PIŠE: Duško KOVAČEVIĆ
Već nedjeljama javnost se priprema za izbor toliko čekanog vrhovnog državanog tužioca, a radi se o relativno mladom Miloradu Markoviću koji nam nije toliko poznat. Ali, kao da se nešto od samog početka otima i protivi izboru gospodina Markovića, a funkcija kojoj se primakao, u zapuštenim i kriminalizovanim društvima poput našeg, fatalistički je važna i vitalna.
Sve stranke su spremne da ga podrže, ali sa nekom rezervom i zastojem, čini se. Niko nije oduševljen, zar ne? Upravo me to i opredjelilo da u saradnji sa jednim dragim prijateljem pretražim internet, ako već nemam delikatne i tanane informacije iz “dubokog grla” države. Inače, i prije pojave čudesnog inrerneta podaci koji su zanimali “službe” u obavještajnom radu, ali i novinare, nejčešće nijesu traženi u skrivenim i dobro čuvanim dokumentima. Važne informacije nalaze se u javnom i publikovanom, samo ih treba pronaći i očistiti od oklasja kamuflaže i spina.
Ono što se može naći o budućem vrhovnom tužiocu veoma je problematično i ne govori ništa dobro o njegovom karakternom i etičkom svjetonazoru. Ne samo da se nikada nije oglasio u tim silnim godinama destrukcije i antiinstitucija, pogotovo onih koji se tiču njegovog profesionslnog prosedea, nego je združeno učestvovao upravo u njihovom urušavanju i ponižavanju. 2006. godine bio je Koordinator LTO tima CEMIJA za referendum, tog prokazanog Cemija Zlatka Vujovića čija je uloga u referendumu bila krajnje kontradiktorna i više nego očigledno mapirana od tada moćnog i na sve spremnog Đukanovićevog aparata i paraaparata.
Taj kobajagi veliki ljubitelj prava i pravde, budući vrhovni Marković, nije našao ništa sporno u čitavom procesu ucijena i podešavanja, a šta nam danas dokazuju i Sky transkripti, i pored Bijele kjjige malverzacija na više od hiljadu podrobno dokumentovanih strana. Nije čak ni reagovao kada je njegov podposlodavac Zlatko Vujović izašao sa rezultatima referenduma prije nego što to pravila dopuštala.
U istom naporu i zadanom tematu, nekoliko nedjelja prije referenduma stao je u odbranu tako tipične đukanovićevske – a danas vučićevske – kupovine ljudskih duša, kada je kazao da u zetskoj aferi Mašana Buškovića režimski ucijenjevači nijesu krivi dok se to ne dokaže, iako snimak sve dokazuje, apodiktično i bez najmanjeg ostatka sumnje. To je bio Sky prije Sky-a!
Iz svega rečenog, odnosno pronađenog na internetu, uzdiže se pitanje – da li je Marković uz Zlatka Vujovića i CEMI bio specijalac za prljave rabote u vrijeme referenduma? Kao doprinos odgovoru na ovo pitanje prostire se jedna vrlo znakovita činjenica: Milorad Marković na Linkedin-u, društvenoj mreži namenjenoj poslovnom umrežavanju, uz detaljno nabrajanju radnih angažmana – izostavlja referendumski posao u CEMIJU! Takođe, izostavlja reći da je bio i posmatrač u Izbornoj komisiji CEMIJA na prbim postreferendumskim izborima 2006. Zašto to krije u svojoj bogatoj poslovnoj hrestomatiji?
Zato i ne čudi što ga je Zlatko Vujović ovih dana javno podržao kao budućeg vrhovnog tužioca. Ne čini li vam se da je ovakav čovjek, sa ovakvim sklonostima, nedostojan tako značajnog mjesta na koje će, već je izvjesno, zasjesti ubrzo?
Za koga će igrati kao vrhovni tužilac? Da li za stare poslodavace, ili će preko noći postati profesionalac i biti na visini zadatka?