“Živimo u vremenu zloupotrebe tog pojma “evropske”. To se s lakoćom saopšti, Ako bi prešli na teren aktuelnosti i impulsa koji dolaze iz EU, evropske vrijednosti su borba protiv kriminala i korupcije. To je poglavlje 23 i 24, da demistifikujemo neke pojmove. Tu bi trebalo da nam i gospodin Ervin Ibrahimović pomogne, da vidimo što su nam zadaci. Da recimo demistifikujemo stambenu korupciju, gdje ima učesnika a gdje je i gospodin Ibrahimović ako se ne varam“, prokomentarisao je lider Demosa Miodrag Lekić gostujući u emisiji Kontroverza na TV Adria.
On je naglasio da je “stambena afera” par ekselans korupcionaška.
“Stambena afera, koja ne mora biti najsuštinskija, nažalost imamo i teže, je par ekselans korupcionaška afera. Ona treba da bude demistifikovana i saopštena, Treba vidjeti, da se ne dozvoli lakoća upoteba tih pojmova “evropski”. Ja sad mogu biti neki kriminalac ali sam perfektno to savladao. Nemam to svjedočanstvo, ali naučim tu pjesmicu evropsko-atlansko i da me oslobode i nisam više pod sumnjom”, kazao je Lekić dodajući da bi “američku administraciju takođe trebalo da zabrine i pojava koju uočavamo ovdje, a to je da korupcionaške strukture, dakle predstavnici endemske korupcije, da su oni najvatreniji pobornici atlanskog, NATO, veoma se uzbuđuju oko rata u Ukrajina”.
On je poručio da je “potrebno sarađivati sa svijetom, sticati prijatelje, poštovati savezničke sporazume”…
“Ali kritički se moram odnositi prema servilnosti koja ugoržava minimalno dostojanstvo naše zemlje”, ocijenio je Lekić komentarišući miješanje međunarodne zajednice u formiranje nove Vlade Crne Gore.
“Treba sa njima da sarađujemo ali ne treba da pustimo ovakav način djelovanja gdje je nedjeljna, da ne kažem dnevna doza upustava kako sastaviti Vladu. To je prevršilo svaku mjeru”, istakao je Lekić.
Na pitanje autora i voditelja emisije Mladena Stojovića kako komentariše izjave izaslanika Sjedinjenih Američkih Država za Zapadni Balkan Gabrijela Eskobara, koji je jasno saopštio koga želi, a koga ne u Vladi, Lekić kaže da je takvom izjavom prekršena diplomatska forma i sadržina.
“On u jednoj izjavi kaže da se razočarao u Vladu Dritana Abazovića. Pa kada je neko razočaran poželjno je i da preuzme odgovornost. Hipotetički da zamislimo da mi nismo sposobni da sastavimo Vladu, pa da imamo potrebu da nam neko sastavlja Vladu bilo bi fer i red da taj koji je sastavi preuzme i neku odgovornost, ne samo da se razočara. Ako ovo ima kolonijalne elemente onda je razlika između klasičnih kolonizatora i ovoga što se sada dešava. Klasični kolonizatori su bili odgovorni za stanje u koloniji. Ovdje imamo situaciju da nam neko diriguje, a kada imamo rezultat tih akcija i tih inicijativa oni nisu odgovorni”, objasnio je Lekić.
Prema riječima Lekića metod uplitanja međunarodnog faktora nije prihvatljiv.
“Nisu ispunjena očekivanja građana. Ni 42. ni 43. Vlada nisu formirane na bazi izborne volje, nego iza kulisa, gdje su dominatnu ulogu u formiranju imali međunarodni faktori”, dodao je Lekić.
Osvrnuo se i na period nakon pada Vlade Zdravka Krivokapića, kada je njemu dat mandat za sastav Vlade.
“Pitali su me kakva će biti Vlada – odgovorio sam Crnogorska, da li može DF u nju – pa naravno da može. DF je bio glavna snaga promjena koje su došle na izborima 30. avgusta. 2020. godine”, rekao je Lekić.
Tvrdi da tada nije bilo izleta međunarodne zajednice kao sad. “I sve da je postojala, ne bih je je dopustio”, kazao je lider Demosa.
Komentarišući trenutne pregovore oko formiranja Vlade, Lekić tvrdi da i dalje smatra da je koaliciji ZBCG mjesto u njoj.
“Smatram i dalje da ZBCG treba da uđe u Vladu. Stalno se aludira kako su oni povezani sa Rusijom, da dobijaju neki novac ali niko ne nudi dokaze. Niko ništa ne dokazuje samo se daje etiketa i na osnovu toga se diskvalifikuju. U toj diskvalifikaciji nije nijednom rečeno da je Milo Đukanović nepoželjan, što znači da je on poželjan. To smatram da je mrlja i neprihvatljivo, a zašto je tako možemo da nagađemo”, zaključio je Lekić.
Nova predizborna kampanja u Budvi donijela nam je nakon petomjesečnog zatišja i novi „talas funkcionerskog izbornog turizma“, s njim i iznenada probuđenu brigu stranačkih čelnika iz Podgorice za probleme stanovnika našeg grada.
Ova struktura turista je, uz brigu za probleme Budvana od kojih je većina onih koji treba da se riješe u Vladi čije je sjedište u Glavnom gradu, gdje pomenuti „stoluju“, donijela i indikativnu brigu za to ko će s kim kreirati vlast nakon izbora. „Indikativnu“ zbog toga što se briga svodi na insinuacije o tome ko bi od konkurenata partija koje ovi „turisti“ reprezentuju, mogao nakon izbora da pregovara sa njima navodno mrskim DPS-om, a rola najsumnjivijeg je, očekivano, pripala grupi „Budva naš grad“ koja nema centralu u Podgorici a uživa ogromnu podršku birača.
Riječ je, zapravo, o istoj recepturi s kojom su pojedini konstituenti nove vlasti nedavno ratovali protiv konkurenata koji iskreno pripadaju anti-DPS taboru u predizbornoj kampanji u Podgorici. Matrica je prepoznatljiva: politički subjekat od čijeg rezultata organizatori hajke strahuju, konstantno se dovodi u sumnju da sprema savez sa DPS-om, ne bi li se na taj način umanjio njen izborni rezultat. Ovu igru „licencirani borci protiv DPS-a“, koji često imaju sjajne i unosne privatne relacije sa funkcionerima bivšeg režima i ne smeta im da u njihovim kabinetima sjede provjereni kadrovi Mila Đukanovića, primjenjuju već dugo. Nekada su na taj način čuvali status lidera pozicije, a sada čuvaju fotelje u novoj vlasti.
U tekućoj predizbornoj kampanji u Budvi, međutim, stari glumci igraju ovu predstavu nervoznije nego ikada dosada, valjda svjesni da im ponestaje mašte, i da su pročitani. Nervozu podižu i sve češći zvižduci iz auditorijuma u kojem ima sve manje mladih.
Predsjednik SAD sredinom 19. vijeka Abraham Linkoln, sjajno je objasnio problem s kojim se sada u Budvi suočavaju pomenuti „čuvari fotelja“ u vladinim i Skupštinskim kancelarijama u Podgorici, sentencom: „Možeš lagati neke ljude svo vrijeme, možeš lagati sve ljude neko vrijeme, ali ne možeš lagati sve ljude svo vrijeme!“ Za „čuvare fotelja“ problem je i što nisu valjano razumjeli ovu pouku, pa su čak i preko medija van Crne Gore, pokušali još jednom da plasiraju laž da grupa građana „Budva naš grad“ šuruje sa DPS-om.
Neko bi ovakvo insitiranje na neistini okarakterisao kao političko šibicarenje, koje je odraz nedostatka ideja, talenta i, prije svega argumenata. Kako bi se drugačije moglo opisati insistiranje na opseni, ali i potpunom izostanku zdrave političke polemike, razmjene argumenata?
Model političke borbe ove grupe, utisak je odavno prevaziđenih i političara bez harizme, protiv subjekata koje prepoznaju kao konkurenciju, sveo se isključivo na podmetanja u kojima je krunsko ovo da njihov konkurent sprema koaliciju sa DPS-om. Naravno, Demokratska partija socijalista odavno je naviknuta na duple pasove sa vječitim stranačkim liderima iz njihove nekadašnje opozicije, pa je jedva i sada dočekala novi „centaršut“ da odglumi kako su joj, oni koji nabacuju igru, zapravo ljuti neprijatelji.
Grupa građana „Budva naš grad“ koju predvodi Nikola Jovanović, je i uoči izbora održanih 26. maja ove godine, nakon kojih nije ni pregovarala a kamoli pokušala da formira vlast sa DPS-om, ponovila i na početku kampanje za predstojeće izbore da će se držati principa da vlast u Budvi neće praviti sa stožerom bivšeg režima ali ni sa Novom srpskom demokratijom, bar dok ne dokaže da se očistila od uticaja kriminogenih struktura.
Principijelnost je dokazana ljetos, i nema razloga da se iko boji kako će drugačije biti nakon 17. novembra, mada je jasno da nas nakon predstojećih izbora čeka mnogo lakši i jednostavniji put do formiranja vlasti.
„Čuvari fotelja“ su, očigledno, u očajničkoj nadi da mogu da promjene tok procesa koji donosi smjenu generacija ali i organizacija na crnogorskoj političkoj sceni, koja je otpočela u Budvi ali se razvija i u drugim gradovima, pribjegli „duplom pasu“ sa DPS-om koji su toliko puta odigrali i minulih decenija. Kao i uvijek – na štetu građana a na svoju ličnu korist!
Upravo zbog ovakve igre, grupa građana „Budva naš grad – Nikola Jovanović“ je javno ponovila da će se držati principa saopštenog uoči prethodnih izbora – da neće formirati vlast sa onima protiv kojih su se njeni članovi borili 30 godina, a koji su odgovorni za maltene sve glavne devijacije u našem društvu, ali ni sa onima koji namjeravaju da taj model vladanja primjenjuju u budućnosti.
U ovoj poslednjoj stavki je, zapravo, i suštinska „linija fronta“ predstojećih izbora u Budvi: „čuvari fotelja“ u Podgorici (i njihovi poslušnici u Budvi), pomislili su da je isplativo preuzeti model kojeg se DPS držao decenijama. Model koji podrazumijeva apsolutnu kontrolu poslovnih tokova, spregu sa organizovanim kriminalom i uništavanje politčkih konkurenata dezinformisanjem i dezavuisanjem javnosti preko kontrolisanih medija i armije botova.
To vrijeme je, na sreću prošlo, i „novi Milo Đukanović“ se bar u dogledno vrijeme neće ponoviti (čak ni sa AliExpress-a), naročito u Budvi u kojoj je načet i bivši režim. Kao i prije četiri godine, ovaj grad ponovo će biti centar promjena koje podrazumijevaju, prije svega, pozitivnu selekciju.
Građani Budve imaju u tekućoj predizbnornoj kampanji priliku da, možda i kao nikada ranije, prepoznaju ko se i sa kakvim potencijalom za rad u javnom interesu bori za njihove glasove. Nedostatak znanja, talenta i vještina ne može da se sakrije bježanjem od javnosti, skrivanjem iza šefova iz podgoričkih centrala i prljavom kampanjom.
Ali, u skladu sa onom narodnom da „ne pada snijeg da prekrije brijeg“ i ova predizborna kampanja, idealna je prilika da se pokaže javnosti koliko ko zna i na šta su sve spremni oni kojima neznanje i antitalenat ne smetaju da se šibicarskim opsenama bore za fotelje.
Nisam od juče na ovom svijetu i nisu mi nepoznati prljavi obračuni kojima se ponekad služe akteri poliitčkih ratova, iako u istim nikada nisam učestvovao, naročito ne skrivajući se iza lažnog imena i identiteta. Ali ovakvo odsustvo časti kakvo su pokazali botovi političke organizacije kojoj sam mnogo puta valjao, u aktuelnom predizbornom ratu u Budvi, dosada nisam vidio, niti vjerovao da postoji.
Sponzori botova koji su poslednjih dana i mene počeli da predstavljaju kao pripadnika Kavačkog klana, dobro znaju da nisam član nijednog klana, nikakve kriminalne grupe, i da sve bitke vodim ne skrivajući se ni od koga, uvijek spreman da se pogledam u oči sa onima koji misle da sam ih na neki način oštetio. Ovog puta, problem je, međutim, što sponzori kampanje u kojoj se njihovi vojnici skriveni iza lažnih imena i sa mnom obračunavaju pervertnim lažima, znaju koliko im ništa ne dugujem i koliko oni to meni ne mogu da kažu.
Makar zbog svih onih protesta u kojima se branilo njihovo pravo da nakon smjene DPS-a budu dio vlasti! Makar zbog grupe „Narod se pita“ koju sam pokrenuo u borbi da oni budu u aktuelnoj vladi… A to je samo djelić mog angažovanja u borbi protiv bivšeg režima, protiv pokušaja otimanja naših svetinja, protiv tiranije DPS mafije… Borbe koja ne traje od 30. avgusta 2020. već mnogo, mnogo duže.
I nakon svega, dočekao sam da me botovi onih čije sam pravo da budu dio vlasti nakon pada režima Mila Đukanovića, prozivaju da sam bivši Srbin i podvaljuju svakakve gadosti na svojim lažnim profilima po društvenim mrežama!? Možda bi bilo interesantno da se identiteti ovih botova otkriju, pa da se vidi kakve su to „Srbende“ koje Neđa Pekovića prozivaju da je bivši Srbin, a ne vide „baterije“ u srpstvu i novopečeno „europejstvo“ kod onih koji ih plaćaju!
Policija je dužna da reaguje povodom podmetanja da sam član Kavačkog klana, i obavezna je da sankcioniše odgovorne za plasiranje ovakvih i sličnih laži. Strpljivo čekam reakciju nadležnih. A do tada, vojevaću samo sa sponzorima prljave bot kampanje jer su odbranu fotelja u kojima sjede i mojom i zaslugom mojih saboraca, počeli da vode pokvarenije nego što je u ona najcrnja vremena DPS mafija koja mi je mnogo duže nego njima radila o glavi. To što svoju žrtvu nisam naplaćivao kao mnogi, posebno pojednci na zauzetim položajima u novoj vlasti, ne znači da ću se miriti sa progonom naslednika DPS kartela.
Ispratili smo mafiju koja nas je tlačila tri decenije, ispratićemo i svakoga ko je pomislio da može istim metodama da se obračunava sa neistomišljenicima u ovom novom vremenu. Nije ovo nikakva prijetnja, ovo je obećanje svima koji pomisle da mogu bez kazne da blate, podvaljuju i crtaju mete ljudima koji nisu pristali na njihove igranke.
Recepturu kojom su nedavno ratovali protiv konkurenata koji iskreno pripadaju anti-DPS taboru u predizbornoj kampanji u Podgorici, Nova srpska demokratija i partije koje su pristale da joj budu sateliti, pokušavaju sada da primijene i u Budvi. Nepotpisani PR tekst u beogradskim Novostima naslovljen „GRAĐANI ŠOKIRANI DEBATOM NA RTV BUDVA: DPS oštro napada Mikijelja, a brani Nikolu Jovanovića“, potvrđuje ovu konstataciju. Ali i govori o potpunom izostanku ideja i talenta u redovima NSD-a i satelita koji su zaboravili na krilaticu: „Možeš lagati neke ljude svo vrijeme, možeš lagati sve ljude neko vrijeme, ali ne možeš lagati sve ljude svo vrijeme!“Model političke borbe ove grupe odavno prevaziđenih i političara bez harizme i elementarnog znanja, protiv subjekata koje prepoznaju kao konkurenciju, sveo se isključivo na podmetanja u kojima je krunsko ono da njihov konkurent sprema koaliciju sa DPS-om. Naravno, Demokratska partija socijalista naviknuta na duple pasove sa vječitim stranačkim liderima iz njihove nekadašnje opozicije, jedva je dočekala novi „centaršut“ da odglumi kako su joj, oni koji nabacuju igru, zapravo ljuti neprijatelji. Stara šema veterana obmana.
U NSD-u su, međutim, zaboravili da ovom opsenom ne mogu neograničeno puta da varaju javnost nanoseći štetu konkurentima. Čak i kada se sakriju iza nepotpisanog PR teksta dnevnika čijem ugledu ne priliči ovakav šibicarski članak kojim je valjda trebala da se obmane javnost kako se grupa građana „Budva naš grad“ predvođena Nikolom Jovanovićem sprema za koaliciju sa DPS-om.
Kao i uoči izbora održanih 26. maja ove godine, nakon kojih nismo ni pregovarali sa DPS-om niti namjeravali sa njima da formiramo vlast, mi smo ponovili principe kojih ćemo se držati i nakon ovih predstojećih: vlast u Budvi nećemo praviti sa stožerom bivšeg režima ali ni sa Novom srpskom demokratijom, bar dok ne dokaže da se očistila od uticaja kriminogenih struktura. Da se držimo principa, potvrdili smo ljetos, i nema dileme da ćemo ga se držati i nakon 17. novembra, mada je jasno da nas nakon ovih izbora čeka mnogo lakši i jednostavniji put do formiranja vlasti.
Upravo, svjesni te činjenice, u NSD-u su pomislili da starim šibicarskim štosem mogu da promijene tok političkog procesa koji je započeo ne samo na lokalnim izborima Budvi, a koji donosi nove ideje i mlade i nezavisne ljude u rukovodećim strukturama lokalnih samouprava. Baš to saznanje unijelo je paniku među onim političarima koji su u potpunosti preuzeli matricu vladavine DPS-a, koja podrazumijeva spregu sa organizvanim kriminalom i zadovoljavanje interesa malog kruga partnera vlasnika partija na štetu građana. Otuda i ovaj poslednji „dupli pas“ NSD-a i DPS-a – prvi varaju građane da su jedino oni iskreni protivnici bivšeg režima, a drugi da imaju koalicioni potencijal da se opet ušunjaju u vlast.
Upravo zbog ovakvog odnosa, mi smo i javno ponovili da ćemo se držati principa saopštenog uoči prethodnih izbora – nećemo formirati vlast sa onima protiv kojih smo se borili 30 godina a koji su odgovorni za maltene sve glavne devijacije u našem društvu, kao što nećemo ni sa onima koji namjeravaju da taj model vladanja primjenjuju u budućnosti.
Vrijeme je za istinske promjene i pozitivnu selekciju. Građani Budve imaju u tekućoj predizbnornoj kampanji priliku da, možda i kao nikada ranije, prepoznaju ko se i sa kakvim potencijalom za rad u javnom interesu bori za njihove glasove. Nedostatak znanja, talenta i vještina ne može da se sakrije bježanjem od javnosti, skrivanjem iza šefova iz podgoričkih centrala i prljavom kampanjom.
Ali, u skladu sa onom narodnom da „ne pada snijeg da prekrije brijeg“ i ova predizborna kampanja, idealna je prilika da se pokaže javnosti koliko ko zna i na šta su sve spremni oni kojima neznanje i antitalenat ne smetaju da se šibicarskim opsenama bore za fotelje.