Connect with us

Glas naroda

Đogo: Kako je Juda od materijaliste postao „nacionalista“

Published

on

Piše: otac Darko Đogo

Od drevnih gnostičkih kultova do Kazancakisovog „Posljednjeg iskušenja“ lik Jude Iskariotskog privlačio je ljude nezadovoljne „zvaničnom verzijom Crkve“ da donesu drugačiju sliku učenika koji je izdao Učitelja. Osim umjetničkih pokušaja bilo je i dosta „naučnih“ priloga koji su o Judi govorili preispitujući jevanđeljske izvještaje. Kako je Juda od materijaliste postao „nacionalista“

U vremenu u kome je sve podložno preispitivanju sama ideja „skrivene istorije“, „crkvene zavjere“ i „oklevetanog pozitivca“ djeluje privlačno čovjeku koji u zdrobljenoj stvarnosti gleda ostatke „velikih narativa“. Ipak, rijetko ko bi očekivao da bi jedno takvo gledište moglo da bude široko prihvaćeno u bogoslovskom obrazovanju u Srpskoj pravoslavnoj crkvi. A čitava pokoljenja naših teologa odrasla su u ubjeđenju da – iako Juda jeste Juda, izdajnik Hristov – njegovi motivi nisu bili oni koje jevanđelja navode već sasvim drugi. Oni su izloženi u često navođenom i s vremenom normativizovanom članku Pantelije Kalaidzidisa „Iskušenje Judino“.

Kalaidzidisov ideološki uradak oslanja se na ranije istraživanja jednog od značajnijih istraživača Novog Zavjeta u HH vijeku – njemačko-francuskog luteranskog teologa Oskara Kulmana (najpoznatijeg po vrlo uticajnoj i fascinantnoj knjizi „Hristos i vrijeme“ iz 1946). Iako izvan svake sumnje veliko ime novozavjetnih studija, i Kulman je imao svoje promašaje i slabe argumentacije.

Istražujući odnos rimske države prema Hristu i Hrista prema rimskoj državi, Kulman se poduhvatio i pitanja odnosa Isusa prema onovremenskim pokretima otpora u rimskoj provinciji Palestini.

Na tragu suprotnosti između Hristovog (i hrišćanskog) shvatanja „Carstva Božijeg“ i iščekivanja jevrejskog naroda dolaska Mesije koji će biti „politički“ oslobodilac od Rima i vladar „Carstva Izrailjevog“ na zemlji, Kulman je razvio teoriju prema kojoj je Juda Iskariotski bio dominantno motivisan razočaranjem u Hristovu nevoljnost ili nesposobnost da pokrene takvo ovosvjetsko („političko“) oslobođenje Izrailja od Rima prilikom izdaje svoga Učitelja. „Judin ulazak u krug učenika bi počivao na izvesnom nerazumevanju namere koju je Isus sprovodio“, kaže Kulman.

Argumentacija koju on predlaže, a Kalaidzidis prihvata, za takav stav polazi od filološkog tumačenja naziva „Iskariotski“ za koji po njima treba dovesti u vezu sa riječju sicarius, od latinskog sica – „bodež“, što jeste jedan od naziva ondašnjih jevrejskih gerilskih boraca protiv Rima.

U prilog stavu da je to tumačenje moguće, Kulman navodi da znamo da je bar jedan učenik iz Hristovog kruga dvanaestorice pripadao „zilotima“ – Simon Zilot ili Kananit (ovdje je etimologija nesumnjiva: „kana“ je aramejski naziv za istu pojavu – „zilote“, „revnitenje“, pristalice gerilske borbe protiv Rima kako bi se pojavio Mesija – konačni osloboditelj od okupacije neznabožaca).

Međutim, ako su i Simon i Juda bili „ziloti“ – zašto je samo jedan od njih dvojice prepoznat kao „Zilot“, dok drugi zadržava naziv nesigurne ali sa sicarius podjednako nedovodive etimologije?

Crkvena teologija nam ništa ne govori o Judinom „nacionalizmu“ niti o „nacionalnom razočaranju“ kao bilo kakvom motivu za njegovo djelovanje. Štaviše, jevanđelja se slažu da je jedini motiv izdaje bilo – srebroljublje (Mt 26,15).

Jovanovo jevanđelje daje nam sliku Jude koji se i prije izdaje naročito fiksira na novac, čak i kada „brine za siromašne“ (up Jn 12,5-6). U izvjesnom smislu, Juda kao neko ko se buni zbog Martinog pomazanja nogu Hristovim skupocjenim mirom („zašto se ovo miro ne prodade za trista dinara i ne podade siromasima?“ Jn 12,5) najviše podsjeća na „ekološki“ manir savremene „ljevice“ koja se, i sama do guše u konzumerizmu, neprekidno brine za globalne siromaštvo.

Luka (22,3) Judinovo izdajničko ponašanje objašnjava „ulaskom Satane“ u njega. Dakle, ako za jevanđelja postoji „iskušenje Judino“, onda je ono „srebroljublje“ (ništa manje zahtijevno za unutrašnju borbu sa njim, izvan svake sumnje), a ne „razočarenje u politička očekivanja“ i sigurno ne „nacionalizam“.

Kulmanove teze počivaju na elementarnoj pretpostavci savremene zapadne teologije – onoj o saznajnoj nadmoćnosti današnjeg tumača nad biblijskim piscem. Današnji teolog „zna“ tj. u stanju je da raskrije ono što je i samom „autoru Jevanđelja“ bilo „nepoznato“.

Današnji biblista (a i autor ovih redova je profesor Novog Zavjeta) uglavnom živi u iluziji da može da više kaže o Novom Zavjetu nego sam Novi Zavjet – ta vrsta osjećaja nadmoćnosti ključna je „sposobnost“ neophodna u procesu pravljenja jednog „Isusa“, jedne „Crkve“ i jednog „Jude kakav je zaista bio“ . A kada god se pravi „Juda kakav je bio“ to znači samo da se iznova konstruiše Juda po mjeri ideologija nezadovoljnih Jevanđeljem.

Kome je jedan „nacionalistički Juda“ potreban da bi svako rodoljublje bilo trajno satanizovano kao „iskušenje Judino“?

Odgovor ne moramo daleko da potražimo. Kalaidzidisov članak jasno odslikava svoje porijeklo u propagandi onoga što Slobodan Vladušić naziva Megalopolisom.

Naime, iako osloljen na Kulmana, helenofoni teolog Megalopolisa će dopisati svoju „argumentaciju“. Po njemu, suma koju Jevanđelja daju kao Judin jedini motiv (poslovičnih „trideset srebrnjaka“) i „nije bila značajna suma“.

Iako svjestan da Oci Crkve i himnografija Velikog Petka ističu upravo opsjednutost novcem kao iskušenje Iskariotskog, Kalaidzidis svjesno odbacuje takvo gledište: njegova izdaja je plod „duhovnog putovanja“, potresa, sumnje, razočarenja. Umjesto srebroljublja – koje je za Megalopolis zapravo poželjno, kao preduslov čovjekove fiksacije na brend i potrošnju – konstruiše se „politička teologija teokratskog sadržaja“, „nacionalizam“ i „etnofiletizam“ (još u antici!) kao „istinsko“ „iskušenje Judino“.

Da Kalaidzidis jeste svjestan razoružavajućeg potencijala svoga konstrukta pokazuje negativna usmjerenost koja se od samih početaka do kraja njegovog teksta podjednako fokusira na jevrejske „zilote“ Hristovog vremena koliko i na helenske ustanike iz 1821. godine.

Kalaidzidis „čisti svoje dvorište“ ne za račun svepravoslavnog razumijevanja i saradnje suverenih, zavjetnih i otpornih naroda već za račun defamacije i okrivljivanja bilo kakvog otpora (pa i helenskog) Megalopolisu.

A kako je Megalopolis sklon da afirmiše i prihvati globalne i regionalne identitete, „ekonomske“ i ekološke brige, retoriku borbe protiv nasilja i vladavinu silom, biopolitiku masovnog ubijanja i retoriku sveopšte ljubavi, jedini registar stvarnosti koji ostaje kao utočište otporu jeste rodoljubiv i slobodan čovjek jasnih i vrjednosnih vidika, posvećena porodica i zavjetno usmjeren narod.

„Helenizam“ protiv koga se Megalopolis bori u liku ustanika iz 1821. bio je san o Konstantinopolju, zavjetno pamćenje konstantno brisano helenskom narodu kroz HH vijek i zamjenjivano „neovizantinizmom“ u kome se umjesto svepravoslavnog pokreta ka Carigradu sanjala hegemonija Fanara nad pravoslavnom dijasporom, a, po mogućnosti, i u pravoslavnim zemljama.

Fanarski „nadnacionalizam“ će, kao eksponent Megalopolisa, ako treba ratovati i sa „helenizmom“ kako bi nas ubijedio da je u stanju da „ispravlja i svoje“ dok konstruše teološke mentalitete u kojima je bilo kakav otpor Vlastima ovog svijeta – „antihrišćanski čin“.

Biti hrišćaninom znači pružiti otpor „knezovima ovog svijeta“. Hristos jeste propovijedao Carstvo Božije koje „nije od ovog svijeta“ (Jn 18,36) i koje je „unutra u vama“ (Lk 17,20-21) ali koje je istovremeno i stvarnost koja će biti i te kako vidljiva i koja će izazvati „političke“ posljedice (up. čitavu gl. 24 Matejevog jevanđelja). Uvijek smo pozvani da taj otpor bude žrtva, a ponekad – poput 1389, 1453, 1804. ili 1821. – da bude i mačem i stradanjem.

U starom svijetu, prije teologije Megalopolisa, znali smo da je naš zadatak da budemo na strani Zavjeta, a ne na strani izdajnika. Onda se u našim školama pojavio Kalaidzidis i kalaidzidisi da nam objasne da je Juda „nacionalista“, a „etnofiletizam“ (tj. rodoljublje) „iskušenje Judino“ – što, valjda, znači, da je izdaja svog naroda i njegovog otpora – „istinsko hrišćanstvo“.

Orvel se nije mnogo bavio teologijom. Zato su tu Kalaidzidis i ostali teolozi Megalopolisa da nam objasne da je „rat“ zapravo „mir“, „laž“ – „istina“ a otpor Megalopolisu – „izdaja Hrista“.

Nemojte mi uzeti za zlo ako se ipak budem držao onoga što piše u Jevanđeljima.

Glas naroda

Knežević: Pojedinci izmanipuslisali čestitog mitropolita Amfilohija

Published

on

Predsjednik Demokratske narodne partije Milan Knežević kazao je za Srpsku RTV da su mu prijetili isključenjem iz crkve, jer se ,,drznuo da se suptorstavi švercerskom, kriminalnom lobiju, koji je imao uticaj na Crkvu”.

Naglasio je da su pojedinci izmanipuslisali čestitog mitropolita Amfilohija, te da bi mnogi oreoli bili okrnjeni ako ga budu vukli za jezik.

On je podsjetio da sada izlaze novi transkripti razgovora na Portalu ,,Libertas” sa novim junacima među kojima su ,,Stiv”, ,,Vampir”, s koji su, tvrdi, aktivno učestvovali u sprečavanju ulaska Demokratskog fronta u vlast.

“Stiv, ili Stevan Simjanović je doveden nekoliko sati prije onog čuvenog sastanka u manastiru Ostrog da razgovara sa mitropolitom Amfilohijem, kojem je predstavljen kao sekretar u američkom predstavništvu u misiji u Ženevi. On je Mitropolitu saopštio da mi ne treba da budemo dio Vlade i da on mora da uradi sve da do toga ne dođe. Postavlja se pitanje ko je jednog probisvijeta mogao da dovede do Mitropolita i kako je Stiv uspio da izvrši uticaj na njega, koji je posle toga tražio na sastanku u Ostrogu da mi ne uđemo u Vladu. Onda su mene optužili da sam bio ,,nepristojan”, jer sam se, zamislite, suprotstavio ,,namjeri Stiva Simjanovića, koji treba ili švercuje cigarete sa Mrkićem i sa “Vampirom”, da spriječi da DF uđe u Vladu”, rekao je Knežević.

On u emisiji “Sa Srpskom u centar” dodaje da su mu prijetili mi isključenjem iz Crkve.

Napadao me značajan broj sveštenika i njihovih familija jer sam se, zamislite, drznuo da se suptorstavim švercerskom, kriminalnom lobiju koji je, na žalost, imao uticaj na Crkvu. Hoće li mi se sad, posle četiri godine neko izviniti i reći ,,bio si u pravu”? Naravno da neće niko. Ipak, milo mi je što je izašla ova skaj prepiska da vidi čitava Crna Gora da su švercerski lobiji sastavljali Vladu. Ono što mi nije milo je što je izostala reakcija tužilaštva u ovom slučaju, jer je SDT godinu dana držalo predmet u fioci iako je jedanaestoro uhapšeno iz ovog predmeta, a Mrkić napustio Crnu Goru. Kako je napustio? Mislite li da mu nije dojavio neko iz tužilaštva ili policije. Zašto su neki ljudi na slobodi? Da li je raspisana crna interpolova potjernica za Simjanovićem? Ne nego je čak imao i policijsku pratnju, vozio ga je policijskim autom službenik a imao je i lažni diplomatski pasoš. I takav čovjek je sastavljao Vladu sa ovim švercerima cigareta. Prošvercujete sto miliona ili milijardu cigareta, napravite crkvu za 20.000 evra, dobijete sve moguće ordene i vi ste ,,apostol Crkve” dok sam ja izdajnik???”, upitao je Knežević.

Podsjetio je da su ga nazivali izdajnikom iako je uhapšen zajedno sa 17 poslanika DF-a kad je donesen Zakon o slobodi vjeroispovijesti.

I to bez skidanja imuniteta. Posle toga su mi uhapsili i majku…Tada je značajan broj sveštenika i njihovih familija, preko društvenih mreža, vodio besprizornu kampanju protiv mene. Govorili su da sam ja tražio Mitropolitu da bude smijenjen, da sam ,,urlao” na njega i sve to. A ja sam mu samo rekao da nije pošteno da Srbi iz DF-a ne mogu da uđu u Vladu, jer su oni iznijeli onu pobjedu. Ja Mitropolitu ne zamjeram ništa, jer je taj čestiti čovjek izmanipulisan čak i od dijela sveštenika jer nije mogao svako da dođe kod Mitropolita crnogorsko-primorskog. Jedan broj sveštenika koji je bio zainteresovan da eliminiše DF jer je, vjerovatno, imao dobre odnose sa junacima ove skaj aplikacije i Simjanovića doveo u Ostrog kod Mitropolita nekoliko sati prije našeg razgovora u Ostrogu”, kazao je Knežević.

On tvrdi da su mu prijetili da je sve u Ostrogu snimljeno i poziva ih da sve što imaju objave “jer će se tada urušiti mitovi o mnogim ljudima”.

Zamislite kakva je sramota ozvučiti manastir Ostrog što najbolje govori o ljudima koji su u u tome učestvovali. Kao predsjednik Odbora za bezbjednost i odbranu imao sam pristup podacima kako su ozvučavali manastire, ko je učestvovao u tome, ko je bio na vezi sa agentima Agencije za nacionalnu bezbjednost. Mnogi će oreoli biti okrnjeni ako me budu vukli za jezik. To što su tada uradili dovelo nas je do situacije u kojoj se sad nalazimo. Znali su da im DF ne bi dozvolio da švercuju ni drogu ni cigarete. A Zdravko Krivokapić kaže sad nedavno da ga je da li v.d Centra bezbjednosti Podgorice Pavićević, ili ne znam ko, poveo u neku gluvu sobu i kazao mu da su ,,cigarete posao države”. Je li ga Zdravko prijavio? Vidite po prepiskama da je ovaj bivši v.d direktor policije Damjanović bio taksista Stivu. Ima li neko potrebe da reaguje oko toga? Nigdje u skaj prepiskama nema da se sa mnom neko dogovarao oko šverca ili ubistva. Znam da se Mrkić sretao sa Zdravkom Krivokapićem. Daka Davidović je tvrdio da Krivokapića ne poznaje osim samo iz studentske menze da bi kasnije saznali da su oni kumovi. Ovdje je nadležno tužilaštvo jer su tada Vladu sastavili ti ljudi. Stidi li se iko jer je pokušao da iznevjeri izbornu volju građana?”Dan pred predaju liste nam je jedno crkveno lice zaprijetilo da će povući Zdravka Krivokapića sa liste ako Pavle Popović (koji je trebao da dođe na moje mjesto) i još jedan čovjek blizak Krivokapiću, ne budu drugi i treći na listi. Marko Milačić i ja smo tada otišli na hram kod Mitropolita Amfilohija i objasnili mu šta rade određena crkvena lica koja dovode u pitanje široku koaliciju o čemu je Mitropolit Amfilohije nije ništa znao, bio je iznenađen. Uz pomoć Mitropolita zaustavili smo namjeru da na listi na mjesto dva i tri stave svoje ljude. Treba da bude sramota sve koji su učestvovali u igri manipulisanja čestitim Mitropolitom Amfilohijem, a meni je savjest čista “- kazao je Knežević., kazao je Knežević za Srpsku RTV.

(Srpska RTV)

Nastavi Citanje

Glas naroda

Medojević: Krivokapićeva ćerka pisala ambasadorki SAD u NATO zbog straha da će da joj hapse tatu!

Published

on

Krivokapić i Vampir su u ozbiljnom strahu da su sledeći na spisku za hapšenje u vezi kreiranja kriminalne grupe za šverc cigareta nakon formiranja 42. Vlade 2020 godine, tvrdi predsjednik Pokreta za promjene Nebojša Medojević.

„Objavljeni transkripti, hapšenje policijskog funkcionera Vasovića i najava novih hapšenja u vezi šverca cigareta , doveli su Krivokapića i njegovog šefa Vampira u ozbiljnu paniku. Naime, ćerka Zdravka Krivokapića poslala je ovih dana, pismo g-đi Julianne Smith US ambasadorki u NATO i direktoru SHAPE kancelarije u Briselu kako ima saznanja i „opravdanu bojazan“ da proruska Vlada u Beogradu preko svojih partnera u CG se sprema uhapsiti njenog oca koji je kao bivši Premijer bio pouzdani partner NATO alijanse“, saopštio je Medojević.

Dodaje da objavljivanje transkripta između članova duvanskih švercerskih kartela jasno dokazuje da je 42. Vlada formirana da se sačuva Đukanović i njegov bolesni mafijaški sistem i da se nastave svi kriminalni “poslovi” .

„Iz tog “političkog mućka” vlasnika Vijesti, djelova Crkve i duvanskih kartela nastao je politički monstrum i Vlada lažnih apostola, a iz nje politicki mutant DPS- PES. Činjenica je da nakon skoro 4 godine od pada DPS, ni Đukanović niti bilo koji drugi vidjeniji funkcioner DPS nijesu uhapšeni, a kamoli osuđeni. Dil se poštuje. Država propada. Politički sistem i institucije se raspadaju. Državom upravlja Viber Vlada. Stvarni otac ove “manjkave” Vlade (kako ju je u razgovorima sa liderima DF nazivao Mitropolit Amfilohije), kodnog imena Vampir ili Genije je razaslao svoje emisare po Beogradu i Banjaluci da pregovaraju da mu se pruži eventualno utočište i time izbjegne susret sa zakonom i pravdom. Još jednom, hvala vlasnicima Vijesti, fra Gojku i Vampiru na ovoj Vladi Krivokapića koja nije ni mogla biti ni bolja ni drugačija od onih koji su je formirali“, zaključio je Medojević.

Nastavi Citanje

Glas naroda

Knežević o mogućnosti da Đukanović postane funkcioner Alijanse: Obična laž, NATO ne zapošljava narkotrafikante!

Published

on

Na informaciju turskog portala “ Firtina Haber“ da devet članica NATO-a, među kojima je i Turska, rade na kandidaturi Mila Đukanovića za zamjenika generalnog sekretara NATO-a reagovao je biznismen, nekadašnji bliski saradnik i kum bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, Ratko Knežević.

On je vijesti turskog portala okarakterisao ka običnu laž.

Kako kaže, NATO ne zapošljava narkotrafikante i kriminalce.

– Ovo je jedna obična LAŽ. Prvo NATO ne zapošljava narkotrafikante i kriminalce, a drugo čovjek ne zna ni jedan jedini strani jezik. Kakva ološ! – napisao je Knežević na Iksu.

Nastavi Citanje

U Trendu