Piše: Siniša LjEPOJEVIĆ
Pošto je zapadni poraz u Ukrajini očigledan bez obzira koliko taj rat trajao, utisak je da Amerika nastoji da cijenu i težinu poraza prebaci na Evropsku uniju a u sopstvenoj javnosti prikrije neuspjeh. A većina evropskih članica NATO pakta vjerno slijedi tu za sebe samoubilačku poziciju i malo je vjerovatno da će se to promijeniti. I, tu je veza politike prema Banjaluci i Srbima i sudbine Ukrajine
Mnogi hroničari vjeruju da će EU u tom ambisu pokušati da i svoj poraz prikrije povećanim angažovanjem i prema Republici Srpskoj. Utoliko prije što je Republika Srpska ocijenjena kao glavni ruski saveznik na takozvanom Zapadnom Balkanu. A u Briselu se oživljava narativ kako je Zapadni Balkan EU dvorište
Zapad zanemaruje odlučnost dovoljne većine žitelja Srpske da brane svoja ognjišta i činjenicu da Republika Srpska nije više usamljena u svojoj borbi za slobodu i protiv kolonijalizma
Iz ugla istorijskih promjena, zapadna politika prema Republici Srpskoj liči na djetinjastu, kao što je vjerovanje da će prelijetanje dva američka aviona uplašiti njene građane i Srbe. Ali, ma koliko to sve bilo uzaludno, Zapad neće odustati i od Zapada se još svašta može očekivati
To je put bez povratka. I Kristijan Šmit je samo simbol tog puta bez povratka i da nije bio baš on bio bi neki drugi „Šmit“. Neki „Šmit“ se jednostavno morao desiti kao granica apsurda
ODAVNO je svima jasno da je Bosna i Hercegovina kao država retko viđen apsurd.
Formalno priznata kao nezavisna država i članica Ujedinjenih nacija a u stvarnosti, uz Kosovo, jedina kolonija na tlu Evrope kojom upravlja ilegalna zapadna kolonijalna uprava. I kako vrijeme prolazi, taj BeHa apsurd postaje sve veći ali i dramatičniji.
I nameće se pitanje – gdje su granice tog apsurda?
Ako je suditi prema onome šta rade zapadni ambasadori, onda se nameće sumnja da taj apsurd gotovo da i nema kraja ali njega ipak ima. Kraj mu jednostavno nameće sam besmisao svega što zapadne zemlje rade u Bosni i Hercegovini a simbol besmisla je i politika prema Republici Srpskoj. Cijena je možda velika ali besmisao ima svoju prirodu, svoja pravila i dovodi do kraja apsurda.
Apsurda je mnogo ali čini se da je ipak vrhunac aktuelno suđenje izabranom predsedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku pred takozvanim Sudom Bosne i Hercegovine.
Dodiku sudi u osnovi ilegalni sud u kome je i troje stranaca, među kojima i jedan iz Albanije, zemlje koja i nije baš poznata po uglednim pravnicima, a na osnovu zakona koji je donio ilegalni visoki predstavnik Kristijan Šmit. A predsednik Dodik je optužen za „podrivanje ustavnog poretka“ – zbog toga što se prije svega zalaže za poštovanje Dejtonskog sporazuma i Ustava Bosne i Hercegovine.
To je novi sistem kolonijalne uprave – ilegalni visoki predstacvnik donese zakon a onda ilegalni sud presuđuje.
Nevjerovatno.
To je u ovom vremenu vrhunac apsurda ali ne bi trebalo potcjenjivati „talenat destrukcije“ zapadne birokratije. Nova ideja je članstvo Bosne i Hercegovine u Evropskoj uniji (EU) do kojeg, kako to nalaže Brisel, vodi takozvani evropski put.
U prevodu, samoproglašeni kolonijalni upravnici, kako sebe Brisel predstavlja, suočen sa nemogućnošću da promijeni svijest prije svega građana Republike Srpske, koji uporno glasaju za one koji nisu po volji Brisela, sada nudi mit o EU i korumpiranje lokalne elite. To su „evropske vrijednosti“.
Nova obmana.
U toj funkciji su nedavno bili u Sarajevu predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen i predsednici vlada Hrvatske i Holandije – Andrej Plenković i Mark Rute.
Predsjednica Evropske komisije tvrdi da je Bosna i Hercegovina postigla određeni napredak na putu ka Evropskoj uniji. Ali, poručila je, „potrebno nam je da vidimo usvajanje još nekih zakona“, a tvrdi da se razgovaralo i o „Plana rasta“.
U tom planu, prema njenim riječima, EU otvara „vrata za sedam važnih sektora, da mogu da djeluju na zajedničkom evropskom tržištu. Oni mogu donijeti jednu milijardu evra BiH“ što bi onda, ocijenila je, moglo dovesti do rasta Bruto društvenog proizvoda (BDP) od čak 10 odsto. To je, poručila je, velika prilika za BiH, ali ipak samo fantazija po kojima je poznata fon der Lajen.
U kojem to svijetu živi Ursula fon der Lajen? Očigledno u svijetu u kojem se vjeruje da su svi drugi budale i da je korupcija jedini način za postizanje ciljeva i samoubistva.
Predsjednik Vlade Holandije Mark Rute je bio malo realniji pa je rekao da „moramo biti iskreni i reći da je ostalo još puno posla kako bi se došlo do stepena ispunjavanja svih uslova“.
Nešto je, ipak, „talentovaniji“ ilegalni visoki predstavnik Kristijan Šmit. On je berlinskom listu Tagescajtung izjavio da početak pregovora BiH sa EU „mora da bude povezan sa deklaracijom predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika o lojalnosti državi BiH“. A ako te Dodikove deklaracije ne bude bilo, Šmit je poručio da „Evropska unija postavlja uslove koji moraju da budu ispunjeni“. I, kazao je, da postoje uslovi „o kojima se ne može pregovarati“.
U prevodu, nema alternative onome što kažu Brisel i Šmit.
Šmit je ilegalni visoki predstavnik u BiH a sada se predstavlja i kao ilegalni glasnogovornik EU.
Već smo rekli, ne bi trebalo potcjenjivati Šmitov „talenat“. U političkoj istoriji će ideja o deklaraciji lojalnosti ostati zabilježena kao „rijetka misao“.
Šmit traži da demokratski izabrani predsjednik Republike Srpske, koja je konstitutivni dio državne zajednice BiH potpiše deklaraciju o lojalnosti. Kome?
Kao izabrani predsjednik, njegova lojalnost je prema narodu koji ga je birao a ne prema Evropskoj uniji koja, kako tvrdi Šmit, to traži kao uslov u realnosti nepostojećeg evropskog puta.
To nije više samo apsurd nego i kolosalna obmana.
Herr Šmit je u tom intervjuu stalno isticao značaj institucija i njihove zaštite a upravo su on i njegovi američki mentori najveći rušioci tih institucija. Primjera je svakodnevno a svakako najbizarniji je nadlijetanje američkih vojnih aviona nad Republikom Srpskom i BiH u vrijeme obilježavanja Dana Republike Srpske.
O oružanim snagama i nebom iznad BiH odlučuje isključivo Predsjedništvo državne zajednice ali ono o tome uopšte nije raspravljalo. Pa onda o kojoj zaštiti institucija priča Kristijan Šmit?!
Kristijan Šmit
Bez obzira na apsurde i besmisao, intenziviranje inicijativa Evropske unije bi ipak moglo da ima i skrivene poruke za dalji razvoj pritisaka na Republiku Srpsku i BiH. Naime, u dogledno vrijeme vrlo je vjerovatno da će Amerika, koja Bosnu i Hercegovinu smatra svojim privatnim kolonijalnim vlasništvom, te poslove prepustiti Evropskoj uniji i to prije svega svojim klijentima u Velikoj Britaniji i Njemačkoj.
Opterećen globalnim ratnim ambicijama i gubitkom dosadašnje moći, zvanični Vašington priprema napuštanje mnogih područja i njihovo prepuštanje svojim klijentima. Tako će i Bosna i Hercegovina biti prepuštena EU i briselskoj birokratiji. Amerika će, naravno, i dalje da bude prisutna, kao kontrolor, ali će operativno sve biti prepušteno „Evropljanima“ u čiji „talenat“, kao što se svakodnevno pokazuje, ne bi trebalo „sumnjati“.
Ali, svijet se mijenja i, u stvari, uveliko se već promijenio. I šta bi to moglo da znači za zapadne eksperimente u BiH i za Republiku Srpsku?
Tu ključnu ulogu ima razvoj situacije oko Ukrajine. Iako rat još nije završen, već je jasan njegov ishod i poraz Ukrajine. To se sada javno priznaje i na Zapadu koji je kreator tog rata.
Prema planovima Vašingtona, Amerika planira da i rat u Ukrajini protiv Rusije gotovo u cjelosti prepusti Evropskoj uniji i evropskim članicama NATO saveza. To je očigledno i po ratnim i planovima jačanja oružanih snaga većine evropskih zemalja.
Pošto je zapadni poraz u Ukrajini očigledan bez obzira koliko taj rat trajao, utisak je da Amerika nastoji da cijenu i težinu poraza prebaci na Evropsku uniju a u sopstvenoj javnosti prikrije neuspjeh.
Kako sada stvari stoje, većina evropskih članica NATO pakta vjerno slijedi tu samoubilačku poziciju i malo je vjerovatno da će se to promijeniti. I tu je veza politike prema Banjaluci i Srbima i sudbine Ukrajine.
Ali, ono što Zapad zanemaruje su odlučnost dovoljne većine žitelja Republike Srpske da brani svoja ognjišta i da Republika Srpska nije više usamljena u svojoj borbi za slobodu i protiv kolonijalizma.
Mnogi hroničari vjeruju da će EU u tom ambisu pokušati da i svoj poraz prikrije povećanim angažovanjem i prema Republici Srpskoj. Utoliko prije što je Republika Srpska ocijenjena kao glavni ruski saveznik na takozvanom Zapadnom Balkanu. A u Briselu se oživljava narativ kako je
Zapadni Balkan EU dvorište.
U tom novom ambijentu, koji nadolazi, posebno će biti zanimljiv položaj Njemačke koja sada uz Britaniju predvodi zapadni „krstaški rat“ protiv Republike Srpske i svoju političku energiju crpi iz antiruske politike. Naime, kako ocjenjuju mnogi hroničari, Njemačka jednostavno, prirodno, ne može bez saradnje sa Rusijom i do toga će jednog dana i doći. Moglo bi da se desi i ranije, čim Amerika napusti Evropu a to napuštanje je dio američkih planova ma kako to u ovom času izgledalo malo vjerovatno.
To bi promijenilo njemačku politiku i prema Republici Srpskoj i Srbima u cjelini, ali grijesi će da ostanu i kada se nešto izgubi po pravilu se nikada sve ne nadoknadi.
Iz ugla istorijskih promjena, zapadna politika prema Republici Srpskoj liči na djetinjastu, kao što je vjerovanje da će prelijetanje dva američka aviona uplašiti njene građane i Srbe. Ali, ma koliko to sve bilo uzaludno, Zapad neće odustati i od Zapada se još svašta može očekivati.
To je put bez povratka. I Kristijan Šmit je samo simbol tog puta bez povratka i da nije bio baš on bio bi neki drugi „Šmit“.
Neki „Šmit“ se jednostavno morao desiti kao granica apsurda.