Istorija nas uči da su mnoge pobjede bile gorče od poraza. To naročito važi za srpski narod koji je mnogo pobjeda u ratu pretvorio u poraze u miru. Većina tih protraćenih, gorkih pobjeda, potrošena je zbog sujete, sebičluka, nevjere, alavosti i drugih mana kojima smo posebno skloni kada se nađemo u vremenu koje ne zahtijeva zajedništvo u borbi za opstanak.
Takva je i ova priča sa svađom u vladajućoj većini u Budvi. Akteri ove ujdurme kao da nisu u stanju da prepoznaju da će im unutrašnja trvenja i međusobni obračuni doći svima “glave”. Kao da nisu razumjeli šta ih je odvelo do apsolutne pobjede na poslednjim lokalnim izborima: jedinstvo, lojalnost i sloga. Danas kada ih te vrline više ne krase, biće lagan plijen onima koji su mrcvarili narod decenijama – otimačinama, terorom i utjerivanjem straha. Narod željan slobode i pravde jedva je dočekao kraj despotije Đukanovićevog političkog kartela u Budvi. Ujedinjen u borbi protiv takvog režima, prepoznao je slogu, hrabrost i jedinstvo u DF-u. Sada sa nevjericom i razočaranjem posmatra rasturanje svega toga.
Ovaj sukob desetkovaće podršku svim konstituentima pobjedničke kolone od 18. oktobra 2022. a od tog procesa korist neće imati oni koji su se osjetili poraženim prije 15 mjeseci a ubačeni su u blok pobjednika. Ne, brzo će doći dan kada će slaviti neko treći.
U politici važi pravilo da najduže traje onaj ko ne pravi neprijatelje.
Ne ulazeći u to sa koje strane duva vjetar podjela i svađa u Budvi, jasno je da je ovaj sukob samo kolateral jedne veće operacije koja ima za cilj da za duži period rascjepka i politički obesnaži narod koji je terorisan od strane bivšeg režima, onaj narod koji se ujedinio u litijama.
Taj narod ustajao je ljetos i jesenas da brani pravo da ima svoje predstavnike u Vladi, na čelu Skupštine… To kao da su zaboravili mnogi. Kao da im je postao važan samo lični i interes male grupe. Zaboravljene su desetine, stotine, hiljade običnih građana koji su željni pravde ustajali da brane dostojanstvo i slobodu, koji su stradali boreći se da se konačno završi teror lažne elite i otimača. Taj zaborav, međutim, neće otvoriti prostor da se oformi nova kasta prevaranata na vlasti, jer je narod toliko sit lažova, izdajica, halapljivaca i zagledanih u svoj pupak da će se neminovno desiti nova pobuna. Ona se, zapravo, već uveliko kuva i samo je pitanje kada će tu snagu neko usmjeriti ka pravoj strani.
Što prije toga budu svjesni oni koji su bili na pravoj strani kada se branila sloboda, budućnost i vjera, a koji ovih dana, nedjelja i mjeseci gube orjentaciju, biće manje prostora za mešetare i štetočine koji nas vraćaju u blato.
Ovo je poziv svima koji su zaboravili kako smo pobijedili: Sloga biće poraz vragu!
I poruka svima da je sloboda i pravda samo kada NAROD SE PITA!