Connect with us

Glas naroda

Kad ustanu Srbi iz Bahmuta

Published

on

PIŠE: Božidar Zečević

Čudni su putevi istorije, zbilje i fikcije, koja je iznenada ponovo spojila Srbe i Ruse u poslednjem velikom ratu na tlu Evrope, i to u gradu u kojem se nastanio glavni junak druge knjige Seoba

Druga knjiga Seoba Crnjanskog javlja nam se opet u vatri nove vojne za opstanak istokrvnog i istovernog naroda. Čudni su putevi istorije, zbilje i fikcije, koja nas je iznenada ponovo spojila u ognjištu poslednjeg velikog rata na tlu Evrope. Bog hoće da taj rat pređe u odlučnu fazu tamo gde je pre 270 godina i počeo, na tlu Novorusije, upravo u Bahmutu, gde se Isakovič nastanio 1753. godine i gde je ostavio svoje srpske kosti. Sa tačke gledišta Zelenskog i njegovih atlantskih gospodara, Bahmut, stara srpska tvrđava, trebalo je da postane udarna pesnica grandiozne kaznene ekspedicije, neka vrsta uveličane antipravoslavne „Oluje“ po ustaškom uzoru i američkoj zamisli, što je trebalo da zbriše Donbas, gigantsku privrednu zonu na istoku ruske (U)Krajine, koju su 2014. ukronacisti pretvorili u Antirusiju.

Između reke Dnjepar i rečice Bahmutke, koja se u nju uliva, dovukli su moćnu koncentraciju ubojnih sredstava NATO-a, oklopnih i samohodnih artiljerijskih brigada, HIMARS-a, uragana i oljha, aviona, dronova, dobro obučenog i do zuba naoružanog ljudstva četvrte armije po snazi u Evropi, kojom i danas komanduju NATO specijalci i nazvali je, krajnje cinično, „Sloboda“. Gradić Bahmut su pretvorili u betonsku tvrđavu ispresecanu dobro utvrđenim rovovima i podzemnim hodnicima sa duboko ukopanim komunikacijama u bivšim rudnicima gipsa i soli. Tada su doprli do kostiju Pavla Isakoviča i srpskih husara iz romana Crnjanskog, ali nisu znali da upravo tu kopaju i svoj vlastiti grob. Grupa „Vagner“ već je isprobala efikasan mišomor za ove pacove. Banderovski je plan bio drugačiji: da odavde krenu u „Bljesak“ i „Oluju“ koji će likvidirati ruske pokrajine Donjeck, Lugansk, Herson, Zaporožje i druge i oterati preostalo stanovništvo u Rusku Federaciju, kao što su Hrvati učinili sa Srbima iz Krajine u avgustu 1995. Putin je sve to znao i nije više čekao ni časa nego je udario prvi, i za manje od godinu dana opkolio i lišio svake nade vojnu glavninu Antirusije, koju se, ovih dana, sprema da uništi.

Husari puste stepe

U jeku ove borbe, kao neko malo čudo ili mali, ali vidljiv i neobično čitak znak, pojavila se u novembru prošle godine studija već gotovo zaboravljenog srpskog akademika Mite Kostića (1886–1980), karlovačkog profesora i direktora Istorijskog instituta SANU, objavljena pre tačno sto godina u izdanju Srpske kraljevske akademije pod naslovom Srpska naselja u Rusiji, Nova Srbija i Slovenosrbija, (sada u izdanju kuće Catena Mundi), koju Crnjanski mora da je čitao dok je spremao svoje Seobe. Sve je tu brižljivo istraženo, zapisano i objašnjeno.

Epopeja srpskog naroda koji je odlučio da napusti Austriju tokom razvojačenja pomoriške i potiske Vojne krajine i neprestanog pritiska Zapada da ih pokatoliči, rasrbi i utopi u bezličnu masu njegovih podanika (frapantne su podudarnosti sa današnjim stanjem), odvele su najbolje srpske konjanike i njihove porodice u Rusiju, gde su ih Petar Veliki (1723) i njegove naslednice Ana, Jelisaveta i Katarina Velika naselili u pustom i negostoljubivom kraju tek osvojene (U)Krajine, koju su u bezbrojnim sukobima i ratovima čuvali prvo od Turske (1735–1739), a zatim od Šveda, Poljaka i Prusa, čiji su glavni grad Berlin na kraju i zauzeli, 1760. Predvodili su ih srpski oficiri, docnije ruske vojskovođe Vitkovići i Preradovići (i jedni i drugi iz Hercegovine), Panići, Vulini, Perići, Ševići, Stojanovi i Tekelije, od kojih je Petar postao feldmaršal carske vojske. U retkim vremenima mira, prvih 3.000 husara s porodicama naseljavali su se duž Dnjepra, po naređenju carice, „od Bahmuta do Luganska, u pustinji“ (tj. stepi) i to general Šević u Lugansku, a general Preradović u Bahmutu, gde je glavni lik Seoba Pavle Isakovič služio kao dragonski starešina.

Po opisu Simeona Piščevića, čije je memoare pažljivo čitao Crnjanski, „bila je to zemlja otvrdla, divlja i možda od stvorenja sveta neobrađena i ležala je od drevnih vremena bez svake koristi, pusta i bez naroda“. Položaj doseljenika upoređuje budući ruski general „sa brodolomnicima, koji se zaneseni valovima na pusto ostrvo hrane zeljem, korenjem i lovom, tako (da) smo i mi došli u pustu stepu i zemlju taku, gde od stvorenja sveta nikakva naselja nije bilo ni kupiti se ničega nije moglo… No već iduće godine nestalo je nužde, jer su posejali hrane za sebe i svoju stoku, nabavili marve, ovaca, živine i počeli bolje da žive. Tako su od pustinje učinili zemlju obećanu, naseljenu, obrađenu oplemenjenu i plodom zemaljskim izobilnu“. Šević i de Preradović ustrojili su od tih doseljenika dva husarska puka. Bahmut je izabran za glavni kvartir, a Bahmutski konjički puk ušao je u sastav Slavjanoserbije“. (Nema još ni pomena ni o kakvom Artjomovsku, koji je, valjda docnije, narečen u kakvoj gubernijskoj ili sovjetskoj kancelariji. Artjomovsk se ne pojavljuje ni u jednom dokumentu iz doba osnivanja bahmutske kreposti, a samo ime je, biće, još starijeg, turkofonskog, tatarskog porekla.)

U srcu Kijevske Rusije

Tamo gde se danas vode najžešće borbe i gde će se, po svoj prilici, rešiti rat započet pre nepunih godinu dana, u Donbaskom kotlu, živeli su i jahali u srpskim konjičkim pukovima oni koji su još u vreme Isakoviča bili na pravoj strani istorije. Dok se ovog časa vode žestoke borbe oko Bahmuta, čiji se pad očekuje posle čišćenja Soledara, kao da iz izmaglice ratnih dejstava iskrsavaju seni onih Srba koji su naselili današnji Donbas: celo herojsko pozorje Crnjanskog i tragičnog usuda Srba sredinom XVIII veka, koji su se, izloženi teroru zatiranja nacionalne svesti i pravoslavne vere rešili „v Rosiju otselitsja“. Jer s njima se tada, pod Habzburzima, dešavalo isto što i Rusima danas u najezdi antipravoslavnog prozelitizma i agresivnog odnarođavanja. Stara, ista, vatikanska i krstaška, antiruska i antisrpska saga dobija sada svoj istorijski završetak. Dve oblasti „Slavjanoserbija“ i „Novaja Serbija“ sa gradovima Slavjanskom i Bahmutom, vraćaju se tamo gde su oduvek i bile: u Kijevsku Rusiju. Ni u kakvu Ukrajinu, koja tada nije postojala niti su konjanici srpskog polka za nekakve Ukrajince ikada u životu čuli. Tamo su se, pod oružjem, zauvek nastanili husari Crnjanskog. „Ti srpski husari“, piše Mita Kostić, „su svojim vojničkim vrlinama stekli u Rusiji toliko ugleda da su kod prostog naroda u dnjeparskoj stepi još duboko u HIH vek ’Serbъ’ i ’gusarъ’ bile reči istog značenja“. Sada, iz razrivene i smrznute stepe ustaju njihove seni.

Srbi podižu Luganjsk

Sam Pavel nastanjuje se u Bahmutu 17. novembra 1753. u kući od lipovog drveta, koju je sagradio po srpskom običaju na formu svog starog doma u Temišvaru. Kao kapetan u srpskog husarskog puka borio se u Sedmogodišnjem ratu i kao pobednik ušao u Berlin. Njegov brat Trifun zaradio je u Berlinu pukovnički, a Jovan Tekelija generalski čin. Srpski husarski puk formiran je u Slavjansku još 1729, za vreme carice Ane.

Glas naroda

SKY prepiska policijskog narko kartela: Treba ovoga Damjana u NK malo prebit’, on je naš al’ da se frka digne

Published

on

Treba ovoga Damjana u NK malo prebit. On je naš. Al da se frka digne”. Ovo je rečenica koju izvjesni Andrijašević iz Nikšića, nekoliko dana pred izbore u Nikšiću šalje bivšem policajcu Ljubu Miloviću. Damjan je predsjednik Crnogorske kulturne mreže Aleksandar Damjanović, koji je rođeni Nikšićanin. Za portal ADRIA Damjanović kaže da živimo u takvom društvu u kojem nas ništa ne moze iznenaditi, pa ni čak činjenica da i ako živite pošteno možete biti meta napada.

Istinski mi je žao što Andrijašević tada nije došao da me malo prebije pa da se oprobamo ko če šta ponijeti. Mene je makar lako pronaći u Nikšiću u čuvenoj Karađorđevoj ulici gdje je nekad bila kuća Kulevića Radovana iz Brankine pjesme Gledala sam s Koma plava”, kaže Damjanović.

Dodaje da nije ovo prvi put da bude meta napada zbog njegove borbe za Crnu Goru.

Ja se osim Boga nikog ne plašim tako da me ovo saznanje ne može zastrašiti. Zajedno sam sa svojim prijateljem Branom Mićunovićem sam prolazio mnogo teža vremena od borbe sa sedmim bataljonom pa preko referendumske kampanje kada su na sceni bili mnogo ozbiljniji igrači od ovih današnjih. Ja se uvijek bezbjedno osjećam i spreman sam sebe da odbranim od bilo koga. Nas iz Katunske nahije ne može uplašiti tamo neka skaj prepiska”, objasnio je Damjanović.

Ipak, nije optimista da će se Specijalno državno tužilaštvo se baviti ovim prijetnjama upućenim njemu.

Ono što me kao građanina posebno zabrinjava jeste činjenica kako transkripti prepisku iz Tužilaštva završavaju kod novinara tabloida Vijesti. Na kraju želim da dodam radi svog ličnog integriteta i integriteta moje porodica da ja Andrijašević i njemu slični nikad nijesmo bili na istoj strani”, zaključio je Damjanović.

(PRESS)

Nastavi Citanje

Glas naroda

Vesna tvrdi da je žrtva političkog progona

Published

on

Sporno je da li su poruke koje su pronađene u telefonu moje, kazala je bivša predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore Vesna Medenica. Specijalno državni tužilaštvo od ranije je pokrenulo izviđaj povodom poruka koje su nedavno objavljene u medijima a koje su iz mobilnog telefona Vesne Medenice. Ona spori autentičnost materijala SDT-a, te da su dokazi prikupljani na valjan način.

Vrlo je sporno da li su moje poruke. Telefon nije konfiskovan, ja sam ga dobrovoljno predala i dala korisničku šifru”, kazala je Medenica, gostujući u emisiji Načisto na TV Vijesti.

Novinara je zanimalo zašto šifru nije dala u policiji, već u Tužilaštvu.

Znam proceduru, da se mora formirati zapisnik, da moraju prisustvovati dva svjedoka, da bi se taj telefon otvorio, samo zbog procedure”, kazala je Medenica.

Da bi se telefon otvorio treba da postoji naredba suda. Medenica tvrdi da je njen telefon-ajfon u ANB stigao bez naredbe suda.

Od Agencije za nacionalnu bezbjednost dobijam, bez zavedenog broja, bez pečata, izvještaj o realizaciji digitalne foreznike mog telefona”, navela je Medenica.

Tvrdi da ANB-u nikada nije povjerila nijednu forenziku.

Niti ja, niti moji branioci nijesmo dobili prepis poruka”, ističe Medenica.

Novinar je konstatovao da je u Tužilaštvu postojala sumnja daje pretresanjem utvrđeno da su izbrisane dvije aplikacije-Signal i Telegram, te da je Tužilaštvo zato tražilo od ANB-a da se aplikacije povrate.

Medenica i dalje tvrdi da je žrtva političke odmazde.

Nikakvih prava u smislu člana 6 kao osumnjičeno lice nijesam imala. Od samog mog hapšenja, stvaran je taj ambijent u jednom vremenskog periodu u kontinuitetu, od toga da sam bila na ratište, a nikad nogom nisam kročila na ratište”, kazala je Medenica.

Nije tačno, ja to ne prihvatam, ne prihvatam da su to poruke i da je to tako. Kod ovakvih činjenica nemojte mi reći da nije moglo da bude tako-i riječ okrenuta, dodata, napisana i obrisana riječ”. navela je Medenica.

Tvrdi da se tokom njenog mandata nikada nije desilo da zbog neizricanja prvostepene presude neko izađe na slobodu.

O ubistvu Duška Jovanovića

Odgovarala je i na optužbe bivšeg načelnika podgoričke policije Milana Vujanovića koji je kazao da je ona kriva što nije rasvijetljeno ubistvo bivšeg urednika Dana Duška Jovanovića.

Ja sam dala izjavu povodom nanovnog otvaranja ovog cijelog predmeta. Stojanka Radović uopšte nije bila tužilac u tom predmetu. U tom predmetu viši tužilac je bio sada pokojni Novak Ražnatović, zaduženi tužilac Ljilja Klikovac. Mićo Orlandić je bio neko ko je rukovodio određenim stvarima. Što se tiče službene zabilješke, da je ta službena zabilješka sačinjena po pravilima Zakonika o krivičnom postupku ona bi imala djelovodni protokol u policiji”, kazala je Medenica.

Zatim je dodala.

Problematizovano je da kada je Damiru Mandiću došao advokat, da mu je rekao da to ne kaže”, navela je Medenica.

Navodi da je te sporne večeri spavala.

Ja sam spavala, ja nisam dežurni tužilac”, istakla je Medenica, dodajući da su joj tužioci rekli da ih niko nije zvao.

Medenica je kazala da je imala saradnju sa bratom pokojnog Duška Jovanovića.

Vrlo mi je vjerovao, detaljno smo istraživali sve ono što je smatrao da treba istražiti. Koliko je bio zadovoljan svim tim što smo radili i mojim odnosom prema tom tragičnom događaju, on je meni poklonio i knjigu sa posvetom”, kazala je Medenica.

Na aerodromu sam zaustavljena sa koferom ličnih stvari, niko ga otvorio nije, pisalo se da nosim 700.000 eura…

Medenica je uhapšena 17.aprila 2022.godine.

Zaustavljena sam na Aerodromu Podgorica sa koferom ličnih stvari u takvom stanju gdje mi je morala biti ukazana pomoć. Niko mi kofer nije otvorio da vidi šta je u njemu, niko mi nije pogledao medicinsku dokumentaciju, ali su sve novine objavile da sam imala 700.000 eura. Kod sebe nijesam imala novac”, navela je Medenica.

Podsjeća da su sumnjali u njenu medicinsku dokumentaciju “kako se tako naprasno razboljela”, te da je smještena u Klinički centar.

Guglajući moj telefon našli su da sam pretreživala biografiju mog advokata Zdenka Tomanovića i to je bio razlog da mi nakon tri mjeseca boravka u pritvorskoj jedinici doda se tačka jedan kao osnov za bjekstvo i karta u jednom smjeru”, navela je Medenica.

Tvrdi da je istraga protiv nje vođena jednostrano, te da joj se nije dalo pravo učešća.

Svi svjedoci su saslušani, a da ni ja ni moj advokat nijesmo znali sem kad će neki svjedok biti saslušan, a ne i ime”, navodi Medenica.

Kazala je da, iako su tokom cijelog boravka u zatvoru traženi njeni spisi, nijedan nije dostavljen.

Podsjećamo, Specijalno državno tužilaštvo tereti Medenicu da je bila dio kriminalne organizacije, koju je formirao njen sin Miloš, a koja se sumnjiči za više krivičnih djela – krijumčarenje, davanje mita i primanje mita, protivzakoniti uticaj, zloupotreba službenog položaja, neovlašćena proizvodnja i prodaju droge.

Nastavi Citanje

Glas naroda

Teatar apsurda: Brđanin će ponovo da bude šef policije

Published

on

Ni PES ni Demokrate nisu se mnogo ni trudili da postignu dogovor, jer im je jasno, rekao je izvor Portala Dan, da Brđanin mora biti vraćen na mjesto direktora UP

Kako je Portalu Dan potvrđeno, sastanak čelnika PES-a i Demokrata je završen bez dogovora. Ni PES ni Demokrate nisu se mnogo ni trudili da postignu konkretan dogovor, jer im je jasno, kako su neki učesnici razgovora i saopštili za Portal Dan, da Zoran Brđanin mora biti vraćen na mjesto direktora Uprave polocije.

Na sastanku su u ime PES-a bili prisutni predsjednik vlade Milojko Spajić i ministar pravde Andrej Milović. Demokrate su predstavljali Aleksa Bečić potredsjednik vlade za bezbjednost, unutrašnju politiku, evropske i spoljne poslove, šef poslaničkog kluba Boris Bogdanović, ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović i ministar odbrane Dragan Krapović.

Da podsjetimo, danas je na sjednici vlade došlo do nesuglasica između Alekse Bečića i Andreja Milovića oko izbora direktora Uprave policije.

Jedna od opcija je, nakon presude Upravnog suda da se na čelo UP vrati Zoran Brđanin, ali su Demokrate su bile izričito protiv.

Izvor: Dan

Nastavi Citanje

U Trendu