Connect with us

Glas naroda

Danas navršava 23 godine od ubistva Pavla Bulatovića: Smetao je duvanskoj i farmako mafiji

Published

on

Ministar odbrane SRJ Pavle Bulatović likvidiran je na današnji dan prije tačno 22 godine. Zločin nije zvanično rasvijetljen.

Ministar vojske Savezne Republike Jugoslavije Pavle Bulatović ubijen je prije tačno 23 godine u restoranu “Rad“ na Banjici u Beogradu. On je 7. februara 2000. godine u 18.55 sati, kad se zločin dogodio, slušao je guslarske pjesme u društvu Vuka Obradovića, tadašnjeg direktora Ju garant banke, i Mirka Kneževića, upravnika restorana. Napolju, na terasi je samo te noći bilo isključeno svjetlo. Ubica nikada nije pronađen.

Bulatović je likvidiran hicima iz automatske puške “zastava M70” kojom može da rukuje samo mali broj ljudi i jasno je da je zločin počinio profesionalac. Istraga je potvrdila da su sa atentatorom bila dvojica saučesnika. Beograd je bio blokiran posle ubistva, a u poteru za ubicama uključila se i vojna policija. Niko, međutim, nije uhapšen.

Ministar je usmrćen na mjestu, a Kneževića su pogodila dva hica. Prvi u lijevo rame, drugi u desnu ruku koju je držao na stolu.

Kasnijom istragom utvrđeno je da su u društvu sa trojicom sagovornika za stolom bila i dvojica guslara, jer je Bulatović voleo da ih sluša. Hici su ispaljeni u trenutku dok je jedani od njih predavao gusle svom kolegi.

Svjetlo u bašti restorana odakle je pucano nije bilo upaljeno, mada je uvek u to vreme radilo. Vrata koja direktno vode iz restorana u baštu bila su zaključana. Na parkingu ispred restorana uvijek je bio čuvar, ali ga tog dana nije bilo. Otišao je ranije.

Pucano kroz staklo

Tačno u 18.55 sati čuli su se kratki rafali iz automatskog oružja. Tri ili četiri. Pavle Bulatović je od siline udara metaka koji su ga pogodili odskočio od stola. I upravnik restorana je pao pogođen. Ostali su, shvativši šta se događa i legli na pod. Pucano je kroz staklo i zavjesu.

Bulatovićev pratilac, tada pripadnik Vojnobezbjednosne agencije, Saša Anović skočio je od stola koji se nalazio u prvom dijelu restorana, odakle je nadzirano ko u njega ulazi. U susjednoj prostoriji video je da svi leže na podu. Pošto su vrata ka bašti bila zaključana, okrenuo se i potrčao ka ulaznim vratima da bi video da li tamo ima nekog. Istrčao je i ministrov vozač koji je sa pratiocem sjedio za stolom. I on je imao pištolj. Jedan se uputio na lijevu, drugi na desnu stranu. Nikoga nisu uočili.

Nažalost, niko nije pokrivao baštu restorana koja je bila u polumraku, gdje se moglo lako preći preko fudbalskog terena – ispričao je kasnije u emisiji na državnoj televiziji general Svetko Kovač, nekadašnji direktor VBA.

Istragom su pronađeni očevici i na mjestu zločina otkriiven je jedan otisak.

– Očevici su nam opisali izvršioca, čoveka koji sa automatskom puškom pretrčava igralište i odlazi ka banjičkoj šumi. Ostavio je otisak ruke na gelenderu. Ali, taj otisak nije imao kvalitet da bi bio dokaz na sudu. Međutim, bio je vrlo značajan da se usmjeri operativni rad u nekom pravcu – rekao je Kovač.

Uništene papilarne linije

Iz crnogorske policije gdje je otisak poslat radi upoređivanja sa njihovom bazom podataka, stigao je odgovor da nije dobar, jer su mu uništene papilarne linije.

– Otisak prsta koji je ubica Pavla Bulatovića ostavio nije imao neophodnih 12 papilarnih linija na osnovu kojih bi se utvrdio njegov identitet i koji bi kao takav bio dokaz na sudu. Ne sjećam se koliko smo papilarnih linija izdvojili uzimanjem tog otiska, ali te linije koje su ostale su se poklopile sa linijama otiska Ivana Delića iz Budve koje smo imali u bazi podataka. I to je bio prvi trag koji je upućivao na njega kao mogućeg počinioca zločina – ispričao je jedan od penzionisanih inspektora tadašnjeg Trećeg odjeljenja beogradske policije koje je vodilo istragu.

Ime Ivana Delića našlo se i u izvještaju skupštinskog Anketnog odbora formiranog da riješi zločin. Zaključke Anketnog odbora čiji je izvještaj predstavljen u januaru 2002. godine i u kome se pominje kao počinilac, sam Ivan Delić javno je demantovao. Tvrdio je da ima mnogobrojne svjedoke da je u vrijeme ubistva bio u Budvi, a zbog napisa i pomenutog izvještaja je, kako je tvrdio, svojevoljno otišao u budvansku policiju da bi dao iskaz. Posle toga se više nije oglašavao.

Svetko Kovač je na kraju iznio zaključak istrage VBA koji se uglavnom poklapao sa onim što je i Anketni odbor ustanovio još prije 22 godine. I vojska je, uz pomoć stručnjaka iz oblasti ekonomije, detaljno analizirala finansijske tokove u vojsci, posebno imajući u vidu da je kretanje novca u vreme sankcija i bombardovanja SRJ bilo dobrim delom prepušteno u ruke pojedinaca, mimo jasne kontrole.

– Neko je procenio da je Bulatović neki ’posao’ pokvario, a bilo je, naravno, ljudi koji su pokušali da iskoriste i sankcije, i bombardovanje i druge okolnosti za lično bogaćenje – rekao je Kovač.

Nekome smetao

Mogući politički motiv zločina nikada do pred kraj prošle godine nije javno pomenut. Sva saznanja ranije su ukazivala da je Bulatović ubijen jer je sprečavao mahinacije sa nabavkama opreme za vojsku. Vojislav Šešelj je tvrdio da je Ministarstvo odbrane imalo ogromne javne nabavke, pogotovo za VMA, za lekove i medicinsku opremu. Svi su se, kako je tvrdio Šešelj, jagmili za taj posao i tu se stvorila prava mafija. a Bulatović je tu nekome smetao.

Tek početkom novembra prošle godine Toma Fila je saopštio da bivši vojni ministar Pavle Bulatović nije predstavljao nikakvu opasnost po srpsku službu, već isključivo za crnogorsku jer su se on i njegov klijent Darko Ašanin, koji je takođe ubijen, borili da režim Mila Đukanovića padne.

– Ne mogu da tvrdim ovakve navode, ali to je moje mišljenje iz priče mog klijenta Darka Ašanina koji je bio brat od tetke ubijenom Bulatoviću. Stojim iza moje izjave da iza ubistva stoji Crna Gora i tadašnja vlast, jer Bulatović nije predstavljao opasnost po Srbiju i njene službe ni u kom smislu. Ne mogu da znam da li je Milo Đukanović morao znati za planirano ubistvo, ali očigledno je da je nekome iz njegovog okruženja smetao Bulatović – zaključio je Fila.

Zločin po nalogu Mila Đukanovića?

Ubistvo ministra odbrane Savezne Republike Jugoslavije Pavla Bulatovića naredio je lično predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, jer mu je zaprijetio da će vojnim brodovima potopiti sve glisere i čamce kojima je švercovao cigarete iz Italije. Ovo je na samom kraju prošle godine za beogradske medije tvrdio nekadašnji načelnik Odjeljenja za krvne delikte beogradske policije Žarko Popović Pop i naglasio da Đukanović stoji iza niza smaknuća u Beogradu.

– Đukanović je izvršio mnoga ubistva u Beogradu. Bulatović je ubijen po direktnom nalogu Državne bezbjednosti Crne Gore – tvrdi Popović.

Atentatu je prema njegovim riječima prethodio sukob Bulatovića i Đukanovića.

– Motiv za ubistvo je taj što se suprotstavio da se radi separatistička priča i zaprijetio Đukanoviću da će mu vojnim brodovima uništiti sve glisere i čamce kojima švercuje cigarete iz Italije u Crnu Goru – rekao je Popović u jutarnjem programu na Hepi televiziji.

Pavle Bulatović rođen je 13. decembra 1948. godine u Gornjim Rovcima, nedaleko od Kolašina u Crnoj Gori. Diplomirao je i radio kao asistent na Ekonomskom fakultetu u Podgorici. Radio je kao glavni i odgovorni urednik univerzitetskog lista “Univerzitetska riječ”. Bio je ministar unutrašnjih poslova Crne Gore, a ubijen je dok je obavljao dužnost saveznog ministra odbrane.

(24sedam)

Glas naroda

Duško Knežević: Dvije decenije sam finansirao DPS sa još 100 privrednika

Published

on

Nakon što je specijalna tužiteljka Tanja Čolan Deretić pročitala optužnicu, okrivljeni Knežević se, na pitanje predsjednika specijalnog vijeća sudije Nenada Vujanovića, izjasnio da nije razumio njene navode.

Biznismen Duško Knežević kazao je prilikom iznošenja svoje odbrane danas u Višem sudu u Podgorici da je 20 godina finansirao Demokratsku partiju socijalista (DPS).

„I ne samo ja, već još sto privrednika u Crnoj Gori, ali niko nema petlju da to kaže“, dodao je predsjednik Atlas grupe kojem se u predmetu „Koverta“ sudi za pranje novca.

Aferu je Knežević otvorio u januaru 2019. godine objavljivanjem video-snimka na kojem Slavoljubu Migu Stijepoviću uoči izbora 2016. predaje kovertu uz objašnjenje da je u njoj 97.000 eura za finansiranje kampanje DPS-a.

Nakon što je specijalna tužiteljka Tanja Čolan Deretić pročitala optužnicu, okrivljeni Knežević se, na pitanje predsjednika specijalnog vijeća sudije Nenada Vujanovića, izjasnio da nije razumio njene navode.

„Optužnica je nebuloza. Nisam kriv. Iznijeću odbranu. Neću odgovarati na pitanja tužioca i suda, samo na pitanja svojih branilaca. Smatram da je ovo politički proces protiv mene. Optužnica je fabrikovana i izmišljena. Ona je proizvod moje tuče sa vlastima i režimom. Htjeli su da me namjeste u slučaju ‘državni udar’ da budem svjedok i da sam ‘prao’ pare, kao da su došle iz Rusije. Ja sam to odbio“, izjavio je Knežević na početku iznošenja odbrane.

Odgovarajući na pitanja svojih branilaca advokatice Andrijane Razić, te advokata Dražena Medojevića i Dušana Radosavljevića, Knežević je kazao da ga je Milo Đukanović molio da pomogne političku kampanju DPS-a u Zeti. „Milo Đukanović me molio da nocem pomognem DPS za izbore u Zeti. Rekao sam da imam svojih 200.000 dolara. Dao sam ih šefu obezbjeđenja Vlatku Rašoviću, da ih konvertuje u eure. Nakon dan-dva, javio mi se Migo Stijepović i rekao da niko u Zeti neće dolare. Pitao me da ih zamijenim u eure“, kazao je optuženi Knežević.

Osvrnuo se na navode optužbe da je „oprao pare“.

„Tužiteljka kaže da sam oprao pare koje sam dao DPS-u. Pare se peru od kokaina i guraju se u legalne tokove. Ovdje se ne radi o pranju para, već o reketu i iznudi poslovnog čovjeka“, naveo je Knežević.

„Već 20 godina sam finansirao DPS. I ne samo ja, već još 100 privrednika u Crnoj Gori, ali niko nema petlju da to kaže“, dodao je on.

U optužnici se između ostalog navodi da je Dusko Knežević, nakon što su njegovi saradnici konvertovali 110.000 dolara u eure, Stijepoviću predao „samo“ 47.500 eura. Osim Duška Kneževića i Slavoljuba Stijepovića, optuženi su i Kneževićevi saradnici i prijatelji Branislav Todorović, Živko Šljivančanin, Tamara Krdžić, Goran Grujović i Tomica Knežević.

U optužnici se navodi da je Duško Knežević u drugoj polovini 2010. godine stvorio kriminalnu grupu čiji članovi su bili zaduženi da podižu novac koji je stečen iz nezakonitih poslova više kompanija a potom ga predaju njemu radi stavljanja u legalne tokove.

Prvom tačkom optužnice, Duško Knežević je izvršio krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije iz člana 401 a stav 1 u vezi stava 6 Krivičnog zakonika Crne Gore, a okrivljeni Knežević Tomica, Todorović Branislav, Šljivančanih Živko, Grujović Goran i Krdžić Tamara izvršili krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije iz člana 401a stav 2 u vezi stava 1 i 6 Krivičnog zakonika Crne Gore.

Drgom tačkom optužnice, ovi okrivljeni, kao i Slavoljub Stijepović su kao saizvršioci izvršili krivično djelo pranje novca iz člana 268 stav 3 u vezi stave 1 Krivičnog zakonika Crne Gore.

Nastavi Citanje

Društvo

Medojević: Vlasnici “Kavačke korporacije” su braća Đukanović

Published

on

Lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević izjavio je, gostujući u prvoj ovosezonskoj emisiji serijala Kontroverza na Adria TV, da su članovi specijalnog američkog tima tužilaca koji na dnevnom nivou pomaže našem tužilaštvu, nezadovoljni političkom podrškom koju imaju šef SPO Predrag Šuković i Glavni specijalni tužilac Vladimir Novović, od strane vlade.

“Oni smatraju da je to čudno jer je ova vlast došla na talasu kritika prethodnog režima”, kazao je Medojević opsijući razgovor sa jednim od članova američkog tima i dodao: “I ja onda postavim jedno pitanje – ok, po vašim izvještajima vaših bezbjednosnih službi, ko je šef Kavačkog klana? I sad, profesionalac, čovjek koji je dobronamjeran i ima interes da dođe do pravih informacija i da mu strategije koje razvija sa svojim timom daju rezultat, a to je uništenje Kavačkog klana i privođenje svih tih ljudi pravdi i pravosnažne presude. I on kaže – Radoje Zvicer. A ja mu kažem, to vam nije tačno. Zvicer je samo operativac, vlasnici tog biznisa u Crnoj Gori su braća Đukanović, Stanko Subotić i pokojni Brano Mićunović”.

Medojević je nastavio tvrdnjom da je riječ o kriminalnoj korporaciji koja je vladala ovom zemljom i koja je u sebi inkorporirala sve institucije države Crne Gore, bila prepoznata od bezbjednosnih službi zapada, kao partner u specijalnim operacijama.

“To je bio jedan punkt za vaše “crne operacije”, koji ste, po tvrdnji ambasadora SAD Vilijema Montgomerija, gledali kako nastaje kao kriminalna organizacija, korporacija koja kontroliše političke partije, medije, banke, NVO, strane diplomate, ima lobiste u Briselu, u Vašingtonu, Berlinu, raspolaže milijardama, širi posao sad na kriptovalute. Jedna takva kriminalna organizacija ne može da bude vođena od strane Radoja Zvicera. On jeste važan u tom operativnom izvršnom dijelu vezanom za narkotike ali je Zoran Lazović bio oficir za vezu između vlasnika i izvršnih direktora, bio je njihov predstavnik koji je vršio komunikaciju i pokrivao čitav posao”, ispričao je Medojević u Kontroverzi opisujući svoj razgvor sa neimenovanim članom američkog tima.

On je dodao da se na njegovim gorepomenutim tvrdnjama došlo do pitanja “da li ovo pravosuđe može da sudi optuženima, počev od Zorana Lazovića, pa nadalje”.

“Rekao sam da ne može. Jasno se vidi da je borba protiv mafije, nasleđa Mila Đukanovića i njegove kriminalne organizacije stavljena ispod stola i da s ečeka da neko drugi riješi posao za nas. Pošto su Amerikanci praktični, oni su ozbiljno shvatili ovo što su čuli od mene, a i sami dobijaju informacije od Šukovića i Novovića da nemaju političku podršku, da više ne mogu da postižu bolje rezultate, da se veliki broj optuženih već pušta na slobodu zbog neefikasnosti pravosuđa…”, izjavio je Medojević i dodao: “Imamo veoma važno pitanje: Kako je moguće da su dva visoka operativca Agencije za nacinalnu bezbjednost u kriminalnom miljeu, Vuk Vulević i Ivan Delić, pobjegli na zvaničnom graničnom prelazu baš jedan dan prije početka akcije”.

Medojević je u Kontroverzi poručio da je najtragičnije što se desilo nakon 30. avgusta što pobjednici tih izbora ništa od onoga što u obećavali građanima nisu ispunili.

“Nismo obezbijedili pravdu, nismo obezbijedili da neko ko je pljačkao Crnu Goru, ko je razorio ovu državu, koji stoji iza toliko zločina ne odgovara za njih. Ušli smo u jednu specifičnu fazu tranizicije koju karakteriše jedan potpuni izostanak ideološke dinamike. Politički sistem ubijen je dilom 2020.”, rekao je Medojević.

On je kazao da su sve vladajuće političke elite u Crnoj Gori su u suštini iste, “identične su po povom stavu: ne dira se u taj pakt sa đavolom, dogovor sa Milom Đukanovićem da se njegova kriminalna organizacija ne dira”.

“Umjesto da DPS bude zabranjen kao političko krilo organizovanog kriminala što je sada već jasno i međunarodnom faktoru koji je uložio ne male resurse da pomogne crnogorskom tužilaštvu da dođe do hapšenja i razbijanja tog narko kartela. I to ne zato što su zabrinuti za pravdu u Crnoj Gori nego zato što su akcije DPS narko kartela postale prijetnja interesima SAD”, kazao je Medojević.

On je dodao da “zemlja tone u živom blatu neriješenog nasljeđa Đukanovića”.

“Imamo sada međunarodni pritisak da se pohapse vođe Kavačkog klana jer je on ugrozio vitalne interese SAD. Amerika je formirala specijalnu ekipu tužilaca, koja na dnevnom nivou operativno pomaže našem SPO-u i SDT-u. Dakle, spolja ide pritisak i završava se kod Šukovića i Novovića. Zašto? Zato što Šuković i Novović nemaju političku podršku predsjednika Skupštine, predsjednika države i predsjednika Vlade, odnosno ljudi koji su članovi Savjeta za nacionalnu odbranu odakle je to trebalo da krene, kao državna politika. Tako su SPO i SDT ostali u vakuumu – Amerikanci ih pritiskaju s jedne strane za rešenje, a vlasti, posebno Vlada, uopšte se ne bave tim fenomenom. Jedini dobitnik u takvoj situaciji je Đukanović koji se šepuri i kaže – ovo su za mene sve amateri, ja sam se sa njima dogovorio, imam podršku međunarodne zajednice”, rekao je Medojević.

Izvor: ADRIA

Nastavi Citanje

Glas naroda

Datapraksis: PES, ZBP i Za bolju Podgoricu po 14 odsto sigurnih glasova, DPS najači

Published

on

Nova anketa pokazuje da će izbori u Podgorici biti veoma neizvjesni, sa četiri jake liste i
PES-om koji gubi većinu svojih birača sa parlamentarnih izbora 2023. godine.

Nova anketa koju je sproveo Datapraksis pokazuje tijesnu trku na izborima u Podgorici. DPS
je u blagom vođstvu sa 18%, što je značajan pad u poređenju sa rezultatom od 38,1% koji je
njihova koalicija osvojila na izborima u Podgorici 2022. godine. Odmah iza njih su liste
URA-Milatović, PES i NSD-DNP-SNP, sve sa po 14% glasova kada se analiziraju svi birači.

Kada se analiziraju birači koji su sigurniji da će izaći na izbore, lista „Za bolju Podgoricu
Jakov Milatović” blago prednjači. To znači uzimanje u obzir samo odgovora onih ljudi koji
kažu da su sigurni da će glasati, i zbog toga je verovatnije da će ovo bolje odražavati rezultat
izbora.

Kada se biračima postavi pitanje o njihovim mogućim alternativnim izborima, lista
URA-Milatović vodi u odnosu na druge. To implicira da bi oni mogli preokrenuti izbore u
svoju korist u posljednjim nedeljama.

Vjerovatno najzanimljiviji nalaz ankete je da preko 60% birača koji su glasali za PES na
posljednjim parlamentarnim izborima sada planira da glasa za nekog drugog. Najpopularnija
alternativa među bivšim glasačima PES-a je „Za bolju Podgoricu- Jakov Milatović”, za koju
se odlučuje petina birača.

Anketa je sprovedena od 1. do 10. septembra, sa 1.009 ispitanika, koristeći kombinaciju
online i telefonskih intervjua, i predstavlja reprezentativan uzorak stanovnika Podgorice.
Margina greške kod reprezentativnih anketa ove veličine iznosi +/- 3,3 %

Nastavi Citanje

U Trendu