda Kroforda ali i generalnog sekretara UN Kofija Anana, ubrzali su pripremano ubistvo osnivača, direktora i urednika Dana.
„Duško Jovanović je u periodu koji je prethodio ubistvu, imao neposredne kontakte sa britanskim izaslanikom za EU sa sjedištem u Beogradu, Ričardom Krofordom. Ti susreti su se dešavali i u Beogradu i u Podgorici. Znam da su se ti razgovorili odnosili isključivo na podršku borbi protiv organizovanog kriminala u Crnoj Gori, preko kojeg je iz Crne Gore nanošena ogromna šteta Evropskoj uniji. Njima je bio prioritet da se opredijele za ličnost koja može da iznese i državnički i svaki drugi teret koji bi Crnu Goru mogao da povede u pravom smjeru. Za njih je to bio Duško Jovanović. Jedan od tih ljudi je bio Ričard Kraford, a druga ličnost sa kojom je Duško ostvarivao kontakte je bio Kofi Anan, generalni sekretar UN. Susreti sa njim odvijali su se u SAD a poslednji u Beogradu. To je bio okidač da se ubrza sa projektom ubistva Duška Jovanovića“, rekao je Pavićević koji je duže od decenije vodio privatnu istragu o ovom zločinu.
Pavićević je na opasku autora emisije Mladena Stojovića da se iz svega navedenog može zaključiti da ovaj zločin ima elemente državnog terorizma odgovorio potvrdno.
„Da, zločin ima sve elemente državnog terorizma i političku pozadinu koja nikada nije ispitana, da li zbog toga što ljudi nisu smjeli, ili nisu znali to ostavljam sudu javnosti“, odgovorio je Pavićević i dodao „Duškovo ime se nalazi među istaknutim i znamenitim ličnostima koje su stradale na ovakav način. Dok se to ne riješi Crna Gora može samo da tavori tu gdje jeste“.
Pavićević je prokoemntarisao i ulogu bivše predsjednice Vrhovnog suda i u vrijeme ubistva Jovanovića Vrhovne državne tužiteljke Vesne Medenice.
„Da neko ne pomisli da imam nešto lično protiv nje. Ne, ona je samo izvršavala ono što joj je bila obaveza. Ona nije odgovarala za ono što je javno saopštila. Ona je nedavno, u jednoj emisiji, oštro se suprostavila određenim ljudima koji kako je navela „vedre i oblače“ u pravosuđu. Ne znam na koga je mislila, ali ona je rekla da će da procijeni kada je trenutak da saopšti pojedine detalje iz mjera tajnog nadzora. To je apsolutno dovoljno elemenata da joj se stave lisice na ruke i da se liši slobode, po nalogu tužilaštva i suda. Imamo određene izjave gdje su tužilaštvo i sud pasivno reagovali“, rekao je Pavićević uz opasku da je tužilaštvo počelo da reaguje drugačije i adekvatno u periodu kada je na njegovom čelu bila Maja Jovanović.
O je naglasio da bi se rasvjetljavanje ubistva Duška Jovanovića moglo nastaviti u krivično-pravnom dijelu, neophodna je politička volja.
„Ta volja mora da dođe sa pozicija nosilaca najviših državnih funkcija, ali ona se još ne dešava“, dodao je Pavićević.
On je podsjetio da je Milo Đukanović kao premijer Crne Gore u Skupštini 2013. godine izjavio da je Duška Jovanovića ubila „osoba koja je imala najviše interesa“ označivši kao takvog bivšeg predsjendika SRJ i premijera Srbije Vojsilava Koštunicu.
„Označio je vrh države Srbije, označio je Vojsku, govoreći da je navodno vojna obavještajna služba pomogla Vojislavu Koštunici da ubije Duška Jovanovića. Na tako izrečene stavove Koštunica je energično reagovao i u tom odgovoru sasvim je jasno ukazao ko je zapravo ubio Duška Jovanovića. Na tako iznesene tvrdnje, valjda je bilo logično da Vrhovni državni tužilac, kako god se on zvao, pozove Mila Đukanovića i sasluša ga. Naravno, to nije niko uradio. U nekim obraćanjima on je objašnjavao da su to poliitčki stavovi. Tako krupne riječi koje je Đukanović izgovorio su prošle kako su prošle. Ublažene i relativizovane“, rekao je Pavićević i poručio: Ali nije to tek tako prošlo. Mi znamo ko stoji iza ubistva Duška Jovanovića, i to ćemo dokazivati i dokazati.
On je podsjetio da je u vrijeme ubistva Duška Jovanovića na čelu Službe državne bezbjednosti koja je kasnije reformisana u ANB, stajao Duško Marković.
„Na pitanje koje je Danijela Pavićević u svojstvu poslanice SNP-a u Skupštini postavila Dušku Markoviću, on je saopštio da je bio upoznat da je Dušku Jovanoviću bio ugrožen život, da mu je prijetila smrtna opasnost. Ni na tako iznijete stavove nekadašnjeg šefa DB-a nije ga niko pozvao da saopšti u svojstvu svjedoka sve okolnosti kako, što i od koga. Tu je ključ rasvjetljavanja ubistva. Da li je to rekao nesvjesno, ili u njemu proradila savjest pa se tako izrazio, prije bih na ovo drugo pomislio. Nakon tih riječi, Duško Jovanović je rekao da nije više dužan porodici Jovanovića, odnosno Danijeli Pavićević da saopštava nikakve podatke jer njegova odgovornost u tom dijelu ne postoji“, rekao je Pavićević.
On je kazao da Duško Marković obavezan da saopšti na koji je način pripreman materijal, opserviran Duško Jovanović, čiji su bili interesi za taj nadzor, kako se vodio tajni dosije o njemu i čiji je bio interes da se Jovanović ubije.
„Ako je Dušku Jovanoviću prijećeno smrtno, kao što je rekao Marković, onda je bio obavezan da zaštiti njegov život. On to nije uradio. Iznijetu konstataciju da je Duško Jovanović imao policijsko obezbjeđenje, je notorna laž“, poručio je Pavićević dodavši da Jovanović nikada nije imao policijsku zaštitu.
On se podsjetio da se Marković osvrnuo na dolazak kriminalnih struktura na poziv Sedme uprave i pomenuo nekadašnjeg vođu Zemunskog klana Ljubišu Buhu Čumeta.
„Čume je i meni prijetio, jer sam zaštiti Duška Jovanovića 2003. godine“, rekao je Pavićević podsjetivši da se iskaz nekadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Andrije Jovićevića o dolasku Čumeta i Zemunaca u Podgoricu.
„Oni nisu došli na poziv nekakve privatne organizacije u Crnoj Gori, već na poziv Sedme uprave Državne bezbjednosti MUP-a Crne Gore i vozili su automobilom bišveg zamjenika ministra mUPa Boškovića. Kada sma došao do tih podataka, ja sam trpio ozbiljne prijetnje. Te prijetnje su dokumentovane, te prijetnje su saopštene tamo gdje treba da na zakonit način. Čume i Zemunci su se nakon toga preselili iz Podgorice u vilu Stanka Subotića Caneta na Sveti Stefan. Toliko o okolnostima o kojima je govorio Duško Marković, a saopštavao da je upozoravao Andriju Jovićevića o ugroženosti Duška Jovanovića. To Jovićević nikada nije potvrdio i to treba da saopšti Marković jasno i glasno, da mu savjest proradi i da skine teret sa sebe i da saopšti kako je ubijen Duško Jovanović“, poručio je Vladan Pavićević.
Pavićević je opisao i pod kojim okolnostima se Duško Jovanović odlučio da napusti državnu službu i funkciju direktora Uprave javnih prihoda koju je obavljao do 1997. godine.
„Duško mi je ispričao epizodu kada ga je u kabinetu Mila Đukanovića sačekao i Veselin Barović. Bila su tu i još neka lica, ali je Barović bio karakterističan između ostalog i zato što mu obratio zavaljen u fotelji sa tompusom riječima „komšo zašto ćeš da radiš ovakve stvari, praviš nam probleme, ovo je državni posao“, ispričao je Pavićević nakon što je podsjetio da se Jovanović usprotivio švercu cigareta. „Duško Jovanović to nije mogao da prihvati kao realnost, to se nije uklapalo u njegov profil ličnosti koji je bio potpuno suprostavljen takvim anomalijama. Sve što je mogao da kaže je da on više neće obavljati funkcije u timu koji predvodi Milo Đukanović“.
Pavićević je podsjetio da je Duško Jovanović upravo u tom periodu dobio veliki stan od Vlade koju je predvodio Milo Đukanović.
„Nakon svega, on je taj stan i to rešenje vratio“, rekao je Pavićević.
Nova predizborna kampanja u Budvi donijela nam je nakon petomjesečnog zatišja i novi „talas funkcionerskog izbornog turizma“, s njim i iznenada probuđenu brigu stranačkih čelnika iz Podgorice za probleme stanovnika našeg grada.
Ova struktura turista je, uz brigu za probleme Budvana od kojih je većina onih koji treba da se riješe u Vladi čije je sjedište u Glavnom gradu, gdje pomenuti „stoluju“, donijela i indikativnu brigu za to ko će s kim kreirati vlast nakon izbora. „Indikativnu“ zbog toga što se briga svodi na insinuacije o tome ko bi od konkurenata partija koje ovi „turisti“ reprezentuju, mogao nakon izbora da pregovara sa njima navodno mrskim DPS-om, a rola najsumnjivijeg je, očekivano, pripala grupi „Budva naš grad“ koja nema centralu u Podgorici a uživa ogromnu podršku birača.
Riječ je, zapravo, o istoj recepturi s kojom su pojedini konstituenti nove vlasti nedavno ratovali protiv konkurenata koji iskreno pripadaju anti-DPS taboru u predizbornoj kampanji u Podgorici. Matrica je prepoznatljiva: politički subjekat od čijeg rezultata organizatori hajke strahuju, konstantno se dovodi u sumnju da sprema savez sa DPS-om, ne bi li se na taj način umanjio njen izborni rezultat. Ovu igru „licencirani borci protiv DPS-a“, koji često imaju sjajne i unosne privatne relacije sa funkcionerima bivšeg režima i ne smeta im da u njihovim kabinetima sjede provjereni kadrovi Mila Đukanovića, primjenjuju već dugo. Nekada su na taj način čuvali status lidera pozicije, a sada čuvaju fotelje u novoj vlasti.
U tekućoj predizbornoj kampanji u Budvi, međutim, stari glumci igraju ovu predstavu nervoznije nego ikada dosada, valjda svjesni da im ponestaje mašte, i da su pročitani. Nervozu podižu i sve češći zvižduci iz auditorijuma u kojem ima sve manje mladih.
Predsjednik SAD sredinom 19. vijeka Abraham Linkoln, sjajno je objasnio problem s kojim se sada u Budvi suočavaju pomenuti „čuvari fotelja“ u vladinim i Skupštinskim kancelarijama u Podgorici, sentencom: „Možeš lagati neke ljude svo vrijeme, možeš lagati sve ljude neko vrijeme, ali ne možeš lagati sve ljude svo vrijeme!“ Za „čuvare fotelja“ problem je i što nisu valjano razumjeli ovu pouku, pa su čak i preko medija van Crne Gore, pokušali još jednom da plasiraju laž da grupa građana „Budva naš grad“ šuruje sa DPS-om.
Neko bi ovakvo insitiranje na neistini okarakterisao kao političko šibicarenje, koje je odraz nedostatka ideja, talenta i, prije svega argumenata. Kako bi se drugačije moglo opisati insistiranje na opseni, ali i potpunom izostanku zdrave političke polemike, razmjene argumenata?
Model političke borbe ove grupe, utisak je odavno prevaziđenih i političara bez harizme, protiv subjekata koje prepoznaju kao konkurenciju, sveo se isključivo na podmetanja u kojima je krunsko ovo da njihov konkurent sprema koaliciju sa DPS-om. Naravno, Demokratska partija socijalista odavno je naviknuta na duple pasove sa vječitim stranačkim liderima iz njihove nekadašnje opozicije, pa je jedva i sada dočekala novi „centaršut“ da odglumi kako su joj, oni koji nabacuju igru, zapravo ljuti neprijatelji.
Grupa građana „Budva naš grad“ koju predvodi Nikola Jovanović, je i uoči izbora održanih 26. maja ove godine, nakon kojih nije ni pregovarala a kamoli pokušala da formira vlast sa DPS-om, ponovila i na početku kampanje za predstojeće izbore da će se držati principa da vlast u Budvi neće praviti sa stožerom bivšeg režima ali ni sa Novom srpskom demokratijom, bar dok ne dokaže da se očistila od uticaja kriminogenih struktura.
Principijelnost je dokazana ljetos, i nema razloga da se iko boji kako će drugačije biti nakon 17. novembra, mada je jasno da nas nakon predstojećih izbora čeka mnogo lakši i jednostavniji put do formiranja vlasti.
„Čuvari fotelja“ su, očigledno, u očajničkoj nadi da mogu da promjene tok procesa koji donosi smjenu generacija ali i organizacija na crnogorskoj političkoj sceni, koja je otpočela u Budvi ali se razvija i u drugim gradovima, pribjegli „duplom pasu“ sa DPS-om koji su toliko puta odigrali i minulih decenija. Kao i uvijek – na štetu građana a na svoju ličnu korist!
Upravo zbog ovakve igre, grupa građana „Budva naš grad – Nikola Jovanović“ je javno ponovila da će se držati principa saopštenog uoči prethodnih izbora – da neće formirati vlast sa onima protiv kojih su se njeni članovi borili 30 godina, a koji su odgovorni za maltene sve glavne devijacije u našem društvu, ali ni sa onima koji namjeravaju da taj model vladanja primjenjuju u budućnosti.
U ovoj poslednjoj stavki je, zapravo, i suštinska „linija fronta“ predstojećih izbora u Budvi: „čuvari fotelja“ u Podgorici (i njihovi poslušnici u Budvi), pomislili su da je isplativo preuzeti model kojeg se DPS držao decenijama. Model koji podrazumijeva apsolutnu kontrolu poslovnih tokova, spregu sa organizovanim kriminalom i uništavanje politčkih konkurenata dezinformisanjem i dezavuisanjem javnosti preko kontrolisanih medija i armije botova.
To vrijeme je, na sreću prošlo, i „novi Milo Đukanović“ se bar u dogledno vrijeme neće ponoviti (čak ni sa AliExpress-a), naročito u Budvi u kojoj je načet i bivši režim. Kao i prije četiri godine, ovaj grad ponovo će biti centar promjena koje podrazumijevaju, prije svega, pozitivnu selekciju.
Građani Budve imaju u tekućoj predizbnornoj kampanji priliku da, možda i kao nikada ranije, prepoznaju ko se i sa kakvim potencijalom za rad u javnom interesu bori za njihove glasove. Nedostatak znanja, talenta i vještina ne može da se sakrije bježanjem od javnosti, skrivanjem iza šefova iz podgoričkih centrala i prljavom kampanjom.
Ali, u skladu sa onom narodnom da „ne pada snijeg da prekrije brijeg“ i ova predizborna kampanja, idealna je prilika da se pokaže javnosti koliko ko zna i na šta su sve spremni oni kojima neznanje i antitalenat ne smetaju da se šibicarskim opsenama bore za fotelje.
Nisam od juče na ovom svijetu i nisu mi nepoznati prljavi obračuni kojima se ponekad služe akteri poliitčkih ratova, iako u istim nikada nisam učestvovao, naročito ne skrivajući se iza lažnog imena i identiteta. Ali ovakvo odsustvo časti kakvo su pokazali botovi političke organizacije kojoj sam mnogo puta valjao, u aktuelnom predizbornom ratu u Budvi, dosada nisam vidio, niti vjerovao da postoji.
Sponzori botova koji su poslednjih dana i mene počeli da predstavljaju kao pripadnika Kavačkog klana, dobro znaju da nisam član nijednog klana, nikakve kriminalne grupe, i da sve bitke vodim ne skrivajući se ni od koga, uvijek spreman da se pogledam u oči sa onima koji misle da sam ih na neki način oštetio. Ovog puta, problem je, međutim, što sponzori kampanje u kojoj se njihovi vojnici skriveni iza lažnih imena i sa mnom obračunavaju pervertnim lažima, znaju koliko im ništa ne dugujem i koliko oni to meni ne mogu da kažu.
Makar zbog svih onih protesta u kojima se branilo njihovo pravo da nakon smjene DPS-a budu dio vlasti! Makar zbog grupe „Narod se pita“ koju sam pokrenuo u borbi da oni budu u aktuelnoj vladi… A to je samo djelić mog angažovanja u borbi protiv bivšeg režima, protiv pokušaja otimanja naših svetinja, protiv tiranije DPS mafije… Borbe koja ne traje od 30. avgusta 2020. već mnogo, mnogo duže.
I nakon svega, dočekao sam da me botovi onih čije sam pravo da budu dio vlasti nakon pada režima Mila Đukanovića, prozivaju da sam bivši Srbin i podvaljuju svakakve gadosti na svojim lažnim profilima po društvenim mrežama!? Možda bi bilo interesantno da se identiteti ovih botova otkriju, pa da se vidi kakve su to „Srbende“ koje Neđa Pekovića prozivaju da je bivši Srbin, a ne vide „baterije“ u srpstvu i novopečeno „europejstvo“ kod onih koji ih plaćaju!
Policija je dužna da reaguje povodom podmetanja da sam član Kavačkog klana, i obavezna je da sankcioniše odgovorne za plasiranje ovakvih i sličnih laži. Strpljivo čekam reakciju nadležnih. A do tada, vojevaću samo sa sponzorima prljave bot kampanje jer su odbranu fotelja u kojima sjede i mojom i zaslugom mojih saboraca, počeli da vode pokvarenije nego što je u ona najcrnja vremena DPS mafija koja mi je mnogo duže nego njima radila o glavi. To što svoju žrtvu nisam naplaćivao kao mnogi, posebno pojednci na zauzetim položajima u novoj vlasti, ne znači da ću se miriti sa progonom naslednika DPS kartela.
Ispratili smo mafiju koja nas je tlačila tri decenije, ispratićemo i svakoga ko je pomislio da može istim metodama da se obračunava sa neistomišljenicima u ovom novom vremenu. Nije ovo nikakva prijetnja, ovo je obećanje svima koji pomisle da mogu bez kazne da blate, podvaljuju i crtaju mete ljudima koji nisu pristali na njihove igranke.
Recepturu kojom su nedavno ratovali protiv konkurenata koji iskreno pripadaju anti-DPS taboru u predizbornoj kampanji u Podgorici, Nova srpska demokratija i partije koje su pristale da joj budu sateliti, pokušavaju sada da primijene i u Budvi. Nepotpisani PR tekst u beogradskim Novostima naslovljen „GRAĐANI ŠOKIRANI DEBATOM NA RTV BUDVA: DPS oštro napada Mikijelja, a brani Nikolu Jovanovića“, potvrđuje ovu konstataciju. Ali i govori o potpunom izostanku ideja i talenta u redovima NSD-a i satelita koji su zaboravili na krilaticu: „Možeš lagati neke ljude svo vrijeme, možeš lagati sve ljude neko vrijeme, ali ne možeš lagati sve ljude svo vrijeme!“Model političke borbe ove grupe odavno prevaziđenih i političara bez harizme i elementarnog znanja, protiv subjekata koje prepoznaju kao konkurenciju, sveo se isključivo na podmetanja u kojima je krunsko ono da njihov konkurent sprema koaliciju sa DPS-om. Naravno, Demokratska partija socijalista naviknuta na duple pasove sa vječitim stranačkim liderima iz njihove nekadašnje opozicije, jedva je dočekala novi „centaršut“ da odglumi kako su joj, oni koji nabacuju igru, zapravo ljuti neprijatelji. Stara šema veterana obmana.
U NSD-u su, međutim, zaboravili da ovom opsenom ne mogu neograničeno puta da varaju javnost nanoseći štetu konkurentima. Čak i kada se sakriju iza nepotpisanog PR teksta dnevnika čijem ugledu ne priliči ovakav šibicarski članak kojim je valjda trebala da se obmane javnost kako se grupa građana „Budva naš grad“ predvođena Nikolom Jovanovićem sprema za koaliciju sa DPS-om.
Kao i uoči izbora održanih 26. maja ove godine, nakon kojih nismo ni pregovarali sa DPS-om niti namjeravali sa njima da formiramo vlast, mi smo ponovili principe kojih ćemo se držati i nakon ovih predstojećih: vlast u Budvi nećemo praviti sa stožerom bivšeg režima ali ni sa Novom srpskom demokratijom, bar dok ne dokaže da se očistila od uticaja kriminogenih struktura. Da se držimo principa, potvrdili smo ljetos, i nema dileme da ćemo ga se držati i nakon 17. novembra, mada je jasno da nas nakon ovih izbora čeka mnogo lakši i jednostavniji put do formiranja vlasti.
Upravo, svjesni te činjenice, u NSD-u su pomislili da starim šibicarskim štosem mogu da promijene tok političkog procesa koji je započeo ne samo na lokalnim izborima Budvi, a koji donosi nove ideje i mlade i nezavisne ljude u rukovodećim strukturama lokalnih samouprava. Baš to saznanje unijelo je paniku među onim političarima koji su u potpunosti preuzeli matricu vladavine DPS-a, koja podrazumijeva spregu sa organizvanim kriminalom i zadovoljavanje interesa malog kruga partnera vlasnika partija na štetu građana. Otuda i ovaj poslednji „dupli pas“ NSD-a i DPS-a – prvi varaju građane da su jedino oni iskreni protivnici bivšeg režima, a drugi da imaju koalicioni potencijal da se opet ušunjaju u vlast.
Upravo zbog ovakvog odnosa, mi smo i javno ponovili da ćemo se držati principa saopštenog uoči prethodnih izbora – nećemo formirati vlast sa onima protiv kojih smo se borili 30 godina a koji su odgovorni za maltene sve glavne devijacije u našem društvu, kao što nećemo ni sa onima koji namjeravaju da taj model vladanja primjenjuju u budućnosti.
Vrijeme je za istinske promjene i pozitivnu selekciju. Građani Budve imaju u tekućoj predizbnornoj kampanji priliku da, možda i kao nikada ranije, prepoznaju ko se i sa kakvim potencijalom za rad u javnom interesu bori za njihove glasove. Nedostatak znanja, talenta i vještina ne može da se sakrije bježanjem od javnosti, skrivanjem iza šefova iz podgoričkih centrala i prljavom kampanjom.
Ali, u skladu sa onom narodnom da „ne pada snijeg da prekrije brijeg“ i ova predizborna kampanja, idealna je prilika da se pokaže javnosti koliko ko zna i na šta su sve spremni oni kojima neznanje i antitalenat ne smetaju da se šibicarskim opsenama bore za fotelje.