Connect with us

Glas naroda

Kupovina artiljerijske municije za Ukrajinu uzima maha

Published

on

Predložena kupovina artiljerijske municije u rasutom stanju za Ukrajinu, koju predvodi Češka, dobija maha, jer se zemlje obavezuju da će uložiti napore dok nabavljaju granate od neevropskih dobavljača.

Češki predsjednik Petr Pavel rekao je u februaru da je Prag identifikovao 500.000 artiljerijskih granata od 155 mm i 300.000 granata od 122 mm van Evropske unije koji bi mogli da budu poslati u Ukrajinu ako se obezbede neophodna sredstva.

Ubrzo nakon ove objave, preko deset zemalja pridružilo se misiji, dajući milione dolara. Pavelova vlada je do sada uspjela da prikupi podršku skoro 20 drugih saveznika, Kanade, Njemačke, Francuske, Norveške, Holandije i Belgije.

Govoreći na sastanku Kontakt grupe za odbranu Ukrajine 19. marta u Ramštajnu u Nemačkoj, nemački ministar odbrane Borius Pistorijus rekao je da će Berlin platiti 180.000 granata. Zvaničnici odbrane u Berlinu odbili su da stave cijenu na obavezu.

Neki od najnovijih članica koje su se pridružile su Švedska i Portugal, koje su 14. marta saopštile da su doprinijele naporima sa 32,6 miliona dolara, odnosno 108,6 miliona dolara.

Prema nedavnom izvještaju Wall Street Journal, Česi su označili dodatnih 700.000 granata koje bi eventualno mogle da se kupe za ukrajinske trupe. Time bi ukupna kupovina bila 1,5 miliona granata, po ceni od 3,3 milijarde dolara, piše list.

Stručnjaci su odredili prednost Rusije u vatrenoj moći na 5:1 u odnosu na Ukrajinu, pri čemu ruske snage ispaljuju čak 10.000 granata dnevno, u poređenju sa 2.000 koje su imale Ukrajina.
Ostaju pitanja o tome koliko brzo bi inicijativa predvođena Češkom mogla da donese novu municiju vojnicima na liniji fronta u Ukrajini. Češki savetnik za nacionalnu bezbednost Tomaš Pojar rekao je da bi prve granate mogle da budu isporučene do juna.

Zvaničnici u Pragu su jasno stavili do znanja da su spremni da pregovaraju sa skoro svakim dobavljačem iz treće zemlje koji bi mogao da se obaveže da će dati doprinos masovnoj kupovini, sa nekoliko izuzetaka, uključujući Severnu Koreju.

Lideri u Francuskoj, koji su se u početku plašili kupovine iz inostranstva, osvrnuli su se na ovu temu. „Češka inicijativa je izuzetno korisna, mi je podržavamo i učestvovaćemo u njoj“, rekao je predsjednik Emanuel Makron u Pragu 5. marta posle sastanka sa češkim kolegom. „Sastoji se od traženja municije svuda gdje je dostupna i kompatibilna je sa opremom koju smo isporučili.“

Njemački list Bild izvijestio je ovog mjeseca da neke od trećih zemalja iz kojih je Prag uspeo da nabavi runde uključuju Južnu Koreju, Južnu Afriku i Tursku.

U zajedničkom članku objavljenom 16. marta na češkom sajtu Denik, ministri spoljnih poslova Poljske i Češke su napisali da „ovo nije vrijeme da budete izbirljivi… Ukrajini su sada potrebne ove rakete. Na liniji fronta nije važno odakle dolaze.”

TV Front

Glas Društvenih mreža

Knežević: Da li nas je vremeplov vratio u 1941. da umjesto „Kaćuše“ pjevamo „Lili Marlen“!?

Published

on

Lakše i bezbjednije su Čerčil, Staljin i Ruzvelt stigli u Teheran 1943. godine, nego što je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić danas doputovao u Moskvu, objavio je na duštvenoj mreži X lider DNP-a Milan Knežević.

„Osamdeset godina od pobjede nad fašizmom, s pravom se pitamo da nas nije neka vremenska mašina vratila u 1941, i da umjesto „Kaćuše“ horski pjevamo „Lili Marlen“, čekajući konačno rješenje u redu za Jasenovac, Aušvic, Dahau, dok Gering bez ikakvih zabrana leti nebom iznad Baltika“, napisao je Knežević.

Nastavi Citanje

Društvo

UNCG povodom 3. maja, Dana slobode medija: Novinarska solidarnost temelj naše profesije

Published

on

Povodom 3. maja – Svjetskog dana slobode medija Udruženje novinara Crne Gore uputilo je čestitku svim novinarima, redakcijama, urednicima i udruženjima novinara istakavši da novinarima u Crnoj Gori niko ne garantuje sigurnost, autonomiju i dostojanstvo koje je imala ova nekada ugledno zanimanje. U vremenima brojnih izazova važna je odgovornost, profesionalizam i posvećenost istini, što su temelji kredibilnosti medijskog prostora.

Podsjećamo da je Crna Gora na Svjetskom indeksu slobode medija, za ovu godinu, napredovala za tri pozicije, pa je sada na 37. od 180 zemalja svijeta.

U izvještaju, koji je objavila međunarodna organizacija Reporteri bez granica (RSF) povodom 3. maja – Svjetskog dana slobode medija, navodi se da Crna Gora nastoji da se pridruži Evropskoj uniji, a vladajuća koalicija, koja je preuzela vlast 2023. godine, uskladila je nacionalno zakonodavstvo sa evropskim standardima.

Takođe, u bazi Safe Journalist zabilježena su 24 incidenta, što je značajno više u odnosu na predhodnu godinu, kada ih je bilo 16.
Novinarska olidarnost trebala bi biti temelj svakog d‌jelovanja., a stalno zalaganje za prava, sigurnost i profesionalne standarde je zajednička. Samo solidarni između sebe možemo da gradimo medijsku scenu koja služi javnom interesu i čuva slobodu govora.
Ovo je prilika da se uputi i apel vlastima, ali i opozicikji da moraju garantovati siguran ambijent za rad novinara i novinarsku autonomiju.
Takođe smo svjedoci smo da se novinari i novinarke u Crnoj Gori sa lošim socio-ekonomskim položajem sa neadekvatim primanjima i pod stalnim pritiskom vlasnika medija i politike.

Zabrinjava nekolegiojalnost i nedostatak solidarnosti među novianrima, medijima i udruženjima medija.

Sve ovo utiče na pad novinarskog profesionalnizma, autocenzuru i direktno se odražava na pad povjerenja u novinare i medije.
UNCG podržava aktuelnu vlast , opoziciju i NVO koje se bave medijima da novinarima i novinarkama stvore i garantuju da rade svoj posao slobodno, profesionalno i bez policijskog obezbeđenja i straha za goli život i minimum egzistencije.

Predsjednik UNCG Tihomir Burzanović
Sekretar UNCG Ivan Milošević

Podgorica, 2.maja 2025.g.

 

Nastavi Citanje

Glas naroda

Horvat: Milošević je bio poslednji srpski državnik i prva žrtva globalizma

Published

on

Poznati zagrebački publicista, Mislav Horvat, napisao je zanimljiv status na svom Fejsbuk profilu o pokojnom predsedniku SR Jugoslavije, Slobodanu Miloševiću. Status Mislava Horvata prenosimo u cijelosti.

PIŠE: Milisav HORVAT

„Na današnji dan rođen je poslednji srpski državnik. U prelomnim vremenima ne samo za srpstvo, nego i za ljudski rod vodio je srpski narod, bez i jednog saveznika, bez Rusije i Kine, sa generalima JNA zadojenim titoizmom koji su htjeli braniti bratstvo i jedinstvo sa onima koji Srbima nikad nisu bili braća i koji su od zapada naoružani i podržani da napadnu Srbe, sa lažnim patriotskim opozicionarima koje je plaćala hrvatska služba, sa narodom koji je decenijama rasrbljavan i zaglupljivan, sa ludom ženom i porodicom, sa službom i vojskom izbušenom američkim agentima…

Pravio je greške, ali je iza njega ostala Republika Srpska, nakon 5 vjekova uskrsla srpska država zapadno od Drine, rezolucija 1244, minimalan dug, skoro sva strateški važna preduzeća u vlasništvu države i 10 godina koje su spasile svijet, kupili Rusiji vremena da iznjedri Putina i suprotstavi se anglo-američkom imperijalizmu i dominaciji. To je ostalo iza Slobe, a šta će ostati iza ovih danas?

Evo šta su o Miloševiću rekli najveći, najkredibilniji i najhrabiji svjetski intelektualci, koji se godinama bore protiv anglo-američki globalističkih elita: „Milošević je primjer suverenističkog otpora koji se ne zaboravlja, one impulsivnosti koja ga je, zbog prevelike ljubavi prema svojim idealima, dovela do sopstvenog kraja, a da je toga bio svjestan.

Njegovo učenje o otporu u našem vremenu se tiče našeg identiteta kao Evropljana, naših korjena po kojima se razlikujemo od onih preko okeana, jedne zemlje bez nacije, bez istorije, jedne zemlje načinjene od mešanja raznih boja, iluzornog materijalističkog sna za mnoge: upotrijebi i baci.“ (Dario Zumkeller, filozof i sociolog, jedan od vodećih italijanskih intelektualaca)

“Milošević je najdemonizovanija ličnost u toj najdemonizovanijoj zemlji. Njega braniti od velike je važnosti, a pri tom nije neophodno da se čovjek slaže sa svakom njegovom odlukom. Naime, braniti Slobodana Miloševića znači stati u obranu svih onih malih zemalja koje se bore da zadrže pravo na samoodlučivanje.

Njegov zločin sastoji se u tome što se uporno suprotstavljao zapadnim silama i multionacionalnim kompanijama koje namjeravaju da između sebe podele jugoslovenska bogatstva. U tome je bivši jugoslavenski predsjednik pokazao veću čvrstinu od mnogih vođa i na istoku i na zapadu koji su veoma lako pristajali na diktate “čuvara” ljudskih prava.” (Barry M. Lituchy vodeći ekspert i profesor evropske istorije na prestižnim američkim univerzitetima)

„Slobodan Milošević može se smatrati prvim političkim zatvorenikom takozvane globalizacije kapitalističkih ambicija. Kao simbol otpora Novom svjetskom poretku morao je biti osuđen u procesu zamišljenom da opravda NATO-ove ratne zločine, a koji se na kraju pretvorio u sprdnju, te je morao poslužiti kao primjer disidentima koji nisu spremni „surađivati“ i odbijaju služiti Novom svjetskom poretku.“ (Robin de Ruiter najveći svjetski ekspert za analizu globalnih elita, istoričar i teolog, govorio sedam jezika, najprevođeniji holandski pisac svih vremena)
Zanimljivo da Tuđman ima trgove, ulice i spomenike po celoj Hrvatskoj. Tek otvoreni novi aerodrom u Zagrebu, najveći u Hrvatskoj nazvan je „Franjo Tuđman“ i tako ga je nazvala SDP-ova vlada, znači navodni ljevičari. Iako je Tuđmanova ćerka Nevenka osuđena od hrvatskog suda radi kriminala, Tuđmanov unuk je sa 25 godina imao banku koju je otvorio sa kriminalcem Hrvojem Petračem i koju su zajedno pokrali.
Tuđmanova žena je uhvaćena kako uplaćuje 200 000 marka i 50 000 dolara na svoj račun, dok je vodila navodnu hunanitarnu organizaciju za djecu Hrvatske. Tuđman je poklonio hrvatski telekom Njemcima i omogućio pljačkašku privatizaciju. Sa druge strane, nije sporno da je Sloba imao ženu i sina kakve je imao, ali vodio je zemlju pod sankcijama.

Za razliku od Hrvatske, gdje su se najveće pljačkaške privatizacije desile za vreme 10 godina Tuđmanove vlasti u kojima je i sam Tuđman učestovao, u Srbiji su se pljačkaške privatizacije odigrale nakon 5. oktobra kad Slobe više nije bilo.

U okolnostima u kojima je vodio Srbiju napravio je maksimum, izbegao je građanski rat između nacionalista i komunista, izvukao na račun Krajine koja se nije mogla braniti Republiku Srpsku, izborio rezoluciju 1244 i manje se zadužio u 10 godina nego sve vlade posle njega u 10 dana. Ko je devedesetih trebao voditi Srbiju? Šešelj, Mićun, Drašković?

Svaki od te trojice odveo bi Srbiju u nestanak. 1971. Srbiju vodila srbofobna Latinka Perović i njena banda, a u Hrvatskoj gradilo 20 hotela godišnje, pa su ipak Hrvati pokrenuli masovne demonstracije protiv Srba i Jugoslavije. Svi srpski neprijatelj (ustaše, balije, šiptari, autošovinisti, drugosrbijanci) mrze Miloševića, zapitajte se zašto?“ Međutim, pojedini mediji u regionu osporavaju tvrdnje da je riječ o poznatom novinaru.

Nastavi Citanje

U Trendu