Bivši načelnik Odsjeka za krvne delikte beogradske policije Žarko Popović smatra da iza ubistva ministra odbrane nekadašnje Savezne Republike Jugoslavije Pavla Bulatovića stoje službe bezbjednosti Crne Gore.

”Pavle Bulatović je ušao u ozbiljan politički sukob sa rukovodstvom Crne Gore ali je bio prije svega baziran na ubjeđivanju tadašnje vlasti i prije svega naroda da ne idu u pravcu otcjepljenja. Taj sukob se još više produbio kada je Pavle Bulatović kao ministar vojni zaprijetio Milu Đukanoviću da će mu potopiti sve švercerske glisere”, naveo je Popović gostujućši u emisiji Kontroverza.

Ubiti ministra odbrane na javnom mjestu, prema riječima Popovića, je čist teroristički akt.

”Naš državni tužilac je na licu mjesta, što je vrlo čudno bilo meni, to djelo okvalifikovao kao ubistvo i dao taj predmet u rad beogradskoj policiji, što je još veći apsurd. To je isto kad su ubili Kenedija da je nihov tužilac dao to ubistvo da radi policiji Dalasa. Mi smo radeći na tom predmetu radeći kao beogradska policija, bez ikakvih podataka dobijenih sa strane, od naše službe bezbednosti, od vojne… Nikakve informacije nismo dobijali ni od koga. Jedino su neka dva operativca vojne službe bezbjednosti koje nam je poslao general Kovač da nam pomognu ali nam ništa nisu pomogli”, naveo je on u emisiji Kontroverza sa Mladenom Stojovićem.

Dosta podataka su, kako je dodao Popović, dobili od strane srpskih i crnogorskih visokorangiranih kriminalaca.

“Od njih koji su bili ivnolvirani u te prljave poslove smo čuli da je to Milo naredio upravo zbog ovih stvari koje sam vam ispričao. Postojala je realna opasnost da vojska Jugoslavije može blokirati liniju na Jadranu da ne mogu prolaze gliseri prema Italiji… Svi su rekli da je jedini motiv taj, vezan za šverc cigareta a manje više zbog političkih animoziteta koji su postojali. Tim poslom se javno oglasio malo samo Šešelj koji je bio predsjednik anketnog odbora koji se bavio time i koji je potvrdio da je to bio jedini razlog zbog čega je mogao da bude ubijen”, istakao je Popović.

Naveo je i da oni, kao gradska policija, nisu imali pun kapacitet da bi produbili tu istragu i došli do naručioca, da obave informativni razgovor sa Milom Đukanovićem ili tom vrhuškom u Crnoj Gori u to vrijeme, to je, kako je naglasio, bilo nemoguće.

Prema Popovićevim riječima, JSO i Sedma uprava su ista priča, tu nema razlike.

“Pričamo o motivima, motiv Mila Đukanovića je jedan, a u Srbiji je drugi. Mene niko ne može ubijediti da crnogorska država ne stoji iza ubistva Pavla Bulatovića. Vezano za šverc cigareta, odvajanje Crne Gore od Srbije i sedmi bataljon koji je bio prijetnja crnogorskom režimu. To je sve dodavalo benzin na vatru”, kazao je Popović.

Popović je naglasio da je iza ubistava stajao kapital, te da je razlog za sve bio novac.

“Sva ta naručena ubistva koja su dolazila iz Crne Gore i Srbije, iza svega toga je stajale su velike pare. Ništa tu nije bilo lično, neka osveta. Samo veliki novac, Crna Gora je veliki šverc radila, u Srbiji se radilo sve i svašta. Novac je stajao i iza atentata na premijera Srbije. Nek nađe neko koji je to politički motiv ubistva Đinđića. Na to pitanje ne može niko odgovor da da. Niko nije ni pokušao, to što lupetaju pojedini da ga je Koštunica ubio, to je najordinarnija glupost. Đinđića je ubio krupni sprski kapital. Kad zavučete tim ljudima ruku u džep, ostajete bez ruke. Pavle Bulatović kad je zaprijetio Milu da će mu potopiti sve, on je otputovao. Žika Petrović kad je rekao da će uzeti aerodrom, otputovao je. Samo krupan kapital stoji iza svih tih likvidacija. Mi ne možemo da isključimo i prstiće ino faktora, prije svega, anglosaksonskog ino faktora koji su majstori da urade destrukciju unutar neke druge države”, naveo je on.

Popović je ispričao i da je sedma uprava imala svoje ljude koji su činili nepočinstva, te dodao da oni dođu uz pomoću službe i tako se vrate u Crnu Goru.

“Mi smo tu bili nemoćni. U naselju Vidikovac ubijen je momak ispred zgrade. Kad smo došli na lice mjesta, radilo se ne mogu da se sjetim prezimena, on je nama nepoznat bio. Provjerili smo, nije ga bilo kod nas u evidenciji, nu u kaznenoj evidenciji, kad smo ušli u stan, to je bio štek stan u kojem smo našli sigurno oko 20 pripremljenih eksplozivnih naprava koje se postavljaju pod automobile. Kome je to bilo namjenjeno i zašto ostala je tajna, jer je on ubijen”, kazao je on.

Popović se osvrnuo i na saradnju sa crnogorskom policijom, koja prema njegovim riječima nije bila obostrana.

“Na naše molbe da nam pošalju provjere za lica iz Crne Gore, nikad nam nisu poslali. Za obična ubistva u Beogradu koja su bila, gdje su direktni izvršioci dokazano državljani Crne Gore. Oni su se sklanjali u Crnu Goru i Crnogorci nikad nisu htjeli da odgovore na naš zahtjev da se lica izruče ovdje i pored dokaza koje smo nudili. Nisu htjeli da sarađuju ni po jednom pitanju iz oblasti bezbjednosti sa Srbijom. Mogu vam nabrojati deset ubica koje smo mi tražili i za kojima smo raspisali potjernice. Nikad nisu htjeli da nam odgovore povratnom depešom iako smo bili u nekakvoj zajednici”, istakao je on.